Tijekom prvih dvadeset pet godina Hladnog rata, Jugoslavija i Kina stajale su na suprotnim stranama iste ideologije. Pripadale su skupu socijalisti\u010dkih zemalja, ali se, s izuzetkom trogodi\u0161nje stanke sredinom pedesetih, nisu nimalo smatrale \u201cbratskim\u201d ili \u201cprijateljskim\u201d zemljama. Iako su doga\u0111aji koji su okru\u017eivali ove dvije zemlje u prvim godinama Hladnog rata na sli\u010dan na\u010din odredili njihove njihove osnovne stavove prema razvoju socijalizma, te shodno tomu i uloge koje su bile (samo)pozvane igrati na me\u0111unarodnoj sceni, sukob Tita i Staljina 1948, kao i kasnije odbijanje Jugoslavije da se u potpunosti vrati pod okrilje i vodstvo Sovjetskog Saveza, de facto je Kinu i Jugoslaviju u\u010dinilo neprijateljima. Nemogu\u0107nost uskla\u0111ivanja kineskih i jugoslavenskih postavki o tome \u0161to bi socijalizam i komunizam trebali biti te kako bi se trebali razvijati, s jedne strane zna\u010dajno poja\u010danih smjernicama maoisti\u010dke misli, a s druge jugoslavenskom verzijom \u201caktivne miroljubive koegzistencije\u201d, krajem pedesetih i po\u010detkom \u0161ezdesetih doveo je do potpunog raspada ikakve mogu\u0107nosti njihova me\u0111usobnog razumijevanja. (\u2026) Primarni cilj knjige jest predstaviti odnose izme\u0111u Jugoslavije i Kine, njihove sukobe i rijetke trenutke suradnje u sferama zajedni\u0161tva socijalisti\u010dkih zemalja, svijeta Azije, Afrike i Latinske Amerike, tzv. Tre\u0107eg svijeta te UN-a.
(Iz: Uvod: revizionisti i dogmati\u010dari ili samo neshva\u0107eni drugovi, Zvonimir Stopi\u0107)<\/p>\n\n\n\n
Knjiga o Kini i Jugoslaviji Zvonimira Stopi\u0107a vjerojatno je prva knjiga hrvatskog povjesni\u010dara, koji je doktorirao u Kini i koji je \u010ditao kineske dokumente. Stopi\u0107 na temelju zapadne, na\u0161e i kineske gra\u0111e progovara o Jugoslaviji, \u0161to zna\u010di i o Hrvatskoj, od 1948. do 1971. godine. Knjiga se pojavljuje ne samo desetlje\u0107ima nakon \u0161to vi\u0161e nema Jugoslavije, ve\u0107 i u trenutku kada nestaje me\u0111unarodni poredak unutar kojega je Kina najprije bila izolirana, a onda, nakon ulaska u Ujedinjene nacije 1971, postupno postala najva\u017eniji korisnik sustava koji je nastao nakon Drugog svjetskog rata.
(Iz predgovora Tvrtka Jakovine, \u0160to je danas Kina i \u0161to o Kini nekad trebaju znati mali narodi?)<\/p>\n\n\n\n
Zvonimir Stopi\u0107<\/strong>, povjesni\u010dar; zavr\u0161io studij povijesti i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Usavr\u0161avao se na Sveu\u010dili\u0161tu u Ljubljani, na Sveu\u010dili\u0161tu za jezik i kulturu u Pekingu te Luxembourg School of Business (LSB). Doktorirao je 2018. godine na Sveu\u010dili\u0161tu Capital Normal (CNU) u Pekingu. Izvor:<\/p>\n\n\n\n
S Goranom \u0110ur\u0111evi\u0107em je 2001. godine objavio knjigu \u201cSvila, zmajevi i papir \u2013 kineska civilizacija, kultura, arheologija i povijest\u201d.
Od 2015. godine radi kao pomo\u0107nik ravnatelja CNU-ovog Centra za studij civilizacija, a od 2019. zaposlen je i kao docent na CNU-ovom Odsjeku za globalnu povijest.
Od 2020. do 2022. sura\u0111ivao je s China-CEE institutom.
U Hrvatskoj sura\u0111uje sa Zagreba\u010dkom \u0161kolom za ekonomiju i management (Z\u0160EM), u sklopu koje koordinira CroAsia institut.<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n