{"id":31987,"date":"2022-07-06T10:58:47","date_gmt":"2022-07-06T10:58:47","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=31987"},"modified":"2022-07-06T11:22:27","modified_gmt":"2022-07-06T11:22:27","slug":"stevo-duraskovic-recenzija-knjige-lucija-balikic-najbolje-namjere-britanski-i-francuski-intelektualci-i-stvaranje-jugoslavije-2022","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=31987","title":{"rendered":"Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 &#8211; ocjena knjige &#8211; Lucija Baliki\u0107, &#8220;Najbolje namjere. Britanski i francuski intelektualci i stvaranje Jugoslavije&#8221;, 2022."},"content":{"rendered":"\n<p><strong>Lucija Baliki\u0107, <em>Najbolje namjere. Britanski i francuski intelektualci i stvaranje Jugoslavije<\/em>, Srednja Europa, Zagreb 2022, 146 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Knjiga Lucije Baliki\u0107,&nbsp;doktorandice na Srednjoeuropskom sveu\u010dili\u0161tu u Be\u010du, nastala je kao sinteza i svojevrsno pro\u0161irenje dvaju diplomskih radova: rada <em>Hrvatsko pitanje u politi\u010dkom jeziku britanskih liberala od 1908. do 1920.<\/em> koji je autorica obranila 2018. godine na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu i rada <em>Integral Yugoslavism as Political Modernity in the Political Language of British and French Liberals<\/em> koji je obranila 2019. godine na Odsjeku za povijest Srednjoeuropskog sveu\u010dili\u0161ta u Be\u010du. Sumarno, Baliki\u0107 u knjizi pokazuje kako britanski i francuski liberalni intelektualci nisu slu\u017eili kao puki stru\u010dni \u201eservis\u201c politi\u010darima svojih dr\u017eava, ve\u0107 su bili aktivni sudionici konceptualiziranja pojmova zajedni\u010dke dr\u017eave ju\u017enih Slavena i jugoslavenske nacije kojim su djelovali na politi\u010dare. Pritom, autorica pokazuje kako intelektualci nisu bili samo pasivni primatelji koncepata (integralnog) jugoslavenstva koje su neposredno prije i tijekom rata formirali vode\u0107i hrvatski i srpski intelektualci, zagovornici integralnog jugoslavenstva, ve\u0107 i kako su te dvije skupine tijekom rata utjecale jedna na drugu, dok je na sam pojam jugoslavenstva presudno utjecao idejni i politi\u010dki kontekst vremena nastanka.<\/p>\n\n\n\n<p>Upravo je idejnom i politi\u010dkom kontekstu epohe kraja 19. i po\u010detka 20. stolje\u0107a \u2013 te utjecajem doti\u010dnog na formiranje ideje integralnog jugoslavenstva u krugovima britanskih i francuskih onodobnih intelektualaca \u2013 posve\u0107eno prvo poglavlje knjige naslovljeno \u201ePoliti\u010dka zbivanja na unutarnjem planu u Britaniji i Francuskoj\u201c. Doti\u010dna zbivanja su kontekstualizirana u vi\u0161e povezanih okvira. Prvi je va\u017enost Prvog svjetskog rata kao klju\u010dnog povijesnog loma koji mijenja dotada\u0161nje razumijevanje pojmova nacionalnosti, suvereniteta i samoodre\u0111enja. Naime, autorica ukazuje kako implementacija prava (europskih) nacija na suverenu nacionalnu dr\u017eavu nije jedino i isklju\u010divo nastupila zbog \u00a0poznatih Wilsonovih \u010cetrnaest to\u010daka, ili opasnosti koji je za gra\u0111ansku Europu predstavljala bolj\u0161evi\u010dka politika prava naroda na samoodre\u0111enje 1918.-1919. godine, ve\u0107 je uzrokovana i \u010dinjenicom da su Velika Britanija i Francuska svoje imperijalne ratne napore legitimirale parolama borbe za demokraciju i oslobo\u0111enje potla\u010denih naroda Europe od njema\u010dkog militarizma. Nadalje, autorica ukazuje i kako sam tada\u0161nji koncept integralne jugoslavenske nacije mnogo duguje onodobnoj krizi liberalizma i usponu koncepta integralnog nacionalizma. Naime, u zadnjoj \u010detvrtini 19. stolje\u0107a klasi\u010dni liberalni koncept nacionalne dr\u017eave kao okvira ostvarenja sloboda pojedinca koji posredstvom socijalizacije usvajaju svijest o nacionalnom zajedni\u0161tvu na\u0161ao se u krizi, te je bivao postupno zamijenjen biologisti\u010dkim shva\u0107anjem koji naciji pripisuje fiksne i nepromjenjive karakteristike proiza\u0161le iz tjelesnih osobina ljudi i zemljopisno-klimatskih karakteristika nacionalnog teritorija. Doti\u010dni socijalni darvinizam svoj ekstremni izraz ima u integralnom nacionalizmu, koji odbacuje naslije\u0111e prosvjetiteljstva te me\u0111unarodne odnose gleda u svjetlu teorije prirodne selekcije. Autorica ukazuje i na to kako pred i tijekom Prvog svjetskog rata liberalni intelektualci zadr\u017eavaju klasi\u010dni koncept nacionalne dr\u017eave, ali preuzimaju biologisti\u010dko shva\u0107anje nacije, \u0161to se onda reflektira i na ideju jugoslavenske nacije koju zagovaraju tijekom rata.<\/p>\n\n\n\n<p>Sljede\u0107a dva manja poglavlja, naslovljena \u201eDr\u017eavni aparat i odnos prema jugoslavenskom pitanju\u201c i \u201eLiberalna intelektualna dru\u0161tva i klju\u010dni pojedinci\u201c uvode nas u politi\u010dki, dru\u0161tveni i organizacijski okvir djelovanja projugoslavenskih liberalnih intelektualaca u Britaniji i Francuskoj. Osim jezgrovita izno\u0161enja ve\u0107 poznatih \u010dinjenica o glavnim nevladinim organizacijama i dru\u0161tvima koje su provodile projugoslavensko djelovanje u javnosti (poput The New Europe Society, The Serbian Society of Great Britain, Ligue internationale pour la d\u00e9fense du droits des peuples), pod vodstvom poznatih zvu\u010dnih imena kao \u0161to su Wickham Steed, Robert Seton-Watson, Ernst Denis itd., poglavlja donose jo\u0161 dvije va\u017ene \u010dinjenice koje je vrijedno izdvojiti. Prva je da su britanska i francuska vlada, usprkos \u010dinjenici da se stvaranje neovisne dr\u017eave ju\u017enih Slavena nije poklapalo s njihovim \u201erealpoliti\u010dkim\u201c interesima do 1918. godine, bile podlo\u017ene javnom pritisku projugoslavenskih intelektualaca, budu\u0107i da su obje vlade ideolo\u0161ki legitimirale rat kao borbu za demokraciju i oslobo\u0111enje potla\u010denih naroda Europe od njema\u010dkog militarizma. Druga va\u017ena \u010dinjenica je prikaz kako konzervativne elite u Britaniji \u2013 za razliku od liberala \u2013 nisu favorizirale ju\u017enoslavensku dr\u017eavu, ali ne iz razloga \u201esrbofilije\u201c, ve\u0107 iz straha da bi na\u010delo samoodre\u0111enje naroda ugrozilo integritet Ujedinjenog Kraljevstva, te zbog idejnog reziduala svojevrsne slavofobije i paralelene \u201ehungarofilije\u201c koja je proistekla iz dobrih veza ma\u0111arskog i britanskog visokog plemstva. &nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Posljednje poglavlje, pod naslovom \u201e\u201bRje\u0161avanje pitanja ju\u017enih Slavena\u02bc ili kako su francuski i britanski intelektualci ru\u0161ili Austro-Ugarsku\u201c, analizira politi\u010dki jezik pro\u0161losti, sada\u0161njosti i budu\u0107nosti ju\u017enih Slavena od strane britanskih i francuskih liberalnih intelektualaca. Ovdje autorica pokazuje kako je presudni utjecaj imao ranije spomenuti konceptualni okvir kombinacije klasi\u010dnog koncepta nacionalne dr\u017eave i biologisti\u010dkog shva\u0107anja nacije. Baliki\u0107 pokazuje kako su intelektualci kod vlastitog konceptualiziranja ju\u017enoslavenskog pitanja &nbsp;aproprirali ideje integralnog jugoslavenstva Jovana Cviji\u0107a i Milana Marjanovi\u0107a koji stvaranje posebnih ju\u017enoslavenskih nacija vide kao nusprodukt povijesne razdvojenosti ju\u017enih Slavena nastale njihovim razdvajanjem uslijed ekspanzije Turskog i Habsbur\u0161kog carstva, te Mleta\u010dke republike. Tako\u0111er, intelektualci od Cviji\u0107a i Marjanovi\u0107a preuzimaju koncept rasno-kulturne istovjetnosti velikog dijela ju\u017enih Slavena, pri \u010demu Seton-Watson razvija vlastiti politi\u010dki jezik isklju\u010divanja Bugara iz zajednice ju\u017enih Slavena zbog biolo\u0161ke srodnosti sa narodima sa Bliskog istoka (str. 85). Nadalje, autorica pokazuje i kako su eksperti za Austro-Ugarsku i ju\u017enoslavensko pitanje, poput Setona-Watsona, utjecali na koselleckovsko mijenjanje zna\u010denja koncepta \u201eYugoslav\u201c u britanskoj javnosti i politici, od predratne konceptualizacije u smislu trijalisti\u010dkog preure\u0111enja Austro-Ugarske, do izjedna\u010denja pojma sa ratnim ciljevima Srbije na samom po\u010detku rata, da bi na prijelazu 1915. na 1916. godinu pojam bio rekonceptualiziran u suprotnost spram pojmu \u201eGreater Serbia\u201c, uslijed neslaganja britanskih intelektualaca s ekskluzivisti\u010dkom pristupom ju\u017enoslavenskom ujedinjenju od strane Nikole Pa\u0161i\u0107a (str. 88-91). Naposljetku, autorica u zadnjem dijelu ovog poglavlja analizira britansko konceptualiziranje Jugoslavije iz perspektive geopolitike, tj. Jugoslavije kao efektivne prepreke njema\u010dkoj <em>Drang nach Osten<\/em> politici, gdje je narativ britanskih liberalnih intelektualaca vje\u0161to povezao obranu britanskih imperijalnih interesa s pravom na samoodre\u0111enje naroda ugro\u017eenih ekspanzijom carske Njema\u010dke u srednjoj i isto\u010dnoj Europi. Iako Baliki\u0107 to direktno ne sugerira, iz postoje\u0107e konceptualizacije se mo\u017ee vidjeti prisvajanje starog narativa predzi\u0111a kr\u0161\u0107anstva koji u novom politi\u010dkom kontekstu zadobiva zna\u010denje svojevrsnog \u201eobrnutog predzi\u0111a\u201c, pa Jugoslavija u perspektivi postaje \u201eantemurale\u201c prodoru Njema\u010dke na europski i Bliski istok.<\/p>\n\n\n\n<p>Zaklju\u010dno, knjiga Lucije Baliki\u0107 <em>Najbolje namjere. Britanski i francuski intelektualci i stvaranje Jugoslavije <\/em>predstavlja vrijedan primjer konceptualnog pristupa znanstvenom prou\u010davanju povijesti, \u0161to na\u017ealost jo\u0161 uvijek predstavlja manjinski pristup u \u201edoga\u0111ajni\u010dkoj\u201c hrvatskoj historiografiji. Pritom, treba naglasiti kako konceptualni pristup nije samo potreban intelektualnoj povijesti, koja se bavi povije\u0161\u0107u ideja, nego i \u201emainstream\u201c disciplinama politi\u010dke povijesti, budu\u0107i da je djelovanje bilo kojeg grupnog ili individualnog politi\u010dkog aktera odre\u0111eno svjetonazorom, te se i ne mo\u017ee sveobuhvatno razumjeti bez razumijevanja ideja i ideologije koje grupa ili pojedinac slijedi. \u010cak i samo polje nacionalne povijesti odnosi se na dru\u0161tveni i politi\u010dki subjekt koji ne postoji \u201eod stolje\u0107a sedmog\u201c, ve\u0107 \u201eod stolje\u0107a osamnaestog\u201c, ili najranije sedamnaestog, te postoji \u010ditav niz svjetonazorski razli\u010ditih teorija koje tuma\u010de genezu i osobine nacije, od najplodonosnijeg teoreti\u010dara nacije, konzervativca Anthonyja Smitha, preko liberala Ernsta Gellnera i Rogersa Brubakera, do ljevi\u010dara Benedicta Andersona i Terry Eagletona, da spomenem samo neka od imena na \u0161irokoj ideolo\u0161koj paleti.<\/p>\n\n\n\n<p>\u0160to se ti\u010de samog konceptualno-teorijskog pristupa ove studije, va\u017eno je istaknuti kako je pristupila analizi uloge liberalnih britanskih i francuskih intelektualaca kod stvaranja Jugoslavije kroz tzv. trojni lanac veze izme\u0111u njih samih, britanskih i francuskih politi\u010dara, te ju\u017enoslavenskih politi\u010dara i intelektualaca, kontekstualiziranih u idejni i politi\u010dki kontekst epohe. Ovdje je osobito va\u017eno naglasiti da autorica nije koristila samo arhivsku gra\u0111u u Hrvatskoj i Srbiji, ve\u0107 i gra\u0111u Nacionalnog arhiva u Londonu, te arhiva poznate \u0160kole za slavenske i isto\u010dnoeuropske studije na University College u Londonu. Me\u0111utim, istaknute prednosti ove knjige kriju i njene slabosti, prije svega sadr\u017eane u tome da je pristup fokusiran u \u0161irinu na u\u0161trb dubine. Primjeri su brojni, a ovdje bih naveo samo neke. U prvom poglavlju knjige, koji ocrtava idejni i politi\u010dki kontekst epohe, Baliki\u0107 propu\u0161ta definirati ve\u0107inu pojmova koje navodi kao alate za analizu, poput liberalnog koncepta nacije, integralnog nacionalizma, socijal-darvinizma ili koncepta intelektualca kao javnog moralista. Ukoliko su ti pojmovi bili pobli\u017ee obja\u0161njeni u teorijsko-metodolo\u0161kim uvodima diplomskih radova iz kojih je iznikla ova knjiga \u2013 koji se redovito izbacuju kod objave \u2013 autori\u010din je propust \u0161to u najkra\u0107im crtama nije objasnila doti\u010dne pojmove u samom tekstu knjige, budu\u0107i da doti\u010dni nedostatak smanjuje jasno\u0107u analize kod \u010ditatelja koji nisu otprije upoznati sa sadr\u017eajem doti\u010dnih pojmova, a takvih je velika ve\u0107ina.<\/p>\n\n\n\n<p>Drugi problem se ti\u010de dvosmjerne veze izme\u0111u britanskih i francuskih liberalnih intelektualaca i ju\u017enoslavenskih intelektualaca i politi\u010dara. Naime, dok je utjecaj potonjih na prethodne jasno prikazan, utjecaj prethodnih na potonje ba\u0161 i nije. A on je postojao, \u0161to se mo\u017ee vidjeti ve\u0107 iz i\u0161\u010ditavanja primarne gra\u0111e o Frani Supilu i Anti Trumbi\u0107u koju je objavio Dragovan \u0160epi\u0107, kao i iz korespondencije Seton-Watsona koju su skupa objavili Britanska akademija i Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu. Naime, Seton-Watson je prevodio na engleski jezik sve promemorije koje su Frano Supilo i Jugoslavenski odbor upu\u0107ivali britanskim politi\u010darima i britanskoj javnosti, a koji npr. sadr\u017ee geopoliti\u010dke argumente u prilog stvaranja ju\u017enoslavenske dr\u017eave. Pa ostaju otvorena pitanja je li geopoliti\u010dke argumente konceptualizirao Seton-Watson ili Supilo, tj. tko je prisvojio argumente od koga? Na takva pitanja studija na \u017ealost ne daje odgovora, \u0161to je \u0161teta, osobito s obzirom na kori\u0161tenje britanskih arhivskih izvora.<\/p>\n\n\n\n<p>Zaklju\u010dno, uza spomenute slabosti studija Lucije Baliki\u0107 <em>Najbolje namjere. Britanski i francuski intelektualci i stvaranje Jugoslavije <\/em>predstavlja solidan primjer primjene konceptualnog pristupa povijesti na razja\u0161njavanje dosada zanemarene teme vi\u0161eslojne uloge britanskih i francuskih liberalnih intelektualaca kod stvaranja zajedni\u010dke dr\u017eave Ju\u017enih Slavena u periodu Prvog svjetskog rata. Stoga ju se preporu\u010da za \u010ditanje \u0161iroj javnosti kako zbog dosada zanemarene tematike europske perspektive na stvaranje zajedni\u010dke dr\u017eave Ju\u017enih Slavena, tako i \u010dlanovima povijesne zajednice zbog primjera kako se arhivska gra\u0111a konceptualno i teorijski usustavljuje.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-31987","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31987","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=31987"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31987\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31992,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31987\/revisions\/31992"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=31987"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=31987"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=31987"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}