Iako je Franz Kafka jedan od najve\u0107ih, naj\u010ditanijih i najutjecajnijih autora dvadesetog stolje\u0107a, i danas nam je nedoku\u010div, a njegov \u017eivot i knji\u017eevna ostav\u0161tina podlo\u017eni su raznim interpretacijama. Ovi nam dnevni\u010dki zapisi daju uvid u pravog Kafku, \u010dovjeka iza zagonetnog umjetnika, sa svim svojim osje\u0107ajima, strahovima, ambicijama i sanjarenjima.<\/p>\n\n\n\n
Pokrivaju\u0107i razdoblje od 1909. do 1923, samo godinu dana prije autorove prerane smrti, Dnevnici<\/em> nam otvaraju vrata Kafkina svijeta, nude\u0107i nam iznimno zanimljive bilje\u0161ke o kulturnome i dru\u0161tvenom \u017eivotu u Pragu na po\u010detku dvadesetoga stolje\u0107a. Ni\u0161ta manje zanimljivi nisu Kafkini zapisi o osje\u0107ajima prema ocu kojeg je obo\u017eavao i s kojim, zbog ambicija koje je nastojao prenijeti na sina, nije uspio uspostaviti skladne odnose, prema svom prijatelju i biografu Maxu Brodu te prema \u017eeni s kojom se nikad nije vjen\u010dao. Na koncu, fascinantni su i zapisi vlastitih snova iza kojih stoji neprestan osje\u0107aj krivnje i Kafkina borba da se doka\u017ee kao pisac u svijetu vo\u0111enom mra\u010dnim i nepoznatim mehanizmima.<\/p>\n\n\n\n Dnevnici <\/em>nisu samo neophodni za razumijevanje Kafke i njegovih romana i pripovijedaka, ve\u0107 su \u010ditak prikaz jednoga nevjerojatno burnog \u017eivota koji nagoni na razmi\u0161ljanje.<\/p>\n\n\n\n * * *<\/em><\/p>\n\n\n\n Strah od ludila. Vidjeti ludilo u svakom osje\u0107aju koji stremi ravno naprijed i zaboravlja na sve drugo. \u0160to je onda ne-ludilo? Ne-ludilo je stajati pred pragom, prosja\u010dki sa strane ulaza, propadati i sru\u0161iti se. Moraju postojati ludila koja su ve\u0107a od svojih nositelja. Ono odvratno je mo\u017eda napinjanje malih lu\u0111aka u njihovoj velikoj ludosti. No zar za farizeje Isus nije bio u istom tom stanju?<\/em><\/p>\n\n\n\n * * *<\/em><\/p>\n\n\n\n Kad bih se ubio, sasvim izvjesno nitko ne bi bio kriv, \u010dak ni kada bi na primjer o\u010diti povod bilo pona\u0161anje F. Ve\u0107 sam jednom u polusnu zami\u0161ljao prizor koji bi nastao kada bih, predvi\u0111aju\u0107i kraj, u njezin stan do\u0161ao s opro\u0161tajnim pismom u d\u017eepu, kao prosac bio odbijen, stavio pismo na stol, oti\u0161ao do balkona, otrgnuo se od svih koji hitaju zadr\u017eati me i, spu\u0161taju\u0107i ruke jednu za drugom, presko\u010dio ogradu.<\/em><\/p>\n\n\n\n * * *<\/em><\/p>\n\n\n\n Sa stajali\u0161ta literature, moja je sudbina posve jednostavna. Smisao za prikazivanje mojega snovitog unutarnjeg \u017eivota potisnuo je sve drugo pa je na stra\u0161an na\u010din zakr\u017eljalo i ne prestaje dalje kr\u017eljati. Ni\u0161ta me drugo ne mo\u017ee zadovoljiti. No moja snaga za to prikazivanje sasvim je neura\u010dunljiva, mo\u017eda je zauvijek nestala, mo\u017eda \u0107e mi opet do\u0107i, no moje \u017eivotne okolnosti za nju nisu povoljne.<\/em><\/p>\n\n\n\n * * *<\/em><\/p>\n\n\n\n Nema dvojbe da se nalazim u zako\u010denosti koja me potpuno okru\u017euje, ali s kojom jo\u0161 posve izvjesno nisam srastao, primje\u0107ujem da povremeno popu\u0161ta i mogla bi se ukloniti. Dva su na\u010dina, \u017eeniti se ili Berlin, ovo drugo je sigurnije, prvo izravno privla\u010dnije.<\/em><\/p>\n\n\n\n