Uvrije\u017eeno je mi\u0161ljenje da Koprivnica datira od 1356. godine dono\u0161enjem kraljevske povelje Ludovika I. An\u017euvinca, a kojim joj se dodijeljuju povlastice slobodnog i kraljevskog grada. Taj datum danas se koristi za obilje\u017eavanje dana suvremene Koprivnice, iako je njegova povijest podosta dublja, a me\u0111u kojima se izdvaja darovnica kralja Ladislava IV. koprivni\u010dkom ka\u0161telanu iz 1272. godine.<\/p>\n\n\n\n
Kako je izgledao \u017eivot Koprivnice u to vrijeme, kakva je geografska osnova u srednjovjekovnom vremenu na tom prostoru, kakav je razvoj grada u kontekstu povijesti srednjoisto\u010dne Europe i drugih srednjovjekovnih slavonskih gradova, \u0161to se doga\u0111alo prije i nakon spomenute 1272. godine te \u0161to nam i koliko govore arheolo\u0161ki zapisi o najranijoj Koprivnici govorit \u0107e vi\u0161e stru\u010dnjaka na znanstvenom kolokviju koji \u0107e se odr\u017eati na blagdan sv. Nikole biskupa 6. prosinca 2022. godine od 16 sati u Galeriji Mijo Kova\u010di\u0107. Me\u0111u govornicima \u0107e se na\u0107i akademik Dragutin Feletar, dr. sc. Robert\u00a0\u010cimin, prof. dr. sc. Zrinka Nikoli\u0107 Jakus, prof. dr. sc. Hrvoje Petri\u0107 i Ranko Pavle\u0161. Pokrovitelj kolokvija je Grad Koprivnica, organizator Muzej grada Koprivnice, a suorganizatori Povijesno dru\u0161tvo Koprivnica i Dru\u017eba \u201eBra\u0107a Hrvatskoga Zmaja\u201c \u2013 Zmajski stol u Kri\u017eevcima. Uz to, valja podsjetiti kako je po\u010detkom ove godine Hrvatska po\u0161ta objavila prigodnu po\u0161tansku marku na kojoj se nalazi veduta grada s darovnicom iz zbirke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a \u010diji su autori zagreba\u010dka dizajnerica Alenka Lali\u0107 i akademski slikar Zlatko Kauzlari\u0107 Ata\u010d, po\u010dasni gra\u0111anin grada Koprivnice.<\/p>\n\n\n\n
Prvi put se naziv Koprivnica u obliku fluuius Quopurniche<\/em> navodi 1207., potom kao Copronice-rimulus<\/em> 1209. i rimulus Coprunich<\/em> 1217. u sklopu nekoliko isprava kralja Andrije II., dok se kao naselje javlja tek 1272. godine. U potonjem se dokumentu Koprivnica spominje kao castrum Kapurnicha<\/em> pa je lako mogu\u0107e da je na neki na\u010din to naselje (trgovi\u0161te) ve\u0107 utvr\u0111eno, a dodatna potvrda vidljiva je u navodu ka\u0161telana Bakalera. Krajem 13. stolje\u0107a u Koprivnicu na poziv bana Henrika Gisinga dolaze franjevci koji dobivaju postoje\u0107u \u017eupnu crkvu sv. Nikole na kori\u0161tenje i nakon dvadesetak godina grade novi samostan i \u017eupnu crkvu Bla\u017eene Djevice Marije. Taj je doga\u0111aj jedan od pokazatelja odre\u0111enog stupnja centraliteta i urbaniteta koji Koprivnica tada ima na \u0161irem podru\u010dju \u010ditave srednjovjekovne Gornje Komarnice ili Podravine u suvremenom geografskom smislu. Nadalje, po\u010detkom 14. stolje\u0107a Koprivnica se ve\u0107 sna\u017enije promaknula u zna\u010dajno urbano sredi\u0161te u srednjovjekovnoj Slavoniji. Vidljivo je to iz dokumenta nastalog 1308. godine u kojem je izgra\u0111ena kao op\u0107ina gdje su ure\u0111eni upravni i pravni odnosi, poznat joj je prostorni teritorij i koristi se porezni sustav. Taj razvoj zavr\u0161ava 1353. godine kada herceg Stjepan Koloman izdaje Koprivnici povlasticu kakvu imaju kraljevski gradovi kao i pravo utvr\u0111ivanja grada (civitas<\/em>). Tim se \u010dinom grad i formalno izdvaja iz vlastelinstva \u0161to je pak rezultiralo progla\u0161enjem Koprivnice slobodnim i kraljevskim gradom (liberae et regiae civitatis Caproncensis<\/em>) 1356. godine kraljevskom poveljom Ludovika I. An\u017euvinca, a po uzoru na povelju zagreba\u010dkog Gradeca iz 1242. godine. U su\u0161tini se ovim posljednjim proglasom potvr\u0111uje ve\u0107 ranija Stjepanova povelja, a uz dodavanje prava na trgovanje na gradskom trgu.<\/p>\n\n\n\n Izvor:<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n