{"id":32769,"date":"2022-09-26T09:39:17","date_gmt":"2022-09-26T09:39:17","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=32769"},"modified":"2022-09-26T18:17:00","modified_gmt":"2022-09-26T18:17:00","slug":"petar-markus-osvrt-na-knjigu-historizam-i-marksizam-u-hrvatskim-ideoloskim-sukobima-drugoga-svjetskog-rata-2021","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=32769","title":{"rendered":"Petar Marku\u0161 – osvrt na knjigu – Matko Globa\u010dnik, “Historizam i marksizam u hrvatskim ideolo\u0161kim sukobima Drugoga svjetskog rata”, 2021."},"content":{"rendered":"\n

Matko Globa\u010dnik, Historizam i marksizam u hrvatskim ideolo\u0161kim sukobima Drugoga svjetskog rata<\/em>, Zagreb: Plejada, 2021, 319 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Matko Globa\u010dnik diplomirao je povijest i filozofiju 2014. godine. Njegov prera\u0111eni diplomski rad iz filozofije objavljen je kao knjiga 2016. godine pod naslovom Izazov skepticizma. Utjecaj Humeove metafizike i moralne filozofije u Europi 18. stolje\u0107a<\/em>. Uz knjigu iz podru\u010dja filozofije, objavio je i djela povijesne tematike: Hrvatska socijaldemokracija u Prvome svjetskom ratu. U procjepu izme\u0111u marksisti\u010dkih na\u010dela i politike Centralnih sila<\/em> (2018.) i Vrijeme ideolo\u0161kih kolebanja. Komunisti\u010dka partija Jugoslavije u Nezavisnoj Dr\u017eavi Hrvatskoj od Travanjskog rata do napada nacisti\u010dke Njema\u010dke na Sovjetski Savez <\/em>(2019.). Njegova najnovija knjiga, Historizam i marksizam u hrvatskim ideolo\u0161kim sukobima Drugoga svjetskog rata<\/em>, neznatno je prera\u0111ena doktorska disertacija koju je obranio 2020. godine, a objavio kao monografiju 2021. godine.<\/p>\n\n\n\n

Tema ove knjige jest na\u010din na koji su se historizam i marksizam koristili u usta\u0161koj politi\u010dkoj ideologiji i jugoslavenskoj komunisti\u010dkoj ideologiji za vrijeme Drugoga svjetskog rata na podru\u010dju Hrvatske, ali i uz osvrt na europski kontekst u du\u017eem vremenskom trajanju od 19. stolje\u0107a pa do 1945. godine. Historizam se primjenjivao u usta\u0161koj ideologiji, a marksizam u jugoslavenskoj komunisti\u010dkoj ideologiji. Preuzima se odre\u0111enje historizma od njema\u010dkog povjesni\u010dara Friedricha Meineckea kao intelektualnog pokreta koji je nastojao pokazati da je odre\u0111eni fenomen rezultat povijesti koji je imao za cilj stvaranje povijesne samosvijesti dru\u0161tva. Historizam je povezan sa \u201esada\u0161njo\u0161\u0107u\u201c te ima va\u017enu ulogu pri rje\u0161avanju svjetonazorskih pitanja u 19. stolje\u0107u, ali autor navodi da je to ostao i do dana\u0161njih dana (str. 10). Fokus na historizam usmjerava se na uklapanje njegovih elemenata prvo u prava\u0161ku, a zatim u usta\u0161ku politi\u010dku ideologiju. Autor pritom navodi kako je prava\u0161ka ideologija hrvatskog dr\u017eavnog prava par excellence<\/em> teorija koja je bila pod historisti\u010dkim utjecajem.<\/p>\n\n\n\n

Marksizam se opisuje kao u\u010denje Karla Marxa i njegovih sljedbenika koje se temelji na dijalekti\u010dkom materijalisti\u010dkom shva\u0107anju povijesti \u010diji je pokreta\u010d klasna borba, te svo\u0111enjem baze dru\u0161tva na materijalne odnose proizvodnje. Promjenom proizvodnih odnosa mijenja se dru\u0161tvena nadgradnja. Prema Globa\u010dniku marksizam je zadr\u017eao materijalizirane progresivisti\u010dke prosvjetiteljske misli i predstavljao je suprotnost historizmu, s kojim je istovremeno bio i u dijalogu (str. 11).<\/p>\n\n\n\n

Metodologiju kori\u0161tenu u ovome radu autor prvo opisuje kao historizaciju, ali napominje kako je to veoma op\u0107enit metodolo\u0161ki okvir, te ga precizira navode\u0107i da se radi o metodologiji konstelacijskog istra\u017eivanja, \u010diji za\u010detnik je njema\u010dki filozof Dieter Heinrich. Metodologija konstelacijskog istra\u017eivanja je vezana uz podru\u010dje intelektualne historije, a ovom metodom se istra\u017euju argumenti intelektualaca, geneze i zna\u010denje njihovih argumenata, no dublje zna\u010denje se mo\u017ee spoznati tek istra\u017eivanjem me\u0111usobnih odnosa intelektualaca, to jest \u201ekonstelacija\u201c (str. 20). Konstelacija se odre\u0111uje kao: \u201egusta me\u0111upovezanost intelektualaca koji vr\u0161e odre\u0111eni teorijski utjecaj jedni na druge te povezanost ideja, problema i djela, pri \u010demu jedino analiza te povezanosti, a ne izoliranih dijelova, mo\u017ee u\u010diniti shvatljivim odre\u0111enu teoriju i njen razvoj. Konstelacije proizlaze iz povijesnog konteksta te se ne daju apstrahirati od njega, a otkrivaju skrivene utjecaje i time intelektualnu motivaciju za oblikovanje ili razvoj odre\u0111ene teorije u specifi\u010dnom povijesnom trenutku\u201c (str. 20). Za razliku od sociologije znanja kao npr. u Bourdieuovoj teoriji gdje je naglasak na mo\u0107i, u konstelacijskom istra\u017eivanju naglasak je na razvoju<\/em> teorija (str. 21), to jest na procesu i pra\u0107enju promjena u teorijama kroz odre\u0111eno vrijeme ovisno o odnosima izme\u0111u intelektualaca i povijesnog konteksta u kojemu se nalaze. Konstelacijsko istra\u017eivanje stavlja naglasak na intelektualca kao aktera o kojemu ovise promjene u teoriji.  <\/p>\n\n\n\n

Knjiga je podijeljena na tri dijela. Prvi dio se bavi izvorima i po\u010decima razvoja historizma i marksizma u Europi i Hrvatskoj tijekom 19. stolje\u0107a pa do 1918. godine. Drugi dio knjige je posve\u0107en razvoju navedenih ideja u me\u0111uratnom europskom i jugoslavenskom kontekstu od 1918. do 1941. godine. Posljednji dio obra\u0111uje razdoblje Drugoga svjetskog rata od 1941. do 1945. godine.<\/p>\n\n\n\n

Historizam svoje za\u010detke ima u njema\u010dkom prosvjetiteljstvu kada se je poku\u0161ala prona\u0107i osnova znanstvenosti povijesti. Ona je prona\u0111ena u na\u010delu oslanjanja na pojedinostima i njihovog povezivanja u smislene cjeline, a to postaje mogu\u0107e tek razumijevanjem. Postojala je rasprava oko objektivnosti (nepristranosti) povijesnog istra\u017eivanja. Jedna od zasluga historizma (prema Globa\u010dniku) jest tvrdnja da je istinu mogu\u0107e spoznati tek kada se pozove na neku \u010dvrstu to\u010dku ili zauzme strana, ne politi\u010dka, ve\u0107 ona za predmet prou\u010davanja. Po\u0161to iskaz o povijesti ovisi o perspektivi, povezanost s odre\u0111enim stajali\u0161tem je pretpostavka spoznaje, pri \u010demu izvori imaju \u201epravo veta\u201c na iskaze o pro\u0161losti (str. 31). Veliki poduhvat njema\u010dke historiografije 19. stolje\u0107a je objava povijesnih dokumenata u sklopu edicije Monumenta Germaniae Historica<\/em> (MGH). U Hrvatskoj pandan tome je Codex diplomaticus Regni Croatia, Dalmatiae et Slavoniae<\/em> koji je bio povezan s obranom autonomije Trojedne kraljevine od Ugarske (str. 35). U Hrvatskoj se za\u010deci historizma ve\u017eu uz politi\u010dko djelovanje hrvatskog plemstva krajem 18. i u prvoj polovici 19. stolje\u0107a, koje koristi povijesne argumente za isticanje hrvatskog dr\u017eavnopravnog polo\u017eaja unutar Monarhije. Tu autor vidi za\u010detke koncepcije hrvatskog dr\u017eavnog  prava, a primjer toga su djela Josipa Ku\u0161evi\u0107a De municipalibus iuribus<\/em> (1830.) i Janka Dra\u0161kovi\u0107a Disertacia<\/em> (1832.) u kojima se isticao poseban hrvatski dr\u017eavnopravni polo\u017eaj naspram Ugarske, pri \u010demu je temelj predstavljala tvrdnja da je Hrvatsko Kraljevstvo u srednjem vijeku nije bilo osvojeno ve\u0107 pridru\u017eeno Ugarskom Kraljevstvu (str. 40-41). Prvaci Hrvatske stranke prava Ante Star\u010devi\u0107 i Eugen Kvaternik redovno \u0107e se u politi\u010dkim izjavama pozivati na povijesno pravo kao argument za posebnost hrvatske dr\u017eavnosti u sklopu Monarhije, posebno naspram Ugarske. Jedna od povijesnih tema koja \u0107e zaokupiti historicisti\u010dke rasprave jest etnogeneza Hrvata i pitanje jesu li oni Slaveni, Goti ili do\u0161ljaci s podru\u010dja Irana. Osim povjesni\u010dara i strana\u010dki ideolozi \u0107e se interesirati za etnogenezu Hrvata, a te \u0107e rasprave trajati od 19. stolje\u0107a pa prakti\u010dki sve do zavr\u0161etka Drugoga svjetskog rata. Ugrubo su se profilirale dvije struje po pitanju etnogeneze. Prva, jugoslavenska struja, smatrala je da su Hrvati zajedno sa drugim Slavenima (pod vla\u0161\u0107u Avara) do\u0161li na dana\u0161nje prostore i s vremenom formirali nove dr\u017eavne tvorevine pod germanskim utjecajem, to jest dolaskom Franaka. Druga struja, koja je bila prava\u0161ka u 19. stolje\u0107u, smatrala je da su Hrvati jo\u0161 u pradomovini bili formirana i samosvjesna grupa koja je do\u0161la i osvojila za sebe novu zemlju i uspostavila vlast. Teze o zajedni\u010dkom slavenstvu zastupale su osobe vi\u0161e-manje projugoslavenske orijentacije, a struju o posebnosti Hrvata one prava\u0161ke orijentacije, \u0161to \u0107e kasnije pristalice i suradnici usta\u0161kog pokreta dovesti do krajnjih granica, s ciljem da se Hrvate prika\u017ee \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e druga\u010dijim i superiornijim od Srba.<\/p>\n\n\n\n

Prva socijalisti\u010dka politi\u010dka stranka u Hrvatskoj Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije osnovana je 1894. godine pod vodstvom Vitomira Kora\u0107a i djelovala je u Banskoj Hrvatskoj, a nedugo zatim u Dalmaciji je osnovana Socijaldemokratska stranka Dalmacije 1902. godine. Karakteristika ovih predratnih socijaldemokrata iz Austro-Ugarske bila je kritiziranje prava\u0161a zbog okupiranosti historizmom i dokazivanjem povijesnih prava prou\u010davanjem srednjovjekovnih povelja, umjesto da se bave sada\u0161njicom i problemima ekonomskih i klasnih sukoba, te agitacija za stvaranje radni\u010dkog zakonodavstva (str. 57-59). Bavili su se jo\u0161 i agrarnim pitanjem, a u pogledu nacionalnog pitanja su polazili od narodnog jedinstva Ju\u017enih Slavena prema ideologiji integralnog jugoslavenstva te povezivanja sa slovenskom, bosanskom i srpskom socijaldemokracijom (str. 65).<\/p>\n\n\n\n

Nakon zavr\u0161etka Prvoga svjetskog rata i ulaska u prvu zajedni\u010dku dr\u017eavu Ju\u017enih Slavena mijenjali su se postepeno i ideolo\u0161ki trendovi. Isprva se historizam koristio i dalje za zastupanje teze o povijesnom dr\u017eavnom pravu, posebice od strane biv\u0161ih prava\u0161a. Tako je Milan \u0160ufflay i dalje koristio dr\u017eavno pravo kao dokaz hrvatske samostalnosti, a promovirao je i tezu o \u201epovijesnoj granici na Drini\u201c kao brani Zapada od Istoka (str. 84). Rasprave o etnogenezi Hrvata su se nastavile. Ferdo \u0160i\u0161i\u0107 bio je predstavnik jugoslavenske struje koja je smatrala da su se Hrvati i Srbi zajedni\u010dki doselili kao dijelovi slavenske gomile pod avarskom vla\u0161\u0107u u novu domovinu, kao i da dugo vremena nisu imali organiziranu dr\u017eavu, te je odbijao Glumpowiczevu gotsku teoriju o plemstvu kao potomstvu osvaja\u010da nazvav\u0161i je \u201epretjeranom naukom (\u2026) bez zna\u010daja\u201c, smatraju\u0107i da je hrvatska dr\u017eava nastala tek u 9. stolje\u0107u nakon kontakta Hrvata sa germanskim narodom, Francima (str. 85). Kerubin \u0160egvi\u0107 je 1927. objavio knjigu Toma Spli\u0107anin<\/em> u kojoj je na osnovi analize Tominog djela Historia Salonitana<\/em> zastupao gotsku teoriju, naime da su se do 11. stolje\u0107a visoki predstavnici srednjovjekovne Hrvatske nazivali Gotima, a narod nad kojim su vladali Slavenima (str. 86).<\/p>\n\n\n\n

U me\u0111uratnom razdoblju komunisti su se ideolo\u0161ki razvijali u malim komitetima po jugoslavenskim kaznionicama jer su bili sustavno proganjani od strane monarhijskog re\u017eima. Najpoznatiji komitet za studiranje marksisti\u010dkih djela bila je kaznionica u Srijemskoj Mitrovici pod nazivom Kaki\u0107<\/em>, koji je bio i centar tada\u0161nje Komunisti\u010dke partije Jugoslavije (str. 91). U kaznioni\u010dkim komitetima vr\u0161ila su se prevo\u0111enja Marxovih djela kao i predavanja iz marksizma (str. 114-122). Dosta se obra\u0111ivala problematika agrarnog pitanja, \u0161to ne treba \u010duditi po\u0161to se 80% stanovni\u0161tva Kraljevine Jugoslavije bavilo poljoprivredom (str. 119-122). Obra\u0111ivala se i tema nacionalnog pitanja. Tijekom 1920-ih godina trajala je burna rasprava izme\u0111u struje Sime Markovi\u0107a koji je zastupao Staljinovu interpretaciju da naciju \u010dini jezik, teritorij, ekonomski \u017eivot i psihi\u010dka konstitucija, te slu\u017ebene linije KPJ koja je zastupala centralizam i unitaristi\u010dko jugoslavenstvo. Na koncu se u raspravu uklju\u010dio i Staljin 1925. godine te je dao pravo jugoslavenskim narodima, navode\u0107i Lenjinov koncept, samoopredjeljenja do odcjepljenja (str. 124). U kaznioni\u010dkim predavanjima Mo\u0161e Pijadea zastupana je Staljinova koncepcija nacionalnog pitanja. Dolaskom 1937. Tita na \u010delo Partije promijenila se i politika nacionalnog pitanja koja je preba\u010dena na federalisti\u010dke osnove, \u0161to je bilo najo\u010ditije osnivanjem Komunisti\u010dke partije Hrvatske (KPH) i Komunisti\u010dke partije Slovenije (KPS) iste godine (str. 126).<\/p>\n\n\n\n

Ubojstvo Stjepana Radi\u0107a promijenilo je politi\u010dku atmosferu u Kraljevini Jugoslaviji, koju je dodatno zao\u0161trila \u0161estosije\u010danjska diktatura od 1929. godine. Do\u0161lo je do radikalizacije odre\u0111enih politi\u010dkih struja iz kojih su nastajali novi politi\u010dki pokreti. Jedan od takvih radikalnih pokreta bio je usta\u0161ki pokret nastao 1930. godine predvo\u0111en Antom Paveli\u0107em. Sredstvo borbe usta\u0161a objavljeno je Ustavom UHRO-a 1932. godine u kojoj je prva to\u010dka glasila da se oru\u017eanim ustankom oslobodi Hrvatska (str. 103). Na\u010dela donesena 1. lipnja 1933. su primjer upotrebe historizma u usta\u0161koj ideologiji. To je najo\u010ditije bilo u upotrebi rasprave o etnogenezi jer su usta\u0161e u svojim na\u010delima preuzeli prava\u0161ku teoriju etnogeneze o samosvjesnom ratni\u010dkom hrvatskom narodu koji je \u201eosvojio hrvatsku domovinu\u201c i odmah po dolasku osnovao svoju dr\u017eavu. Zatim, ideje hrvatskog dr\u017eavnog prava su prilago\u0111ene te se govori o o\u010duvanju hrvatske dr\u017eave, pripadnosti Hrvata \u201ezapadnoj civilizaciji\u201c i o \u201etu\u0111inskoj sili\u201c koja ne dopu\u0161ta da hrvatski narod vr\u0161i svoja prava u dr\u017eavi (str. 107).  <\/p>\n\n\n\n

Posljednji dio knjige bavi se onime \u0161to naslov i sugerira a to je upotreba elemenata historizma od strane usta\u0161a i marksizma od strane KPJ za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Usta\u0161ki re\u017eim nastojao se prikazati nasljednikom prava\u0161ke ideologije, preciznije \u201estar\u010devi\u0107anske\u201c prava\u0161ke struje. Kako bi prikazao legitimitet i kontinuitet sa prava\u0161kim idejama usta\u0161ka vlast nastojala je uza sebe pridobiti prava\u0161ke intelektualce koji do tada nisu bili u vezi s usta\u0161kim pokretom. Tako je npr. Kerubin \u0160egvi\u0107 pozvan na audijenciju kod Paveli\u0107a koji ga je pohvalio za njegovu gotsku teoriju o porijeklu Hrvata, koja mu je dala poticaj za njegov rad, kazav\u0161i kako \u0107e ta teorija postati slu\u017ebena nauka u NDH (str. 144). No neki od prava\u0161kih intelektualaca su ostali izostavljeni, poput recimo Emila Laszowskog. Srpski, \u017eidovski i lijevi intelektualci su bili smjenjivani sa svojih du\u017enosti, proganjani i ubijani. Najpoznatiji doga\u0111aj iz 1941. vezan za intelektualce je strijeljanje komunisti\u010dkih intelektualaca u logoru Kerestincu, me\u0111u kojima su bili Bo\u017eidar Ad\u017eija, August Cesarec i Otokar Ker\u0161ovani (str. 147). Iz knji\u017enica su bile izbacivane knjige tiskane na \u0107irilici te one napisane na latinici od srpskih autora, a u \u0161kolama je teorija o zajedni\u010dkom slavenskom porijeklu Hrvata i Srba od Ferde \u0160i\u0161i\u0107a zamijenjena iransko-alanskom teorijom koja je bila mje\u0161avina Klai\u0107a, \u0160ufflaya i Hauptmanna, naime da su Hrvati bili pleme \u201eiransko-alanskog\u201c porijekla koje se poslavenilo (str. 151). Uz tu teoriju aktivno je bila zastupana i gotska teorija Kerubina \u0160egvi\u0107a koji je objavio knjigu I Croati<\/em> u kojoj je ponovio teze o gotskom porijeklu Hrvata i nerazdvojnoj povezanosti Hrvatske i Dalmacije (str. 162-163).<\/p>\n\n\n\n

Autor zastupa tezu da je vodstvo Komunisti\u010dke partije Jugoslavije bilo toliko pod utjecajem Kominterne i Moskve da je ustanak pod vodstvom KPJ-u ustvari rezultat direktnih direktiva iz Kominterne, \u010dime se vodstvu KPJ-u oduzima bilo kakva mogu\u0107nost samostalnog djelovanja i predstavlja ih se kao poslu\u0161nike Kominterne i Moskve. Globa\u010dnik opisuje da su Tito i komunisti bespogovorno izvr\u0161avali ustani\u010dke akcije po gradovima i ruralnim krajevima samo zato \u0161to je Kominterna tako nare\u0111ivala, iako mo\u017eda nije bilo mogu\u0107nosti za izvr\u0161avanje nekih ve\u0107ih akcija tijekom lipnja i srpnja 1941. (str. 167-168). Treba ipak napomenuti da se o pokretanju borbe protiv okupatora, ja\u010danju rada Partije i njenom povezivanju sa seljacima, radnicima i pripadnicima biv\u0161ih gra\u0111anskih stranaka raspravljalo jo\u0161 na Majskom savjetovanju 1941. godine. U Titovim sje\u0107anjima izdavanje Majskog proglasa <\/em>u kojemu se poziva narode Jugoslavije na borbu protiv okupatora bilo je u odre\u0111enom smislu protiv linije Kominterne koja je bila pod rukovodstvom Staljina te se dr\u017eala ugovora o nenapadanju i prijateljstvu SSSR-a s Nijemcima (Miodrag Marovi\u0107, Tri izazova staljinizmu<\/em>, Opatija 1983, str. 32). Ideja o borbi protiv okupatora pojavljuje se i u zaklju\u010dcima Majskog savjetovanja koji su izdani u slu\u017ebenom partijskom glasilu Proleter<\/em>. U jednom dijelu \u010dlanka ka\u017ee se sljede\u0107e:<\/p>\n\n\n\n

\u201eU\u010dvr\u0161\u0107uju\u0107i organizaciono svoje redove i pro\u0161iruju\u0107i svoju organizacionu partijsku mre\u017eu u gradovima i na selu partija mora da usmjeri najve\u0107u pa\u017enju borbi protiv okupatora, za nacionalno oslobo\u0111enje podjarmljenih naroda Jugoslavije. U vezi s tim potrebno je povezati se svugdje na terenu sa svim onim grupama i pristalicama negda\u0161njih skrahiranih bur\u017eoaskih partija koje su voljne da se bore pod rukovodstvom Kompartije protiv okupatora i protiv svega onog \u0161to je donijelo narodima Jugoslavije dana\u0161nje patnje i zlo. Pri tome treba narodu davati jasnu perspektivu i mogu\u0107nost izlaza iz sada\u0161nje situacije.\u201c (Proleter<\/em>, br. 3-4-5. mart, april i maj, 1941, str. 7; reprint izdanje Proleter 1929-1942<\/em>, Beograd 1968, str. 783).<\/p>\n\n\n\n

KPJ-u je na po\u010detku rata pokazala da je vrludala po pitanju marksisti\u010dko-lenjinisti\u010dke koncepcije o provo\u0111enju socijalisti\u010dke revolucije i ideje Jedinstvenog narodnog fronta. Globa\u010dnik navodi U\u017ei\u010dku Republiku kao primjer provo\u0111enja ideja socijalisti\u010dke revolucije, zato jer se provela eksproprijacija privatnih poduze\u0107a, nacionaliziralo crkveno zemlji\u0161te radi agrarne reforme i zadiralo u ekonomske odnose na oslobo\u0111enom teritoriju. Autor smatra da su ove mjere bile dobrim dijelom uzrok za\u0161to su partizani izgubili potporu lokalnog stanovni\u0161tva, do\u017eivjeli poraz njema\u010dkih snaga i bili prisiljeni povu\u0107i se u Isto\u010dnu Bosnu u prosincu 1941. godine (str. 181). Globa\u010dnik se za ovu tvrdnju poziva na jedan \u010dlanak iz Borbe<\/em>, monografiju \u017divota Markovi\u0107a \u201eNarodnooslobodila\u010dki odbori i za\u010deci dru\u0161tvenih promena u u\u017ei\u010dkom kraju 1941\u201c te na djelo Ive Banca Sa Staljinom protiv Tita<\/em>. Ve\u0107ina podloge za autorov stav o gubljenju potpore lokalnog stanovni\u0161tva u U\u017ei\u010dkoj Republici preuzeta je iz Ban\u010deve knjige u kojoj se tvrdi da je socijalni radikalizam komunista i\u0161ao na ruku \u010detnicima, jer su srpske seljake privukle \u010detni\u010dke parole o \u201emogu\u0107nosti \u010duvanja svoje imovine\u201c (Ivo Banac, Sa Staljinom protiv Tita<\/em>, Zagreb 1990, str. 88). Banac nije naveo o kakvom se socijalnom radikalizmu radi, ali Globa\u010dnik je taj dio preuzeo i stavio u kontekst provo\u0111enja eksproprijacije, nacionalizacije i agrarne reforme. Kako bismo vidjeli o kakvoj se \u010detni\u010dkoj agitaciji radilo, citirat \u0107emo \u010dlanak na koji se Banac pozivao:<\/p>\n\n\n\n

\u201eTe\u0161ko\u0107a je bila i u tome \u0161to se u prvo vreme nosioci kontrarevolucije nisu javno izja\u0161njavali za okupatora, iako su potajno sara\u0111ivali s njim, a delovali su u ime spasavanja srpstva od komunizma i \u010duvanja srpskih glava. Deluju\u0107i sa tog stanovi\u0161ta, posebno \u010detnici, kontrarevolucionari su imali delimi\u010dnog uspeha. Oni su kod selja\u010dkih masa imali uspeha, jer je ovima vi\u0161e odgovaralo da budu kod svojih ku\u0107a i da \u010duvaju svoje imanje, nego da odmah stupaju u borbu i da tako reskiraju. Osnovne parole kontrarevolucionara su bile: \u00bbSpa\u0161avajmo srpske glave\u00ab, \u00bbMi smo mali da vodimo svetsku politiku\u00ab, \u00bbKad se veliki obra\u010dunaju mi smo tu\u00ab, \u00bbKomunisti ugro\u017eavaju srpstvo i njegove svetinje \u2014 porodicu, slavu, crkvu i tradicije\u00ab, \u00bbZa srpstvo! Protiv komunizma\u201c (Milan M. Miladinovi\u0107, \u201eMarksisti\u010dko obrazovanje i vaspitanje u U\u017ei\u010dkoj Republici\u201c, u: U\u017ei\u010dka Republika<\/em>, ur. \u017divota Markovi\u0107, Beograd\u2013Titovo U\u017eice 1978, 2. sv., str. 299).<\/p>\n\n\n\n

Iz navedenog citiranog dijela nema indikacija da dio o \u201e\u010duvanju imanja\u201c ima veze sa protivljenjem seljaka agrarnoj politici komunista. Taj dio bi se mogao protuma\u010diti u kontekstu da su \u010detnici uvjeravali seljake da \u010duvaju imovinu i svoje \u017eivote od ratnih stradavanja, radije nego da ginu za komuniste koji \u201eugro\u017eavaju srpstvo\u201c.  <\/p>\n\n\n\n

U istom zborniku je i \u010dlanak Jaroslava Da\u0161i\u0107a \u201ePrivredna delatnost u oslobo\u0111enom \u010ca\u010dku 1941. godine\u201c. Tijekom listopada 1941. u \u010ca\u010dku je proveden dio podru\u0161tvljavanja sredstava za proizvodnju. Prvo je konfiscirana roba i imovina narodnih izdajnika, a zatim se sprovela nacionalizacija Elektri\u010dne centrale<\/em> Jelica<\/em> i trgova\u010dke firme Prizad<\/em>. Ubrzo zatim sprovela se nacionalizacija Fabrike hartije<\/em>, Elektri\u010dne centrale <\/em>i parnog mlina Pavle Bru\u0161lija i sinovi<\/em>. Narodnooslobodila\u010dki odbor sela Trnave je 21. listopada donio odluku o izvr\u0161enju agrarne reforme na zemlji koja je bila vlasni\u0161tvo manastira Blagove\u0161tenje<\/em> u Trnavi. Manastiru je bilo oduzeto 30 hektara zemlje i ona je razdijeljena na 80 siroma\u0161nih gra\u0111ana sela Trnave i Vilju\u0161e po dvadeset do pedeset ari (2. sv., str. 65-66). Iako se sprovela nacionalizacija, opet nema naznaka da su one bile jedan od uzroka gubitka potpore lokalnog stanovni\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n

Postoje i podaci da su radnici u U\u017eicama svestrano pomagali partizanski pokret rade\u0107i danono\u0107no u tvornicama i poduze\u0107ima. Primjer toga je tkala\u010dka radionica u kojoj su radnice na sastanku 14. listopada 1941. odlu\u010dile uvesti neprekidno osmosatno radno vrijeme kako bi se iskoristilo \u0161to vi\u0161e vremena na radu u pozadini, te su predale narodnooslobodila\u010dkom frontu \u010ditavu jednodnevnu nadnicu (Milica Bodro\u017ei\u0107, \u201eRadni\u010dka klasa u\u017ei\u010dkog kraja u ratu i revoluciji\u201c, u: Isto<\/em>, 1. sv., str. 97). U\u017ei\u010dki Narodni front je od U\u017ei\u010dana dobio 125.000 dinara priloga. Priloge su davali radnici, zanatlije, ljudi srednjeg imovinskog stanja, a kao primjer su naveli jednog malog zanatliju koji je dao 50.000 dinara priloga i jednog malog trgovca koji je dao prilog od 7.000 dinara u novcu i robi. Priloge su davali pod parolom: \u201eAko dajemo za fond \u2013 dajemo za front\u201c (1. sv., str. 97). Ovo ukazuje da barem u gradovima U\u017ei\u010dke Republike nije bilo nekog socijalnog ili ekonomskog uzroka na temelju kojega je partizanski pokret gubio podr\u0161ku. \u010cak i navedeni primjer davanja crkvene zemlje seljacima te\u0161ko da bi se mogao protuma\u010diti kao uzrok nezadovoljstva tamo\u0161njeg selja\u0161tva.  <\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, to \u0161to U\u017ei\u010dka Republika nije mo\u017eda najbolji primjer procesa pretjeranog \u201eljevi\u010darenja\u201c koji je uzrokovao opadanje povjerenja u partizanski pokret, to ne zna\u010di da se ona nisu doga\u0111ala. \u0160to se ti\u010de \u201elijevih skretanja\u201c koje Globa\u010dnik naziva i \u201ecrvenim terorom\u201c (koji je doveo do opada ugleda partizanskog pokreta), a odnosi se uglavnom na pretjerano vo\u0111enje politike protiv petokolona\u0161a, dekulakizacije, veli\u010danje Sovjetskog Saveza i Crvene armije, autor prikazuje da su se ona doga\u0111ala na podru\u010dju Crne Gore i Bosne i Hercegovine, ali da su se osjetila i u Srbiji, Sloveniji i Hrvatskoj krajem 1941. i u prvoj polovici 1942. godine (str. 181).<\/p>\n\n\n\n

Autor je naveo da su usta\u0161e provodile nasilje nad intelektualcima koji su bili srpskog i \u017eidovskog porijekla, kao i nad onima koji su bili politi\u010dki neistomi\u0161ljenici (ponajprije nad komunistima). \u0160to se ti\u010de masovnih zlo\u010dina nad civilnim stanovni\u0161tvom autor ih spominje tek za srpanj i kolovoz 1941. godine, nakon akcija sabota\u017ea komunista u gradovima (u Srbiji) i spontanih ustanaka na podru\u010dju Banije i Korduna. Tako navodi primjer usta\u0161kog masakra koji se ponovno dogodio nad srpskim stanovni\u0161tvom krajem srpnja i kolovoza 1941. u Glini (iako nije navedeno kada se dogodio prethodni zlo\u010din u Glini; str. 168-169). Autor je mo\u017eda trebao preciznije navesti neke primjere masovnih zlo\u010dina koji su se dogodili i prije srpnja-kolovoza 1941. kako bi dodatno oslikao narav usta\u0161kog re\u017eima i kako \u010ditatelji eventualno ne bi dobili dojam da su oni samo reakcija na partizanske i ustani\u010dke akcije. Tako, recimo, imamo poznate primjere u selu Gudovac pored Bjelovara u kojemu su usta\u0161e ve\u0107 28. travnja 1941. godine po\u010dinile zlo\u010din nad tamo\u0161njim srpskim stanovni\u0161tvom ubiv\u0161i 187 osoba (\u017deljko Karaula, \u201eJedan dokument o zlo\u010dinu u Gudovcu 28. travnja 1941. za vrijeme NDH\u201c, u: Zbornik Jankovi\u0107<\/em>, Vol. III, br. 3, 2018, str. 408-413) i otpremanje 530 Srba iz Grubi\u0161nog Polja i okolice u no\u0107i 26. na 27. travnja 1941. prema logoru \u201eDanica\u201c (Ivo Goldstein, Hrvatska: 1918.-2008.<\/em>, Zagreb 2008, str. 263-264).<\/p>\n\n\n\n

Globa\u010dnik se osvr\u0107e na djelovanje politi\u010dkih komesara u partizanskim jedinicama kao provoditelja staljinizirane verzije marksizma te navodi primjer Vladimira Dedijera koji je obavljao du\u017enost politi\u010dkog komesara (str. 174-175). Autor smatra da su politi\u010dki komesari u jugoslavenskoj historiografiji bili prikazivani kao da su bili oslobo\u0111eni ideologije i u rangu sa zapovjednikom partizanskog odreda. Kada opisuje uloge politi\u010dkog komesara pi\u0161e da se on trebao \u201ebrinuti za ‘politi\u010dko i vojno’ obrazovanje, disciplinu i motiviranost na posebno sazivanim sastancima, rje\u0161avati otvorena pitanja na terenu te vr\u0161iti agitaciju za priklju\u010divanje dobrovoljaca partizanskim odredima\u201c (str. 173-174). Autor se pritom poziva (str. 174) na dokumente iz Zbornika dokumenata i podataka o narodnooslobodila\u010dkom ratu jugoslavenskih naroda<\/em>. Borbe u Hrvatskoj 1941. godine<\/em> (tom V, knjiga 1, Beograd 1952, str. 165-167, 195-197, 199-203) i na knji\u017eicu Oktobar 1917\u20131941. g<\/em>.    <\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to nedostaje u knjizi jest obja\u0161njenje da se uloga politi\u010dkog komesara mijenjala tijekom rata. Ako \u010ditamo dokument od 3. rujna 1941. Operativnog komiteta KPH Karlovac vidimo da su u njemu navedena uputstva o politi\u010dkom radu u selima, me\u0111u odredima i simpatizerima. U ovome dijelu se potvr\u0111uje autorova teza da su se ideje marksizma-lenjinizma nastojale promicati odozgo prema dolje me\u0111u stanovni\u0161tvom, borcima i simpatizerima, barem u tom trenutku rata. Prema seljacima je jasno navedeno da se trebalo isticati kako se borba vodi za nacionalno oslobo\u0111enje, da su glavni neprijatelji usta\u0161e i fa\u0161isti\u010dki okupatori. Trebalo se isticati povijesni zna\u010daj SSSR-a, imperijalizma, kolebanje Engleske i SAD-a, neimenovani poraz Njema\u010dke i fa\u0161izma. Politi\u010dki rad u odredu se trebao bazirati na marksizmu i lenjinizmu i provo\u0111enju karaktera klasne borbe, dok su se simpatizerima trebali davati zadaci i pripremati ih za prijem u Partiju (Zbornik<\/em> dokumenata i podataka o narodnooslobodila\u010dkom ratu jugoslavenskih naroda<\/em>, tom 5, knj. 1, str. 60-61).<\/p>\n\n\n\n

Uloga politi\u010dkog komesara je bila sprovoditi partijske direktive u odredu i selu i vr\u0161enje politi\u010dkog rada u njima (Zbornik<\/em> dokumenata i podataka o narodnooslobodila\u010dkom ratu jugoslavenskih naroda<\/em>, tom 5, knj. 1, str. 61). Mogli bismo re\u0107i da je u rujnu 1941. politi\u010dki komesar odgovarao opisu kakvim ga je prikazao i Globa\u010dnik. Me\u0111utim, treba uo\u010diti da u tome trenutku nije bila jasno diferencirana razlika izme\u0111u narodnooslobodila\u010dke borbe i klasne borbe. To jest, partijske ideje su jo\u0161 uvijek prevladale, barem u Operativnom komitetu za KPH Karlovac.  <\/p>\n\n\n\n

Nova uloga politi\u010dkog komesara donesena je nakon Savjetovanja u Stolicama 26. rujna 1941. godine nakon kojeg mo\u017eemo uo\u010diti da dolazi o distinkcije ideja NOP-a i Komunisti\u010dke partije (Pero Mora\u010da, \u201eSavjetovanje u Stolicama\u201c, u: \u010casopis za suvremenu povijest<\/em>, Vol. 8, br. 2-3, 1976, str. 9). U objavljenom Uputstvu komande NOP Odreda Korduna i Banije<\/em> od 17. listopada 1941. godine (na koji se poziva i autor) dan je detaljan pregled funkcija koje je obna\u0161ao politi\u010dki komesar. Ukupno je navedeno deset glavnih zadataka koje je politi\u010dki komesar morao obna\u0161ati. Tako je politi\u010dki komesar bio predstavnik narodnooslobodila\u010dkog pokreta u vojsci, to jest u partizanskim odredima. Zastupao je politi\u010dku liniju narodnooslobodila\u010dkog pokreta, vodio je brigu da ona bude jasna partizanima i stanovni\u0161tvu, morao je osigurati da su partizani primili politi\u010dku liniju kao ispravnu, te da su zastupali te ideje u doticaju sa stanovni\u0161tvom, na zborovima itd. Politi\u010dki komesari su se brinuli o moralnom i borbenom duhu u odredima. Nastojali su \u0161to prije od odreda stvoriti borbenu i jedinstvenu cjelinu. Nastojali su razviti drugarstvo me\u0111u partizanima te stvoriti \u0161to u\u017eu i \u017eivlju vezu izme\u0111u odreda i sela. Politi\u010dki komesari su organizirali kolektivno \u010ditanje lista Partizan<\/em> (to je bilo u listopadu 1941.) ili druge literature, pjevanja, pripovijedanja itd. Komesar se brinuo o likvidaciji nepismenosti u odredu i o kulturnom podizanju partizana te su morali upozoravati partizane na njihovo dr\u017eanje u svakoj akciji, slali su izvje\u0161taje o odr\u017eanim zborovima, sastancima odreda i o temama o kojima su govorili. (Zbornik<\/em> dokumenata i podataka o narodnooslobodila\u010dkom ratu jugoslavenskih naroda<\/em>, tom 5, knj. 1, str. 203-204). Ono \u0161to treba istaknuti jest da ako pobli\u017ee pogledamo funkcije politi\u010dkog komesara nagla\u0161eno je da je on zastupao ideje narodnooslobodila\u010dkog pokreta, te se ne spominje izravno da on zastupa samo interese Komunisti\u010dke partije.<\/p>\n\n\n\n

Autor je u istom tom Zborniku<\/em> koji je koristio mogao prona\u0107i i dokument (koji nije upotrijebljen u radu) o ulozi politi\u010dkog komesara u kojemu se nagla\u0161avala razlika izme\u0111u njegove pripadnosti NOP-u i KPJ-u. U tom se Uputstvu Okru\u017enog komiteta KPH Karlovac<\/em> od 6. listopada 1941. navodi sljede\u0107e:<\/p>\n\n\n\n

\u201ePolitkomesar je politi\u010dko lice uz komandanta i on provodi liniju narodno-oslobodila\u010dkog fronta u odredima i kao takav istupa, a ne u ime Partije. Ako je isto lice i politkomesar i partijski funkcioner, onda u ime Partije istupa kao partijski funkcioner, a ne [kao] komesar. Kao komesar mo\u017ee istupati samo u ime narodno-oslobodila\u010dkog fronta. Ovaj pojam je bio pobrkan do sada, ali se od sada mora strogo lu\u010diti. Tako treba shvatiti pojam i za komandante funkcionere Partije. Oni kao komandanti istupaju u ime partizanskih odreda, a ne u ime Partije.\u201c (Zbornik<\/em> dokumenata i podataka o narodnooslobodila\u010dkom ratu jugoslavenskih naroda<\/em>, tom 5, knj. 1, str. 172-173).<\/p>\n\n\n\n

Nekoliko prethodno navedenih dokumenata nam sugeriraju da su i u vodstvu Narodnooslobodila\u010dkog pokreta bili svjesni problema provo\u0111enja politike Narodnog fronta te okupljanja masa oko partizanskog pokreta i politike koju su istovremeno zastupali kao pripadnici Komunisti\u010dke partije Jugoslavije, barem na po\u010detku rata. Nastojanje da politi\u010dki komesar ima odvojene funkcije ovisno o tome \u010dije interese u kojem trenutku zastupa nam ukazuje na to da se poku\u0161avalo razlikovati zastupaju li se interesi NOP-a ili KPJ-a. Me\u0111utim, Globa\u010dnik promovira mi\u0161ljenje da se indoktrinacija provodila od partijskog vrha, preko politi\u010dkih komesara do partizanskih boraca s ciljem u\u010denja o marksizmu tijekom cijelog rata, pri \u010demu je glavna literatura bila Staljinova Historija VKP(b)<\/em> (str. 174). Pritom navodi primjer kako su u Bosni i Hercegovini po\u010detkom listopada 1942. na jednom partijskom skupu od dvadesetak ljudi sudjelovala i tri seljaka, od kojih su dvojica bili u svojstvu zamjenika politi\u010dkih komesara (iako ne znamo o \u010demu su to\u010dno na tome skupu raspravljali; str. 176). Ako uzmemo u obzir i prethodno navedene dokumente, tvrditi da su politi\u010dki komesari bili samo promicatelji ideologije KPJ se \u010dini veoma pojednostavljeno. Autor navodi dokument da se krajem 1943. Centralni komitet KPJ hvalio da su se na kursovima odr\u017eanim u Sloveniji, Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosanskoj krajini razvili interesi za izu\u010davanje marksizma-lenjinizma (str. 223), no tu se spominje da se radi o partijskim organizacijama, a ne o partizanskim jedinicama ili o Narodnooslobodila\u010dkim odredima. Navedeni dokumenti pokazuju kako je politika i uloga politi\u010dkog komesara tijekom rata prolazila kroz promjene, te ukazuju na to koliko je uloga politi\u010dkog komesara, ali i politike NOP-a i KPJ bila kompleksna. Sam autor navodi (str. 174, fusnota 89) kako su politi\u010dki komesari bili neistra\u017eena tema u sovjetskoj i jugoslavenskoj historiografiji, pa mo\u017eda ovi dodaci koje smo naveli budu poticaj za neka detaljnija istra\u017eivanja te funkcije unutar NOP-a.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de ostatka rata, me\u0111u intelektualcima u NDH bila je skupina koja se zalagala za  samostalnu Hrvatsku, ali koja se protivila usta\u0161koj vlasti, poput recimo Stjepana Iv\u0161i\u0107a i Stjepana Zimmermanna. Osobito se u kritici usta\u0161kog re\u017eima istakao Zimmermann koji je na sve\u010danoj sjednici HAZU 1. srpnja 1942. odr\u017eao predavanje u kojemu je zastupao tezu da hrvatski narod zbog povijesnog iskustva  ima pravo na svoju dr\u017eavu, ali Paveli\u0107 i usta\u0161e vode taj isti narod prema samouni\u0161tenju i gubitku njegove dr\u017eave (str. 189). Kao \u0161to mo\u017eemo vidjeti iz ovog primjera, ideja historizma nije postojala za vrijeme NDH samo u njenoj iskrivljenoj usta\u0161koj varijanti nego je kolala i me\u0111u intelektualcima koji su bili protiv usta\u0161kog re\u017eima, ali za hrvatsku dr\u017eavnost. Me\u0111u intelektualcima se i dalje nastavila rasprava oko etnogeneze Hrvata, no ovoga puta oko porijekla hrvatskog plemstva. Miho Barada je po pitanju porijekla plemstva uzdrmao temelje usta\u0161ke ideologije, zastupaju\u0107i tezu da se stale\u0161ko plemstvo u Hrvatskoj javlja tek u 12. stolje\u0107u, \u010dime je ru\u0161io usta\u0161ke ideolo\u0161ke predod\u017ebe o Hrvatima kao plemenskim vo\u0111ama ratnicima (str. 195-196).<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de NOB-a, spomenut \u0107emo dolazak lijevih i liberalnih intelektualaca me\u0111u partizane poput Ivana Ribara, Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kova\u010di\u0107a (str. 210-212). Va\u017ean doga\u0111aj za NOB bio je me\u0111unarodno priznavanje AVNOJ-a. Autor se ponovno vra\u0107a na tezu da je marksisti\u010dko-lenjinisti\u010dka teorija s vremenom pro\u017eimala NOB te da je KPJ preko politi\u010dkih komesara vr\u0161ila indoktrinaciju partizanskih boraca (str. 220). Navodi primjer kako je to provodio Krsto Popivoda, da bi odmah zatim spomenuo kako npr. u Bosanskoj krajini nije bilo dovoljno \u201eautoritativnih materijala\u201c za odr\u017eavanje kursova (str. 220-221), \u0161to upu\u0107uje na materijalne probleme s kojima su se suo\u010davali politi\u010dki komesari pri provo\u0111enju zadataka. Kratko se autor osvr\u0107e na ZAVNOH i djelovanje Andrije Hebranga te njegovu politiku koju je zastupao na podru\u010dju Hrvatske.<\/p>\n\n\n\n

Do\u0161av\u0161i do kraja rata usta\u0161ko vodstvo je i dalje zastupalo ideje o etnogenezi Hrvata koja je isticala njenu odvojenost i posebnost od Slavena i od Srba. Autor zapa\u017ea da izvornu prava\u0161ku ideju o hrvatskom dr\u017eavnom pravu usta\u0161e nisu dalje razvijali, ve\u0107 su se dr\u017eali postavki izre\u010denih u \u201eNa\u010delima\u201c iz 1930-ih godina. Bijegom Paveli\u0107a iz Zagreba u svibnju 1945. usta\u0161ke ideje na kojima je sagra\u0111ena NDH su sru\u0161ene. I biv\u0161i prava\u0161ki intelektualci poput Per\u0161i\u0107a osudili su Paveli\u0107a kao najve\u0107eg izdajnika i ubojice hrvatskog naroda, \u010dak ga je kritizirao i \u0160egvi\u0107 koji je isprva toplo pozdravio Paveli\u0107a u Zagrebu (str. 240). Pobjedom NOP-a koji je zastupao AVNOJ i ZAVNOH u Hrvatskoj pobijedila je i verzija stvaranja dr\u017eave po politi\u010dkim konceptima KPJ, promoviraju\u0107i ideju \u201enarodne demokracije\u201c koja je bila preuzeta iz marksisti\u010dko-lenjinisti\u010dkog koncepta (str. 248).  <\/p>\n\n\n\n

Za zaklju\u010dak o ovoj knjizi izre\u0107i \u0107emo njene pozitivne strane i mane. Po\u010det \u0107emo sa pozitivnim stranama kojih ne manjka. Pohvalili bismo autora da je napisao, barem po dojmu autora ovoga osvrta, vjerojatno jedan od boljih metodolo\u0161kih uvoda u recentnim historiografskim djelima. Autor je pru\u017eio precizan i jasan cilj istra\u017eivanja, odredio je temu, bez previ\u0161e odla\u017eenja u \u0161irinu, zahvativ\u0161i time samu sr\u017e stvari. Veoma je precizno i na elokventan na\u010din objasnio metodolo\u0161ki koncept konstelacijskog istra\u017eivanja, nastoje\u0107i prikazati da teorijska djela intelektualaca ne nastaju u zrakopraznom prostoru, ve\u0107 u prostoru i vremenu u kojem osoba \u017eivi. Stoga bismo napomenuli da su djela intelektualaca ujedno i povijesni izvor vremena u kojima su nastala. Autor je imao veoma kompleksan zadatak dokazati na koje na\u010dine su se elementi ideologije historizma i marksizma uklapali u politi\u010dke ideologije usta\u0161tva i komunizma. Ukazao je kako je historizam 19. stolje\u0107a najjasnije bio izra\u017een u prava\u0161koj ideologiji hrvatskog dr\u017eavnog prava, dok su usta\u0161e historizam zloupotrijebile za promoviranje vlastite ideologije i za opravdanje zlo\u010dina koje su po\u010dinile tijekom Drugog svjetskog rata. Dodatni doprinos je i to \u0161to autor nije upao u zamku da je sve intelektualce koji su bili prava\u0161ke politi\u010dke organizacije u me\u0111ura\u0107u ili za vrijeme Drugog svjetskog rata okarakterizirao kao simpatizere i poklonike usta\u0161kog re\u017eima, ve\u0107 je ukazao da je i me\u0111u prava\u0161ima bilo intelektualaca koji su se gnu\u0161ali Paveli\u0107a, usta\u0161a, njihovih zlo\u010dina i koji su smatrali da su usta\u0161e uni\u0161tili mogu\u0107nost stvaranja hrvatske dr\u017eave i unakazili tu ideju do neprepoznatljivosti. Dostatan dio knjige se bavio i problemom etnogeneze Hrvata te je autor kronolo\u0161ki prikazao kako su se te ideje razvijale i mijenjale tijekom vremena. Isto \u0161to smo rekli za prikaz historizma vrijedi i za marksizam te je autor dobro ukazao na promoviranje agrarnog pitanja i nacionalnog pitanja u me\u0111ura\u0107u i tijekom rata, zatim problem niveliranja izme\u0111u Jedinstvenog narodnog fronta i provo\u0111enja socijalisti\u010dke revolucije tijekom rata itd.<\/p>\n\n\n\n

Prva kritika je usredoto\u010dena na prikaz KPJ u po\u010detku rata kao poslu\u0161nika Kominterne. Takav pristup ote\u017eava tuma\u010denje doga\u0111aja poput recimo Majskog savjetovanja u kojemu se zaklju\u010duje da se Partija organizira za borbu protiv okupatora, i to mjesec dana prije negoli je do\u0161lo do rata izme\u0111u Njema\u010dke i Sovjetskog Saveza. Ovo nijansiranje ne odbacuje mi\u0161ljenje da nije postojalo dogovora izme\u0111u KPJ i Sovjeta, ali je ipak potrebno izbalansirati te razlike. Druga kritika je usmjerena na mi\u0161ljenje da je U\u017ei\u010dka Republika propala uglavnom zbog provo\u0111enja ekonomskih i socijalnih promjena. Autor je taj stav preuzeo uglavnom od Ive Banca, stoga smo kritikom Ban\u010devog preuzimanja navoda iz literature ukazali na problemati\u010dnost ukazanog stava. Tako\u0111er, pokazali smo primjere davanja zemlje seljacima i pomaganja radni\u0161tva NOP-u \u010dime se nudi drugo vi\u0111enje koje ukazuje na potporu tamo\u0161njeg stanovni\u0161tva U\u017ei\u010dkoj Republici. Tre\u0107a kritika se odnosi na politi\u010dke komesare i ukazuje na problem nijansiranja u Globa\u010dnikovom djelu. Globa\u010dnikova teza o politi\u010dkom komesaru kao promicatelju marksizma-lenjinizma vrijedila bi za po\u010detak rata do rujna 1941. No, nakon savjetovanja u Stolicama, uloga politi\u010dkog komesara se mijenja. Od listopada 1941. uloga politi\u010dkog komesara ovisi o tome zastupa li i kada interese NOP-a ili Partije, iz \u010dega proizlazi da je autorov pristup tome problemu poprili\u010dno pojednostavljen (politkomesar = \u0161irenje partijske ideologije me\u0111u borcima). Zanemaruju\u0107i prethodno navedenu razliku i \u0161iroki dijapazon funkcija koje su bile izra\u017eene u navedenim dokumentima, politi\u010dki komesar je predstavljen kao puki promicatelj ideja staljiniziranog marksizma-lenjinizma me\u0111u partizanskim borcima. Me\u0111utim, autor je i sam naveo da to pitanje nije bilo pobli\u017ee obra\u0111eno ni u sovjetskoj ni u jugoslavenskoj historiografiji (a izgleda ni u hrvatskoj historiografiji) tako da ono pru\u017ea plodno tlo za budu\u0107a istra\u017eivanja.  <\/p>\n\n\n\n

Stoga bismo ovu knjigu, koju bismo svrstali u podru\u010dje intelektualne i politi\u010dke povijesti, preporu\u010dili kao \u0161tivo za pobli\u017ee upoznavanje dviju politi\u010dkih ideologija koje su obilje\u017eile 20. stolje\u0107e na ovim prostorima te se nadamo da \u0107e pru\u017eiti poticaj za daljnja istra\u017eivanja intelektualne i politi\u010dke povijesti.<\/p>\n\n\n\n

Petar Marku\u0161<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-32769","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32769","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=32769"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32769\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":32774,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32769\/revisions\/32774"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=32769"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=32769"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=32769"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}