{"id":31279,"date":"2022-05-12T09:24:06","date_gmt":"2022-05-12T09:24:06","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=31279"},"modified":"2022-05-12T17:46:23","modified_gmt":"2022-05-12T17:46:23","slug":"nedim-zahirovic-sto-je-i-tko-je-osmanist","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=31279","title":{"rendered":"Nedim Zahirovi\u0107 – \u0160to je i tko je osmanist?"},"content":{"rendered":"\n

Prva dva sveska biobibliografskog djela Osmanisti Bosne i Hercegovine<\/em>[1]<\/a> koje je napisao Enes Pelidija, professor emeritus Univerziteta u Sarajevu, do\u017eivjela su hvalospjevne prikaze u \u010dasopisima u Bosni i Hercegovini.[2]<\/a> \u0160tovi\u0161e, Faruk Taslid\u017ea je naveo u svom prikazu da se radi o djelu kapitalne va\u017enosti za bosansku povijesnu osmanistiku \u0161to me jo\u0161 vi\u0161e ponukalo da ih potra\u017eim i pro\u010ditam. Pelidija je u prvoj glavi prvog sveska predstavio autore i autorice koji su pisali kronike odnosno ljetopise, autobiografije, memoare, putopise, kao i pjesme u kojima su prikazani povijesni doga\u0111aji. Pregled je po\u010deo predstavljanjem biobibliografije “osmaniste” Jakub-pa\u0161e, koji je pobijedio hrvatsku vojsku na Krbavskom polju 1493. godine, pa je napisao i pjesmu (kasida) o toj pobjedi, a zavr\u0161io prikazom \u017eivota i djela Muhameda Skeje Prozorca. U drugoj glavi prvog sveska Pelidija je predstavio biobibliografije jedanaest osmanista, odnosno povjesni\u010dara koji su djelovali u prvoj polovici dvadesetog stolje\u0107a. U drugom svesku Pelidija je pisao o biobibliografijama dvadesetorice povjesni\u010dara odnosno osmanista i jedne osmanistice (Du\u0161anka Bojani\u0107-Luka\u010d).<\/p>\n\n\n\n

Kao glavni kriterij za uvr\u0161tavanje u svoje djelo Pelidija je uzeo mjesto ro\u0111enja odnosno mjesto djelovanja. Dakle, u djelo su uvr\u0161teni oni koji su ro\u0111eni u Bosni i Hercegovini ili su ro\u0111eni negdje drugdje, ali su dio svog radnog vijeka proveli u njoj. Pelidiji uop\u0107e nije bilo va\u017eno je li netko znao osmanski jezik, odnosno je li istra\u017eivao povijest Bosne u arhivima i knji\u017enicima u kojima se \u010duva gra\u0111a na osmanskom jeziku. Po \u010demu bi Julijan Jeleni\u0107, bosanski franjevac, trebao biti smatran osmanistom, tajna je koju samo Pelidija zna. Jeleni\u0107 je studirao teologiju i filozofiju, u\u010dio latinski ali ne i osmanski jezik, i nije mu padalo na pamet baviti se osmanistikom. Isto tako ostaje mi nedoku\u010divo za\u0161to su Milan Prelog, Vladimir \u0106orovi\u0107, Vasa \u010cubrilovi\u0107 i Radovan Samard\u017ei\u0107 zavr\u0161ili me\u0111u osmanistima. \u0106iro Truhelka je tako\u0111er predstavljen kao osmanist mada smatram da i on tu ne pripada. Truhelka je bio prije svega arheolog i povjesni\u010dar umjetnosti, a kao osmanisti\u010dki autor pojavio se samo zahvaljuju\u0107i \u010dinjenici da je tijekom svoga rada u Sarajevu stekao prijatelje koji su bili izvrsni znalci osmanskog jezika. Oni su prevodili osmanske dokumente, a Truhelka je na osnovu njihovih prijevoda pisao svoje osmanisti\u010dke radove. Drugim rije\u010dima kazano, Truhelka je znanje i trud drugih kapitalizirao pod svojim imenom. Me\u0111utim, mora se kazati da je Truhelka barem poku\u0161ao nau\u010diti osmanski jezik.<\/p>\n\n\n\n

Osmanist je onaj tko zna osmanski jezik i mo\u017ee samostalno koristiti osmanske izvore pri pisanju svojih djela odnosno radova. Pisac ovog biobibliografskog djela, emeritus Pelidija, to nije jer do danas nije nau\u010dio osmanski jezik, odnosno nije se osposobio da samostalno \u010dita, razumije i koristi osmanska vrela. Istina, on u svojim radovima i monografijama voli se razmetljivo hvalisati kako pi\u0161e na osnovu neobjavljene arhivske gra\u0111e koja se nalazi u turskim odnosno osmanskim arhivima u Istanbulu i Ankari.[3]<\/a> Me\u0111utim, u tim istim djelima i radovima mo\u017ee se pro\u010ditati da je gra\u0111u iz tih arhiva, koju je Pelidija koristio, preveo Abdulah Polimac.[4]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Ova dva sveska najnovijeg Pelidijinog djela ne mogu u pogledu znanstvene kvalitete udovoljiti ni najni\u017eim uvjetima. Zavr\u0161ni rad ispodprosje\u010dnog studenta povijesti na iole ozbiljnijem sveu\u010dili\u0161tu neuporedivo bolje izgleda nego prva dva sveska ovog “kapitalnog” djela bosanske povijesne osmanistike. Prosto je nevjerojatno srozavanje vrijednosti koje je do\u017eivjela titula professor emeritus<\/em> Univerziteta u Sarajevu. Ja \u0107u ovdje na malom izboru primjera iz neiscrpne riznice Pelidijinih pogre\u0161aka pokazati da oni predstavljaju protuznanstvenu literaturu.<\/p>\n\n\n\n

Filip Lastri\u0107, bosanski franjevac, nije se rodio u zaseoku Lastre blizu sela ,,O\u010devije\u201d nego u zaseoku Lastre blizu sela O\u0107evije, pa nikako nije mogao biti Filip Lastri\u0107 ,,O\u010devac\u201d nego samo Filip Lastri\u0107 O\u0107evac (cf. Osmanisti<\/em>, sv. 1, str. 53, 56). Da je Pelidija nau\u010dio osnovne stvari iz gramatike osmanskog odnosno perzijskog jezika, znao bi da prvotni naslov Muvekkitovog djela nije glasio \u201eTarih-i diyari Bosna\u201d nego Tarih-i diyar-i Bosna<\/em>, pa je, nakon \u0161to je arapska imenica diyar<\/em> izostavljena, ostalo samo Tarih-i Bosna<\/em> (cf. Osmanisti<\/em>, sv. 1, str. 65). \u00a0Rad Ra\u0161ida Hajdarovi\u0107a pod naslovom “Med\u017emua Mula Mustafe Firakije” objavljen je 1976. godine u \u010dasopisu Prilozi za orijentalnu filologiju<\/em>, sv. 22\u201223, str. 301\u2012314. Ne znam za\u0161to je Pelidija ovom piscu nadjenuo novo ime ,,Mustafa Ferakija\u201d, a autoru rada dao novo prezime ,,Hajdarevi\u0107\u201d (cf. Osmanisti<\/em>, sv. 1, str. 82). Isto tako ne znam za\u0161to su Ahmed Had\u017einesimovi\u0107 Pru\u0161\u010dak, Mustafa Pru\u0161\u010dak i Hasan Kafi Pru\u0161\u010dak postali ,,Ahmed Had\u017einesimovi\u0107 Pru\u0161\u0107ak\u201d, ,,Mustafa Pru\u0161\u0107ak\u201d i ,,Hasan Kafi Pru\u0161\u0107ak\u201d (cf. Osmanisti<\/em>, sv. 1, str. 52\u201253, 92\u201297, 103\u2012104, 119\u2012120). Pelidija \u017eeli pokazati kako \u010dita i na francuskom jeziku, pa u prvom svesku, na str. 108, citira djelo Philippea Geleza ovako: Philippe Gelez, Safvet-beg Ba\u0161agi\u0107 (1870-1934), auxnracines intellectuelles da la penesee nationale chez les muslimans de Bosnie-Herzegovine<\/em>, Athenes, 2010, pp. 35. Me\u0111utim, radi se o \u010distoj obmani jer na ovom sklepanom citatu jasno se vidi da je Pelidija samo naga\u0111ao \u0161to je Gelez pisao u ovom svom djelu, odnosno da uop\u0107e ne zna francuski jezik. Da je Pelidija pro\u0161ao barem prve lekcije iz gramatike francuskog jezika, znao bi kako va\u017enu ulogu u njegovu pravopisu imaju dijakriti\u010dki znakovi. Mo\u017eda bi nau\u010dio i to da Francuzi nisu u svoj pravopis uveli imenicu \u201emusliman\u201d da bi od nje napravili novi oblik mno\u017eine \u201eles muslimans\u201d. Pelidijino rasko\u0161no neznanje francuskog jezika vidi se i po njegovu pisanju da je Tajib Oki\u0107 na XXII kongresu orijentalista podnio referat na temu ,,Kuellkues documnets inedits concernant les Hamzawites\u201d (cf. Osmanisti<\/em>, sv. 2, str. 86). O Safvet-begu Ba\u0161agi\u0107u u Novom beharu<\/em> nisu pisali \u201eIvan A. Mili\u0107evi\u0107\u201d i \u201eIvan A. Mili\u010devi\u0107\u201d nego samo ovaj prvi, dakle Ivan A. Mili\u0107evi\u0107 (cf. Osmanisti<\/em>, sv. 1, str. 109, 112). Ba\u0161agi\u0107ev rad o begovima \u010cengi\u0107ima na njema\u010dkom jeziku nema naslov \u201eDer alteste Ferman der \u010cengi\u0107-Begs\u201d nego Der \u00e4lteste Ferman der \u010cengi\u0107-Begs (cf. Osmanisti<\/em>, sv. 1, str. 116). Prijevodom Ba\u0161agi\u0107evog djela Kratka uputa u pro\u0161lost Bosne i Hercegovine<\/em> iz pera Hermanna Tauska nije bio nezadovoljan \u201ebaron Kutschere\u201d nego baron (Hugo von) Kutschera (cf. Osmanisti<\/em>, sv. 1, str. 118). Pelidija je svojevremeno predavao povijest Osmanskog Carstva na najmanje tri sveu\u010dili\u0161ta u Bosni i Hercegovini, ali jo\u0161 uvijek nije samom sebi razjasnio jesu li u Bosni vladali Turci ili Turkmeni. Naime, osmanist koji je prikazao rad Hamdije Kre\u0161evljakovi\u0107a o esnafima i obrtima u Bosni i Hercegovini za vrijeme turske, a ne turkmenske vlasti (,,T\u00fcrkmenzeit\u201d) kako pi\u0161e Pelidija, nije bio \u201eFranz Teschner\u201d nego Franz Taeschner (cf. Osmanisti<\/em>, sv. 2, str. 31).[5]<\/a> U prvom svesku \u010dasopisa Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom<\/em>, koji je objavljen 1950. godine,\u00a0 Hazim \u0160abanovi\u0107 nije pisao o pjesniku koji se zvao ,,D\u017eabi \u010celebi\u201d nego o pjesniku po imenu D\u017eari \u010celebi, ovaj D\u017eari \u010celebi nije sastavio natpis na ,,Kop\u010di\u0107a mostu u U\u017eicu\u201d nego na Kasap\u010di\u0107a mostu u U\u017eicu, a Franz Babinger nije ocijenio \u0160abanovi\u0107eve radove, objavljene u tom prvom svesku, kao \u201etreffliche Beittrage\u201d nego kao treffliche Beitr\u00e4ge (cf. Osmanisti<\/em>, sv. 2, str. 54, 58). Avdo Su\u0107eska nije pisao o stanju bosanskih muslimana u Osmanskom Carstvu u \u010dasopisu \u201e\u00c7evrentoplum, bilim, yazin ve sanat dergisi\u201d nego u \u010dasopisu \u00c7evren: Toplum, Bilim, Yaz\u0131n ve Sanat Dergisi<\/em>, a ovaj Su\u0107eskin rad, preveden na engleski jezik, nije objavljen u \u201eInternational Journal of Turkisch Studies\u201d nego u International Journal of Turkish Studies<\/em> (cf. Osmanisti<\/em>, sv. 2, str. 299). Tek treba biti utvr\u0111eno je li Su\u0107eska na Prvom kongresu o dru\u0161tvenoj i ekonomskoj povijesti Turske izlagao na temu \u201eBosna Pa\u015fal\u0131\u011f\u0131nda Ajanl\u0131k\u201d, odnosno je li zaista on na njemu govorio o \u0161pijunima i tajnim slu\u017ebama u Bosanskom pa\u0161aluku budu\u0107i da ,,ajanl\u0131k\u201d na turskom jeziku zna\u010di \u0161pijuna\u017ea. Isto tako treba istra\u017eiti kada je ovaj kongres odr\u017ean (Pelidija navodi da je kongres bio \u201eod 11\u201313. 07. godine u Ankari\u201d). Na tom kongresu nije se govorilo o temama iz perioda od 1071. do 1912. (,,First International Congrese on the Social and Economic History of Turkey 1071-1912\u201d) nego od 1071. do 1920. godine budu\u0107i da je kongres bio nazvan First International Congress on the Social and Economic History of Turkey 1071-1920<\/em> (cf. Osmanisti<\/em>, sv. 2, str. 306).<\/p>\n\n\n\n

Pelidijino oskudno znanje iz osmanistike, ili bolje re\u010deno, neznanje pro\u017eeto odsustvom osje\u0107aja za znanstvenu akribiju, jasno se mo\u017ee vidjeti na ovom izvodu iz prvog sveska, str. 96\u201297, u kojem pogre\u0161ke slijede jedna za drugom. O Hasanu Kafiji Pru\u0161\u010daku (umro 1615. ili 1616.) Pelidija pi\u0161e i ove re\u010denice:<\/p>\n\n\n\n

,,Po djelu Temelji mudrosti o ure\u0111enju svijeta<\/em> jo\u0161 je za \u017eivota stekao veliki ugled i priznanja, postao priznat i van granica Carstva. Francuski orijentalista Gracin de Tassy preveo je ovo djelo na francuski jezik 1824. godine. O navedenoj studiji pi\u0161e i poznati ma\u0111arski osmanista Imre Kara\u010don (Karacskon). Na njema\u010dkom jeziku Pru\u0161\u010dakovo djelo predstavio je Karl Brokleman (Carl Brockelmann). On ga je 1898. godine uvrstio u svoju Historiju arapske knji\u017eevnosti<\/em> (Geschichten der Arabischen Literatur), a 1911. godine i Lajo\u0161 Taloci (Lajos Thalloczi). Posebno je to u\u010dionio poznati njema\u010dki orijentalist i osmanist Franc Babinger. On je Hasana Kafija Pru\u0161\u010daka uvrstio u svoju knjigu o osmanskim histori\u010darima i njihovim djelima (Die Geschichsstechrieber der Osmanen und ihre Weke<\/em>) 1927. godine.\u201d[6]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Francuski orijentalist \u201eGracin de Tassy\u201d zvao se Garcin de Tassy, a ma\u0111arski osmanist \u201eKaracskon\u201d zapravo je Kar\u00e1cson (Imre Kar\u00e1cson). Carl Brockelmann zaista je napisao djelo \u201eHistorija arapske knji\u017eevnosti<\/em>\u201d, ali ono nema naslov na njema\u010dkom jeziku \u201eGeschichten der Arabischen Literatur\u201d nego Geschichte der arabischen Litteratur<\/em> (ako bi se Pelidijin naslov preveo, on bi glasio Pri\u010de arapske knji\u017eevnosti). \u010citatelj mora sam na\u0107i gdje je \u201eLajos Thalloczi\u201d (recte: Lajos Thall\u00f3czi odnosno Lajos Thall\u00f3czy ) pisao o ovom Pru\u0161\u010dakovom djelu. Franz Babinger zaista je pisao o Pru\u0161\u010dakovom djelu Temelji mudrosti<\/em>, ali ne u \u201eDie Geschichsstechrieber der Osmanen und ihre Weke<\/em>\u201d nego u svom djelu Die Geschichtsschreiber der Osmanen und ihre Werke<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Vrhunac Pelidijinog java\u0161luka predstavlja \u010dinjenica da se on u djelu, koje bi trebalo biti znanstveno, poziva na google (sic!) odnosno na Wikipediju, slobodnu enciklopediju u \u010dijim \u010dlancima jedni podaci mogu zano\u0107iti, a sasvim drugi osvanuti (cf. Osmanisti<\/em>, sv. 1, str. 83\u201284, 87, 128\u2012129; sv. 2, str. 229). Pelidiji nije strano ni izmi\u0161ljanje radova, pa tako u prvom svesku, na str. 16, bilj. 10, upu\u0107uje na nepostoje\u0107i rad turskog povjesni\u010dara Mehmeda Tayyiba G\u00f6kbilgina.[7]<\/a> Posebnu pojavu u ova dva sveska predstavljaju podno\u017ene bilje\u0161ke. Naime, one uop\u0107e nisu zaklju\u010dene to\u010dkom, nego su ostale otvorene, pa kada se \u010ditaju, dobije se dojam da kroz znanstveni aparat ovog djela pu\u0161e nesno\u0161ljiv propuh.<\/p>\n\n\n\n

Ovo djelo, usu\u0111ujem se predvi\u0111ati, ne\u0107e ostati upam\u0107eno samo po bezbrojnim pogre\u0161kama i naopakim kriterijima po kojima je Pelidija odre\u0111ivao tko je osmanist, nego i po neukusu i neu\u010dtivosti koje izbijaju na njegovim stranicama. Pelidija je, naime, sebi dopustio slobodu da ponekad u tekstu oslovljava bosanske osmaniste samo po njihovim vlastitim imenima. Primjerice, pi\u0161u\u0107i o odnosu Kre\u0161evljakovi\u0107a prema Sejfudinu Kemuri, Pelidija navodi da \u201epored sveg uva\u017eavanja i po\u0161tovanja koje je prema Sejfudinu pokazivao, mladi Hamdija mu je osporavao jednostrani pristup\u201d (cf. Osmanisti<\/em>, sv. 2, str. 30).<\/p>\n\n\n\n

Pelidija i u ovom djelu nastavlja sa samohvalisanjem, odnosno s obmanjivanjem svojim navodnim \u00a0kori\u0161tenjem neobjavljenih i objavljenih povijesnih izvora. U predgovoru drugom svesku, str. 14, on pi\u0161e i ovu re\u010denicu: \u201eU toku pisanja koristio sam neobjavljene i objavljene izvore, kao i relevantnu literaturu u cilju \u0161to potpunijih informacija i preglednosti.\u201d Taslid\u017ea u svom prikazu veli\u010da Pelidiju navode\u0107i kako on svakom autoru odnosno autorici \u201epristupa individualno, a zatim, uz kori\u0161tenje brojnih objavljenih i neobjavljenih izvora, kao i relevantne literature, vrlo stru\u010dno i objektivno sagledava cjelokupni stvarala\u010dki opus\u201d. Pozorno sam pro\u010ditao oba sveska, odnosno bibliografije u njima. U prvom svesku nisu kori\u0161teni nikakvi neobjavljeni povijesni izvori. Ve\u0107ina Pelidijinih tobo\u017enjih izvora zapravo su izvori koje su objavili drugi, odnosno rije\u010d je o izvornim znanstvenim radovima koje su napisali drugi autori na osnovu neobjavljenih dokumenata, a Pelidija ih je samo naveo u tekstu, a zatim ih ponovno pobrojao u bibliografiji. U drugom svesku spomenuti su mnogi objavljeni izvori koje su obradili predstavljeni autori, ali kao i u prvom svesku, ti su izvori samo navedeni, ali ne i kori\u0161teni. Istina, mora se kazati da je Pelidija pri pisanju drugog sveska ulo\u017eio krupan istra\u017eiva\u010dki napor i uporabio \u010detiri neobjavljena izvora. Radi se o dosjeu Seida Tralji\u0107a u Arhivu Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru, referatu o izboru Radovana Samard\u017ei\u0107a u \u010dlanstvo Akademije nauka i\u00a0 umjetnosti Bosne i Hercegovine, kao i o referatima o izboru Avde Su\u0107eske za izvanrednog, odnosno redovitog \u010dlana ove akademije.[8]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Zili\u0107 u svom prikazu navodi da \u201eosim namjene \u0161iroj zainteresiranoj publici, obje knjige mogu poslu\u017eiti kao literatura studentima\u201d. Taslid\u017ea tako\u0111er daje preporuku za uporabu Pelidijinog djela u nastavi navode\u0107i da \u201e\u0107e ovo djelo koristiti studentima, jer \u0107e ubudu\u0107e nastava posve\u0107ena bosanskohercegova\u010dkoj historiografiji osmanskog perioda zasigurno biti na znatno vi\u0161em nivou\u201d. Be\u0161lija ide korak dalje, pa navodi kako je Pelidija obradovao \u201ei studente dodiplomskog i postdiplomskog studija iz historije u Bosni i Hercegovini i regiji za koje \u0107e knjiga biti svojvrsni ud\u017ebenik za historiografiju osmanskog perioda\u201d.[9]<\/a> Ovo Pelidijino djelo zaista treba koristiti u nastavi studentima, ali samo kao ogledni primjer kako ne smije pisati jedan znanstvenik. Do izlaska ovih dvaju svezaka Pelidijinog djela dr\u017eao sam monografiju Izeta \u0160aboti\u0107a, Agrarne prilike u Bosanskom ejaletu<\/em> (1839.-1878.)<\/em>, Tuzla, 2013, za ubjedljivo najgore djelo bosanske povijesne osmanistike.[10]<\/a> Ne \u010dekaju\u0107i izlazak tre\u0107eg sveska, mogu ustvrditi da sada ovo mjesto pripada Pelidijinom djelu Osmanisti Bosne i Hercegovine<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Pelidija je u prva dva sveska ovog svog djela samo prepri\u010dao ono \u0161to su ranije drugi napisali o bosanskim povijesnim piscima i povijesnim spisateljicama, povjesni\u010darima i povjesni\u010darkama, odnosno o osmanistima i osmanisticama. U njima nema ni\u010dega novog, a kamoli \u010dega od kapitalnog zna\u010denja za bosansku povijesnu osmanistiku. Djela o znanstvenim postignu\u0107ima zna\u010dajnih imena bosanske povijesne osmanistike treba pisati. Me\u0111utim, ona ne trebaju imati za cilj samo ponavljanje ve\u0107 poznatih biografskih podataka o njima i puko nabrajanje njihovih radova, kao \u0161to to \u010dini Pelidija. A tko se \u017eeli baviti ovom tematikom treba prije svega sam sa sobom razjasniti \u0161to je i tko je osmanist. Tako\u0111er treba ispuniti i glavni preduvjet za ovaj posao, a to je poznavanje osmanskog jezika. Samo onaj tko zna osmanski jezik, odnosno mo\u017ee \u010ditati osmanske izvore, mo\u017ee valjano vrednovati djela drugih osmanista i osmanistica. Pelidija taj posao ne mo\u017ee uraditi. Samo zahvaljuju\u0107i svojim politi\u010dkim vezama Pelidija je devedesetih godina 20. stolje\u0107a u\u0161ao na velika vrata u bosansku povijesnu osmanistiku,[11]<\/a> da bi po\u010detkom 21. stolje\u0107a postao njezinim gotovo neograni\u010denim gospodarom.[12]<\/a> Ali to nije ono \u0161to je najgore. Najgore je to \u0161to nitko od bosanskih osmanista i osmanistica ne \u017eeli Pelidiji pokazati put kako bi on mogao jednom kona\u010dno iz nje izi\u0107i. Njihova \u0161utnja zna\u010di odobravanje Pelidijinog razaranja ugleda bosanske osmanistike. A nakladnik koji je ova dva sveska objavio, recenzenti koji su ih pozitivno ocijenili, glavni urednici \u010dasopisa koji su hvalospjevne prikaze o njima objavili, kao i oni koji su ova dva sveska promovirali, Pelidiji izravno poma\u017eu u tom poslu.\u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Nedim Zahirovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> Enes Pelidija, Osmanisti Bosne i Hercegovine do kraja 20. stolje\u0107a \u2013 biografski i bibliografski podaci<\/em>, sv. 1, Mostar, Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti, 2019, str. 237, ISBN 978-9958-11-152-5; Osmanisti Bosne i Hercegovine do po\u010detka 21. stolje\u0107a \u2013 biografski i bibliografski podaci<\/em>, sv. 2, Mostar, Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti, 2021, str. 469, ISBN 978-9958-11-159-4. Pelidija je najavio i skori izlazak tre\u0107eg sveska v. Osmanisti<\/em>, sv. 2, str. 13.<\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a> Sedad Be\u0161lija je prikazao prvi svezak u \u010dasopisu Historijska traganja<\/em> 19 (2020), str. 451\u2012453. Sait \u0160. \u0160aboti\u0107 je napisao kratak osvrt na prvi svezak koji je pod naslovom “Nauka i posve\u0107eni nau\u010dnik ne prepu\u0161taju zaboravu” objavljen u \u010dasopisu Hercegovina<\/em> 18 (2019), str. 383\u2012387. Oba sveska prikazao je Faruk Taslid\u017ea u \u010dasopisu Prilozi za orijentalnu filologiju<\/em> 70 (2021), str. 256\u2012257, a Adis Zili\u0107 u \u010dasopisu Prilozi<\/em> 50 (2021), str. 402\u2012408.\u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n

[3]<\/a> Cf. Enes Pelidija, Bosanski ejalet od Karlova\u010dkog do Po\u017eareva\u010dkog mira<\/em> 1699\u20121718<\/em>, Sarajevo, 1989, str. 9\u201210, 22, bilj. 38; Banjalu\u010dki boj iz 1737. Uzroci i posljedice<\/em>, Sarajevo, 2003, str. 21, bilj. 11.   <\/p>\n\n\n\n

[4]<\/a> Radi se o arhivskoj gra\u0111i koju su istra\u017eivali, odnosno kopirali bosanskohercegova\u010dki osmanisti poslije Drugog svjetskog rata u turskim arhivima. Fotokopije su bile pohranjene u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu, a Akademija je anga\u017eirala Abdulaha Polimca da prevodi tu gra\u0111u. Koliko mi je poznato, danas fotokopirana gra\u0111a i Polim\u010devi prijevodi nalaze se u Orijentalnom institutu u Sarajevu. O Abdulahu Polimcu (1912.\u20121984.) v. Mahmud Kralji\u0107 (recte: Tralji\u0107), “Abdulah Polimac”,  Anali Gazi Husrev-begove biblioteke<\/em> 11-12 (1985), str. 335\u2012336.<\/p>\n\n\n\n

[5]<\/a> Pelidija je i ranije brkao Turke s Turkmenima cf. Banjalu\u010dki<\/em>, str. 235, bilj. 70.<\/p>\n\n\n\n

[6]<\/a> ,,u\u010dionio\u201d stoji u izvornom tekstu.<\/p>\n\n\n\n

[7]<\/a> Za bibliografiju M. Tayyiba G\u00f6kbilgina v. Mahmut H. \u015eakiro\u011flu, B\u00fcy\u00fck Bir Kayb\u0131m\u0131z: Prof. M. Tayyib G\u00f6kbilgin 1907-1981, Belleten<\/em> 45 (1981), str. 551\u2012572.<\/p>\n\n\n\n

[8]<\/a> Pelidija, Osmanisti<\/em>, sv. 2, str. 381.<\/p>\n\n\n\n

[9]<\/a> Be\u0161lijin prikaz, str. 452; ,,svojvrsni\u201d stoji u izvornom tekstu.<\/p>\n\n\n\n

[10]<\/a> O ovoj  monografiji pisao sam u \u010dasopisu Scrinia Slavonica<\/em> 16 (2016), 442\u2013443.<\/p>\n\n\n\n

[11]<\/a> Pelidija je po\u010detkom devedesetih godina 20. stolje\u0107a bio jedno vrijeme glasnogovornik Stranke demokratske akcije v.  Sefer Halilovi\u0107, Lukava strategija<\/em>, 3. izdanje, Sarajevo, 1998, str. 82; Fikret Muslimovi\u0107, Argumenti i sje\u0107anja o ratu<\/em>, Knjiga 1: 1990.-1993., Sarajevo, 2006, str. 110. Da je Pelidija i danas utjecajan u politi\u010dkim krugovima, govori \u010dinjenica da je nakladnik ovoga njegova djela Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti.<\/p>\n\n\n\n

[12]<\/a> Pelidija je u drugoj polovici devedesetih godina 20. stolje\u0107a zapo\u010deo svoj osvaja\u010dki pohod na bosanskohercegova\u010dka sveu\u010dili\u0161ta. Koliko mi je poznato, jedno vrijeme predavao je povijest Osmanskog Carstva na sveu\u010dili\u0161tima u Sarajevu, Tuzli i Mostaru, pa je tako gotovo u cijelosti povijesnu osmanistiku u Bosni i Hercegovini stavio pod svoju kontrolu. \u010cinjenica da netko u Bosni i Hercegovini istovremeno predaje na dva, tri ili vi\u0161e sveu\u010dili\u0161ta ne zna\u010di da se radi o osobi izuzetnih znanstvenih i pedago\u0161kih sposobnosti nego treba biti promatrana isklju\u010divo kao plod, odnosno kao vidljiva manifestacija akademske korupcije. Pelidija je, bez sumnje, svojevremeno bio jedan od njezinih najblistavijih izdanaka.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Uredni\u0161tvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izre\u010dene u raspravama, polemikama i drugim tekstovima. Reagiranja i polemi\u010dke priloge mo\u017eete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@ffzg.hr<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-31279","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52536,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52536","url_meta":{"origin":31279,"position":0},"title":"Kader Abdolah, \u201ePrije nego \u0161to bude kasno\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Kader Abdolah \u017eeli se vratiti ku\u0107i. Ali povratak je nemogu\u0107: u Iranu bi bio uhap\u0161en. Pod la\u017enim imenom i s krivotvorenim paso\u0161em ipak uspijeva u\u0107i u domovinu i sti\u017ee do roditeljske ku\u0107e, visoko u planinama. Majka ga ne prepoznaje, otac je mrtav, a sve \u0161to je tra\u017eio izmi\u010de mu pred\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52733,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52733","url_meta":{"origin":31279,"position":1},"title":"Vlado Raji\u0107 \u201eGranica na kraju stolje\u0107a\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U suizdanju Durieuxa i Beletre objavljena je 2025. godine knjiga Granica na kraju stolje\u0107a autora Vlade Raji\u0107a.\u00a0 O knjizi\u00a0 Romansirana biografija Vladimira Iblera mnogo je vi\u0161e od zanimljive pri\u010de o privatnom \u017eivotu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stru\u010dnjaka za me\u0111unarodno pravo i dugo\u00adgodi\u0161njeg profesora na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu, akademika, koji\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/VLADO-RAJIC-GRANICA-NA-KRAJU-STOLJECA.jpg?fit=450%2C650&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52628,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52628","url_meta":{"origin":31279,"position":2},"title":"Predavanje dopisnog \u010dlana HAZU Alaina Finkielkrauta Izrael, Europa, antisemitizam","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti \u010dlan Francuske akademije i dopisni \u010dlan HAZU, odr\u017eat \u0107e predavanje\u00a0Izrael, Europa, antisemitizam u utorak 28. travnja 2026. u 13 sati u Knji\u017enici HAZU,\u00a0Strossmayerov trg 14 u Zagrebu. Uvodne rije\u010di odr\u017eat \u0107e\u00a0akademkinja \u017deljka \u010corak i\u00a0akademik Dra\u017een Katunari\u0107. Predavanje \u0107e se odr\u017eati na francuskom jeziku uz konsekutivno\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Alain_Finkielkraut.jpg?fit=350%2C407&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":31279,"position":3},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52528,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52528","url_meta":{"origin":31279,"position":4},"title":"[Promocija knjige] Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) (ActiveLab, YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Institut za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju i O\u0161tra Nula organizuju promociju knjige Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) autorke Armine Galija\u0161, koja \u0107e se odr\u017eati 20. aprila 2026. u 12.00 sati u prostorijama Instituta (Kraljice Natalije 45, Beograd). Re\u010d je o prvom nau\u010dno utemeljenom i sistematskom radu koji\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":31279,"position":5},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31279","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=31279"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31279\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31316,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31279\/revisions\/31316"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=31279"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=31279"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=31279"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}