Monografija o najstarijim izvorima hrvatske glazbe predstavlja premijerni sustavni prikaz pergamenih rukopisa koji svjedo\u010de glazbenu kulturu povijesnih hrvatskih zemalja u srednjemu vijeku u periodu od 11. stolje\u0107a do kraja 16. stolje\u0107a. Rije\u010d je o liturgijskim i glazbenim kodeksima pisanim na latinskom jeziku, karolin\u0161kim pismom, goticom ili beneventanskim pismom i notiranim razli\u010ditim tipovima srednjovjekovih glazbenih notacija. Nastali su u inozemnim, ali i u hrvatskim skriptorijima na narud\u017eu i poticaj lokalnih eklezijasti\u010dkih centara (redovni\u010dkih ili dijecezalnih). Ovi rukopisni glazbeni izvori svjedo\u010de temelje hrvatske glazbene pismenosti i onodobnu pripadnost hrvatskih povijesnih zemalja crkvenom obredu zapadne, Rimske crkve. Autorica u komparativnom kontekstu srodnih europskih glazbenih liturgijskih rukopisa donosi pregled povijesti gregorijanskog korala (cantilene romana, cantus romanusa), Beneventanskog pjevanja te glagolja\u0161ke pjevane tradicije hrvatske obale. Rije\u010d je najnovijim rezultatima istra\u017eivanja hrvatskih i njema\u010dkih, ju\u017enotalijanskih te ma\u0111arskih izvora liturgijsko-crkvene glazbe kroz otkri\u0107a njihova stvarnog eklezijasti\u010dkog porijekla i identiteta koji su do danas u ve\u0107em broju bili tek naslu\u0107ivani ili sporadi\u010dno poznati. Autorica je u posljednje \u010detiri godine kao voditeljica istra\u017eiva\u010dkog tima interdisciplinarnog projekta Cromuscodex70 istra\u017eila do sada nepoznate aspekte glazbenih kodeksa hrvatskih regija i stekla nove uvide u originale rukopisa i njihove karakteristike, radom na terenu te novim arhivskim istra\u017eivanjima. Upravo iz originala samih rukopisnih izvora autorica re-konstruira povijest glazbe svake pojedine hrvatske regije, ali i zvukolike njezinih crkvenih sredi\u0161ta, od sjevera, biskupije Zagreb, preko frana\u010dke Istre (Akvileje), do ju\u017enih obalnih sredi\u0161ta: Pule, Osora, Zadra, Splita, Dubrovnika i Kotora. Ve\u0107ina je rukopisnih izvora na temelju kojih se gradi kulturolo\u0161ki, ali i primarno medievisti\u010dko muzikolo\u0161ki narativ ove knjige pohranjena u crkvenim arhivima Hrvatske, no dvadesetak kodeksa se danas \u010duvaju u Bodleian library u Oxfordu, Ma\u0111arskoj nacionalnoj biblioteci, Bayerische Staatsbibliothek u Munchenu, Apostolskoj biblioteci u Vatikanu, Jean P. Getty Muzeju. Te je glazbene izvore autorica osobno prou\u010dila, tako da je stil koji odlikuje ovu knjigu narativ istra\u017eiva\u010da-tuma\u010da koji temeljito poznaje izvore o kojima pi\u0161e. Glazbeni i liturgijski kodeksi koji su tema ove monografije predstavljaju najraniji sloj hrvatske pismenosti, liturgije i glazbe. Knjiga se sastoji od Uvoda i trinaest poglavlja koja obra\u0111uju podru\u010dja povijesti glazbe srednjovjekovne biskupije Zagreb, povijest glazbe srednjovjekovne Istre i njezinih sredi\u0161ta Pore\u010da i Pule, te povijest glazbenih izvora Dalmacije, ali i povijest nematerijalne kulture ba\u0161tine hrvatske obale i njezina zale\u0111a kroz kratki prikaz glagolja\u0161kog pjevanja i njegovih fenomena pojedinih obalnih podru\u010dja (primjerice Poljica, Splita, Novog Vinodolskog). Pri tom donosi i faksmilne slikovne prikaze srednjovjekovnih glazbenih rukopisa i transkipcije najeminentnijih latinskih i hrvatskih napjeva u suvremeno notno pismo. Upravo su te transkipcije dragocjene \u201epartiture\u201c za pjevanje i izvedbu te mogu slu\u017eiti budu\u0107im interpretima i ansamblima rane glazbe za nove izvedbe do sada nepoznatih srednjovjekovnih napjeva hrvatskih regija. Diskurs ove studije jest gra\u0111en na suvremenim metodama poredbenog istra\u017eivanja, transkripcije i transliteracije izvora, rekonstrukcije glazbe iz neumama notiranih kodeksa i te\u017ei aktualnom prikazu novih rezultata europskoj i doma\u0107oj kulturnoj sredini. On odaje poznavanje i pomo\u0107nih muzikolo\u0161kih disciplina, paleografije, kodikologije te liturgike. Knjiga je pisana komunikativnim jezikom koji je razumljiv poznavateljima glazbe, ali i \u0161irem krugu \u010ditatelja, budu\u0107i da autorica vje\u0161to balansira izme\u0111u stru\u010dnog znanstvenog diskursa i jasnog prikaza namijenjenog \u0161irem \u010ditateljskom kulturnom krugu. Ova studija o najstarijoj hrvatskoj glazbenoj kulturi – onoj crkvenoj i to od njezinih prvih po\u010detaka, pokazuje \u0161irinu me\u0111unarodnih kontakata i iskustvo autorice u sumiranju najva\u017enijih novih rezultata onih izvora koji povijesno grade mozaik cjeline hrvatske glazbene kulture u dugom srednjemu vijeku.<\/p>\n\n\n\n