{"id":31957,"date":"2022-07-05T19:00:20","date_gmt":"2022-07-05T19:00:20","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=31957"},"modified":"2022-07-05T19:03:39","modified_gmt":"2022-07-05T19:03:39","slug":"ivan-coric-prikaz-knjige-lucija-balikic-najbolje-namjere-britanski-i-francuski-intelektualci-i-stvaranje-jugoslavije-2022","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=31957","title":{"rendered":"Ivan \u0106ori\u0107 – prikaz knjige – Lucija Baliki\u0107, “Najbolje namjere. Britanski i francuski intelektualci i stvaranje Jugoslavije”, 2022."},"content":{"rendered":"\n

Lucija Baliki\u0107, Najbolje namjere. Britanski i francuski intelektualci i stvaranje Jugoslavije<\/em>, Srednja Europa, Zagreb 2022, 146 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Povijest jugoslavenstva i jugoslavenske dr\u017eave bila je plodno tlo za niz studija tijekom njezina postojanja, a jo\u0161 vi\u0161e nakon odlaska u ropotarnicu povijesti. Je li Jugoslavija trebala nastati, je li uop\u0107e trebala nestati, \u0161to je po\u0161lo po krivu, je li moglo druga\u010dije? To su bila neka od najva\u017enijih pitanja kojima su se vodila spomenuta istra\u017eivanja i rekapitulacije pro\u0161losti tvorbe koja je 1918. po prvi put nakon mnogo stolje\u0107a politi\u010dki ujedinila prostor od Vardara do Triglava. Brojna od tih djela na njezinu povijest gledala su s nostalgijom, dok su druga problematiku Jugoslavije promatrala kroz prizmu nacionalnog pitanja \u010dije rje\u0161enje nu\u017eno vodi k nestanku ove dr\u017eave.  <\/p>\n\n\n\n

Knjiga mlade povjesni\u010darke Lucije Baliki\u0107 Najbolje namjere. Britanski i francuski intelektualci i stvaranje Jugoslavije<\/em> pravi odmak od ovakvih polaznih postavki i na vrlo trijezan na\u010din nam daje odgovor na pitanje kako je sve po\u010delo. Ova knjiga ina\u010de predstavlja nastavak istra\u017eiva\u010dkog rada doktorandice na Srednjoeuropskom sveu\u010dili\u0161tu u Budimpe\u0161ti koja upravo radi na temi intelektualne historije jugoslavenske sokolske organizacije od 1906. do 1941. godine. Kao \u0161to naslov ka\u017ee, nastanak jugoslavenske dr\u017eave u ovoj knjizi postavljen je na europske noge budu\u0107i da se autorica fokusirala na aktivne, dijelom znanstvene napore britanskih i francuskih intelektualaca i njihov ravnopravni dijalog sa svojim ju\u017enoslavenskim pandanima. U skladu sa spomenutim odmakom od perspektive nacionalnog pitanja, autorica odbacuje i pitanje ispravnosti ulaska Hrvatske u takvu dr\u017eavnu zajednicu. Njezin cilj u ovoj knjizi je dokazivanje da je integralno jugoslavenstvo kao dio politi\u010dke modernosti tog vremena bilo najprihva\u0107enija ideja me\u0111u zapadnim saveznicima, barem po pitanju budu\u0107nosti Austro-Ugarske.<\/p>\n\n\n\n

Ravnopravan dijalog intelektualaca, prema autorici, zna\u010dio je da je i zapadna i ju\u017enoslavenska inteligencija prihva\u0107ala ideje i politi\u010dki jezik onih drugih. Tako autorica u uvodnom dijelu knjige ka\u017ee kako su segmenti preuzetog politi\u010dkog jezika utjecali na razvoj politi\u010dke misli britanskih i francuskih kolonijalnih carstava. Postojali su i drugi va\u017eni \u010dimbenici koji su utjecali na njihovo prihva\u0107anje ideje integralnog jugoslavenstva. Prijelaz stolje\u0107a i razvoj politi\u010dke misli u Europi bio je obilje\u017een fin de si\u00e8cleom<\/em> i iznjedrio je integralisti\u010dko shva\u0107anje nacije. Kriza liberalizma, koja je zapadnoeuropske zemlje pogodila u prvim desetlje\u0107ima 20. stolje\u0107a, utjecala je na tamo\u0161nje prihva\u0107anje supraetni\u010dkog nacionalizma u politi\u010dkom diskursu, a Prvi svjetski rat definitivno je uvjerio liberalne intelektualce u ispravnost \u201eznanstveno potkovane\u201c ideje integralnog jugoslavenstva. Stoga se autorica primarno fokusira na liberalno orijentirane, dodu\u0161e nestrana\u010dke intelektualce u Ujedinjenom Kraljevstvu i Francuskoj. Njihova lobisti\u010dka djelatnost nije polu\u010dila ve\u0107eg uspjeha kod vlada tih zemalja tijekom rata; one su ovakvo rje\u0161enje za Austro-Ugarsku prihvatile i po\u010dele financirati tek polovicom 1918. S obzirom na to da je u centru pa\u017enje ovog djela politi\u010dki jezik i prijenos ideja, autorica se u istra\u017eivanju koncentrirala na pronala\u017eenje tropa i retori\u010dkih strategija koje su oblikovale taj politi\u010dki jezik.<\/p>\n\n\n\n

Ostatak knjige, koja ina\u010de nije pretjerano opse\u017ena, podijeljen je na \u010detiri dijela odnosno niz potpoglavlja. U prvom poglavlju, naslovljenom Politi\u010dka zbivanja na unutarnjem planu u Velikoj Britaniji i Francuskoj<\/em>, autorica daje uvid u intelektualna kretanja u Europi na prijelazu stolje\u0107a. Osje\u0107aj zamora, ustajalosti dru\u0161tva i klizanja u dekadenciju iznjedrio je, pored spomenute krize liberalizma i nastanka ideolo\u0161kih pravaca poput integralnog nacionalizma, cijelu paletu modernisti\u010dkih pravaca u umjetnosti. Bilo je to vrijeme ulaska znanosti u ideologiju; u integralnom jugoslavenstvu i drugim ideologijama javlja se geografski determinizam, u mnogim slu\u010dajevima i socijalni darvinizam. Mladi ljudi se sve vi\u0161e radikaliziraju i to prelazi u organizirane politi\u010dke pokrete. U Austro-Ugarskoj tako nastaju organizacije poput Mlade Bosne ili mladohrvatskog pokreta. Rezultat tih trendova bili su atentati na visoke politi\u010dke du\u017enosnike. Jugoslavenska nacionalna omladina dva puta je izvr\u0161ila neuspje\u0161an atentat na hrvatskog bana Slavka Cuvaja 1912. godine. Mnogo tragi\u010dniji epilog imao je atentat pripadnika Mlade Bosne na prestolonasljednika Ferdinanda u Sarajevu dvije godine kasnije. \u00a0<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 jedna od pojavnosti koje su obilje\u017eile to vrijeme bili su \u201eizdajni\u010dki\u201c procesi. Montirani sudski procesi poput Friedjungovog i Veleizdajni\u010dkog procesa u Austro-Ugarskoj bili su odgovor na radikalizaciju koja se doga\u0111ala. U Francuskoj je najpoznatiji takav proces pod nazivom Dreyfussova afera imao podlogu u antisemitizmu, jo\u0161 jednoj pojavi  koja je u fin de si\u00e8cleu <\/em>dobila nov zamah. Antisemitizam je bio dobrim dijelom produkt diskursa o rasnim teorijama koje su razvijane u cijeloj Europi. Imperijalne mesijanisti\u010dke ideje u Njema\u010dkoj i Britaniji zagovarale su inferiornost slavenske i romanske rase, francuski intelektualci smatrali su da su slavenska i teutonska rasa suprotstavljene. Razvoju takvih rasnih teorija doprinijelo je i pridavanje pa\u017enje kraniometriji. U takvom okru\u017eenju do\u0161lo je i do promjena u shva\u0107anju razli\u010ditih politi\u010dkih pojmova u politi\u010dkom jeziku zapadnih intelektualaca. U Francuskoj, primjerice, dolazi do prodora utjecaja njema\u010dkog kulturnog nacionalizma na poimanje nacije. U Britaniji socijalisti utje\u010du na promjene u shva\u0107anju nacije i carstva. Liberalni intelektualac Wickham Steed je u tom okviru promatrao ju\u017enoslavensku borbu za ujedinjenje protiv \u201e\u017eidovskog germanstva\u201c. Kriza liberalizma u Zapadnoj Europi i preuzimanje integralisti\u010dkog politi\u010dkog jezika utjecalo je i na tamo\u0161nje stavove prema budu\u0107nosti Austro-Ugarske. Zapadni intelektualci se sve vi\u0161e okre\u0107u prema \u201epotla\u010denim\u201c narodima i izme\u0111u ostalog zagovaraju nastanak ju\u017enoslavenske dr\u017eave, o \u010dijem ustroju jo\u0161 nisu htjeli raspravljati.<\/p>\n\n\n\n

Razvoj odnosa izme\u0111u nevladinih intelektualnih organizacija i dr\u017eavnih tijela autorica problematizira u poglavlju pod nazivom Dr\u017eavni aparat i odnos prema jugoslavenskom pitanju<\/em>. Relacije unutar trokuta \u010dije vrhove su \u010dinili intelektualci-lobisti, znanstvene institucije i dr\u017eavna tijela, zatim neslaganja i pronala\u017eenje zajedni\u010dkog jezika oblikovali su odnos zapadnoeuropskih zemalja prema jugoslavenskom pitanju. Taj me\u0111uodnos naj\u010de\u0161\u0107e se nalazio u kontradikciji, iako nije uvijek bilo tako. Cjelokupna komunikacija Jugoslavenskog odbora s vladama Britanije i Francuske provla\u010dila se kroz \u201efiltar\u201c stru\u010dnjaka koji su lobirali za ju\u017enoslavensko ujedinjenje. Pitanje je koliki bi bio uspjeh ju\u017enoslavenskih politi\u010dara i intelektualaca bez te pomo\u0107i. Britanski i francuski stru\u010dnjaci poku\u0161avali su uklopiti te ciljeve u slu\u017ebene ciljeve politike svojih vlada pa je tako koncem rata ju\u017enoslavensko pitanje bilo prou\u010davano u okviru britanske propagande protiv Drang nach Osten<\/em>. \u00a0<\/p>\n\n\n\n

Razila\u017eenja po pitanju stava prema budu\u0107nosti Austro-Ugarske u Britaniji su bila najsna\u017enija u po\u010detnim stadijima Prvog svjetskog rata. Memorandumi intelektualaca poput Roberta Williama Seton-Watsona i Arthura Evansa, koji su dovodili u pitanje opstanak \u201eDunavske Monarhije\u201c, nai\u0161li su na nerazumijevanje slu\u017ebenog Londona. Tek su s vremenom organizirana paralelna propagandna tijela poput Crewe Housea<\/em>, koji je zagovarao rastakanje Austro-Ugarske kroz rje\u0161avanje nacionalnog pitanja. Istovremeno, britanski Foreign Office<\/em> stvarao je vlastite propagandne organizacije, \u010diji su \u010dlanovi pripadali lobijima poput New Europe Societyja<\/em>. Ta tijela bila su umre\u017eena sa sli\u010dnim organizacijama u Francuskoj i SAD-u. Stru\u010dnjaci koji su djelovali u tim propagandnim organizacijama prihvatili su integralno jugoslavenstvo primarno zbog mimoila\u017eenja u shva\u0107anju kategorija poput nacionalnosti, ali i zbog razila\u017eenja u stavovima Jugoslavenskog odbora, Narodnog vije\u0107a SHS i srpske vlade. Integralno jugoslavenstvo bilo je prihva\u0107eno kao politi\u010dka modernost u suprotnosti sa dotrajalim konceptom Austro-Ugarske Monarhije. Ono je predstavljalo i kompromis s britanskom imperijalnom politikom, koja je bila sklonija rje\u0161enju na osnovi tajnog Londonskog ugovora. Potreba za stvaranjem jake dr\u017eave na Balkanu, koja bi sprije\u010dila njema\u010dko \u0161irenje prema Bliskom istoku, nije i\u0161la na ruku eventualnoj federalizaciji te budu\u0107e dr\u017eave. Za tu mogu\u0107nost je ostavljeno mjesta, ali prvenstveno jer se britanskom establishmentu<\/em> nije svi\u0111ala \u201enazadnost\u201c politike Nikole Pa\u0161i\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Ipak, bez napora organizacija koje su uklju\u010divale znanstvenike i ostale intelektualce politika zapadnoeuropskih vlada te\u0161ko bi se senzibilizirala za pitanje Ju\u017enih Slavena u Monarhiji. O ovoj problematici autorica pi\u0161e u poglavlju Liberalna intelektualna dru\u0161tva i klju\u010dni pojedinci<\/em>. Spomenuto dru\u0161tvo New Europe Society<\/em> i razne publikacije zagovarale su zauzimanje stava prema potla\u010denim narodima u Europi, me\u0111utim prvo dru\u0161tvo koje je promicalo pitanje Srbije i Ju\u017enih Slavena bio je Serbian Relief Fund<\/em>. Rje\u0161enje ovog pitanja zagovarale su i znanstvene ustanove poput School of Slavonic Studies<\/em>, za \u010dije je postojanje izme\u0111u ostalih zaslu\u017ean Toma\u0161 Masaryk, ili Royal Geographic Society<\/em>, koje je utjecalo na shva\u0107anje ove problematike u diplomatskim krugovima. U Francuskoj su takve institucije postojale jo\u0161 od ranije, dijelom zahvaljuju\u0107i vezama J. J. Strossmayera i Louisa Legera, pa su tijekom rata tamo bile broj\u010dano zastupljenije nego u Britaniji. Diskurs o potrebi za stvaranjem ju\u017enoslavenske dr\u017eave u Francuskoj se tijekom rata temeljio na jeziku i rasi. Jugoslavenski odbor je tako\u0111er promicao svoje ciljeve tamo, primarno kroz list Bulletin Yougoslave<\/em>. \u00a0<\/p>\n\n\n\n

Razli\u010diti profili \u010dlanova Jugoslavenskog odbora su doprinijeli prihva\u0107anju integralnog jugoslavenstva me\u0111u zapadnim intelektualcima. Frano Supilo, koji je svojevremeno od zagovornika prava\u0161tva postao odani prista\u0161a integralnog jugoslavenstva, bio je zaslu\u017ean za to \u0161to su Seton-Watson i Leger, umjesto u okvirima Austro-Ugarske, rje\u0161enje potra\u017eili u novoj ju\u017enoslavenskoj dr\u017eavi. Kroz navedene ali i druge publikacije i institucije inteligencija je zagovarala promjenu praksi u me\u0111unarodnim odnosima, s tim da su imperijalni interesi i dalje ostali prioritet. Tako su ideolozi Commonwealtha, Alfred Zimmern i Frederick Whyte, promi\u010du\u0107i vlastitu civilizacijsku misiju zagovarali suprotstavljanje njema\u010dkom \u0161irenju kroz stvaranje Jugoslavije. Prvi svjetski rat je definitivno dotukao argumentaciju one struje britanskih i francuskih intelektualaca koja je zagovarala opstanak Austro-Ugarske. U Britaniji je to ve\u0107inom bila ljevica, koja je smatrala da su u toj dr\u017eavi Austrijanci i Ma\u0111ari \u201eprogresivan\u201c element, a osim toga pouzdali su se i u savezni\u0161tvo s Ma\u0111arima i njihov antinjema\u010dki sentiment. U Francuskoj je dio inteligencije podr\u017eavao postojanje Austro-Ugarske jo\u0161 od \u0161ezdesetih godina prethodnog stolje\u0107a, kada se ona ispostavila kao protute\u017ea Pruskoj.  <\/p>\n\n\n\n

Posljednje poglavlje pod nazivom Rje\u0161avanje pitanja Ju\u017enih Slavena ili kako su francuski i britanski intelektualci ru\u0161ili Austro-Ugarsku<\/em> daje nam uvid u to kako su britanski i francuski intelektualci promatrali jugoslavensku pro\u0161lost, sada\u0161njost i budu\u0107nost, dakako iz perspektive posljednjih desetlje\u0107a 19. i po\u010detka 20. stolje\u0107a. Kao \u0161to je re\u010deno, politi\u010dki diskurs o jugoslavenskom pitanju s vremenom je umre\u017een s liberalno-imperijalnim politi\u010dkim jezikom zapadnoeuropskih intelektualaca. U sklopu tra\u017eenja znanstvenog rje\u0161enja jugoslavensko pitanje je historizirano i predstavljalo je, uz pone\u0161to sli\u010dno austrijsko pitanje, \u00a0tipi\u010dan primjer liberalne ideje civilizacijske misije u 19. stolje\u0107u. Autorica ka\u017ee kako je za razumijevanje kategorija jugoslavenske pro\u0161losti, sada\u0161njosti i budu\u0107nosti va\u017eno shvatiti na koji na\u010din su Ju\u017eni Slaveni kolektivno konceptualizirani i kako je to utjecalo na britanske i francuske kontekste. Seton-Watson je Ju\u017ene Slavene smatrao rasom, u koju ne spadaju \u201etatarski\u201c Bugari. Neki drugi znanstveni koncepti poput humane geografije ili \u201emetanastazi\u010dkih\u201c kretanja stanovni\u0161tva preuzeti su, primjerice, od Jovana Cviji\u0107a. Pojmovi u politi\u010dkom jeziku mijenjali su zna\u010denje tijekom vremena. Termin Yugoslav<\/em> postao je od politi\u010dkog pojma unutar trijalisti\u010dke ideje sredstvom srpske diplomacije. Tek se zahvaljuju\u0107i Jugoslavenskom odboru ovaj termin suprotstavlja \u201esrpskom\u201c rje\u0161enju. Ipak, na kraju je koncept politi\u010dkog jedinstva prevladao nau\u0161trb etni\u010dke kompleksnosti. Seton-Watson u tome predstavlja paradigmatski primjer shva\u0107anja integralnog jugoslavenstva kao \u201eprogresivne\u201c nacionalne ideje nasuprot \u201enazadnosti\u201c plemenskih kategorija Srba, Hrvata ili Slovenaca. Njegove ideje utjecale su na koncept \u010dehoslovakizma, a za \u010cehe je tvrdio da su avangarda slavenstva<\/em>. \u00a0<\/p>\n\n\n\n

Louis Leger je dijelio sli\u010dne ideje te je smatrao da su \u010dehoslova\u010dka i ju\u017enoslavenska dr\u017eava pod utjecajem Francuske i Rusije brana \u0161irenju Njema\u010dke i Ma\u0111arske. Drugi intelektualci, poput Arthura Chervina, tu su ideju nadogradili prijedlogom da se dvije nove dr\u017eave spoje koridorom, Marche Slave<\/em>, koji bi i\u0161ao kroz Burgenland. Ideja koja je povezivala poprili\u010dno suprotna gledi\u0161ta poput jugoslavenstva i prava\u0161tva bila je sa\u017eeta u medijatorskoj ulozi Ju\u017enih Slavena izme\u0111u civilizacija i carstava. Slika predzi\u0111a kr\u0161\u0107anstva<\/em>, Vojne granice prema Osmanlijama, preuzeta je od strane zapadnih intelektualaca koji su izrazili potrebu za imperijalnom za\u0161titom takvog slu\u010daja u Jugoisto\u010dnoj Europi. Sada\u0161njost jugoslavenskog pitanja je stoga posjedovala ogromnu strate\u0161ku va\u017enost za zapadnoeuropsku inteligenciju. \u201eSrbija brani Indiju i Egipat\u201c, rekao je A. H. E. Taylor, koji je tako\u0111er smatrao da Ju\u017eni Slaveni imaju va\u017enu poziciju u obrani od njema\u010dkog prodora na istok<\/em>. Pritom, britanski imperijalni interesi ostaju rezervirani samo za privatnu korespondenciju; javnost je morala prvenstveno imati sliku o \u201epotla\u010denosti\u201c Ju\u017enih Slavena i njihovoj herojskoj borbi za opstojnost. Britanska i francuska inteligencija smatrala je da je Jugoslavija nu\u017ean ishod rata, \u201epobjeda demokracije nad njema\u010dkim militarizmom\u201c koja je nosila u sebi mogu\u0107nost pro\u0161irenja.<\/p>\n\n\n\n

Knjiga ove mlade povjesni\u010darke donosi toliko potrebnu europsku perspektivu nastanka dr\u017eave koja je obilje\u017eila gotovo sedam desetlje\u0107a hrvatske i regionalne povijesti. Autorica izra\u017eava nadu da \u0107e ona biti uvod u sli\u010dna istra\u017eivanja intelektualne povijesti nastanka \u010cehoslova\u010dke, moderne poljske dr\u017eave ili podjele Bliskog istoka. Ova knjiga ulijeva optimizam u to da \u0107e se istra\u017eivanje povijesti Jugoslavije maknuti iz tra\u010dnica nacionalnog pitanja i postaviti temelje nekim novim narativima. Unato\u010d tome, ne smijemo zaboraviti kako je zavr\u0161io takav projekt i upravo stoga mo\u017eemo ustvrditi da je i put do pakla poplo\u010dan Najboljim namjerama.<\/p>\n\n\n\n

Ivan \u0106ori\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-31957","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31957","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=31957"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31957\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31960,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31957\/revisions\/31960"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=31957"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=31957"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=31957"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}