Knjiga Intelektualac, a s podnaslovom \u010covjek u pitanju, pisana je kao stanovito istra\u017eivanje nastanka i povijesti pojma intelektualac. Taj neologizam smislio je po\u010detkom 19. stolje\u0107a socijalist i utopist Henri Saint\u2013Simon, ali po\u010dinje ga se upotrebljavati tek samim krajem toga stolje\u0107a. Dugo zatim traje i otpor njegovoj upotrebi, jer su, na primjer, Francuzi smatrali da je neupotrebljiv, budu\u0107i da je ta rije\u010d izvedena iz \u201elo\u0161eg francuskog\u201c. Unato\u010d mnogim i raznim zna\u010denjima, pa i sadr\u017eajima, intelektualac postaje pojam koji trajno opstaje, a interpretiran je na razli\u010dite na\u010dine. Na primjer, opisan je trima znanstvenim definicijama: \u201eAutonomnost intelektualca ne pripada mo\u0107i (ideolo\u0161koj, politi\u010dkoj, financijskoj\u2026), nego istini. Idealni intelektualac jest onaj koji ho\u0107e i koji se zna upustiti u rizik istine. Anga\u017eiranost intelektualca utoliko je zna\u010dajnija ukoliko je ona za njega riskantnija\u201c. U drugoj polovici 20. stolje\u0107a dolazi, me\u0111utim, i do niza raznih problema koji se mno\u017ee oko pitanja \u201e\u010cemu jo\u0161 intelektualci?\u201c U drugome dijelu ove knjige, a nakon analize Mato\u0161evih i Krle\u017einih stavova, sredi\u0161nja pitanja na tu temu odnose se na tekst \u201eDeklariramo se kao grupa\u201c iz 1960. Tu se analizira dvojstvo komunizam\/socijalizam, kojim je pojam intelektualac zamijenjen pojmom disident. Ujedno se otvaraju i pitanja u vezi pojma disident i njegovih va\u017enih zna\u010denja.<\/p>\n\n\n\n
Izvor:<\/p>\n\n\n\n