Andrej Rodinis<\/p>\n\n\n\n
SUBLIMACIJA NI\u0160TAVILA<\/strong><\/p>\n\n\n\n Osvrt na “Bibliografiju \u010dasopisa Glasnik arhiv<\/em><\/strong>\u0103 <\/em><\/strong>i Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja BiH<\/em><\/strong> (1961-2020)”<\/strong><\/p>\n\n\n\n Arhivisti\u010dko udru\u017eenje u Federaciji Bosne i Hercegovine objavilo je Bibliografiju \u010dasopisa “Glasnik arhiv\u0103 i Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja Bosne i Hercegovine” (1961-2020).<\/em> Autori Bibliografije <\/em>su Amela Bedakovi\u0107, mla\u0111i arhivist i mr. sc. Sejdalija Gu\u0161i\u0107, arhivski savjetnik. Bibliografija <\/em>je posve\u0107ena “koleginici Mileni Ga\u0161i\u0107 koja je bila idejni pokreta\u010d ovog projekta”. Pokojnoj kolegici Ga\u0161i\u0107 autori i u uvodnom tekstu izra\u017eavaju posebnu zahvalnost, a zahvaljuju i “uva\u017eenim recenzentima”, prof. dr. Senadi Dizdar s Odsjeka za komparativnu knji\u017eevnost i informacijske nauke Filozofskog fakulteta u Sarajevu i dr. Eliju Tauberu iz Jevrejske zajednice Sarajevo, “koji su svojim iskustvom i znanjem, dragocjenim savjetima i sugestijama, dali nemjerljiv doprinos Bibliografiji<\/em>” (str. 8).<\/p>\n\n\n\n Autori navode da su u ovoj Bibliografiji <\/em>“sublimirali ono \u0161to je ve\u0107 ranije ura\u0111eno, a u objavljenim radovima Gakovi\u0107 Ljiljana: Pregled sadr\u017eaja “Glasnika” od broja I\/1961 XVIII-XIX\/1978-79. <\/em>– 1980-1981, sv. 20, 21, str. 335-353, Srndovi\u0107 Suzana: Bibliografija radova objavljenih u “Glasniku arhiva i DAR BiH” (I\/1961-XXV\/1985). – <\/em>1985, sv. 25, str. 361-404, i \u0160ap\u010danin Adnana: Bibliografija “Glasnika arhiv\u00e2 i Dru\u0161tva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine”, <\/em>objaveljeno u Glasnik arhiv\u00e2 i Dru\u0161tva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine. <\/em>– ISSN 0436-046X. – Br. 33, 1994-1995, str. 191-252.”<\/p>\n\n\n\n Prema Klai\u0107evom “Rje\u010dniku stranih rije\u010di”, sublimirati zna\u010di “pretvoriti u ne\u0161to vi\u0161e, nedohvatno, uzvi\u0161eno, oplemeniti; uzdizati, kovati u zvijezde”. Sublimirati, dakle, ne zna\u010di uniziti, srozati, zbrljati, odnosno sa\u010diniti djelo prepuno nedosljednosti i nedopustivih pogre\u0161aka, a za\u010dinjeno nepotrep\u0161tinama, ispraznostima i plagiranjem. Ve\u0107 na samim koricama<\/em> ove tiskovine primje\u0107ujemo nezapam\u0107enu pogre\u0161ku, da umjesto Glasnika arhiv\u00e2 i Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja BiH<\/em> stoji Glasnika arhiv\u0103<\/strong> i Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja BiH<\/em> – To \u0161to autori nisu u stanju u naslov staviti to\u010dan naziv \u010dasopisa kojim se bave izvanredna je najava za sadr\u017eaj koji nas u tim koricama o\u010dekuje…<\/p>\n\n\n\n To \u0161to je Arhivisti\u010dko udru\u017eenje u Federaciji BiH izdava\u010d bibliografije Glasnika arhiv\u00e2 i Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja Bosne i Hercegovine<\/em> ne treba predstavljati problem. Ipak, iznena\u0111uje da je “Predgovor” Bibliografiji<\/em>, na dobrih tridesetak redaka, posve\u0107en ba\u0161 tom, entitetskom udru\u017eenju. Ve\u0107 u prvoj re\u010denici, Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107 ka\u017eu da “Arhivisti\u010dko udru\u017eenje u Federaciji Bosne i Hercegovine (AUFBiH) predstavlja kontinuitet u organizovanom djelovanju arhivske slu\u017ebe u Bosni i Hercegovini \u010dije je djelovanje po\u010delo 1954. osnivanjem Dru\u0161tva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine” (str. 7). \u010cetiri stranice dalje, na po\u010detku “Uvodnih napomena” isti autori \u0107e kazati da je Dru\u0161tvo arhivskih radnika BiH osnovano 1954. godine; da je 1959. promijenilo naziv u Dru\u0161tvo arhivista BiH, a 1963. ponovno u Dru\u0161tvo arhivskih radnika BiH, koji naziv nosi do 2002. godine, da bi zatim kazali: “Na Osniva\u010dkoj skup\u0161tini u Vogo\u0161\u0107i 2003. godine obnovljen je rad Dru\u0161tva i iz formalno pravnih razloga isto je preimenovano u ‘Arhivisti\u010dko udru\u017eenje Bosne i Hercegovine’, koje je nastavilo kontinuitet Dru\u0161tva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine” (str. 11).<\/p>\n\n\n\n Dakle, ve\u0107 u prvoj re\u010denici “Predgovora” kao kontinuitet (od 1954.) servirano je Arhivisti\u010dko udru\u017eenje u Federaciji BiH, da bi u prvim re\u010denicama “Uvodnih napomena” isti kontinuitet postalo Arhivisti\u010dko udru\u017eenje BiH. Nevjerojatna zbrka koju Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107 ovdje stvaraju po\u010diva na \u010dinjenici da na spomenutoj skup\u0161tini u Vogo\u0161\u0107i 2003. rad Dru\u0161tva arhivskih radnika BiH nije obnovljen; to je trebala biti osniva\u010dka skup\u0161tina Saveza dru\u0161tava arhivskih radnika BiH, koji nikada nije osnovan, dok je samo Arhivisti\u010dko udru\u017eenje BiH osnovano koncem 2004. godine.<\/p>\n\n\n\n Za\u010du\u0111uju\u0107a zbrka unesena je i u identitet samog predmeta Bibliografije<\/em>, tj. \u010dasopisa kojemu autori u naslovu pogre\u0161no pi\u0161u naziv (arhiv\u0103<\/em><\/strong>). Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107 ka\u017eu da su “Dru\u0161tvo arhivskih radnika Bosne i Hercegovine i Dr\u017eavni Arhiv Bosne i Hercegovine bili inicijatori i izdava\u010di stru\u010dnog arhivskog \u010dasopisa Glasnik arhiv\u00e2 i Dru\u0161tva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine. <\/em>Prvi broj Glasnika <\/em>iza\u0161ao je 1961. godine. Pod ovim nazivom \u010dasopis je izlazio do 2003. godine, kada mijenja ime u Glasnik arhiv\u00e2 i Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja Bosne i Hercegovine<\/em>” (str. 12).<\/p>\n\n\n\n 1961. godine, kada je \u010dasopis pokrenut, dru\u0161tvo je nosilo naziv Dru\u0161tvo arhivista BiH, pa se i \u010dasopis pojavio kao Glasnik arhiv\u00e2 i Dru\u0161tva arhivista BiH<\/em> i tako se zvao u prva tri broja. Kao Glasnik arhiv\u00e2 i Dru\u0161tva arhivskih radnika BiH<\/em> nije izlazio do 2003. godine, jer je 36. broj Glasnik arhiv\u00e2 i Dru\u0161tva arhivskih radnika BiH<\/em> iza\u0161ao 2004. godine, da bi kao Glasnik arhiv\u00e2 i Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja BiH <\/em>iza\u0161ao s dvobrojem 37-38 godine 2007. Autori koji su se prihvatili izrade bibliografije jednog \u010dasopisa doista nisu na\u010disto ni s nazivima tog \u010dasopisa (S time u svezi, nije zgorega dodati da je u prijevodu “Predgovora” na engleski jezik mr. Adnan Tinji\u0107 rije\u010d Glasnik <\/em>preveo kao Gazette<\/em>!).<\/p>\n\n\n\n Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107 nisu na\u010disto ni sa samom koncepcijom i sadr\u017eajem tog \u010dasopisa. Oni pi\u0161u da je objavljeno “39 knjiga – 50 sveski\/brojeva (\u0161tampano je 11 dvobroja)” (str. 12) i vjerojatno samo oni znaju \u0161to im do\u0111e “sveska”. U samom sadr\u017eaju najavljuju pregled radova po “poglavljima”, zatim uz rubrike (kako i jest) uvode i nekakve “reference”, da bi se potom ponovno vratili nekakvim “poglavljima”: “Svakako, najzna\u010dajnije i najzatupljenije<\/strong> je bilo poglavlje Arhivistika i arhivska slu\u017eba<\/em>” (str. 13, a “najzatupljenije” istaknuo A. R.).<\/p>\n\n\n\n Da Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107 zapravo nemaju pojma o sadr\u017eaju \u010dasopisa \u010diju bibliografiju rade najbolji je dokaz njihov navod da “prvi objavljeni radovi u Glasniku<\/em> imali su za cilj stru\u010dnu edukaciju malobrojnog arhivskog kadra zaposlenog u arhivima u Bosni i Hercegovini u tom vremenu” (str. 12).<\/p>\n\n\n\n Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107 tako\u0111er pi\u0161u: “Od 2003. godine, Redakcija Glasnika <\/em>je stremila prilagoditi se savremenim tokovima, koji su pod sna\u017enim uticajem informacijskih tehnologija, zahtijevali ve\u0107i nivo standardizacije i normizacije stru\u010dnih i nau\u010dnih radova uz uvo\u0111enje UDK oznaka. Standardizirana forma objavljenih stru\u010dnih i nau\u010dnih radova podrazumijevala je prevod rezimea sa\u017eetaka na jedan od svjetskih jezika te isticanja apstrakta i klju\u010dnih rije\u010di u radovima” (str. 16). \u0160to je to rezime sa\u017eetka znaju valjda samo Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107, ali UDK se u Glasniku <\/em>javlja jo\u0161 od 25. broja iz 1985. godine. Kada smo ve\u0107 kod toga, treba navesti da Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107 pi\u0161u i ovo: “Od prvog do jubilarnog 49\/50 broja Glasnika<\/em>, pored stru\u010dnih i nau\u010dnih sadr\u017eajnih vrijednosti, vodilo se ra\u010duna o tehni\u010dko-estetskom izgledu Glasnika<\/em>. Vi\u0161ebojnu, arhivskom dokumentu prilago\u0111enu koricu, svo vrijeme postojanja Glasnika<\/em> krasio je prepoznatljiv dizajn utisnute vrijedne Dabi\u0161ine povelje, koja se \u010duva u depoima Arhiva Bosne i Hercegovine” (str. 17). Njima nije bilo va\u017eno navesti kakva povelja i tko je uop\u0107e Dabi\u0161a, ali povelja je “utisnuta” na koricu upravo od 25. broja iz 1985. godine (pa nije krasila Glasnik <\/em>“svo vrijeme”, odnosno prva dvadeset i \u010detiri <\/em>broja!).<\/p>\n\n\n\n U “Kratkom pregledu \u010dlanova redakcija i glavnih i odgovornih urednika, te broja radova po poglavljima”, umjesto o\u010dekivanih tabli\u010dnih prikaza, koji su jednostavniji i upravo pregledniji<\/em>, Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107 odlu\u010dili su pisati tekst. Tako mo\u017eemo pro\u010ditati da je u jednom broju u jednoj rubrici “objavljeno l3 radova od 12 autora” (malo slovo l<\/em> u funkciji brojke 1 jest relikt iz ere mehani\u010dkih pisa\u0107ih strojeva!). Mo\u017eemo pro\u010ditati i da “pod rubrikom ‘Razmjena publikacije’ objavljena su dva In memoriam”. Kada pro\u010ditamo da su u rubrici “Bibliografija” objavljeni “Propisi o radu banovina s posebnim osvrtom na Drinsku banovinu i izvje\u0161taj razmjene publikacija izme\u0111u Arhiva Bosne i Hercegovine i drugih ustanova u SFRJ i inostranstvu za period 1975\/76. godine”, zaklju\u010diti mo\u017eemo samo da je rije\u010d o jednoj bibliografskoj jedinici. Isto mo\u017eemo zaklju\u010diti i kada pro\u010ditamo da su objavljeni “Prilozi za bibliografiju nau\u010dnih i stru\u010dnih radova i novinskih natpisa Vojislava Bogi\u0107evi\u0107a i izvje\u0161taj razmjene publikacija izme\u0111u Arhiva Bosne i Hercegovine i drugih ustanova u SFRJ i inostranstvu za 1980\/81. godine; In memoriam dva”. U istom “Kratkom pregledu…” Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107 navode da su sadr\u017eaji na “bosanskom\/srpskom\/hrvatskom (u daljem tekstu BHS)”, te tu i tamo i na njema\u010dkom jeziku. Nema ni rije\u010di o tomu da je par priloga objavljeno i na slovenskom, engleskom i ruskom, a ne\u0161to gra\u0111e na \u010de\u0161kom i latinskom. \u0160to se ti\u010de jedino spomenutog njema\u010dkog, u ve\u0107ini brojeva jedini sadr\u017eaj \u010dine sa\u017eeci uz neke radove.<\/p>\n\n\n\n “Pregled izdanja Glasnika <\/em>po godinama” trebao je biti pregled pojedinih brojeva, ali autori su se i ovdje odlu\u010dili za do sada nekori\u0161tenu rije\u010d “sveska”. Uz “sveske” pak stoji “godina izdanja i \u0161tampe”, gdje nije jasno \u0161to im do\u0111e izdanje, a \u0161to \u0161tampa.<\/p>\n\n\n\n I sve se ove muke pro\u0111u, a da se ni ne stigne do same bibliografije…<\/p>\n\n\n\n “Sve rubrike”, vele Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107, “koje su su tokom 50 brojeva pojavljivale u \u010dasopisu Glasnik arhiv\u00e2 i Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja Bosne i Hercegovine<\/em> navo\u0111ene su u bibliografiji, bez obzira na to \u0161to nisu u svim brojevima isto zastupljene. To je doprinjelo slije\u0111enju tematske strukture \u010dasopisa u bibliografiji, a bibliografski zapisi (referense) su navo\u0111ene abecednim redom prepoznatljive sintakse” (str. 32).<\/p>\n\n\n\n \u010cudna li \u010duda da su u bibliografiji jednog \u010dasopisa navedene sve <\/em>rubrike!!!<\/p>\n\n\n\n Neke od rubrika Glasnika<\/em> kroz vrijeme su mijenjale naziv, pa je za shvatiti da imamo rubrike “Gra\u0111a – Iz gra\u0111e”; “Prikazi i ocjene – Prikazi”; “Dru\u0161tvene vijesti – Vijesti – Iz dru\u0161tva”, ali nemogu\u0107e je shvatiti i opravdati za\u0161to su autori rubrike “\u010clanci i rasprave” i “Iz drugih \u010dasopisa” spojili u jednu: “\u010clanci i rasprave – Iz drugih \u010dasopisa”!<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de samih zapisa, Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107 upu\u0107uju da (u prepoznatljivoj sintaksi<\/em>?) sadr\u017ee podatke o: “autoru\/autorima; naslov, podnaslov, naziv \u010dasopisa, broj i godina izdanja; broj stranica, ISSN broj; i eventualno bibliografski zna\u010dajne napomene”.<\/p>\n\n\n\n U bibliografiji jednog \u010dasopisa mo\u017eda i nije toliko va\u017eno uz svaki zapis navoditi i naziv tog \u010dasopisa (bar, eto, nije “arhiv\u0103<\/strong><\/em>“). Svakom bruco\u0161u valjda je jasno da se u bibliografskim zapisima ne donosi “broj stranica”. Ono \u0161to pak najvi\u0161e \u010dudi jest \u0161to se donosi ISSN \u010dasopisa, ali i to selektivno, bez vidljiva smisla. A “eventualno bibliografski zna\u010dajne napomene” kao da su ovisile o trenutnom raspolo\u017eenju autora. Uglavnom se radi o napomeni da je rad izlaganje s nekog stru\u010dnog skupa, ali je i to krajnje nedosljedno. Negdje je bilo zna\u010dajno napomenuti da je rad na slovenskom jeziku, kao \u0161to je to u\u010dinjeno uz zapis br. 52, iako je ve\u0107 rad pod br. 51 na slovenskom ali takvu napomenu nema. A negdje je zna\u010dajno napomenuti da rad ima i popis kori\u0161tene literature…<\/p>\n\n\n\n Izrada bibliografije jest mukotrpan posao, koji zahtijeva izuzetnu preciznost i koncentraciju nad svakim znakom. Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107 ne\u010demu takovome nisu dorasli, pa ve\u0107 pri prvom prelistavanju njihove Bibliografije<\/em> frapira koli\u010dina neshvatljivih pogre\u0161aka.<\/p>\n\n\n\n “Uvodnu rije\u010d prilikom pokretanja \u010dasopisa ‘Glasnik Arhiva<\/strong> i Dru\u0161tva arhivskih radnika<\/strong> Bosne i Hercegovine'” (pogre\u0161ke istaknuo A. R.) Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107 strpali su u rubriku “Prikazi” (br. 1031). “Faksimil pisma podr\u0161ke Arhiva Hrvatske”, koje je koncem 1992. godine kolegama u Sarajevu uputio tada\u0161nji ravnatelj Hrvatskoga dr\u017eavnog arhiva Josip Kolanovi\u0107, objavljen je pod “ANONIM”, tj. kao da mu nije poznat autor (br. 1125). U rubrici “\u010clanci i rasprave” pod br. 523 stoji \u010dlanak Kemala Ba\u0161i\u0107a “Doc. dr. Nejdet Gok, Forma berata u osmanskoj diplomatici i drugi izrazi koji se upotrebljavaju u zna\u010denju berata”, a stvar je u tomu da je Ba\u0161i\u0107 preveo<\/em> tekst Nedjeta Goka “Forma berata u osmanskoj diplomatici i drugi izrazi koji se upotrebljavaju u zna\u010denju berata” (Prevoditelj postao autor, a autor dio naslova vlastitog teksta!).<\/p>\n\n\n\n Uop\u0107e, od samog “Predgovora” pa do “Registra autora” Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107 iritantno grije\u0161e i nedopustivo mijenjaju identitete osobama: Branislav Begovi\u0107 je i “Branislava”; Risto Besarovi\u0107 i “Beserovi\u0107”; Ivan Beuc “Benc”; Vojislav Bogi\u0107evi\u0107 i “Bogi\u010devi\u0107”; Adnan Busulad\u017ei\u0107 “Bususlad\u017ei\u0107”; Edin \u010celebi\u0107 i “Edo”; \u017deljka Dmitrus i “Dmitris”; Iljas Had\u017eibegovi\u0107 “Ilijas”; Suvada Hasanovi\u0107 i “Suada”; Ferdo Hauptmann i “Hauptman”; Bertrand Joly “Jaly”; Alen Kalajd\u017eija “Alan”; Zvonimir Kulund\u017ei\u0107 “Kolund\u017ei\u0107”; Jovan Male\u0161i\u0107 i “Mali\u0161i\u0107”; Marijan Maticka “Mirjan”; \u010caslav Mi\u0107anovi\u0107 “Mi\u010danovi\u0107”; L. A. Nikiforov “Nikitorov”; Avdo Su\u0107eska “Su\u010deska”.<\/p>\n\n\n\n A kada je rije\u010d o naslovima radova, nemar Bedakovi\u0107eve i mr. sc. Gu\u0161i\u0107a ne mo\u017ee se promatrati prvenstveno kao pravopisni, nego ponajprije kao problem njihova snala\u017eenja i osje\u0107aja za arhivske fondove i zbirke. U njihovoj Bibliografiji <\/em>le\u017ee: “Rad arhivskog savjeta NRBiH u 1960. godini”; “Rad zemaljske komisije za ratnu \u0161tetu”; “Rad narodnog vije\u0107a SHS Bosne i Hercegovine u novembru i decembru 1918. godine”; “Fond kraljevske banske uprave Drinske banovine”; “Vodi\u010d za fond komisije za kinematografiju pri Vladi NRBiH 1947-1950.”; “Zemaljska komisija za BiH za utvr\u0111ivanje zlo\u010dina okupatora i njihovih pomaga\u010da”; “Zapisnik ureda za izbjeglice Velike \u017eupe Vrhbosna u Sarajevu od 1. o\u017eujka 1942. godine”; “Instrukcija zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu iz 1909. za izlu\u010divanje bezvrijednog materijala iz registratura”; “Organizacija Gra\u0111evinskog odijeljenja zemaljske vlade BiH 1878-1918. godine”; “Godi\u0161njak dru\u0161tva istori\u010dara BiH”; “Vodi\u0107 istorijskog arhiva Rijeka”; “Vodi\u0107 Regionalnog istorijskog arhiva Tuzla”; “Vodi\u0107 Istorijskog arhiva Smederevska palanka”; “Arhivski pregled organa Dru\u0161tva arhivskih radnika i zajednice Arhiva SR Srbije”. Ako Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107 u svojim uvodnim tekstovima vole pisati “historijografija” ili “razmijena publikacija”, oni u bibliografijama ne smiju mijenjati Orijentalnu zbirku u “Orjentalnu”, a rje\u010dnike u “rije\u010dnike”!<\/p>\n\n\n\n Prema Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107u, Bartol Zmaji\u0107 je u Glasniku <\/em>objavio rad “Legalizacija grbova nekih na\u0161ih obitelji na temelju Ohrun\u010devi\u0107evog<\/strong> grbovnika” (br. 502); Hamdija Kapid\u017ei\u0107 “Bilinski i \u0160taubajsova<\/strong> preduze\u0107a u Zapadnoj Bosni” (br. 575); Dubravko Lovrenovi\u0107 “Isto\u010dni Jadran u odnosima izme\u0111u Hrvoja Vu\u010dk\u010di\u0107a<\/strong> i Sandelja<\/strong> Hrani\u0107a na prelazu iz XIV u XV stolje\u0107e” (br. 603); Hamid Dizdar “Popis hanova, karanita i prosijaka<\/strong> u Sarajevu 1878. i 1879. godine” (br. 668); Luka \u0110akovi\u0107 “Bilje\u0161ke uz ‘Dnevnik iz svjetskog rata’ I\u0161tvana Brniana<\/strong> od 1. januara 1917, 1. januara 1919. godine” (br. 669); Fuad Ohranovi\u0107 “Li\u010dni arhivski fond: ‘Don Ivo Prodani<\/strong>‘ u Historijskom arhivu Sarajevo” (br. 743); Marko \u0160unji\u0107 “Trojanski<\/strong> izvje\u0161taji o turskom osvajanju Bosne (1463.)” (br. 777); a Gordana Sedi\u0107 objavila je inventar za fond “Veliki \u017dupan vrhbosne<\/strong> oblasti (1922.1929.); 1923.-1929.” (br. 1290; sva isticanja A. R.).<\/p>\n\n\n\n Edita Radosavljevi\u0107 je u Glasniku <\/em>prikazala tri broja \u010dasopisa Der Archivar, Mitteilungsblatt f\u00fcr deutsches Archivwesen<\/em>. Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107 uspjeli su sva tri navesti pogre\u0161no, a razli\u010dito:<\/p>\n\n\n\n -pod br. 1026 to je Mitteilungsblat fur dentsches Archivwesen Heransgeben vom Nordhein-wesrfalischen Hauptstaatsarchiv;<\/em><\/p>\n\n\n\n -pod br. 1027 to je Mitteilungsblat fur dentsches Archivwesen Iteransgeben vom Nordrehein-Westf\u00e4lischen Hauptstaatsarchiv;<\/em><\/p>\n\n\n\n -pod br. 1028 to je Mitteilungsblat fur dentsches Archivwesen herausgegeben vom Nordhein-westfalischen Hauptstaatsarchiv.<\/em><\/p>\n\n\n\n Radosavljevi\u0107 je tako\u0111er, prema Bibliografiji <\/em>Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107a, prikazala i “Mitteilungsblatt fur dentsches Archivwesen Hwransgegeben vom Hauptstaatsarchiv Dusseldorf 28. Jahegang 1975.” (br. 1021); Emira Had\u017eimuratovi\u0107 prikazala je “Zeizschrift fur theorie und praxis des achivwesens herausgegeben von der taatlichen Archivverwaltung der dentschen demokratischen republik” (br. 871), a Kasim Isovi\u0107 prikazao je “Scrihium-Zeitschrift des Verbandes \u00f6sterreichscher Archivare. Heft 1. Wein, 1969.” (br. 893); “Mitteilungen des \u00f5sterreichischen saatsarchivs” (br. 901), te jedne “Mitterlungen” (br. 897).<\/p>\n\n\n\n Autor ovoga osvrta ne posjeduje nikakvo znanje francuskoga jezika, ali ostaje uvjeren da Vasvija Kolakovi\u0107 nije napisala prikaz: “Le maroc – Apercn historque. (Royamne du Maroc, Ministere, de L’Information). 1968. str. 124” (br. 960).<\/p>\n\n\n\n Uo\u010dene pogre\u0161ke i \u0161lamperaj su, kako rekoh, samo na prvo listanje Bibliografije \u010dasopisa “Glasnik arhiv\u0103 i Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja Bosne i Hercegovine” (1961-2020)<\/em>, bez podrobnijeg uvida i konzultiranja literature. I to je vi\u0161e nego previ\u0161e. Istina, mnoge od tih pogre\u0161aka mogu se prona\u0107i i u bibliografiji Glasnika <\/em>koju je 1995. priredila Adnana \u0160ap\u010danin (Glasnik arhiv\u00e2 i Dru\u0161tva arhivskih radnika BiH<\/em>, god. 33\/1994-1995, Sarajevo 1995., 191-252), ali to je jo\u0161 stra\u0161nije, jer govori da su Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107 tu, skoro trideset godina staru bibliografiju preuzeli kao pouzdan materijal na kojemu \u0107e dograditi svoju, bez bilo kakvih provjera!<\/p>\n\n\n\n A kada je ve\u0107 rije\u010d o preuzimanju…<\/p>\n\n\n\n Nigdje u Bibliografiji <\/em>Amele Bedakovi\u0107 i mr. sc. Sejdalije Gu\u0161i\u0107a ne spominje se tekst Slavice Klari\u0107 “25 godina – 25 brojeva Glasnika arhiv\u00e2 i DAR BiH<\/em>” (Glasnik arhiv\u00e2 i Dru\u0161tva arhivskih radnika BiH<\/em>, XXV, Sarajevo 1985., str. 3-6). A taj je tekst u ovoj “sublimaciji” skoro u cijelosti poplagiran (na str. 13-18). \u010citateljima je dovoljno, usred 2022. godine, u Bibliografiji <\/em>Bedakovi\u0107 i mr. sc. Gu\u0161i\u0107a pro\u010ditati da se u jednoj rubrici objavljuju “i izvje\u0161taji sa republi\u010dkih i saveznih stru\u010dnih konferencija” (str. 15), pa da im bude jasno da je rije\u010d o besramnom otimanju ne\u010dijeg starog teksta, koje nisu primijetili ni “uva\u017eeni recenzenti”.<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 pred vi\u0161e od dvije godine na ovome portalu upozorio sam da je Sejdalija Gu\u0161i\u0107 u arhivisti\u010dkoj zajednici Bosne i Hercegovine “kralj plagiranja”,[1]<\/a> koji je plagijatom uspio \u010dak i magistrirati povijesne znanosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. I ovu Bibliografiju<\/em> otvorio sam najprije se pitaju\u0107i od koga li je ovaj put prepisivao. No, kao \u0161to sam i o\u010dekivao, \u010dak ni uz opskurno plagiranje on opet nije uspio napraviti pristojno djelo. Taj arhivski savjetnik, kao aktualni glavni urednik Glasnika arhiv\u00e2 i Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja BiH<\/em> nije sposoban \u010dak niti zahvaliti svojim suradnicima a da ne plja\u010dka tu\u0111e tekstove:<\/p>\n\n\n\n