Pitanje iz naslova javilo se povodom osnivanja Vije\u0107a za suo\u010davanje s posljedicama vladavine nedemokratskih re\u017eima 2. o\u017eujka 2017. godine. Spominjali su ga oni komentatori koji su mi\u0161ljenja da je umjesto fokusa na nedemokratske re\u017eime iz pro\u0161losti potrebno osvrtanje na nedemokratske pojave u sada\u0161njosti. No ve\u0107 iz same sintagme \u201csuo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u\u201d proizlazi da se ono odvija u sada\u0161njosti u vidu aktualnog suo\u010davanja s onim \u0161to je pro\u0161lo. Pritom je naglasak na suo\u010davanju s onim aspektima povijesti koji su za nas neugodni. Koncept je u Hrvatskoj najvi\u0161e promovirala udruga Documenta \u2013 Centar za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u, pri \u010demu je izlo\u017eena stalnim javnim napadima. Uklju\u010divanje koncepta suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u u opseg djelovanja Vije\u0107a zna\u010di u odre\u0111enoj mjeri priznavanje va\u017enosti te problematike za koju se toliko zalagala Documenta. Sadr\u017eajni su naglasci ipak bitno druga\u010diji, stoga Documenta nije zastupljena u Vije\u0107u.<\/p>\n
<\/p>\n
Upu\u0107ivanje komentatora na sada\u0161njost mo\u017eemo me\u0111utim iskoristiti za dodatno podsje\u0107anje na to koliko je va\u017ean na\u010din na koji se odnosimo prema pro\u0161losti upravo u suvremenosti. Iako se \u010dini da se povjesni\u010dari bave isklju\u010divo pro\u0161lo\u0161\u0107u, jo\u0161 je britanski povjesni\u010dar Edward H. Carr prije pola stolje\u0107a efektno upozorio da je povijest \u201ebeskona\u010dan dijalog izme\u0111u sada\u0161njosti i pro\u0161losti\u201c (\u0160to je povijest?<\/em>, 2004, str. 24). Povjesni\u010dari dakle neizbje\u017eno govore o povijesti iz sada\u0161njosti za sada\u0161njost, izdvajaju\u0107i afirmativno ili kriti\u010dko\/polemi\u010dko zna\u010denje koje ona ima za suvremenost, a potencijalno i za budu\u0107nost. Zbog toga bi i sada\u0161njost trebala biti dio povjesni\u010darevog horizonta.<\/p>\n <\/p>\n Govoriti o povijesti u sada\u0161njosti nije me\u0111utim ekskluzivni privilegij povjesni\u010dara jer u tom govoru sudjeluju i nastavnici u \u0161kolama, novinari u medijima, pravnici u sudstvu\u2026, bez obzira \u0161to za svakog od njih povijest ima druga\u010diju funkciju. Usmjerenje u sklopu povijesne znanosti koje nazivamo \u201ejavna povijest\u201c ukazuje da s povije\u0161\u0107u u javnoj sferi aktivno barataju gotovo svi: dr\u017eavne i strana\u010dke politike povijesti, brojne skupine poput ratnih veterana i nevladinih organizacija, masovni mediji i popularna kultura, muzeji i turizam, \u0161kole i fakulteti, pojedinci i obitelji koji su tu povijest pre\u017eivjeli, kao i sama historiografija koja ju nastoji rekonstruirati i objasniti. Svi oni sudjeluju u simboli\u010dkim borbama oko interpretacija, zna\u010denja i vrednovanja povijesti. (Razumljivo je stoga \u0161to sastav Vije\u0107a \u010dine predstavnici razli\u010ditih struka, ali dr\u017eim nedostatkom izostanak nastavnika u \u0161kolama ili predstavnika udruga civilnog dru\u0161tva.) U tim su borbama povjesni\u010dari izravno zainteresirani sudionici na temelju vlastitih \u2013 \u0161iroko shva\u0107enih \u2013 ideolo\u0161kih pozicija. Zbog toga povijest ne le\u017ei netaknuta u izvorima ili me\u0111u svjedocima nego je, kako je primjerice isticao britanski povjesni\u010dar Raphael Samuel, dru\u0161tveno oblikovano znanje (The Public History Reader<\/em>, 2013, xxi).<\/p>\n <\/p>\n Kompetitivni pogledi na povijest \u2013 koja \u201erazli\u010ditim grupama zna\u010di razli\u010dite stvari\u201c \u2013 me\u0111usobno se bore za interpretacije, zna\u010denja i vrednovanja, ne ostavljaju\u0107i mogu\u0107nost postizanja konsenzusa ili uspostavljanja kakve jednozna\u010dne slu\u017ebene povijesti. Iz toga razloga, prema Keithu Jenkinsu, \u201esvaki (privremeni) konsenzus mo\u017ee se posti\u0107i jedino kad dominantni glasovi mogu u\u0161utkati one druge\u201c (Promi\u0161ljanje historije<\/em>, 2008, str. 35 i 37). O\u010dito je dakle da povijest neminovno ostaje mjesto stalnih rasprava i prijepora. Stoga je, osim ukazivanja na to \u010diju argumentaciju valja dr\u017eati to\u010dnijom ili relevantnijom, potrebno oti\u0107i korak dalje te nastojati opisati i dru\u0161tvene i intelektualne uvjete u kojima se odvija javni govor o povijesnim kontroverzama.<\/p>\n <\/p>\n Primjerice, zamjetno je da je u simboli\u010dkim borbama oko povijesnih sporova u Hrvatskoj naglasak na pravnom aspektu. To uklju\u010duje pitanje zabrane upotrebe pozdrava \u201eZa dom spremni\u201c ili pak uklanjanja imena Josipa Broza Tita iz naziva ulica i trgova; od povjesni\u010dara se tra\u017ei da jasno osude sve zlo\u010dine; da ustvrde za\u0161to krivci za poslijeratne zlo\u010dine nisu ka\u017enjeni; zahtijeva se potpuno otvaranje arhiv\u00e2 biv\u0161e Jugoslavije zbog lustracijskih namjera ili mogu\u0107e kaznene odgovornosti itd. Usprkos javne dominacije spomenutog pravnog aspekta, treba re\u0107i da on ipak nije primarni zadatak povjesni\u010dara ili je to samo svojim dijelom.<\/p>\n <\/p>\n Naime, u ovoj kolumni \u010desto spominjani francuski povjesni\u010dar Marc Bloch napominjao je kako sudac izri\u010de presude, a povjesni\u010dar obja\u0161njava, isti\u010du\u0107i sljede\u0107e: \u201eNa\u017ealost, stalnim se su\u0111enjem na kraju gotovo sudbonosno gubi \u010dak i \u017eelja za obja\u0161njenjem. Kad strasti prema pro\u0161losti pomije\u0161aju svoje odraze s opredjeljenjima sada\u0161njosti, pogled se nepovratno muti i, nalik svijetu manihejaca, ljudska je realnost jo\u0161 samo crno-bijela slika.\u201c (Apologija historije ili zanat povjesni\u010dara<\/em>, 2008, str. 135). Nadalje, francuski povjesni\u010dar Henry Rousso \u201eodbio se pojaviti na procesu kolaboracionistu Mauriceu Paponu rekav\u0161i da ne treba brkati ulogu povjesni\u010dara i suca\u201c (Europski glasnik<\/em>, 21, 2016, str. 209). O razli\u010ditim ulogama suca i povjesni\u010dara poznati talijanski povjesni\u010dar Carlo Ginzburg objavio je zasebnu knjigu (englesko izdanje The Judge and the Historian<\/em>). O toj su temi, koja zaslu\u017euje posebnu kolumnu, pisali i mnogi drugi autori.<\/p>\n <\/p>\n Nadalje, kontinuirane pojave \u2013 razli\u010ditog intenziteta \u2013 upotrebe usta\u0161kog pozdrava \u201eZa dom spremni\u201c i \u2013 razli\u010dito argumentirani \u2013 poku\u0161aji opravdanja (\u0161to je i potaknulo osnivanje Vije\u0107a), osim pitanja pravnog sankcioniranja ili zabrane svjedo\u010de i nedovoljnu spremnost potpunog odmicanja od naslje\u0111a NDH. Iako se u javnom govoru \u010desto \u010duje da su usta\u0161ki re\u017eim i NDH \u201eosu\u0111eni\u201c, a zlo\u010dinci \u201eka\u017enjeni\u201c, hrvatsko dru\u0161tvo nije pro\u0161lo onakvo suo\u010davanje s vlastitom fa\u0161isti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u kakvo je provelo njema\u010dko dru\u0161tvo. Pritom nije rije\u010d samo o pitanju direktne (kaznene, sudske, pravne) odgovornosti skupina i pojedinaca za zlo\u010dine i sudjelovanje u re\u017eimu obilje\u017eenog genocidnim namjerama i primjenom rasnih zakona \u0161to su se odnosili i na \u017eene i djecu nego o pitanju \u0161ire odgovornosti za ono u \u010demu su sudjelovali pripadnici vlastitog naroda. Rije\u010dima Miljenka Jergovi\u0107a, \u201ene, naravno da svaki Hrvat, onaj koji je do\u017eivio Drugi svjetski rat, kao ni onaj koji se rodio poslije rata, nije odgovoran za usta\u0161tvo. Ali svaki je odgovoran pred usta\u0161tvom\u201c (http:\/\/www.jergovic.com\/ajfelov-most\/borba-s-hrvatom-u-sebi\/<\/a>).<\/p>\n <\/p>\n Zasigurno jednim dijelom i u nespremnosti za potpunije suo\u010davanje s tom dionicom vlastite povijesti valja tra\u017eiti tako ra\u0161ireno prihva\u0107anje teze o dvama totalitarizmima. Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu upotrebljava se na lokalnoj razini za objedinjenu osudu oba totalitarizma (fa\u0161isti\u010dkog i komunisti\u010dkog), \u0161to je uz protivljenje svim totalitarizmima postala naj\u010de\u0161\u0107a fraza doma\u0107ih politi\u010dara kad ih se upita za osudu pozdrava \u201eZa dom spremni\u201c ili NDH. Pritom se osuda komunisti\u010dkog totalitarizma znatnim dijelom koristi i za uspostavljanje protute\u017ee koja ne obvezuje na suo\u010davanje s fa\u0161isti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u. To je za dodatnu posljedicu imalo potpuni gubitak bilo kakvog mjesta za antifa\u0161izam u cjelini (proskribirano izjedna\u010den s komunisti\u010dkim re\u017eimom), \u0161to je u kontekstu govora o hrvatskoj povijesti neodr\u017eivo i neprekidno gomila kontradikcije i otpore.<\/p>\n <\/p>\n Bez takvih bi strategija uspostave protute\u017ee i poku\u0161aja izjedna\u010davanja NDH i komunisti\u010dke Jugoslavije bilo zaista potpuno opravdano upu\u0107ivanje na potrebu intenzivnijeg suo\u010davanja s poslijeratnim zlo\u010dinima 1945. godine, logorom Goli otok, djelovanjem Udbe i nizom drugih nasilnih praksi. Treba stoga napomenuti da je Vije\u0107e, izbjegavaju\u0107i spomenuto izjedna\u010davanje, navelo da \u0107e \u201euva\u017eiti razlike koje su postojale izme\u0111u pojedinih oblika nedemokratskih re\u017eima\u201c. Isto tako, mogu\u0107e je da se Vije\u0107e odlu\u010dilo za termin \u201enedemokratski\u201c (umjesto totalitarni) re\u017eimi svjesno da o pitanju totalitarizma socijalisti\u010dke\/komunisti\u010dke Jugoslavije \u2013 kao uostalom i o bilanci jugoslavenskog i socijalisti\u010dkog\/komunisti\u010dkog iskustva \u2013 postoje vrlo razli\u010dita mi\u0161ljenja. Vi\u0161estrukost perspektiva u tom slu\u010daju o\u010dito nije mogu\u0107e svesti na jedan dominantni sud.<\/p>\n <\/p>\n Iako je sintagmom \u201enedemokratski re\u017eimi\u201c nazna\u010deno da se suo\u010davanje s (neugodnom) pro\u0161lo\u0161\u0107u ne\u0107e odnositi na 1990-e godine, javni govor o Domovinskom ratu povezan je s pitanjem odnosa prema naslje\u0111u 20. stolje\u0107a inzistiranjem dijela politi\u010dara, medija i povjesni\u010dara da se Republika Hrvatska temelji samo na Domovinskom ratu. Time se isklju\u010duje sve prije toga, poput lokalnog sudjelovanja u globalnoj antifa\u0161isti\u010dkoj borbi. K tome su uvjeti govora o Domovinskom ratu dodatno stegnuti proklamiranim zahtjevom \u010duvanja istine o njemu. Neovisno od problematike 1990-ih, name\u0107e se potreba kriti\u010dnijeg odnosa povjesni\u010dara prema nacionalizmu i nacionalizmu u historiografiji.<\/p>\n <\/p>\n Posebno va\u017ean pokazatelj za razumijevanje mjesta povjesni\u010dara u javnosti jest da njihovi tekstovi, intervjui i izjave o nekim od navedenih povijesnih prijepora nimalo ne utje\u010du na potencijalno modificiranje mi\u0161ljenja kod suprotstavljenog im dijela \u0161ire publike. Povjesni\u010dari slu\u017ee javnosti \u2013 na jednom ili drugom polu \u2013 samo za potvrdu ve\u0107 postoje\u0107ih stavova. Dru\u0161tvena odgovornost povjesni\u010dara stoga bi trebala biti ne samo u kriti\u010dkom oponiranju suprotnoj strani nego i vlastitoj ciljanoj publici. Dru\u0161tvena uloga povjesni\u010dara krucijalna je tema koju \u0107u zato obra\u0111ivati u zasebnoj kolumni.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n —<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Prethodna kolumna:<\/p>\n <\/p>\n