{"id":3127,"date":"2017-03-04T15:22:24","date_gmt":"2017-03-04T15:22:24","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=3127"},"modified":"2018-02-14T23:14:36","modified_gmt":"2018-02-14T23:14:36","slug":"odgovor-viseslava-aralice-na-kritike-filipa-hamersaka-i-stipe-kljaica-u-raspravi-o-filipu-lukasu-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=3127","title":{"rendered":"Odgovor Vi\u0161eslava Aralice na kritike Filipa Hamer\u0161aka i Stipe Kljai\u0107a u raspravi o Filipu Lukasu (2)"},"content":{"rendered":"

Vi\u0161eslav Aralica nastavlja odgovarati na kritike Filipa Hamer\u0161aka i Stipe Kljai\u0107a u raspravi o Filipu Lukasu.<\/p>\n

 <\/p>\n

U raspravu se zatim uklju\u010dio i Goran Hutinec. Komentar je dao\u00a0i \u017deljko Karaula.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Nastavak rasprave<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

(Prvi dio rasprave dostupan je na poveznici: https:\/\/historiografija.hr\/?p=3105<\/a>)<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

https:\/\/www.facebook.com\/historiografija.hr\/<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

3. o\u017eujka 2017.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Od mene se tra\u017ei da odgovorim na nekoliko pitanja: 1. Postoji li ne\u0161to takvo kao \u0161to je \u00abgeneri\u010dki fa\u0161izam\u00bb? 2. Ako postoji, \u0161to bi bile njegove zna\u010dajke \u2013 i to razdijeljeno na podpitanja: koje su to njegove zna\u010dajke koje ga nedvosmisleno dijele od drugih politi\u010dkih pokreta i ideologija, te koji je minimum zna\u010dajki da bismo neki pokret\/ideologiju ozna\u010dili kao fa\u0161izam? 3. Ako takvo \u0161to ustvrdim, onda slijedi pitanje postoji li fa\u0161izam me\u0111u Hrvatima u me\u0111uratnom razdoblju i, kona\u010dno, je li Lukas jedan od onih koje bismo mogli ozna\u010diti kao fa\u0161ista (promicatelj, poticatelj, neskriveni simpatizer… fa\u0161izma)? Ne\u0107u zavr\u0161iti s tim pitanjem, nego sa sljede\u0107im: 4. u \u010demu je problem kad prou\u010davamo fa\u0161izam (generi\u010dki)?<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Za po\u010detak ne\u0161to o povijesnoj znanosti. Nastoje\u0107i se legitimirati kao dio ljudske te\u017enje za znanjem o svijetu, povijest se stvarala kao znanost imitiraju\u0107i prirodnu znanost, to\u010dnije fiziku. Znanost postoji kad je s jedne strane objektivni promatra\u010d \u2013 znanstvenik \u2013 suo\u010den sa jasno definiranim problemom, odnosno sa jednim odsje\u010dkom svijeta. To da je povjesni\u010dar objektivan \u2013 u to odavno nitko vi\u0161e ne vjeruje. Ali, kad je tako, barem neka je njegov predmet jasan. \u0160ipak – ni toga nema. Povjesni\u010dar (i drugi iz humanistike) \u017eele imati pred sobom jasne pojmove kako bi o njima uop\u0107e mogli raspravljati kao znanstvenici. \u017dele imati \u010diste pojmove, a ne pojmove kontaminirane npr. ideologijom ili svakodnevnom upotrebom. \u017dele jasno definirati \u0161to je to identitet, ideologija, nacija, nacionalizam, dr\u017eava, totalitarizam, fa\u0161izam. A onda kad vide da im to ne ide za rukom – jer svi su ti pojmovi prvotno neznanstveni pojmovi i kao neznanstveni, ideologizirani, svakodnevni pojmovi ulaze u znanost zadr\u017eavaju\u0107i i u njoj svoju ideologiziranost i vi\u0161ezna\u010dnost – kad dakle to vide onda ili manitom inflacijom stvaraju jednu za drugom definiciju za definicijom i klasificiraju pojmove u skupine i podskupine kojima nikad kraja, ili pak odustanu od svega i prebace se na moderan, neproma\u0161iv i dozlaboga jednostavan postomodernizam.
\nJa se sad moram pozvati na Wittgensteina i njegovu tvrdnju da je zna\u010denje (pojma, rije\u010di) u (njegovoj, njezinoj) upotrebi. Moram se pozvati \u2013 a znam da \u0107e me Filip lako pratiti \u2013 na njegove \u00abjezi\u010dne igre\u00bb, na \u00abobiteljsku sli\u010dnost\u00bb i na (nemogu\u0107?) \u00abprivatni jezik\u00bb. U slu\u010daju fa\u0161izma ja bih se, slijede\u0107i Wittgensteina, klonio definiranja prema to\u010dno odre\u0111enim zna\u010dajkama. Umjesto toga, tra\u017eit \u0107u onu te\u0161ko uhvatljivu, ali \u2013 ja vjerujem \u2013 postoje\u0107u sli\u010dnost koja je upotrebu rije\u010di fa\u0161izam \u010dinila mogu\u0107om. Da je takva sli\u010dnost u ljudi koji su nekad koristili \u2013 a i danas koriste \u2013 taj izraz postojala (i jo\u0161 postoji) upu\u0107uju me i primjeri \u00abprivatnog jezika\u00bb koji se tu i tamo pojavljuju vezani uz fa\u0161izam. Kao i svaki drugi pojam, i fa\u0161izam se mo\u017ee pri\u0161iti uz bilo \u0161to, ali ho\u0107e li taj pojam ostati vezan uz doti\u010dni predmet ovisi o zajednici koja \u00abigra jezi\u010dnu igru\u00bb i njezinim pravilima. \u010culi smo za \u00abliberalni fa\u0161izam\u00bb (J. Sedlar, ako se ne varam), postojao je i \u00absocijalfa\u0161izam\u00bb (izmi\u0161ljotina komunista prije 2. svjetskog rata), Stipe je u ovoj prepisci bio na korak od toga da skuje pojam \u00abkomunisti\u010dki fa\u0161izam\u00bb – ni to ne bi bio ne\u010duven pojam (\u00abcrveni fa\u0161izam\u00bb). Fa\u0161izam ipak ne mo\u017ee biti sve i sva\u0161ta.
\nOvome moram dodati primjedbu Filipu, jer mi se \u010dini da u nekim stvarima ide\u0161 putem kojeg si koristio u onoj davnoj kritici MHuNDH: \u0161to ako je neki intelektualac izra\u017eavao u spisima koje je ostavio iza sebe sklonost fa\u0161izmu jer mu se svi\u0111ala tu\u0111a \u017eena \u2013 mislim da si ba\u0161 tako nekako rekao. \u017dao mi je, ali nema mi druge nego odgovoriti na tu primjedbu ovako: ako ne postoji na\u010din da doznam, ako ne mogu doznati razlog zbog kojeg taj govori ba\u0161 to \u0161to govori, onda me nije ni briga za razlog. \u0160to mogu znati, pa \u010dak i pretpostaviti \u2013 poput onog mog argumenta o Lukasu i njegovim ru\u010dkovima i kavicama (za tebe neuvjerljivog) \u2013 to vrijedi spomenuti.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

([Odgovor u me\u0111uvremenu na prethodni komentar] Filip Hamer\u0161ak:<\/strong> Vidim da je dobro katkada rabiti jake izraze jer se lak\u0161e zapamte. Ipak, nisam tada mislio posebno na intelektualce, niti na “sklonost” u smislu unutarnjega uvjerenja, nego na alternativne razloge za promjenu pona\u0161anja “izvanjskim” pristankom uz neku politi\u010dku stranku, pokret i sl. Pretpostavke su, dakako, legitimne, ali jedno je kada se od njih po\u0111e, a drugo kada i u zaklju\u010dku ostanu prikrivene tj. nedostatno potkrijepljene. Za informaciju \u010ditateljima, prenosim kontekst “tu\u0111e \u017eene”: ——Istaknute smo povijesne osobe pre\u010desto skloni vidjeti samo kao neke romanti\u010darske (ili narodne?) heroje koji se uz cijenu vlastita \u017eivota bore za vlastite (makar i debelo pogrje\u0161ne) zamisli o op\u0107em dobru, eventualno k tomu kao svjesne glasnogovornike odre\u0111enih ideolo\u0161kih i politi\u010dkih pristupa. Ali, njih jednako tako \u2013 a nekada vjerojatno i vi\u0161e \u2013 zanimaju i \u201cprizemnije\u201d, u izvorima i literaturi manje prisutne stvari: tu\u0111a \u017eena, nova limuzina, vila na Tu\u0161kancu, zbirka po\u0161tanskih maraka, napokon mo\u0107 kao takva. Racionalnost je redovito nepotpuna (na kraju krajeva, \u017eivot nije matematika!), a ljudi su k tomu \u010desto neuki, stra\u0161ljivi, povodljivi, a mogu \u2013 ako o\u010dekuju neku korist \u2013 i glumatati (\u0161to je u raspravi o totalitarnim poretcima poznato kao ketman).——)<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Vrijedi li uop\u0107e tro\u0161iti rije\u010di na pitanje postoji li ne\u0161to takvo kao \u0161to je \u00abgeneri\u010dki fa\u0161izam\u00bb? Ne pitam to samo zato \u0161to mi se \u010dini da i Stipe i Filip \u2013 Filip je tu jasniji od Stipe – prihva\u0107aju da se mo\u017ee govoriti o ne\u010dem takvome kao \u0161to su fa\u0161izmi (dakle, da pod fa\u0161izmom ne mislimo samo na il Fascismo u Italiji od kraja 1. do kraja 2. svjetskog rata), ve\u0107 i zato \u0161to je popis imena povjesni\u010dara koji u to ne dvoje impresivan i brojem i kvalitetom. Ja \u0107u nabrojati samo one \u010dije knjige imam kod sebe ku\u0107i: Zev Sternhell, Emilio Gentile, Pier Girogio Zunino, Peter Davies, Martin Broszat, Ruth Ben Ghiat, George L. Mosse. Njima \u0107u pribrojiti i one koje sam \u010ditao i iz \u010dijih radova imam zabilje\u0161ke koje jo\u0161 uvijek mogu na\u0107i: Ernst Nolte, R. Griffin, Robert Paxton, Stanley G. Payne. Tu su jo\u0161 i filozofi kriti\u010dke teorije (Frankfurtske \u0161kole). Ne \u0161kodi konzultirati ni englesku ili francusku wikipediu. Ipak, pozvati se na ta imena samo po sebi u ovome slu\u010daju ne\u0107e biti dovoljno, premda se mora priznati da imam u tim imenima veliku pomo\u0107.
\nMoja glavni argument u na\u0161oj prepisci je bio da povjesni\u010dari naprosto moraju preuzeti termin koji su korisitili suvremenici i, u manjoj mjeri ali ipak tako\u0111er va\u017eno, kojeg su koristili povjesni\u010dari u dosada\u0161njem prou\u010davanju povijesti Evrope u 20. stolje\u0107u. Nema nikakve sumnje da je termin fa\u0161izam pokrivao ne samo talijanske fa\u0161iste, ve\u0107 i sve ostale sli\u010dne pokrete i ideologije u onodobnoj Evropi. Prema sje\u0107anju fa\u0161ista Giuseppea Bottaia to je po\u010delo ve\u0107 polovicom 20-tih u Italiji, u samom fa\u0161isti\u010dkom pokretu (G. Bottai, Totalitarismo e fascismo, \u00ababc\u00bb, 16. I. 1958.). Prema tvrdnji povjesni\u010dara Emilia Gentilea krajem 20-tih su naziv \u00abfa\u0161izam\u00bb po\u010deli koristiti komunisti kako bi ozna\u010dili svoje glavne neprijatelje u Evropi, da bi tokom 30-tih tu ideju preuzeli i njegovali sami talijanski fa\u0161isti (E. Gentile, Fascismo. Storia e interpretazione). Polovicom 20-tih u Francuskoj se javlja politi\u010dki pokret Faisceau koji sebe dr\u017ei prvim predstavnikom fa\u0161izma u Evropi, \u0161to znatno olak\u0161ava posao kako lijevim pokretima (komunisti) tako i brojnim novim desnim pokretima u Francuskoj da se identificiraju kao razli\u010dite verzije jednog novog op\u0107eg idejnog kretanja u Evropi pod zajedni\u010dkim nazivnikom \u00abfa\u0161izam\u00bb (Z. Sternhell, Neither Right nor Left. Fascist Ideology in France). Kad smo kod imena koji pokazuje da je postojala ideja o jedinstvu tih pokreta, spomenut \u0107u da je prva kovanica \u00abnacionalnog socijalizma\u00bb skovana u Francuskoj 1888-89. Premda, koliko mi je poznato, nije utvr\u0111ena veza izme\u0111u francuskog knji\u017eevnika Mauricea Barresa koji ju je skovao i A. Hitlera koji je tu kovanicu dodao stranci DAP, o\u010dito je da je taj naziv uspio pre\u0107i granicu izme\u0111u dviju zara\u0107enih nacija. Izraz \u00abfa\u0161izam\u00bb kao zajedni\u010dki naziv za nove nacionalisti\u010dke i tradicionalisti\u010dke pokrete, stranke i organizacije bit \u0107e utvr\u0111en stvaranjem kominternovskog projekta Narodne fronte kao i zbivanjima u Drugom svjetskom ratu \u2013 kako sam ve\u0107 rekao. Dakle: generi\u010dki naziv fa\u0161izam odnosno ideja da u svoj razli\u010ditosti takvih pokreta postoji temeljna sli\u010dnost potje\u010de kako od sljedbenika tih novih pokreta tako i od njihovih neprijatelja. Odatle taj pojam preuzima povijesna znanost. Ovako E. Nolte: \u00abHistorijska znanost ne mo\u017ee odrediti pojam na osnovi svoje neograni\u010dene vlasti. Ona ga uvijek nalazi gotovog \u2013 oblikovali su ga pristalice ili protivnici.\u00bb
\nTo je bitno konstatirati i zbog toga \u0161to na taj na\u010din utvr\u0111ujemo vremenski okvir u kojem se fa\u0161izam kao povijesna pojava mo\u017ee prou\u010davati. Uobi\u010dajeno je po\u010detke fa\u0161izma tra\u017eiti prije prvog svjetskog rata, \u010dak i prije po\u010detka 20. stolje\u0107a u Francuskoj (Sternhell i Nolte po\u010dinju od Renana 1869. i 1871., od Maurassa i sl.) ili Italiji (pokret nacionalisti\u010dkog sindikalizma) ili u Njema\u010dkoj i u njema\u010dkom dijelu Austro-ugarske (DAP je osnovan 1904.). U to vrijeme u politi\u010dki govor ulaze i izrazi fascio i nacionalni\/nacionalisti\u010dki socijalizam. Ne sumnjam da je geneza fa\u0161izma (generi\u010dkog) u tom razdoblju, i da se u pokretima i strankama toga doba nalaze zna\u010dajke fa\u0161izma u dovoljnom broju da do\u0111emo u napast da ih nazovemo fa\u0161isti\u010dkim. \u0160to se mene ti\u010de, tko ba\u0161 \u017eeli, neka ih tako i zove, premda je u historiografiji uobi\u010dajeno nazivati ih protofa\u0161izmom \u2013 naravno, tako ih zovu oni koji prihva\u0107aju pojam generi\u010dkog fa\u0161izma. Kako nam se ne bi dogodilo da upadnemo u svojevrstan anakronizam nazivaju\u0107i politi\u010dke pokrete i misaone struje\/ideologije nazivom koji u to vrijeme nije bio prihva\u0107en, kako bismo disciplinirali istra\u017eiva\u010dki pojam \u00abgeneri\u010dki fa\u0161izam\u00bb ja dr\u017eim da se taj pojam ne bi smio pripisati tim politi\u010dkim pokretima i organizacijama (E. Gentile), premda ih je nu\u017eno poznavati i spominjati kako bi se razumio fa\u0161izam. Dakle: vremenski okvir u kojem govorimo o generi\u010dkom fa\u0161izmu je od kraja 1. do kraja 2. svjetskog rata.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Premda postoji konsenzus oko postojanja generi\u010dkog fa\u0161izma, postoji i oprez jer je nesumnjivo da je svaki od tih novih politi\u010dkih pokreta u me\u0111ura\u0107u u Evropi imao neke svoje jedinstvene zna\u010dajke, ili je jedna zajedni\u010dka zna\u010dajka kod jednih bila nagla\u0161ena a kod drugih potisnuta (npr. povjesni\u010darske rasprave o rasnoj teoriji i rasizmu u talijanskom fa\u0161izmu i nacionalsocijalizmu). Obi\u010dno se upozorava na razliku izme\u0111u pokreta koji su se uspeli na vlast i onih kojima to nikad nije uspjelo, ili onih koji su na vlast stupili tek u ratu i zahvaljuju\u0107i ratu (slu\u010daj usta\u0161kog pokreta i NDH). Kako je svaki od tih pokreta osim toga nastajao u posebnim nacionalnim uvjetima ponekad je lako ukazati na razlike i kazati kako npr. Francov pokret i ono \u0161to zovemo frankizmom nije fa\u0161izam (\u010dini mi se da tako misli Paxton, ako se dobro sje\u0107am). Ako nije Franco, nije ni Salazar, premda su svi njihovi suvremenici \u2013 njihovi protivnici i saveznici – uo\u010davali i nagla\u0161avali sli\u010dnost izme\u0111u njihovih politi\u010dkih pokreta i fa\u0161izma u Italiji i nacizma u Njema\u010dkoj, i premda su ih skra\u0107eno nazivali fa\u0161istima. Ako nisu oni, nije ni Maurass ni Action Francaise, ni reksisti u Belgiji. Nisu ni usta\u0161e. Ako krenemo tim putem onda je jednako utemeljeno re\u0107i da je Amerika fa\u0161isti\u010dka ili da je Ante Star\u010devi\u0107 fa\u0161ist (takvim su ga htjeli prikazati u NDH). Izraz fa\u0161izam se onda mo\u017ee pri\u0161iti svakome jednako kao \u0161to ga se mo\u017ee otkloniti od svakoga. Zaustavit \u0107u se ovdje, ali \u0107u o ovome problemu nastaviti na kraju.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

4. o\u017eujka 2017.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Problem sa prou\u010davanjem generi\u010dkog fa\u0161izma jest taj \u0161to oni koji ga opisuju u prvome planu imaju one glavne evropske pokrete, talijanski fa\u0161izam i njema\u010dki nacizam, ili pak francuske fa\u0161isti\u010dke organizacije i pokrete. Premda ima puno meni poznatih definicija odnosno opisa gen. fa\u0161izma i premda me\u0111u svima njima postoji konsenzus oko toga \u0161to je u gen. fa\u0161izmu bilo bitno, ja tu uo\u010davam dva problema. Prvi je taj da opis koji pokriva pokret koji se razvija unutar postoje\u0107e nacionalne dr\u017eave i ideologiju koja nastaje u velikoj kulturi (nemam boljeg izraza) ne mo\u017ee pristajati pokretu koji nastaje u borbi protiv dr\u017eave odnosno koji tek te\u017ei stvoriti dr\u017eavni okvir ili zametcima ideologije u jednoj skromnoj, nerazvijenoj kulturi (me\u0111u \u00abkulturtregerima\u00bb, neka mi bude opro\u0161teno \u0161to koristim rasisti\u010dki izraz). Naravno, ovdje mislim na hrvatski slu\u010daj \u2013 o \u010demu \u0107u malo kasnije. Drugi je problem taj da se mnoge zna\u010dajke koje opisuju fa\u0161izam podudaraju sa pokretima i ideologijama koje, zbog onoga \u0161to sam rekao gore, ne mo\u017eemo nazivati fa\u0161izmom. To je dobro primjetio i na to ukazao Stipe. Mo\u017ee se dogoditi ovo: -> uka\u017eemo na podudarnost zna\u010dajki fa\u0161izma i pokreta\/ideologija koji se ne mogu, s obzirom na ono \u0161to sam prije govorio, nazvati fa\u0161isti\u010dkim i koji su mu otvoreno suprotstavljeni -> kako bismo izbjegli nezgodu da zna\u010dajke spajaju nespojivo umjesto da spajaju sli\u010dno, krenemo s tvrdnjom da se zna\u010dajke fa\u0161izma moraju uzimati uvijek u skupu zajedno, te da samo njihova ukupnost ne\u0161to \u010dini fa\u0161izmom \u2013> uvidjev\u0161i \u010dinjenicu da se opis fa\u0161izma u svojoj ukupnosti mo\u017ee pripisati samo talijanskom fa\u0161izmu, njema\u010dkom nacizmu i, mo\u017eda, francuskim fa\u0161isti\u010dkim pokretima i strankama, obeshrabreno zaklju\u010dujemo da ne postoji generi\u010dki fa\u0161izam. Mislim da to nije potrebno, pogotovo imaju\u0107i na umu ono \u0161to sam prije rekao.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Evo za po\u010detak jednog dugog i temeljitog opisa\/definicije, od autora kojem mo\u017eda i najvi\u0161e dugujem, Emilia Gentilea (moj nespretni prijevod): \u00abFa\u0161izam je moderni politi\u010dki fenomen, nacionalisti\u010dki i revolucionaran, antiliberalan i antimarksisti\u010dki, s vojni\u010dki organiziranom strankom, s totalitarnom koncepcijom politike i dr\u017eave, s aktivisti\u010dkom i i antiintelektualnom ideologijom, temeljno mitskom, mu\u017eevnom (virilistica) i protuhedonisti\u010dkom, sakraliziran kao lai\u010dka religija koja priznaje apsolutno prvenstvo nacije, zami\u0161ljene kao organi\u010dka, etni\u010dki homogena zajednica, hijerarhijski organizirana u jednu korporativnu dr\u017eavu, s ratobornim pozivom na uve\u0107anje, na mo\u0107, na osvajanje, ciljaju\u0107i na stvaranje novog poretka i nove uljudbe.\u00bb U istoj \u0107e knjizi (Fascismo. Storia e interpretazione) tu definiciju pro\u0161iriti i razdijeliti na tri \u00abdimenzije\u00bb: organizacijsku, ideolo\u0161ku i institucijsku. (Kasnije \u0107u navesti onu drugu, ideolo\u0161ku.) Evo sad nabrojanih glavnih zna\u010dajki od George L. Mossea (\u00abVerso una teoria generale del fascismo\u00bb iz knjige \u00abL’uomo e le masse nelle ideologie nazionaliste\u00bb): nacionalisti\u010dka mistika, revolucija \u00abtre\u0107eg puta\u00bb izme\u0111u marksizma i kapitalizma, protugra\u0111anska retorika (premda su nositelji u pravilu upravo gra\u0111ani, srednji sloj), nasuprot gra\u0111ana i gra\u0111anske kulture stoji ideja \u00abnovog \u010dovjeka\u00bb, aktivizam (zato su sve to \u00abpokreti\u00bb a ne stranke ili organizacije), ratobornost, gledanje na naciju kao na jedinstvenu zajednicu \u2013 ovo zadnje se mo\u017ee svesti pod nacionalizam i za Mossea je najva\u017enije (i za mene, ali o tome kasnije). Dosta prostora u \u010dlanku Mosse daje i problemu totalitarizma (totalitarizam dr\u017ei problemati\u010dnom odrednicom fa\u0161izma), raspravi o eklekti\u010dkoj naravi fa\u0161izma (specifi\u010dno ulozi romantizma u fa\u0161isti\u010dkoj ideologiji), kao i o rasizmu i antisemitizmu (nacisti\u010dki rasizam je ustvari antisemitizam, tvrdi on, s \u010dime se sla\u017eem). Ove zadnje zna\u010dajke ne dr\u017ei temeljnim odrednicama generi\u010dkog fa\u0161izma, ve\u0107 fa\u0161izma (talijanskog) ili nacizma. Sternhell ovo dr\u017ei obilje\u017ejima generi\u010dkog fa\u0161izma (\u00aball the fascist movements\u00bb): \u00absinteza organi\u010dkog nacionalizma i antimarksisti\u010dkog socijalizma, revolucionarna ideologija temeljena na istovremenoom odbacivanju liberalizma, marksizma i demokracije. U svome bitnom karakteru, fa\u0161isti\u010dka je ideologija bila odbacivanje ‘materijalizma’ (liberalizam, marksizam i demokracija su promatrani kao tek tri lica jednog te istog materijalisti\u010dkog zla), a ciljao je na dovr\u0161enje totalne duhovne revolucije. Fa\u0161isti\u010dki aktivizam, s njegovom tendencijom ka elitizmu, podr\u017eavao je sna\u017ean politi\u010dki autoritet oslobo\u0111en uzdi (trammels) demokracije koji se izdi\u017ee (emanating from) iz nacije, dr\u017eavu koja predstavlja dru\u0161tvenu cjelinu sa svim svojim razli\u010ditim klasama.\u00bb Dalje spominje i \u00abplanism, economic dirigism, corporativism\u00bb. Dodaje jo\u0161 da je fa\u0161izam lasi\u010dna ideologija odbijanja\/odbacivanja ((\u00abideology of rejection\u00bb). (Z. S., Neither Left nor Right, 27.) Ne\u0107u dalje citirati, tek upu\u0107ujem na definiciju Roberta Paxtona iz njegova djela \u00abThe Anatomy of Fascism\u00bb kojeg se mo\u017ee na\u0107i na engleskoj wikipediji, kao i to\u010dke S. G. Paynea na istoj stranici.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Evo problema s obilje\u017ejima, tek na jednom primjeru. Kod ovdje nabrojanih fa\u0161izam je suprotstavljen liberalizmu, demokraciji (to\u010dnije parlamentarizmu), marksizmu\/komunizmu, materijalizmu. To su zna\u010dajke tako\u0111er i onih pokreta u tada\u0161njoj Evropi koje ozna\u010dujemo kao konzervativne (tradicionalna desnica, npr. katoli\u010dki politi\u010dki pokreti \u010dije se djelovanje vremenski poklapa sa protofa\u0161izmom i fa\u0161izmom). Payne dodaje, da bi dosko\u010dio tome problemu, i sukob fa\u0161izma s konzervativcima, uz dodatak \u00abthough with the understanding that fascist groups were willing to undertake temporary alliances with other sectors, more commonly with the right\u201d (cit. sa engl. wikipedie, ne znam je li to citat iz njegove knjige ili tuma\u010denje autora na wikipediji). Paxton pak u svojoj definicij ka\u017ee da fa\u0161isti djeluju zajedno s tradicionalnim elitama, premda je ta suradnja napeta, nevoljna (\u201cuneasy\u201d). Sli\u010dno je i s aktivizmom, revolucionarnim karakterom fa\u0161izma, s nagla\u0161avanjem mu\u017eevnosti. Fa\u0161izam se ne razlikuje toliko od drugih suvremenih pokreta \u010dak ni hijerarhijskim ustrojem niti militarizmom.
\nI druge su zna\u010dajke potencijalno problemati\u010dne. \u0160to sa onim \u0161to svi spominju \u2013 sa nastojanjem za osvajanjem, uve\u0107anjem svoje dr\u017eave, za imperijalizmom? Takvo ne\u0161to je jasno za slu\u010daj talijanskog, njema\u010dkog, vjerovatno i francuskog fa\u0161izma, ali sasvim sigurno ne i Salazarovog (portugalskog) ili hrvatskog fa\u0161izma (ako takav, naravno, uop\u0107e postoji). Hrvatski su fa\u0161isti (ako su uop\u0107e postojali, a ja tvrdim naravno da jesu) nastojali stvoriti nacionalnu dr\u017eavu \u2013 \u0161to je mogu\u0107e ve\u0107u, ali ipak nacionalnu dr\u017eavu s kojom bi se zadovoljili, i nije im padao napamet nikakav lebensraum izvan te dr\u017eave ili kolonijalizam.<\/p>\n

 <\/p>\n

Stipe Kljai\u0107:<\/strong> Vi\u0161eslave dolazi\u0161 to\u010dno do onih problema nemogu\u0107nosti univerzalizacije tog pojma “generi\u010dki fa\u0161izam” na koju sam ti odmah skrenuo pa\u017enju. Nisam zagovornik ni rigidnog pozitivizma ali i ni teroru generalnih teorija u histoiografiji. Zato smatram da nas “generi\u010dki fa\u0161izam” navodi na krive puteve u istra\u017eivanju hrvatske situacije. Ono \u0161to se ovdje doga\u0111a je da se brkaju i mije\u0161aju egzistencije i esencije tih pokreta, u smislu da oni imaju neka zajedni\u010dka svojstva koje si ti ovdje na\u0161iroko izlo\u017eio u svojoj egzistenciji, ali da su unato\u010d tome po svojoj esenciji razli\u010diti, imaju svoju unutarnju logiku i vlastitu bit koja ih \u010dini razli\u010ditim od ovih drugih. I autoriteti istra\u017eivanja ovih fenomena kao Nolte i Gentile nisu nikada tvrdili da su oni svi isti u svojoj esenciji. \u010cini se da je hrvatski slu\u010daj po njima najbli\u017ei Slova\u010dkom, te ga nisu ni na jedan tren vezivali uz njema\u010dki i talijanski slu\u010daj. Sternhell s druge strane potpuno krivo tuma\u010di me\u0111uratno razdoblje i ne spominje bitne razlike izme\u0111u fa\u0161isti\u010dke i katoli\u010dke intelektualne tradicije o kojima si ti ovdje zapo\u010deo govoriti. Da te upozorim kako se tko nazivao i kako su ga drugi nazivali, kako tamo ka\u017ee\u0161 u jednoj prilici. Hrvatski nacionalisti\u010dki pokret prije 1941. beogradski re\u017eim je zvao “frankova\u010dkim”, a Narodna fronta “fa\u0161isti\u010dkim”, dok su oni sebe izri\u010dito nazivali kao “neostar\u010devi\u0107anski” pokret. Mislim da je taj pokret u svojoj unutarnjoj logici koju gore spominjem kao esencija bio povratak na dvije tradicije: star\u010devi\u0107ansku-prava\u0161ku i katoli\u010dko-tradicionalisti\u010dku. Oni stariji me\u0111u kojima kao Lukas su se vra\u0107ali sa jugoslavenstva i liberalizma na ove polo\u017eaje. Star\u010devi\u0107 je bio inspiracija tog novog hrvatskog nacionalizma, a katolicizam je trebao s jedne strane u politi\u010dkom smislu razbiti narodno jedinstvo sa Srbima i jugoslavensku ideju logikom Hrvati katolici Srbi pravoslavci, a u onom intelektualnom-duhovnom trebao je zna\u010diti povratak duhovnoj tradiciji hrvatskog naroda od srljanja u magle svjetovnja\u010dkog liberalizma kako su oni to o sebi pisali. Gdje ti tu Vi\u0161eslave nalazi\u0161 fa\u0161izam? Smatra\u0161 li da su Star\u010devi\u0107 i katolicizam “fa\u0161izam”? Ili je to onaj na\u0161 stari nacionalni kompleks, koji svi mi nosimo u sebi i ti i ja, jer to nam je u venama, da su nam uvijek potrebne “briselske” teorije kako bi razbistrili na\u0161u situaciju i ne\u0161to rekli o sebi, pa se onda pozivamo eto u Italiji i Njema\u010dkoj je bio “generi\u010dki fa\u0161izam” pa ga slijedom toga moramo prona\u0107i kod nas u tom razdoblju. pa makar ga i ne bilo u povijesnim izvorima?! Jer eto moramo dokazati da smo u koraku s Europom?! Da je na periferiji tih njihovih razmi\u0161ljanja bilo nekih simpatija za talijansku “nacionalnu regeneraciju” bilo je, nesumnjivo, ali to ne mo\u017eemo trpati u centar te ideolo\u0161ke pri\u010de hrvatskog nacionalisti\u010dkog pokreta prije 1941. Isto tako na\u0107i \u0107e\u0161 i brojne primjere gdje se oni i jasno ogra\u0111uju od fa\u0161izma o tome je Filip tako\u0111er dosta govorio.
\n[Napomena: komentar je naknadno ure\u0111ivan]<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> “\u010cini se da je hrvatski slu\u010daj po njima najbli\u017ei Slova\u010dkom, te ga nisu ni na jedan tren vezivali uz njema\u010dki i talijanski slu\u010daj.” Di to Nolte i Gentile tvrde za usta\u0161ki pokret? Na ostale primjedbe koje ovdje iznosi\u0161 \u0107u odgovoriti u nastavku, strpljenja.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Za Noltea sam na\u0161ao na internetu jedan nejasan citat iz knjige Walter Laqueur (ed.), Fascism: A Reader\u2019s Guide (Berkeley & Los Angeles, Calif.: University of California Press, 1976), p. 248. Ovako: “And in [Ernst] Nolte\u2019s view there is no certainty whatsoever that the Ustasha movement actually qualifies as fascist at all.” Dakle Nolte nije siguran da usta\u0161e spadaju u generi\u010dki fa\u0161izam. Da dodam, opet nakon malo kopanja po internetu, nije bio ni Griffin, ali sada jest. Kako u ovome Grffinovom \u010dlanku ima iznena\u0111uju\u0107e mnogo sli\u010dnosti sa mojim stavovima, stavljam poveznicu za Grffinov tekst iz 2015.
\n[http:\/\/booksandjournals.brillonline.com\/content\/journals\/22116257\/4\/2<\/a>
\nhttp:\/\/booksandjournals.brillonline.com\/content\/journals\/10.1163\/22116257-00402003<\/a>]<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

5. o\u017eujka 2017.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Najve\u0107i je problem ono \u0161to svi spominju kao glavnu odrednicu svih fa\u0161izama \u2013 nacionalizam. Nema nikakve sumnje da je to poveznica svih tih pokreta, ali je jasno i da nacionalizam nije zna\u010dajka samo fa\u0161izma. On prethodi fa\u0161izmu, on je pre\u017eivio slom fa\u0161izma, on je ukomponiran od samih po\u010detaka i otvoreno u liberalizam, on je prikriven \u2013 nekad vi\u0161e, ali uglavnom manje \u2013 i u komunizmu\/marksizmu (kako je to Lenjin govorio: \u00abZagrebi bolj\u0161evika i na\u010di \u0107e\u0161 ruskog nacionalista.\u00bb). Ona nacionalisti\u010dka mistika, koju mnogi spominju, tako\u0111er nije obilje\u017eje samo fa\u0161izma ve\u0107 je ne\u0161to \u0161to fa\u0161izam preuzima iz romantizma (kako to nagla\u0161ava Mosse, zbog \u010dega i isti\u010de njegovu eklekti\u010dku narav).
\nKad bismo mogli jednostavno izjedna\u010diti nacionalizam i fa\u0161izam, onda bi mi posao bio olak\u0161an jer je upravo taj naziv \u2013 nacionalisti \u2013 bio endonim Lukasa i njegovih sljedbenika. (Odgovor Stipi: mnogo \u010de\u0161\u0107e koriste taj naziv nego naziv \u00abstar\u010devi\u0107anci\u00bb. Jednako se nazivaju i oni hrvatski nacional-socijalisti okupljeni oko \u00abNezavisnosti\u00bb – al o tom potom. Vidi o tome u \u00abKmet, fi\u0161kal, hajduk\u00bb 366,367.) Zato mislim da se upravo na ovoj odrednici moramo zadr\u017eati.
\nCilj je nacionalizma stvaranje nacionalne dr\u017eave \u2013 najjednostavnija mogu\u0107a definicija iz koje se mogu izvu\u0107i sve ostale zna\u010dajke nacionalizma. Nacionalna dr\u017eava je okvir jedne i jedinstvene politi\u010dke zajednice, koja se naziva nacijom. Ne\u0107u se zadr\u017eavati na ina\u010de vrlo va\u017enom problemu okvira te zajednice, ve\u0107 idem dalje: da bi se to postiglo, potreban je emancipacijski napor, odnosno izjedna\u010davanje svih ljudi i svih klasa koje \u010dine tu politi\u010dku zajednicu, dakle onih koji se nalaze unutar onoga okvira, ve\u0107 postoje\u0107eg ili zami\u0161ljenog\/planiranog. Taj modernisti\u010dki zanos i ta zada\u0107a pripadaju onoj misaonoj struji, onoj ideologiji i politi\u010dkom pokretu kojeg op\u0107enito nazivamo liberalizmom.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Uspjeh je bio razo\u010daranje: stvorene su nacionalne dr\u017eave (tamo gdje su stvorene) u kojima nije postojala jedinstvena politi\u010dka zajednica. Niti je bila jedinstvena politi\u010dki, niti klasno, niti nacionalno; na djelu je bio unutra\u0161nji gra\u0111anski rat izme\u0111u razli\u010ditih stranaka, svjetonazora i ideologija, klasni rat \u2013 koji je sa marksisti\u010dkim internacionalizmom prijetio uni\u0161tenju nacionalne dr\u017eave – i me\u0111unacionalni rat iznutra kao sigurna uvertira za me\u0111unacionalni rat izvana (odnosno rat nacionalnih dr\u017eava koje nastoje pro\u0161iriti ili ostvariti onaj okvir). Kako Sternhell (i drugi) pokazuje, nacionalizam se u onim dr\u017eavama koje su u rje\u0161avanju nacionalnog programa prednja\u010dile u Evropi (Francuska) ili \u010diji je uspjeh u stvaranju nacionalne dr\u017eave u tom razdoblju bio najdojmljiviji (Njema\u010dka i Italija), do kraja 19. stolje\u0107a na\u0161ao na prekretnici. On je morao biti ponovno osmi\u0161ljen. Cilj je isti \u2013 stvoriti doista jedinstvenu politi\u010dku zajednicu, ali je iskustvo liberalnog razdoblja nacionalizma pokazalo da se do tog cilja mora do\u0107i na jedan drugi na\u010din. Klasni se problem, pod pritiskom marksizma i njegovog internacionalizma (ustvari antinacionalizma, s proklamiranim kona\u010dnim ciljem poni\u0161tenja nacionalnih dr\u017eava), morao rije\u0161iti brzo zna\u010dajnim pobolj\u0161anjem \u017eivotnih uvjeta radnika i isticanja mjesta i zna\u010denja te klase u nacionalnoj dr\u017eavi. (Isto kao \u0161to se, zbog marksisti\u010dkog ateizma i protureligijskog stava, i katoli\u010dka crkva u tom razdoblju okre\u0107e radnicima. To je lijep primjer \u00abborbe za du\u0161e\u00bb.) Naravno, sve to bez potrebe uni\u0161tenja dotada vode\u0107ih klasa \u2013 na djelu je trebalo biti tek izjedna\u010denje statusa klasa unutar nacije, kroz korporativizam. Problem se gra\u0111anskog rata trebao rije\u0161iti ru\u0161enjem parlamentarne demokracije, uni\u0161tavanjem stran\u010darenja i ponovnim podizanjem ugleda politi\u010dara. Sve to kroz pokret, politi\u010dki aktivizam militaristi\u010dkog, idealisti\u010dkog, kamaradskog tipa, kroz vojni\u010dku hijerarhiju i idealnog vo\u0111u \u010diji se autoritet nalazi u njegovoj karizmi. Znakovito je da se ovakvo rije\u0161enje ponudilo u spomenutim nacijama nakon iskustava velikih ratova: u Francuskoj nakon Francusko-pruskog rata, te pogotovo nakon iskustva 1. svjetskog rata. I na kraju, i najva\u017enije, problem se neuspjeha stvaranja nacionalne zajednice trebao rije\u0161iti na\u010delno nasilnom asimilacijom ili odstranjenjem onih \u00abstranih\u00bb, \u00abdo\u0161ljaka\u00bb, onih koji ne prihva\u0107aju da ih se naziva imenom nositelja nacionalne dr\u017eave, koji govore druga\u010dije i uporno ne prihva\u0107aju jezik nositelja nacionalne dr\u017eave kao vlastiti, koji \u0161tovi\u0161e nose ime i govore jezik nositelja druge nacionalne dr\u017eave.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> (\u017didovi su pri tome najgore pro\u0161li jer su istovremeno bili klasa \u00abizrabljiva\u010da\u00bb\/\u00bbparazita\u00bb\/poslodavci i financijeri koji tla\u010de radnike i seljake, \u00abproizvodne\u00bb klase; jer su bili predvodnici internacionalisti\u010dkog komunizma i socijalizma; jer su svugdje bili smatrani strancima. Oni su mogli biti sva\u010diji neprijatelji. Ali osim njih svaki je nacionalizam u Evropi imao i svog pojedina\u010dnog neprijatelja. Ili vi\u0161e njih, dakako.)<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Na po\u010detku modernog politi\u010dkog fenomena nacionalizma stoji, dakle, emancipatorska zada\u0107a. Emancipacija je na\u010delno univerzalna jer je i protivnik univerzalan (ustvari zapadnja\u010dki, op\u0107eevropski): srednjovjekovni pravni i stale\u0161ki\/klasni poredak, evropske kraljevske ku\u0107e, visoko plemstvo, katoli\u010dka crkva. Premda je od samih po\u010detaka i u toj \u00abliberalnoj fazi\u00bb nacionalizma bilo jasnih znakova gdje \u0107e nacionalizam zavr\u0161iti (zato se ukazuje poveznica npr. nacista sa Herderom, sa Fichteom, sa Hegelom \u2013 ili fa\u0161ista: G. Gentile je predstavnik neoidealizma), u svih je njih prisutna univerzalna ideja o zajednici \u010dovje\u010danstva koja natkriljuje sve pojedina\u010dne nacije. Ideja G. Mazzinija o harmoniji budu\u0107eg svijeta \u2013 ili budu\u0107e Evrope, za po\u010detak – sastavljenog od nacionalnih dr\u017eava najbolji je primjer te struje misli unutar evropskih nacionalizama (zanimljivo \u2013 i ujedno potvrda eklekti\u010dnosti fa\u0161izma na koju ukazuje Mosse – \u010dak su i njega spominjali i njegovim se sljedbenikom u neku ruku smatrali Mussolini i G. Gentile, citati u Simon Levis Sullam, \u00abGiuseppe Mazzini and the Origins of Fascism\u00bb). Univerzalizma, naravno, ima i u spomenutih filozofa romantizma i idealizma \u2013 npr. Herderov pojam humaniteta\/\u010dovje\u010dnosti. Univerzalizam je, osim toga, prisutan i zbog univerzalizma moderne znanosti, preciznije fizike. Na tom univerzalizmu grade npr. svoju intelektualnu zgradu prosvjetitelji. Univerzalizam je i u kr\u0161\u0107anskom moralu koji je nedvojben, kojeg naslje\u0111uju i oni koji se smatraju ateistima i koji im dobro do\u0111e kao oru\u017eje u borbi protiv Katoli\u010dke crkve (a \u010desto i samoga kr\u0161\u0107anstva).
\nDo kraja 19. stolje\u0107a univerzalizam je dekonstruiran. Prosvjetiteljstvo je zaboravljeno, romantizam izrugan, idealizam \u017eivotari. Na djelu je Nietzsche, Bergson, vitalizam. Fizika vi\u0161e nije jedina znanost \u2013 pridru\u017eila joj se i primat preuzela biologija. Darwin i njegova teorija evolucije tresu svijet. Rasna teorija dobija znanstveni legitimitet kroz rasnu znanost koja se dobrim dijelom oslanja (i) na Darwinovu teoriju. Svijet postaje ru\u017eno mjesto: u njemu se gine, nestaje, bori bez prestanka, sna\u017eniji jedu slabije. Tako je i u ljudskom svijetu \u2013 o tome govore znanosti poput povijesti, geografije (npr. Ratzelova antropogeografska \u0161kola iz koje izlazi Kjellen sa svojom geostrategijom\/geopolitikom, a tako\u0111er i Lukas), arheologije, sociologije (Oppenheimer, Gumplowitz) i ve\u0107 spomenuta rasna znanost. Tako je i u politici. Propagandni rat u 1. svjetskom ratu, ocrnjivanje neprijatelja, versajski mirovni ugovori \u2013 eto dokaza la\u017enosti univerzalizma na koji se poziva liberalizam.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Novi je nacionalizam sasvim u skladu s tom duhovnom i politi\u010dkom situacijom li\u0161en stega bilo kojeg oblika univerzalizma: ideja jedinstva \u010dovje\u010danstva je nebitna ili je poni\u0161tena, svijet \u010dine razli\u010dite i nespojive kulture koje proizlaze iz razli\u010ditih rasa ili razli\u010ditih nacija (razlika izme\u0111u tih pojmova je maglovita), kr\u0161\u0107anski je moral neutraliziran kroz biolo\u0161ki govor, sve je borba i rat, sukob i nepovjerenje, a najgore je s onim \u00abstrancima\u00bb unutar okvira nacionalne dr\u017eave s kojima dogovora vi\u0161e nema. Ono \u0161to se u literaturi naziva \u00abintegralnim nacionalizmom\u00bb, \u00aborgani\u010dkim nacionalizmom\u00bb, \u00abetni\u010dkim nacionalizmom\u00bb, \u00abzlo\u0107udnim nacionalizmom\u00bb ili nacionalizmima \u00abzaka\u0161njelih nacija\u00bb (H. Plessner i drugi na njegovom tragu) \u2013 sve to spada u opis nacionalizma u Evropi u ovoj njegovoj razvojnoj fazi.
\nOvakav je nacionalizam bit svih fa\u0161isti\u010dkih pokreta u Evropi. Sva se ostala obilje\u017eja fa\u0161izma namataju oko ove sr\u017ei. Ovakav nacionalizam kipi \u2013 da se tako izrazim \u2013 izvan prostornog i vremenskog okvira kojeg sam ustanovio za fa\u0161izam. Ali: ako nacionalizam proizlazi iz ovog novog svjetonazora, ove nove duhovne situacije, ako je li\u0161en univerzalizma, ako odbacuje ideju sve\u010dovje\u010danskog napretka, ako se temelji na pesimisti\u010dkoj viziji svijeta kao mjesta vje\u010dne borbe i neprijateljstva, ako se pojavljuje u onome vremenskom okviru o kojem sam govorio prije, ako je vezan uz osobe, politi\u010dke organizacije i pokrete, ideologije koje same izra\u017eavaju pripadnost zajedni\u010dkoj op\u0107eevropskoj obitelji i koje njihovi suvremeni politi\u010dki konkurenti ili protivnici u tu obitelj trpaju \u2013 onda je takav nacionalizam fa\u0161izam. O problemu supostojanja tog nacionalizam i drugih oblika nacionalizama govorit \u0107u u nastavku, na primjeru hrvatske politi\u010dke situacije prije stvaranja NDH.<\/p>\n

 <\/p>\n

Goran Hutinec:<\/strong> Oprostite mi \u0161to pomalo padobranski upadam u raspravu i pritom reklamiram jedan moj jo\u0161 neobjavljeni tekst, ali kako biste definirali autore slijede\u0107ih navoda: pogre\u0161no shva\u0107ena \u201edru\u017etvovna skrb\u201c mo\u017ee rezultirati \u201eoslabljenjem volje za ozdravljenjem, ubijanjem volje za rad uslied uzgajanja neborbenosti i mlitavosti kod manje vriednih pojedinaca\u201c. Po tom se shva\u0107anju valja odmaknuti od \u201edemokratske ere i ere la\u017enog pacifizma, kad se uzgajalo umjetno slabije i manje vriedne pojedince na \u0161tetu borbenih, zdravih i sposobnih pojedinaca a koji jedini odr\u017eavaju i ja\u010daju narod i rasu\u201c. Predla\u017ee se oslonac na \u201eizkustva rasne higijene\u201c, koja pokazuju da je najdragocjeniji posjed naroda \u201et.zv. nasljedna cjelina\u201c, koju valja poticati prirodnim odabirom. Ili: \u201eMi danas ne mo\u017eemo dodu\u0161e preporu\u010divati izlaganje defektne djece po na\u010dinu \u0161partanaca, niti smijemo bezvriedni \u017eivot skratiti, nego je za napredak jednog naroda va\u017eno, da na bilo koji na\u010din sprie\u010davamo mno\u017eenje manje vriednih pojedinaca, a sa druge strane da podupiremo mno\u017eenje biolo\u0161ki vriednih pojedinaca. Svakako blagodare\u0107i prirodnom odabiranju veliki dio manje vriedne djece kao tuberkulozna djeca, djeca sa nasljednim luesom i druga umiru prije nego \u0161to dostignu doba svoje spolne zrelosti i takovom prirodnom odabiranju ne smijemo smetati\u201c.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Znam da su takve eugeni\u010dko\/rasisti\u010dke tvrdnje prije NDH promovirali u “Nezavisnosti” oni koji su se nazivali Hrvatski nacionalisti\u010dki pokret, zatim Hrvatski nacionalisti\u010dki-star\u010devi\u0107anski pokret, zatim Hrvatska radni\u010dka stranka. Od imena koje tu nalazim jedino je Mirko Puk od zna\u010denja. Sude\u0107i po pravopisu, tekst je iz NDH. Ali za\u010dudio bih se da ima veze s Lukasom ili s nekim iz njegove blizine.<\/p>\n

 <\/p>\n

Goran Hutinec:<\/strong> Nije ni Lukas niti netko njemu blizak, nego predstavnik Zemuna na godi\u0161njoj skup\u0161tini Saveza gradova NDH 1943, pa jo\u0161 k tome \u010dovjek gradske uprave zadu\u017een za socijalnu skrb. Ciljam na to da ono \u0161to se treba ozna\u010diti generi\u010dkim fa\u0161izmom u usta\u0161kom pokretu nije nu\u017eno ono \u0161to se uzima od desnice, a pogotovo ne od tradicionalne kojoj je i sam Lukas pripadao, nego \u010desto dolazi kapilarno, od pojedinaca koji ranije nisu imali nikakve veze s ideologijom fa\u0161izma, ali su pod usta\u0161kim re\u017eimom dobili priliku da daju svoj doprinos radikalnoj, revolucionarnoj , \u010desto i biolo\u0161koj obnovi nacije – onome \u0161to bi Griffin nazvao palingeneti\u010dkim svojstvom, koje u kombinaciji s ultranacionalizmom daje fa\u0161izam. Filip i Stipe \u0107e se vjerojatno sjetiti mog izlaganja s kongresa u Zadru, gdje sam ukratko govorio o podijeljenosti usta\u0161kog pokreta u razdoblju dok imaju vlast ugrubo na radikalno (moglo bi se re\u0107i i fa\u0161isti\u010dko) krilo, i konzervativno, tradicionalno, mo\u017eda ne ba\u0161 krilo, ali svakako skupinu koja je usta\u0161tvo shva\u0107ala kao nastavak starih politi\u010dkih tradicija. Me\u0111u konzervativce ubrajam prije svega Stjepana Uroi\u0107a, budu\u0107i da se njime najvi\u0161e bavim pa mi je i njegova aktivnost najbolje poznata, a pored njega svakako jo\u0161 Ademagu Me\u0161i\u0107a i Davida Sin\u010di\u0107a. Radikale, koji su do kraja 1942. odnijeli prevagu i na koje se naj\u010de\u0161\u0107e misli kad se danas govori o usta\u0161tvu \u010dini niz mla\u0111ih intelektualaca, npr. Makanec ili Bla\u017e Lorkovi\u0107, te skupina utemeljena u vojnim i sigurnosnim formacijama, kolokvijalni rasovi. Klju\u010dna razlika me\u0111u njima je u odnosu spram modernosti – konzervativci su antimoderni, a radikali (ili generi\u010dki fa\u0161isti) alternativno moderni.
\n[Napomena: komentar je naknadno ure\u0111ivan]<\/p>\n

 <\/p>\n

6. o\u017eujka 2017.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Filip Hamer\u0161ak:<\/strong> Samo da usputno napomenem, odobravanje eutanazije i sterilizacije “inferiornih elemenata” imamo jo\u0161 1927. kod Mirka Kus-Nikolajeva, koji tada po Vi\u0161eslavovoj definiciji “zna\u010denjske zajednice” spada u “ljevi\u010dare”. Njegov intelektualni razvitak ina\u010de je zanimljiv primjer propusnosti mnogih kategorijalnih podjela iz prve polovice 20. st.<\/p>\n

 <\/p>\n

Stipe Kljai\u0107:<\/strong> Zavr\u0161avam s ovim. U\u010dinjen je ogroman korak koliko vidim iz gornjih komentara. Nije bilo uzaludno. Iza\u0161li smo iz sjene historiografije “Magnuma Crimena” Viktora Novaka, pokopana je i ta paradigma koju je “Velikosrbin iz Donje Stubice” postavio davne 1948. Zahvaljujem kolegama Filipu i Vi\u0161eslavu, ali i kolegi Hutincu na doprinosu na samom kraju. Mislim da se ne sla\u017eemo u nekim nijansama i u nekim naglascima. Zanimljivo je da je isti Novak u vrijeme rata \u0161urovao s Nijemcima i Nedi\u0107em na projektu “homogene Srbije” i da im je po Beogradu cinkario svoju bra\u0107u masone i pozivao srpski narod da se bori protiv “partizanskih bandi”. Toliko o njemu kao moralnom autoritetu da pi\u0161e o “nacizmu”, “fa\u0161izmu” i “rasizmu” hrvatske inteligencije. O tempora, o mores!
\n[Napomena: komentar je naknadno ure\u0111ivan]<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Ja jo\u0161 nisam rekao svoje. I usput, ne razumijem ovu tvoju poruku Stipe. Ja nastavljam dalje pa makar me neki proglasili novim Viktorom Novakom, a drugi filofa\u0161istom.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Prije nego li se bacim na hrvatske nacionaliste i Lukasa, moram re\u0107i jo\u0161 ne\u0161to o ideologiji fa\u0161izma. To je nu\u017eno jer sam za Lukasa rekao da je ideolog \u2013 zna\u010di da je ova rasprava ustvari potraga za osnovnim obilje\u017ejima ideologije fa\u0161izma, odnosno o minimumu obilje\u017eja fa\u0161izma koje netko u svojim mislima mora izra\u017eavati da bi ga se moglo svrstati u ideologe fa\u0161izma.
\nVe\u0107 je Stipe dobro primijetio da je ideologija fa\u0161izma sklizak pojam jer ne postoji korpus tekstova temeljnih za razumijevanje fa\u0161izma. Ustvari postoji, ali je literatura tolika i toliko raznovrsna da ju je gotovo pa nemogu\u0107e \u2013 barem za jednog istra\u017eiva\u010da \u2013 obuhvatiti. Ovo \u00abgotovo nemogu\u0107e\u00bb treba shvatiti kao slikovit izraz \u2013 naravno da se mo\u017ee.
\nDa po\u010dnem ovako: problem s prou\u010davanjem ideologije fa\u0161izma je u stvari taj \u0161to se pokret talijanskog fa\u0161izma, prema kojem su svi drugi sli\u010dni pokreti dobili ime, sam predstavljao kao neideolo\u0161ki pokret. Odatle mu i ime. Prema E. Gentileu, izraz \u00abfascio\u00bb se u okviru talijanskog socijalizma prije 1. svjetskog rata koristio za ozna\u010davanje politi\u010dkih organizacija koje su se ad hoc organizirale za potrebe rje\u0161avanja jednog odre\u0111enog problema. One su bile nestalne, kratkoga trajanja, nestajale su s rije\u0161enjem problema zbog kojeg su nastale. Ideologije tu, barem prema tim socijalistima \u2013 me\u0111u njima i Mussolini \u2013 nije bilo, odnosno ona tu nije bila va\u017ena. Izabrav\u0161i taj izraz, Fasci di combatimento koji su nicali po Italiji nakon kraja rata nagla\u0161avali su taj svoj ad hoc, aktivisti\u010dki, ujedno i antiintelektualni, karakter. Ujedinjeni pod vodstvom Mussolinija, nastavit \u0107e i dalje u tom smjeru. Ruth Ben Ghiat u svojoj knjizi stalno nagla\u0161ava taj samoprogla\u0161eni \u00abprotuideolo\u0161ki\u00bb karakter fa\u0161isti\u010dkog pokreta (R. Ben Ghiat, Fascist Modernities, 100-103.). Razlog tomu je taj \u0161to se pojam\u00bbideologija\u00bb tokom 19. stolje\u0107a pretvorio u negativan vrijednosni pojam kojeg je u intelektualni govor uveo Marks. (Premda ga on nije izmislio. O tome se nema \u0161to dodati klasiku K. Mannheima.) Ideologija je po tome \u2013 a to jo\u0161 uvijek jest, kako se vidi iz Stipinih komentara u ovoj raspravi \u2013 intelektualno i namjerno prikrivanje prave stvarnosti.
\nDrugi je problem istra\u017eivanje ideologije fa\u0161izma nakon sloma fa\u0161izma u 2. svjetskom ratu. Jedna je od glavnih tendencija historiografije, filozofije, politologije neposredno nakon rata bila da fa\u0161izam (generi\u010dki) li\u0161i intelektualne komponente. Najlak\u0161e ga je bilo proglasiti iracionalno\u0161\u0107u, krivim putem (njema\u010dkim i talijanskim putem), zastranjenjem sa ina\u010de pravocrtnog napretka \u010dovje\u010danstva . Ustvari ludo\u0161\u0107u, patologijom. \u010cistom inercijom propaganda stvorena tokom rata je, kako to obi\u010dno biva, potrajala i znatno nakon kraja rata. Renzo De Felice, P. G. Zunino, E. Gentile, Z. Sternhell, Richard J. Evans (\u00abThe Emergence of Nazi Ideology\u00bb u \u00abShort Oxford History of Germany. Nazi Germany\u00bb, ur. Jane Caplan), E. Nolte \u2013 svi se sla\u017eu da je ru\u0161enje toga stava bio prvi problem s kojim se susretao onaj tko je u zada\u0107u uzeo prou\u010davanje ideologije fa\u0161izma (generi\u010dkog). Danas, o\u010dito je, postoji konsenzus u me\u0111unarodnoj historiografiji da je i fa\u0161izam imao svoju ideologiju i svoj korpus tekstova koji su nadahnjivali te pokrete i ljude koji su ga \u010dinili.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> S nekim je knjigama, misliocima, misaonim smjerovima, filozofijama i interpretacijama filozofa jednostavno. Lako je pokazati na Givoannia Gentilea i njegove tekstove prije 2. svjetskog rata, na Mussolinijeve tekstove, na Bottai, na Sergia Panunzia; lakoje pokazati na Mein Kampf, na H. S. Chamberlainea, na Alfreda Rosenberga, na rasne teoreti\u010dare (i neke rasne znanstvenike, me\u0111u njima Hansa Guenthera); na radove Mauricea Barresa i Charlesa Maurrasa, Georgesa Sorela. Mo\u017eemo \u010ditati i one autore koje zovemo antimodernistima (izraz kojeg sam upoznao kroz radove pokojnog Zorana Kravara), poput meni dragog Renea Guenona ili Juliusa Evole. Ne\u0107u dalje nabrajati, jer bi lista bila preduga \u2013 dolazimo do Nietzschea. Koliki je me\u0111utim utjecaj taj filozof ostavio na evropsku kulturu na razme\u0111u stolje\u0107a bilo bi \u010dudno da ga ne na\u0111emo i u rukama fa\u0161ista (Torquato Nanni ka\u017ee da su Nietzscheova djela bila stalno na radnom stolu Mussolinija, a uz njih i \u2013 eto nevolje \u2013 djela Schopenhauera i Maxa Stirnera. O tome E. Nolte). Kad smo kod Mussolinija, \u0161to sa Vilfredom Paretom, \u010dija je predavanja mladi Mussolini poha\u0111ao? Sjetimo se jo\u0161 modernista.
\nNema razloga da nas ovo nedvr\u0161eno, ustvari tek zapo\u010deto, nabrajanje pokoleba. O\u010dito je rije\u010d o onome \u0161to Nolte zove \u00abduhovnom atmosferom\u00bb (ili klimom) vremena u kojem je nastajao i u kojem se razvijao fa\u0161izam. Neki su se mislioci, intelektualci, umjetni\u010dki radovi, tekstovi, proklamacije, teorije u tu atmosferu uklapali, drugi su je svojom intelektualnom snagom i utjecajem stvarali, neki su se samo \u0161lepali \u2013 dok su joj se drugi suprotstavljali. Ali upravo je taj duh vremena, ta kulturna atmosfera, bila razlogom privla\u010dnosti fa\u0161izma \u2013 i to je ono \u0161to ja \u017eelim uvijek naglasiti. Koliko je taj duh bio sna\u017ean, govori i to da su i takvi junaci liberalizma poput T. Manna i B. Crocea u svojim djelima nastalim u vrijeme kad se fa\u0161izam tek razvijao iznosili stavove koji su se lijepo uklapali u fa\u0161isti\u010dki svjetonazor ili su pak lijepo o njem govorili ( o T. Mannu vidi Peter Gay, Vajmarska kultura, o B. Croceu vidi Pier Giorgio Zunino tekst \u00abBenedeto Croce\u00bb u \u00abInterpretazione e memoria del fascismo. Gli anni del regime\u00bb).<\/p>\n

 <\/p>\n

7. o\u017eujka 2017.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Goran Hutinec:<\/strong> Spengler?<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> I on, i Carl Schmitt, i Gaetano Mosca… Samo dodavaj na listu, ima ih puno koje nisam nabrojao. I, da ne zaboravim, za moj argument osobito va\u017ean Gustave Le Bon.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Svi problemi s prou\u010davanjem fa\u0161izma sa\u017eimaju se u problem njegove ideologije. Da poka\u017eem za\u0161to, evo opet E. Gentilea, onaj citat koji sam ostao du\u017ean (moj nespretni prijevod): \u00abkulturna dimenzija (fa\u0161izma) 2. kultura temeljena na mitu i na tragi\u010dkom i aktivisti\u010dkom smislu \u017eivota, shva\u0107ena kao manifestacija volje za mo\u0107i, na mitu o mladosti kao oru\u0111u povijesti, na militarizaciji politike kao modelu \u017eivota i dru\u0161tvene organizacije. 3. Ideologija antiideolo\u0161ka i pragmati\u010dka, koja se progla\u0161ava protumaterijalisti\u010dkom, protuindividualisti\u010dkom, protuliberalnom, protudemokratskom, protumarksisti\u010dkom, populisti\u010dkom i protukapitalisti\u010dkom, izra\u017eena esteti\u010dki vi\u0161e nego teoretski, putem novog politi\u010dkog stila i putem mitova, rituala i simbola jedne lai\u010dke religije (…) 4. Jedna totalitarna koncepcija primata politike (…) s ciljem realiziranja, putem totalitarne dr\u017eave, fuziju pojedinca i masa u organi\u010dko i mitsko zajedni\u0161tvo nacije, kao zajednice etni\u010dke i moralne, usvajaju\u0107i mjere za diskriminaciju i progon onih koji se smatraju izvan te zajednice, ili stoga\u0161to su neprijatelji re\u017eima ili \u0161to pripadaju inferiornim rasama i opasnima za integritet nacije. 5. Gra\u0111anska etika temeljena na potpunom pod\u010dinjavanju gra\u0111anina dr\u017eavi, posvema\u0161njem posve\u0107ivanju pojedinca narodnoj zajednici, disciplini, mu\u017eevnosti, drugarstvu, ratni\u010dkom duhu.\u00bb Ova vrlo elaborirana definicija (to je samo dio, jedna od tri \u00abdimenzije\u00bb definicije fa\u0161izma) stvorena je tako da obuhvati sve tekstove i sve teme koje su razvijane u talijanskom fa\u0161izmu od 1918. do 1943., \u010dak i one koji su mu prethodili, poput radova modernista ili nacionalisti\u010dkih sindikalista. Premda u njoj ima dijelova koji su obilje\u017eja ideologija svih fa\u0161isti\u010dkih pokreta u me\u0111ura\u0107u i ratu, u ovoj cjelovitoj varijanti osim talijanskog fa\u0161izma i njema\u010dkog nacizma mislim da bi se u nj mogli uklopiti samo jo\u0161 i tekstovi i misli francuskih nacionalisti\u010dkih (predfa\u0161isti\u010dkih\/protofa\u0161isti\u010dkih) i fa\u0161isti\u010dkih pokreta i organizacija, od Derouleda i Boulangista 80-tih godina 19. stolje\u0107a pa do 2. svjetskog rata. Na\u010duo sam, ali ne znam, da bi se uz njih jo\u0161 mogli na\u0107i i rumunjski fa\u0161isti \u2013 mo\u017eda zbog genija Mircea Eliadea.<\/p>\n

 <\/p>\n

Goran Hutinec:<\/strong> Za svaku od ovih to\u010daka usta\u0161ki je pokret dao bar djelomi\u010dni prilog; djelomi\u010dni ne zbog toga jer nisu htjeli, barem neki me\u0111u njima, nego zbog toga jer je njihova vlast kratko trajala i bila optere\u0107ena nesamostalno\u0161\u0107u u odnosu na starije njema\u010dke i talijanske partnere. Mo\u017eda mo\u017eemo Gentileu pridodati i podvrstu “ratnog fa\u0161izma”, ili \u010dak “slabog fa\u0161izma”, po uzoru na ratni komunizam i slabu diktaturu.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Ako ti se dalo \u010ditati ovo \u0161to sam doli napisao onda zna\u0161 da se sla\u017eem s tobom. Nisam dodu\u0161e tako rekao, ali je smisao upravo taj. Govorimo o usta\u0161kom pokretu za vrijeme NDH, naravno.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Imaju\u0107i na pameti sve \u0161to sam dosada rekao, jasno je da se nekoliko stvari moraju poklopiti da bi se dosegla ovakva razina ideolo\u0161ke jasno\u0107e i cjelovitosti fa\u0161izma. Dvije su najva\u017enije: snaga kulture jedne nacije i organizacijska razina fa\u0161isti\u010dkih pokreta. Ono prvo ovisi o komunikacijskoj zajednici koja \u010dini doti\u010dnu kulturu: broj akademski obrazovanih gra\u0111ana, broj pismenih, broj knjiga, \u010dasopisa, novina, razgranate i brojne institucije vi\u0161eg obrazovnog sustava. Iz kvantitete proizlazi i kvaliteta, i to ne samo u mehani\u010dkom smislu, da \u0107e se me\u0111u stotinu na\u0107i jedan dobar mislilac prije nego li me\u0111u njih deset \u2013 iz tog broja proizlazi osje\u0107aj veli\u010dine kulture, a odatle pak hrabrost mislioca da bude originalan, da \u2013 ako ho\u0107ete \u2013 svoj rad ne optere\u0107uje fusnotama i pozivanjem na autoritete. Va\u017ean je \u010dinitelj i tradicija: u smislu obrazovanja njezinog gra\u0111anstva tada zaostala Italija te\u017ei zauzeti mjesto u evropskoj kulturi koje je nekada imala i za koje misli da joj i tada pripada. Iza organizacijske razine pokreta krije se na prvome mjestu vrijeme u kojem je doti\u010dni fa\u0161isti\u010dki pokret bio ili na vlasti ili uz vlast, te je tako na raspolaganju imao \u010ditav kulturni i obrazovni sustav na raspolaganju da iznosi u cjelosti sve zna\u010dajke svoje ideologije. Ili je naprosto bio prisutan u javnom prostoru, poput gotovo sedamdesetgodi\u0161njeg djelovanja francuskog novog nacionalizma od Francusko-pruskog rata do 2. svjetskog rata, u kojem je imao podr\u0161ku va\u017enih kulturnih institucija. Barres i Maurass su npr. bili \u010dlanovi Akademije. Zato talijanski i francuski fa\u0161isti izgledaju ideolo\u0161ki zanimljiviji (ili bi bilo bolje re\u0107i intelektualno zreliji) od nacista, \u0161to se vidi i u zanimanju povjesni\u010dara za ideolo\u0161ke teme fa\u0161izma Talijana i Francuza, dok se u njema\u010dkom slu\u010daju prvenstveno istra\u017euju drugi aspekti. (Jasno mi je da se taj fenomen dade i druga\u010dije objasniti, npr. presudnom ulogom Njema\u010dke u ratnim zbivanjima i u Holokaustu.)<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Jo\u0161 ne\u0161to vidimo iz ove pri\u010de o ideologiji fa\u0161izma: kad bismo zahtijevali da ideolog fa\u0161izma zastupa u svojim tekstovima sve ove stavove koje iznosi Gentile, korpus bi se ideolo\u0161kog kanona fa\u0161izma drasti\u010dno smanjio. Mo\u017eda do te mjere da bi malo tko u njem i ostao. Zato pri prosudbi je li neki mislioc sudionik ideologije fa\u0161izma uvijek moramo imati sve ono \u0161to sam dosada rekao: od \u00abplivanja nizvodno u rijeci fa\u0161isti\u010dke duhovne atmosfere\u00bb do mjesta mislioca u pokretu kojeg smo okarakterizirali kao dio generi\u010dkog evropskog fa\u0161izma, uklju\u010duju\u0107i tu i takve naizgled banalnosti poput vremenskog okvira u kojem autor djeluje.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Napokon, sti\u017ee Lukas \u2013 iako mislim da je Filipu i Stipi ve\u0107 iz ovoga \u0161to sam dosada napisao jasno zbog \u010dega i Lukasa trpam me\u0111u ideologe generi\u010dkog fa\u0161izma, to\u010dnije na\u0161e ina\u010dice fa\u0161izma s kraja 30-tih i po\u010detka 40-tih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Oni su naime upu\u0107eni u Lukasove tekstove.
\nAli prije Lukasa, moram razjasniti jo\u0161 neke stvari koje se mogu dovesti u pitanje. Prvo, je li usta\u0161ki pokret dio generi\u010dkog fa\u0161izma? Kako se vidi iz rasprave, nije ba\u0161 da se i tu mogu pozvati na onoliko autoriteta kao kad sam uvjeravao da je postojao generi\u010dki fa\u0161izam. Meni to ne smeta za moj argument \u2013 raspravljamo, da ponovim, ne o usta\u0161kom pokretu nego o Lukasu i onim uglavnom mladim hrvatskim nacionalistima koji su njega smatrali svojim ideologom.
\nJa usvari nemam sumnje da je krajnje upitno usta\u0161ku organizaciju do stvaranja NDH opisivati kao fa\u0161isti\u010dki pokret. Tu se sla\u017eem s Mariom Jarebom. Za mene je to jedna onodobna teroristi\u010dko-vojni\u010dka tajna organizacija s ciljem razbijanja Kr. Jugoslavije i stvaranja hrvatske nacionalne dr\u017eave. Ako netko \u017eeli re\u0107i da je ona fa\u0161isti\u010dka, mo\u017ee se pozvati na talijansku (dakle fa\u0161isti\u010dku) protekciju, na strogo hijerarhijski princip s vo\u0111om na \u010delu organizacije \u010diji je autoritet neupitan, na ratobornost, na poziv na \u017ertvovanje, na nasilje kao politi\u010dku metodu, na nacionalizam, eventualno na \u0161ovinizam koji izbija iz tekstova objavljivanih u glasilu \u00abUsta\u0161a. Glasilo hrvatskih revolucionara\u00bb. Prva dva argumenta su proma\u0161ena \u2013 npr. njema\u010dki nacisti i austrijski fa\u0161isti nisu imali nikakvog razumijevanja za Paveli\u0107a i njegovu organizaciju do travanjskog rata, dok Hortyjeva Ma\u0111arska jest. Opravdanje se za hijerarhijski ustroj s vo\u0111om na \u010delu nalazi u samoj naravi Usta\u0161a kao teroristi\u010dko-vojne organizacije. Tako je i ostalim arugmentima \u2013 \u0161to \u0107e drugo jedna takva organizacija biti nego ratoborna, u kojoj se njeguje kult \u017ervovanja, idealizma i nasilja? \u0160to se ideologije ti\u010de situacija je jo\u0161 gora, jer osim onih na\u010dela i ne\u0161to tekstova koji se mogu smatrati programatskima objavljivanim u glasilu oranizacije, ostatak su pjesmice i propagandni tekstovi nikakve intelektualne razine. (Ja sam pro\u010ditao sve brojeve koji se \u010duvaju u NSK. To je dodu\u0161e samo dio objavljenih \u00abUsta\u0161a\u00bb, ali dovoljno da se stekne op\u0107a slika.) A iz Na\u010dela doznajemo o ideologiji usta\u0161a taman koliko i o ideologiji nacizma iz onih 19 ili koliko li to\u010daka NSDAP-a \u2013 ni\u0161ta.
\nNa kraju nam ostaje samo nacionalizam i \u0161ovinizam, kojeg u glasilu Usta\u0161a i nema onoliko koliko bi netko o\u010dekivao. Tu se vi\u0161e napadaju re\u017eimski ljudi nego li Srbi, te se prijeti njima barem koliko i Srbima. Ako mi netko ka\u017ee da je to nedovoljno, ja \u0107u re\u0107i da \u2013 ali… Ne bih tek tako odmahnuo rukom na problem hrvatskog nacionalizma kakav se njegovao u usta\u0161kom pokretu.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Jer kad onih 250 usta\u0161a dolazi u Zagreb iz Italije i tamo zati\u010du mre\u017eu koju je stvorilo jo\u0161 otprilike toliko usta\u0161a koji su se vratili u Hrvatsku nakon amnestije, kad se vrlo brzo uspostavlja sustav vlasti na osnovi dotada\u0161nje vlasti Banovine Hrvatske, kad se dakle stvorila NDH, onda zapo\u010dinje na svim razinama pretvaranje usta\u0161ke organizacije u tipi\u010dan fa\u0161isti\u010dki pokret, dr\u017eava u pravu fa\u0161isti\u010dku totalitarnu dr\u017eavu, dok se kroz medije, obrazovni i kulturni sustav po\u010dinje promovirati upravo primjerna fa\u0161isti\u010dka ideologija po velikoj ve\u0107ini obilje\u017eja kako ih je nabrojao Gentile. Pukotine u tom sustavu, na koje sam i ja ukazivao u \u00abMHuNDH\u00bb i u radu \u00abPlatonova Dr\u017eava u NDH\u00bb ne dovode ovakav generalizirani opis u pitanje, jer je takvih pukotina bilo i u fa\u0161isti\u010dkoj Italiji (R. Ben Ghiat). Stoga je pitanje je li na djelu u NDH bio fa\u0161izam samo pitanje prioriteta u toj dr\u017eavi: je li prva bila ideolo\u0161ka izgradnja novog, pravog Hrvata po uzoru na idealnog usta\u0161u \u2013 a nema sumnje da se na tome zdu\u0161no radilo \u2013 i zajedno s time na izgradnji totalitarnog sustava vlasti \u2013 a bilo je, naravno, i toga – ili je prioritet bio rat i borba protiv pobunjenika, protiv Srba u po\u010detku, zatim protiv komunista i njihovog partizanskog pokreta. To \u0161to su Paveli\u0107 i njegovi najbli\u017ei suradnici zagrizli preveliki komad i sebi postavili krupnu i opasnu zada\u0107u kojoj nisu bili dorasli \u2013 obra\u010dun sa Srbima na podru\u010dju NDH, da budem precizniji \u2013 zbog \u010dega je dr\u017eava ve\u0107 tokom 1942. kolabirala, ne zna\u010di da moramo zanemariti i neva\u017enim ozna\u010diti ideolo\u0161ki napor hrvatskih fa\u0161ista, pripadnika usta\u0161kog pokreta u NDH, da stvore Hrvate i Hrvatsku prema slici, ustvari, talijanskog fa\u0161ista i Mussolinijeve Italije te njema\u010dkog nacista i Hitlerove Njema\u010dke.
\nA tko je na \u010delu tog ideolo\u0161kog napora? Pa momci i ljudi koji uglavnom nisu bili \u010dlanovi usta\u0161ke organizacije u emigraciji i koji s njima uglavnom nisu imali veze, barem ne do dolaska Mile Budaka u Zagreb. Mladi nacionalisti okupljeni oko MH, oko Lukasa i njegova najbli\u017eeg suradnika Mile Star\u010devi\u0107a, iz njezinog Sveu\u010dili\u0161nog pododbora, okupljeni oko \u00abHrvatske smotre\u00bb i \u00abHrvatske stra\u017ee\u00bb, oko \u00abHrvatskog naroda\u00bb. Upravo oni koji su Lukasa dr\u017eali svojim ideologom.<\/p>\n

 <\/p>\n

8. o\u017eujka 2017.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

\u017deljko Karaula:<\/strong> Cijela ova rasprava-polemika govori samo da je potrebno napraviti istra\u017eivanje o hrvatskom modelu “generi\u010dkog fa\u0161izma” ili o hrvatskoj ina\u010dici fa\u0161izma izme\u0111u dva svjetska rata. Te\u0161ko je iz temeljnih djela o op\u0107oj povijesti fa\u0161izma davati sudove o tom hrvatskom modelu fa\u0161izma – ta literatura je naravno temelj za takvo istra\u017eivanje. Svaka zemlja ima svoje povijesne, politi\u010dke, dru\u0161tvene i kulturne specifi\u010dnosti te je i fa\u0161izam kao ideologija u svakoj zemlji reduciran ili dopunjen na taj na\u010din, na\u010din upotrebljivosti u odre\u0111enom povijesnom trenutku. Bez takve studije – ili vi\u0161e takvih studija – mo\u017eemo se samo vrtiti u krug – je li Lukas bio prije drugog svjetskog rata svojevrsni ideolog ili nije. Dosta je tinte proliveno da se istra\u017ei usta\u0161ki pokret u emigraciji te razdoblje NDH – dok se intelektualna povijest izme\u0111u dva svjetska rata zanemarivala – odnosno kako je fenomen fa\u0161izma prihva\u0107en u hrvatskom dru\u0161tvu i me\u0111u hrvatskim intelektualcima tada do 1941. godine. Jasno da u Paveli\u0107evskom krugu u emigraciji u Italiji takve recepcije na intelektualnom nivou nije bilo. Zna\u010di – naslov Hrvatski intelektualci i fa\u0161izam do 1941. – napravljeni su neki pomaci s \u0160uflayem, Zimmermanom, Makancem i ostalima, ali to treba znatno pro\u0161iriti dubljim i slojevitim istra\u017eivanjem. Ina\u010de smatram da su ovakve rasprave korisne samo po tome \u0161to ukazuju na problem koji postoji, odnosno \u0161to nedostaje. Matica hrvatska se ne mo\u017ee promatrati izvan tada cjelokupnog hrvatskog dru\u0161tva i idejnih strujanja.<\/p>\n

 <\/p>\n

9. o\u017eujka 2017.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> S obzirom na da je Lukas u NDH marginalna osoba, i da je tako bilo po svemu sude\u0107i njegovom voljom i odlukom, pravo pitanje na koje ja svo ovo vrijeme \u017eelim odgovoriti jest mo\u017ee li se za Lukasa re\u0107i da je prije NDH podr\u017eavao ideje hrvatske ina\u010dice fa\u0161izma. Filip se sigurno sla\u017ee da upravo ovako treba postaviti problem. Uostalom, velika ve\u0107ina tekstova koji se mogu proglasiti programatskim u ideolo\u0161kom smislu Lukas je napisao tokom 30-tih, uz ne\u0161to tekstova pisanih za vrijeme NDH. Ti su tekstovi razlog zbog kojeg su neki mladi nacionalisti Lukasa smatrali ideologom (o tome tko ga je tako zvao vidi u \u00abKmet, fi\u0161kal, hajduk\u00bb).<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Dakle, po\u010deli smo privoditi kraju ovu pri\u010du zaklju\u010dkom da usta\u0161ka organizacija prije uspostave NDH ne\u0107e spadati u fa\u0161isti\u010dke pokrete, dok naglo napuhani usta\u0161ki pokret za vrijeme NDH u generi\u010dki fa\u0161izam sasvim sigurno spada. Sad je pitanje je li postojao oblik fa\u0161izma me\u0111u Hrvatima prije NDH, ako jest tko je bio nositelj, te je li me\u0111u njima Lukas? Budu\u0107i da nije bilo uvjeta da se u Hrvatskoj tada razvije nekakav organizirani politi\u010dki pokret sa fa\u0161isti\u010dkim odlikama, jasno je da \u0107u govoriti o ideologiji fa\u0161izma.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Dok je kod nekih hrvatskih intelektualaca starije generacije (oni koji su intelekutalno i politi\u010dki stasali prije stvaranja Kr. SHS) koje ja poznam, a koji su bili u MH za vrijeme Lukasa (trenutno mi pada napamet Eugen Sladovi\u0107) i koji su bili dobro upoznati sa modernim ideolo\u0161kim kretanjima u Evropi, primjetan otpor prema primanju ideja iz novog nacionalizma (odnosno generi\u010dkog fa\u0161izma), druga\u010dije je u novoj generacijji mladih intelektualaca koji zapo\u010dinju svoj intelektualni i politi\u010dki \u017eivot nakon sloma diktature. Tko su oni poimeni\u010dno, eno nekih imena u mojoj knjizi \u00abMHuNDH\u00bb. Ukratko, to su upravo oni koji su u NDH od po\u010detka promovirali ideologiju fa\u0161izma i koji su zdu\u0161no radili, koliko su u onim uvjetima mogli, da od NDH naprave primjernu totalitarnu dr\u017eavu fa\u0161isti\u010dkog tipa. Uz njih tu je i malena skupina starijih intelektualaca i politi\u010dara okupljena oko lista \u00abNovosti\u00bb, odnosno oni koji su vezivani onodobno uz ime Stjepana Bu\u0107a, ustvari ljudi odu\u0161evljeni Hitlerovom Njema\u010dkom i nacizmom. (O tome sam detaljnije pisao u \u00abKmet, fi\u0161kal, hajduk\u00bb, nema smisla da ovdje ponavljam.) Ti mladi intelektualci pisali su i svoje misli iznosili u gore spomenutim \u010dasopisima, dok su mladi u Sveu\u010dili\u0161nom pododboru svoje radove objavljivali u Hrvatskoj reviji rje\u0111e, a \u010de\u0161\u0107e u zbornicima i knji\u017eicama u izdanjima MH. Za moj argument da su upravo oni (padaju mi na um imena Radovana Latkovi\u0107a i Franje Trbuhe) bili nositelji ideja generi\u010dkog fa\u0161izma, eno koga zanima \u010dlanaka sakupljenih u \u00abAlmanahu hrvatskih sveu\u010dili\u0161taraca\u00bb, u Banovini Hrvatskoj zabranjenog (objavljen 1942. godine). Oni \u010dak i vi\u0161e i zra\u017eenije od, primjerice, bra\u0107e Or\u0161ani\u0107a i drugih iz \u00abHrvatske smotre\u00bb i \u00abHrvatske sta\u017ee\u00bb, \u010dija je sklonost prema fa\u0161izmu (odnosno talijanskom fa\u0161izmu i njema\u010dkom nacizmu) ovisila o mjenama odnosa Katoli\u010dke crkve prema Mussoliniju i Hitleru. Sveu\u010dili\u0161ni pododbor MH bio je, da objasnim onima koji ovo \u010ditaju (za slu\u010daj da ima takvih osim Filipa i Stipe), najagilniji pododbor MH, pod direktnim utjecajem\/nadzorom desne ruke predsjednika MH Lukasa, Mile Star\u010devi\u0107a.<\/p>\n

 <\/p>\n

10. o\u017eujka 2017.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Mali ispravak, tek da me se ne uhvati na krivoj nozi: Almanah je iza\u0161ao prije Banovine, 1938. i bio zaplijenjen i uglavnom uni\u0161ten. Unaprijed se ispri\u010davam na ovakivm gre\u0161kama. Premda sam se okru\u017eio knjigama koje imam u ku\u0107i i starim bilje\u0161kama, ipak ovo pi\u0161em brzo i uglavnom po sje\u0107anju. Zato mi se mogu potkrasti ovakve gre\u0161ke. Slobodno me ispravite (ako uop\u0107e ovdje vi\u0161e ikoga ima).<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Ina\u010de su se tri skupine mladih nacionalista \u2013 onih koji su pisali u \u00abHrvatskoj stra\u017ei\u00bb pod uredni\u0161tvom grkokatoli\u010dkog sve\u0107enika Janka \u0160imraka, oni oko \u00abHrvatske smotre\u00bb urednika katoli\u010dkog sve\u0107enika Kerubina \u0160egvi\u0107a, te ovi u Sveu\u010dili\u0161nom pododboru MH – ponekad preklapale, nikad se nisu sukobljavale, zbog \u010dega su u javnosti ostavljale dojam jedinstvene cjeline. Neki od njih zajedni\u010dki su objavljivali i u Budakovom \u00abHrvatskom narodu\u00bb dok je izlazio. Sami su sebe nazivali naj\u010de\u0161\u0107e \u00abnacionalistima\u00bb, svoju ideologiju \u00abmodernim nacionalizmom\u00bb – znakoviti naziv \u2013 dok su ih drugi smatrali fa\u0161istima i takvima nazivali. Nisu to \u010dinili samo komunisti, s kojima su se ti mladi\u0107i tukli na ulicama, ve\u0107 i HSS-ovci, kao i liberali iz SDS-a (V. Wilder i njegov list \u00abNova rije\u010d\u00bb). I Ma\u010dek te mlade nacionaliste u svojoj autobiografiji te u intervjuu Bogdanu Radici iz 50-tih smatra fa\u0161istima. Krajem tridesetih i samog su Lukasa optu\u017eivali da je fa\u0161ist \u2013 npr. primjedba Nike Bartulovi\u0107a na koju je Lukas reagirao, otprilike u stilu mladog Radovana Latkovi\u0107a iz Sveu\u010dili\u0161nog pododbora MH kad je pisao o fa\u0161izmu i o tome jesu li oni fa\u0161isti (kao \u0161to su ih nazivali) u \u010dlanku \u00abFa\u0161izam i hrvatski nacionalizam\u00bb (i \u010dlanak i Lukasovo reagiranje su iz 1937.). A Bogdan Radica, kad smo kod njega, u svojim sje\u0107anjima prikazuje upravo Lukasa kao simpatizera fa\u0161izma, simpatije koje je pokazivao divane\u0107i po kavanama (eto malo o njegovim kavicama i ru\u010dkovima).<\/p>\n

 <\/p>\n

Filip Hamer\u0161ak:<\/strong> Vi\u0161eslave, molim samo konkretniju naznaku na koja sje\u0107anja Bogdana Radice misli\u0161, on je Lukasa znao napadati i za ra\u010dun emigrantskoga HSS-a, koji je Lukasa 1950-ih do\u017eivljavao kao konkurenciju.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> To je u njegovoj knjizi “\u017divjeti nedo\u017eivjeti. Knjiga 1.” iz 1982., str. 176. Tako pi\u0161e u bilje\u0161ci u “MHuNDH”, a to da je takve stvari govorio u kavanama govorim prema sje\u0107anju.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Uostalom, kako druga\u010dije nazivati te mlade hrvatske nacionaliste, kad oni u svakoj prilici daju podr\u0161ku onim pokretima u Evropi koje se tada nazivalo generi\u010dkim imenom \u2013 fa\u0161istima? Oni daju podr\u0161ku napadu Mussolinija na Abisiniju\/Etiopiju, Francu za vrijeme \u0160panjolskog gra\u0111anskog rata, Njema\u010dkoj i Italiji nakon po\u010detka 2. svjetskog rata. I da ponovim, jer je vrlo jak argument: od trenutka kad se po\u010dinje ustrojavati NDH ti mladi\u0107i staju na \u010delo ideolo\u0161kog preokreta u hrvatskom dru\u0161tvu, uklju\u010duju\u0107i tu i \u017eestoke napade i hu\u0161kanje na progone onih koje su smatrali najve\u0107im neprijateljima Hrvata i Hrvatske (na Srbe i \u017didove, tzv. \u00abdo\u0161ljake\u00bb). Budu\u0107i da im je prije NDH prijetio zatvor ukoliko bi rekli takvo \u0161to \u2013 a vlast Banovine Hrvatske mnoge ih i jest pozatvarala \u2013 mo\u017ee se re\u0107i da upravo u tim prvim mjesecima NDH, u tom odu\u0161evljenju novim dobom nacionalne slobode, ti mladi nacionalisti napokon mogu otvoreno re\u0107i \u0161to im je na du\u0161i. Upravo su tada najiskreniji, tada kad su i otvoreno sljedbenici ideolo\u0161kog i politi\u010dkog op\u0107eevropskog pokreta koji se tradicionalno zove fa\u0161izam (generi\u010dki, dakako).<\/p>\n

 <\/p>\n

11. o\u017eujka 2017.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Kad bismo krenuli prema onim to\u010dkama Gentileovih obilje\u017eja fa\u0161isti\u010dke ideologije, onda bismo za razdoblje prije NDH uo\u010dili obradu tema i izno\u0161enje ve\u0107ine ideologema pod to\u010dkama 3, 4 i 5 u tekstovima mladi\u0107a iz Sveu\u010dili\u0161nog pododbora, kao i onih iz \u00abHrvatske smotre\u00bb koji su objavljivali tekstove u \u010dasopisima MH, uklju\u010duju\u0107i tu i barem neke tada objavljene Budakove romane i radove Mladena Lorkovi\u0107a, tako\u0111er i \u010dlanke u \u00abHrvatskom narodu\u00bb \u010diji je urednik bio Mile Budak, u to vrijeme osoba od zna\u010daja u vrhu MH. Od onih pod brojem 3 slabo je izra\u017een antiindividualizam, barem na diskurzivnoj razini, ostali su svi tu. Tako\u0111er se ne mo\u017ee govoriti o tome da se poku\u0161alo pri\u0107i organiziranju nekakvog oblika lai\u010dke religije, da se inzistiralo na mitovim i ritualima \u2013 to stoga \u0161to je za takvo \u0161to potrebna organizacija koje prije NDH nije bilo. Oni nabrojani pod to\u010dkom 4 su svi prisutni, ali uz zna\u010dajnu primjedbu: oni \u0107e postati dominantni za vrijeme NDH, dok su prije tako\u0111er prisutni, ali ili nisu dominatni ili su prikriveni odnosno \u0161ifrirani. To je, jasno, zbog toga \u0161to tada nije postojala nacionalna dr\u017eava ni re\u017eim kojeg bi ti mislioci i njihove misli uzdr\u017eavale. Ideologemi pod to\u010dkom 5 prije NDH tako\u0111er nisu dominantni, ali su svakako prisutni (ustvari se \u010dudim da ih je E. Gentile izdvojio kao u zasebnu kategoriju jer su nabrojani pod to\u010dkama 3 i 4).
\nTo je poprili\u010dno, imaju\u0107i u vidu ono \u0161to sam rekao kad sam govorio o Gentileovom prikazu fa\u0161isti\u010dke ideologije: naime, da se razra\u0111enost ideologije fa\u0161izma u svojoj puno\u0107i mo\u017ee na\u0107i ondje gdje je fa\u0161isti\u010dki pokret imao dovoljno dugo vremena, dovoljnu organizacijsku, te, najva\u017enije, intelektualnu snagu da proizvede koherentni misaoni sustav. Ni\u0161ta od toga ne mo\u017ee se na\u0107i kod nas. Prave organizacije novog vala hrvatskog nacionalizma koji se razvijao nakon propadanja diktature nije bilo. Onih nekoliko grupacija su stalno u opoziciji, i to dvostrukoj: opoziciji prema dr\u017eavnoj vladi u Beogradu i opoziciji prema tada jedinoj hrvatskoj politi\u010dkoj stranci HSS-u. Kultura je bila slaba\u0161na: intelektualni rezervoar malen, akademski \u017eivot ograni\u010den prakti\u010dki na Zagreb, tradicija ideolo\u0161kog promi\u0161ljanja koje bi se usudilo biti originalnim nije postojala. Misaona i knji\u017eevna produkcija, usprkos trudu za dana\u0161nje pojmove izuzetnih pojedinaca (Lukas je jedan od njih, Budak u to vrijeme, spomenuti Sladovi\u0107 jo\u0161 ponajvi\u0161e, ali i drugi), bila je tako\u0111er ograni\u010dena. Onako kako sam i rekao: maleni broj mislioca rezultirao je malenim optokom ideja. (Premda, da dodam, produkcija svakoga od njih nadilazi zna\u010dajno produkciju nas dana\u0161njih intelektualaca. Ovo ka\u017eem jer ne \u017eelim da se ove moje misli razumiju kao podcijenjivanje tada\u0161njih na\u0161ih intelektualaca.) Ovo sam morao napomenuti stoga \u0161to se ideje koje \u010dine fa\u0161isti\u010dku ideologiju kako ju je Gentile opisao i koje nalazimo u radovima intelektualaca bliskih MH i Lukasu (uklj. i radove Lukasa) ne mogu na\u0107i na jednome mjestu, primjerice u jednome programatskom tekstu nekog od tih intelektualaca, niti pojedina\u010dno u nekog od tih mislioca ako bismo uzeli korpus svih tekstova doti\u010dnog mislioca pisanih tokom \u010ditavog tog razdoblja. Ali re\u0107i zbog toga kako nema ideologije fa\u0161izma u tada\u0161njoj Hrvatskoj bilo bi brzopleto.<\/p>\n

 <\/p>\n

20. o\u017eujka 2017.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Filip Hamer\u0161ak:<\/strong> Vi\u0161eslave, ima li jo\u0161 ili je ovo konac Tvojega izlaganja?<\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Ima jo\u0161, ali trenutno ne mogu pisati. Uskoro slijedi nastavak, za par dana o\u010dekuj zavr\u0161etak rasprave o mladim hrvatskim nacionalistima, zatim detaljnije o Lukasu, zatim kraj pri\u010de o fa\u0161izmu kao problemu. Nadam se da ne\u0107e\u0161 inzistirati na detaljima u slu\u010daju mladih nacionalista iz Sv. pododbora MH Ako prihva\u0107a\u0161 da postoji generi\u010dki fa\u0161izam i ako prihva\u0107a\u0161 ono \u0161to sam o njemu govorio, onda ti nije problem prihvatiti moju tvrdnju da su takvi poput Latkovi\u0107a, \u0106ovi\u0107a, Trbuhe, Ive Or\u0161ani\u0107a krajem 30-tih i prije uspostave NDH fa\u0161isti, naravno – pripadnici posebne vrste fa\u0161izma, hrvatske ina\u010dice.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

24. o\u017eujka 2017.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Postoji jedna zajedni\u010dka crta u svih tih nacionalista i ta se prote\u017ee kroz ve\u0107inu njihovih tekstova i misli: te\u017enja ka stvaranju samostalne nacionalne dr\u017eave, protivljenje jugoslavenskoj ideji i odvajanje od Srba. Pozivanje na Star\u010devi\u0107a \u2013 a svi se oni na nj pozivaju, premda je njihova stvarna upu\u0107enost u njegova djela vrlo upitna \u2013 ustvari simboli\u010dki zna\u010di upravo to: ne Jugoslaviji, ne Srbima, samo Hrvati i Hrvatska. Ako bismo se zaustavili samo na tome, onda bismo morali priznati da je progla\u0161avanje takvih ideja fa\u0161izmom bespredmetno. Ali situacija, kako to dobro znaju Filip i Stipe, nije bila tako jednostavna.
\nToj novoj fazi hrvatskog nacionalizma nije, naime, bilo dovoljno inzistirati na tim jednostavnim nacionalisti\u010dkim temama. Jer na takvim je idejama djelovao i njihov tada\u0161nji politi\u010dki protivnik \u2013 HSS – i to davno prije Lukasa i mladi\u0107a iz Sveu\u010dili\u0161nog pododbora MH. Tko je HSS-u mogao nijekati nacionalizam? HSS Stjepana Radi\u0107a a zatim Vladka Ma\u010deka je pobjedio jugoslavenstvo, on se izborio za priznanje nacionalne posebnosti Hrvata te time u\u010dinio mogu\u0107im i stvaranje kakve-takve hrvatske nacionalne dr\u017eave. To se naslu\u0107ivalo nakon svibanjskih izbora 1935. godine, i postajalo sve jasnije kako je vrijeme proticalo. Sukob koji se od tada po\u010deo razvijati u Hrvatskoj izme\u0111u mladih nacionalista predvo\u0111enih njihovim bardovima i organizatorima (mislim na Lukasa i Star\u010devi\u0107a) s jedne i Ma\u010deka, vodstva HSS-a s druge strane bio je ideolo\u0161ki i politi\u010dki, ako je uop\u0107e mogu\u0107e odvajati te dvije komponente.
\nZa primjer glavna primjedba novih nacionalista upu\u0107ivanih Ma\u010deku: odustajanje od potpuno nezavisne nacionalne dr\u017eave i zadr\u017eavanje u jugoslavenskom dr\u017eavnom okviru. To je tzv. sporazuma\u0161ka politika Ma\u010dekova, na zubu nacionalistima pogotovo nakon stvaranja Banovine Hrvatske. Mladi nacionalisti zahtjevaju\u0107i da Ma\u010dek, kao politi\u010dki vo\u0111a Hrvata, ide prema potpunoj nezavisnosti tra\u017ee od njega nemogu\u0107e \u2013 ustvari mogu\u0107e, ali uz posebne uvjete. Ono \u0161to oni od njega doista tra\u017ee je oru\u017eana pobuna protiv Kraljevine Jugoslavije \u2013 jer se u tom trenutku nikakvo druga\u010dije otcjepljenje nije moglo zamisliti. Ono \u0161to je svima tada jasno, s obzirom na me\u0111unarodnu situaciju, jest da bi se takva pobuna mogla provesti samo s osloncem na ru\u0161itelje versajskog poretka u Evropi, na Njema\u010dku i Italiju. Dakle na zemlje u kojima je na vlasti fa\u0161izam. Ma\u010deku je takva mogu\u0107nost neprihvatljiva zbog ideolo\u0161kih razloga: mirotvorstvo i demokracija koju su im bra\u0107a Radi\u0107i ostavili nadja\u010dali su one izraze odu\u0161evljenja Hitlerom i nacizmom koje mo\u017eemo na\u0107i kod nekih haesesovaca. Odvesti Hrvate u ratnu avanturu je za Ma\u010deka kao pacifista, kao tolstojevca neprihvatljivo, pogotovo ako se pri tom daje pod skute evropskih sila u kojoj je na snazi nova verzija nacionalizma li\u0161enog ikakvih univerzalisti\u010dkih skrupula.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Ali za mlade hrvatske nacionaliste i one koje oni smatraju svojim idejnim uzorima i vo\u0111ama \u2013 dakle i Lukasa \u2013 ideolo\u0161kih problema koji mu\u010de Ma\u010deka nema. Naprotiv: oni su ratoborni, aktivisti\u010dki, oni \u00absu val, koji mora oko sebe sve ru\u0161iti i uni\u0161tavati da do\u0111e do cilja\u00bb – da citiram Budaka iz njegova romana \u00abDirektor Kri\u017eani\u0107\u00bb u izdanju MH u prolje\u0107e 1939. Ne dira ih previ\u0161e ni demokracija: ne dijele oni odu\u0161evljenje pobjedom Ma\u010deka na prosina\u010dkim izborima 1938. Njihova sklonost silama koje ru\u0161e versajski poredak nije rezultat samo politi\u010dke realnosti koja tada ka\u017ee da je potpuno nezavisna hrvatska nacionalna dr\u017eava mogu\u0107a samo ako se taj poredak sru\u0161i. Razlozi su i ideolo\u0161ki. Jedan novi tip modernog, borbenog nacionalizma \u010diji su nositelji fa\u0161isti\u010dki pokreti i re\u017eimi na vlasti u Italiji i Njema\u010dkoj njima su u najmanju ruku privla\u010dni, a ja bih rekao i vi\u0161e od toga: oni su im uzor koji namjeravaju kopirati. Da je tako, potvr\u0111uju njihove misli koje pr\u0161te na listovima \u010dasopisa i novina nakon uspostave NDH.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> E sad kad smo kod toga, moram se osvrnuti na, ako se dobro sje\u0107am, jo\u0161 jednu Filipovu primjedbu iz njegovog osvrta na \u00abMH u NDH\u00bb iz 2011. Kakvo je doista mi\u0161ljenje, kakav pravi svjetonazor tih mladih intelektualaca koje ja nazivam hrvatskim fa\u0161istima? Oni su, naime, ostavili pisana svjedo\u010danstva u tri razli\u010dita razdoblja: prije NDH, u NDH do zadnjih mjeseci njezina postojanja, te neposredno pred propast NDH i nakon kraja rata u emigraciji (oni koji su je se do\u010depali). Od po\u010detka ’45 oni se predstavljaju uglavnom kao liberali, demokrati, bri\u0161u se od svake veze s fa\u0161izmom (mnogi od njih i od usta\u0161tva). To je u potpunoj suprotnosti s onim \u0161to pi\u0161u u vrijeme NDH do po\u010detka’45., te uglavnom u suprotnosti \u2013 premda ima izuzetaka koje ja i navodim u knjizi \u00abMH u NDH\u00bb – i na po\u010detku njihove politi\u010dke i intelektualne djelatnosti prije NDH. Netko mo\u017ee re\u0107i, primjerice, da su upravo one njihove misli nakon rata njihovo pravo mi\u0161ljenje koje se jedino mora uzeti u obzir, pogotovo zato \u0161to su te njihove misli utkane u autobiografsku literaturu ili u promi\u0161ljanja u biti memoarskog karaktera. Ono \u0161to su pisali u NDH bilo je rezultat, re\u0107i \u0107e netko, mladena\u010dke euforije, ili pak straha od re\u017eima koji je bio nasilan. Ono \u0161to je tome nalik a pisano je \u2013 umjerenijim rje\u010dnikom uglavnom \u2013 prije NDH bi tako, osim mladena\u010dkom euforijom, netko mogao objasniti tjesnacem u kojem su se oni na\u0161li: za koga \u0107e biti ako ne za ru\u0161itelje versajske Evope, a koji su, eto nesri\u0107e, bili fa\u0161isti\u010dke sile?<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Evo moga odgovora na takva tuma\u010denja: ja tvrdim da su oni bili u potpunosti svoji, tj. da su mogli u potpunosti izraziti svoj svjetonazor i svoja uvjerenja, i re\u0107i pravo \u0161to im na du\u0161i le\u017ei, upravo u vrijeme NDH. Oni su nacionalisti bili i ostali tokom \u010ditavog svog politi\u010dkog vijeka. Nacionalna dr\u017eava im je bila smisao postojanja kao politi\u010dkih bi\u0107a i cilj svega \u0161to ka\u017eu ili u\u010dine. U toku tog njihovog postojanja stvorena je bila jedna nacionalna dr\u017eava kojoj su oni posvetili svoj rad \u2013 NDH. Ta je dr\u017eava, me\u0111utim, propala u svjetskom ratu koji se prikazivao kao eti\u010dki rat, kao sukob dobra protiv zla, u kojem je zlo bilo nazvano \u00abfa\u0161izam\u00bb – generi\u010dkim imenom, naravno. Prije stvaranja te dr\u017eave oni nisu mogli re\u0107i sve \u0161to im je na du\u0161i jer su bili u dvostrukoj opoziciji, prema dr\u017eavi i prema HSS-u (od stvaranja Banovine mo\u017ee se re\u0107i da su bili u dvostrukoj opoziciji prema dvije dr\u017eave: prema Kraljevini Jugolsaviji i prema dr\u017eavi u dr\u017eavi Banovini Hrvatskoj). Prijetio im je zatvor, batine, a sigurno im je na umu bila i sudbina \u0160ufflaya. Da su to bile stvarne prijetnje pokazat \u0107e se s progonom tih nacionalista za vrijeme Banovine Hrvatske. Kad nastaje NDH oni su odu\u0161evljeni, jer napokon su oni na vlasti i nikog se ne moraju bojati. Upravo su oni njihovi radovi i misli koje u njima iznose u samim po\u010decima NDH \u2013 a tada su njihove misli najvi\u0161e nalik onim ideologemima koje navodi Gentile \u2013 ba\u0161 doista njihovi. Tada im je svijet bio pod nogama, tad su bili goospodari i nikoga se nisu morali bojati. Primjedba o nasilnom re\u017eimu NDH i nekakvom strahu od njega sasvim sigurno ne vrijedi za to razdoblje, ako uop\u0107e ikada i vrijedi za ove mlade nacionaliste tokom postojanja NDH. Ali kad su shvatili da gube rat, strah se ponovno uvukao. Tad su se ve\u0107 trebale birati rije\u010di. To se nastavilo i nakon rata kad su se razmilili po svijetu, mnogi od njih upravo u dr\u017eavama pobjednicama rata, kao gubitnici, kao sljedbenici \u00abzla\u00bb.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Znam da se i ovome mo\u017ee prigovoriti, pa zatra\u017eiti dokaze da je upravo tako kako tvrdim. Re\u0107i da je to samo moje tuma\u010denje, subjektivno i proizvoljno. Ja \u0107u odgovoriti: dajte mi dokaze protiv. Na\u0111ite mi dnevnik, pisma najbli\u017eima, neobjavljene radove, intimne misli, pa \u010dak i iz druge ruke \u2013 npr. svjedo\u010denja o divanima i \u0107akulama uz kavice \u2013 iz toga vremena koji bi opovrgli moju tvrdnju. Na\u0111ite mi suvremene dokaze da stavovi koje iznose neposredno prije NDH a pogotovo neposredno nakon uspostave NDH nisu doista ono \u0161to su oni tada mislili, ve\u0107 da je to rezultat oportunizma, mimikrije, straha, puke euforije, zanesenosti, plivanja uz struju… Ponavaljam: suvremene, iz ba\u0161 toga doba \u2013 a ne one kojima se oni peru pred \u00abpolicajcima novog svjetskog poretka\u00bb.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

25. o\u017eujka 2017.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Posebno zna\u010dajan problem, kako u razumijevanju tog vala hrvatskog nacionalizma, odnosno hrvatske ina\u010dice fa\u0161izma kako ga ja nazivam, tako i konkretno u Lukasa jest problem Srba unutar zami\u0161ljene hrvatske nacionalne dr\u017eave. Rekao sam prije dosta dana da u hrvatskoj ina\u010dici fa\u0161izma ne mo\u017eemo na\u0107i ideju imperijalizma i kolonijalizma kakvog nalazimo u ona dva glavna evropska fa\u0161izma, naime u talijanskoj i njema\u010dkoj verziji. \u010cekaj malo, Vi\u0161e… Jer ako \u0107emo razmi\u0161ljati po na\u010delu \u00absvakom mjeriti prema njegovoj mjeri\u00bb, onda je za 3 milijuna Hrvata ideja o maksimalnoj veli\u010dini nacionalne dr\u017eave kakva (gotovo da) je bila NDH doista pandan nacisti\u010dkom Lebensraumu na isto\u010dnim ravnicama Evrope za 70-tak milijuna Nijemaca ili talijanska ideja o dominaciji nad sredi\u0161njim Mediteranom za 40-tak milijuna Talijana. Budu\u0107i da nijedna od ove dvije glavne verzije fa\u0161izma, prema kojem je uobi\u010dajeno vrednovati i sve ostale ina\u010dice evropskog fa\u0161izma, nisu imale tako izra\u017een problem da u sredi\u0161tu svoje nacionalne dr\u017eave imaju drugu naciju, koja k tome u susjedstvu ima vlastitu nacionalnu dr\u017eavu, \u010dini se u prvi mah da su ti slu\u010dajevi neusporedivi. Ja mislim da je opravdano razmi\u0161ljati u kategorijama kolonijalizma i imperijalizma i u slu\u010daju hrvatskih fa\u0161ista kao i njema\u010dkih i talijanskih. Treba naime gledati stvari onako kako su ih gledali talijanski ili njema\u010dki fa\u0161isti: ona Italija, ujedinjena u 19. stolje\u0107u, nije uistinu okvir talijanske nacionalne dr\u017eave kakvu je zami\u0161lja fa\u0161izam, ve\u0107 ona Italija koja ima pro\u0161ireni rub uz obale npr. Jadrana nasuprot talijanskog poluotoka, ili uz obale Libije i Albanije. To je jo\u0161 izra\u017eenije s idejom velikog njema\u010dkog Reicha, koji je trebao obuhva\u0107ati Guvernat Poljske, Bjelorusiju i barem dio Ukrajine \u2013 to je ustvari prava njema\u010dka nacionalna dr\u017eava prema ideji barem SS-a. Kad se tako razmi\u0161lja, onda je slu\u010daj NDH usporediv sa ta dva slu\u010daja, i onda se rije\u0161enje problema drugih nacija \u2013 dana\u0161njim rije\u010dnikom nacionalnih manjina – unutar takvih nacionalnih dr\u017eava pkazuje kao zajedni\u010dki tim trima oblicima evropskog fa\u0161izma. Onda je slu\u010daj Srba u NDH usporediv sa sudbinom i planovima koje su nacisti imali prema npr. Poljacima u Guvernatu, Slavenima na osvojenim podru\u010djima na istoku Evrope uop\u0107e (u budu\u0107nosti, dodu\u0161e), a mo\u017eda i prema \u017didovima.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Priznajem da se mo\u017ee prigovoriti kako nije posve sigurno da su usta\u0161e i hrvatski nacionalisti – fa\u0161isti \u2013 imali razra\u0111en plan kako rije\u0161iti problem Srba unutar NDH. Postoje, barem prema svjedo\u010denjima koja su meni bila dostupna (ispitivanja OZNE\/UDB-e Bzika, S. Kvaternika, Lj. Milo\u0161a, fra Filipovi\u0107a detto Majstorovi\u0107a, A. Brkana, Servatzyja, pukovnika Serti\u0107a i drugih koji se \u010duvaju u HDA) dvije glavne strategije vodstva usta\u0161a (Paveli\u0107a i rasova): iskoristiti ratni mete\u017e kako bi se uni\u0161tili Srbi kao politi\u010dka i nacionalna zajednica u hrvatskoj nacionalnoj dr\u017eavi, ili pri\u010dekati kraj rata te onda u slu\u010daju pobjede sila Osovine rije\u0161iti problem Srba. Cilj je isti u oba slu\u010daja \u2013 uni\u0161tenje Srba kao nacije odnosno kompaktne etni\u010dke i politi\u010dke zajednice, ali je pitanje metode otvoreno. Moj je dojam da je ova druga verzija bila zami\u0161ljena kao manje nasilna od one prve. Mo\u017eda je ideja bila da \u0107e Srbi, nakon pobjede evropskih sila koje su stvorile i uzdr\u017eavale NDH, shvatiti da im je svaki otpor asimilaciji i neprihva\u0107anju sudbine obezvla\u0161tenih dr\u017eavljana (podanika ustvari, za razliku od Hrvata kao punopravnih dr\u017eavljana) uzaludan. Dio \u0107e ih, vjerovatno pod pritiskom nekih oblika nasilnih metoda dr\u017eavnog aparata napustiti NDH, dio \u0107e se pona\u0161ati oportunisti\u010dki i asimilirati, dio pognuti glavu i mu\u010dati \u2013 vjerovatno je to bila ideja koja je stajala u pozadini one druge pretpostavljene strategije.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Stvari koje su se zbivale pogotovo u prvom polugodi\u0161tu postojanja NDH, \u010dinjenica da su se u hijerarhiji re\u017eima \u2013 ustvari nekoj vrsti paralelene vlasti u kojoj je bila koncentrirana stvarna mo\u0107 te dr\u017eave, u mjeri u kojoj je ta dr\u017eava imala mo\u0107 – naglo uspeli upravo oni koji su bili najokrutniji prema Srbima (E. Kvaternik, V. Luburi\u0107, visoko se vinuo i opaki tip Ventura Baljak, premda nije pripadao rasovima ali se Paveli\u0107 volio u javnosti pokazivati u dru\u0161tvu s tim doslovno krvolokom, onda onaj lu\u0111ak Viktor Tomi\u0107), i – za nas posebno va\u017eno – u onim izjavama koje su cvjetale u prvim mjesecima NDH u kojima se jasno prijeti Srbima iz usta i pera hrvatskih nacionalista\/fa\u0161ista koji nisu bili dio usta\u0161ke emigracije ili onih poput M. Lorkovi\u0107a i M. Budaka koji su nakon povratka iz emigracije uto\u010di\u0161te i oslonac na\u0161li u MH, sve to pokazuje da je na djelu bila ona prva strategija.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Ta je strategija bila neuspje\u0161na i ustvari je sru\u0161ila NDH (tako misli i Jere Jareb, koji to govori kao povjesni\u010dar i kao suvremenik). Srbi su bili pretvrd orah, NDH vojni\u010dki slaba, vrh re\u017eima uvijek u dvojbi u vlastiti utjecaj me\u0111u Hrvatima, uz to i brojni Hrvati nisu prihvatili takvu strategiju, me\u0111u njima i mnogi nominalno vrlo zna\u010dajni du\u017enosnici NDH (me\u0111u kojima ovdje isti\u010dem Slavka Kvaternika, za kojeg postoje dokazi da je stvarno poduzimao vrlo drasti\u010dne mjere protiv provoditelja nasilja nad Srbima).
\nTo \u0161to je ta strategija bila neuspje\u0161na i \u0161to je propala vrlo brzo \u2013 ve\u0107 ’42. NDH je kolabirala jer je najve\u0107i dio njezina teritorija bio pod stvarnom kontrolom Srba u \u010detni\u010dkom pokretu, Srba pod zapovjedni\u0161vom Hrvata komunista u partizanskom pokretu, pod kontrolom talijanske 2. Armije, a s preuzimanjem vojni\u010dke inicijative Nijemaca tokom te godine i pod kontrolom njema\u010dke vojske \u2013 i \u0161to je zbog toga strategija bila odgo\u0111ena, ne zna\u010di da se takav odnos prema Srbima u hrvatskoj ina\u010dici fa\u0161izma mora staviti sa strane.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Dakle, uni\u0161tenje Srba unutar hrvatske nacionalne dr\u017eave bio je jedan od klju\u010dnih elemenata te verzije hrvatskog nacionalizma kojeg ja nazivam fa\u0161izmom i \u010diji je jedan od nositelja bio i Lukas. E sad, uni\u0161tenje… Kad se koristi ta rije\u010d, pogotovo kad je se upotrebljava u kontekstu NDH, onda nam na pamet padne nasilje, uni\u0161tavanje, ubijanje, fizi\u010dko dakle uni\u0161tavanje. Ne mora to biti tako. Priznajem da za ovo \u0161to \u0107u sada re\u0107i nisam stru\u010dnjak \u2013 ali ovo i jest rasprava, pa ako je netko prati tko se u ideje Ante Star\u010devi\u0107a i razvoj prava\u0161tva razumije vi\u0161e od mene, neka me ispravi ili demantira \u2013 ja bih rekao daje ona borba Ante Star\u010devi\u0107a protiv Srba ustvari borba za du\u0161e. Kad se bori protiv imena \u00abSrbin\u00bb kao nacionalnog imena za pravoslavce na prostoru koji on smatra okvirom hrvatske nacionalne dr\u017eave koja se tek treba ostvariti, on ne govori da se te pravoslavce treba istjerati, pobiti ili sli\u010dno (to bi za\u010dilo da \u017eeli zlo uj\u010devima i ro\u0111acima s maj\u010dine strane). Njemu je na umu Francuska \u2013 tko je u okviru tog nekada\u0161njeg kraljevstva taj je Francuz, a ne Nijemac, Korzikanac, Burgund, Bretonac, Katalonac, Provansalac itd. Nije va\u017eno ni kako tko govori u svome domu ni u koju crkvu ide. Francuska je nacionalna dr\u017eava Francuza i tko je u njoj ne mo\u017ee biti drugo nego Francuz \u2013 tako je trebalo biti i sa budu\u0107om Star\u010devi\u0107evom Hrvatskom. Nije va\u017eno zbog \u010dega je ta fantazija ostala neispunjena, ono \u0161to je va\u017eno za moj argument jest to da se ovakvo nastojanje Star\u010devi\u0107a mo\u017ee shvatiti tako\u0111er kao uni\u0161tenje Srba kao nacije odnosno posebne politi\u010dke zajednice unutar (budu\u0107e) hrvatske nacionalne dr\u017eave, ali kao uni\u0161tenje na razini simbola: naprosto imena.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Toga simboli\u010dkog uni\u0161tenja Srba frankova\u010dka se struja prava\u0161tva dr\u017eala prije 1. svjetskog rata, jer Srbi kao nacija u toj zami\u0161ljenoj Hrvatskoj prema njima nisu postojali \u2013 ali je u to vrijeme takvo mi\u0161ljenje bilo toliko nesuvislo da u to nisu vjerovali ni tada\u0161nji mladi frankovci poput Paveli\u0107a i Budaka. Srbi kao nacija odnosno posebna politi\u010dka zajednica unutar zami\u0161ljene hrvatske nacionalne dr\u017eave su naprosto bili realnost s kojom se trebalo suo\u010diti. Kad je nakon pobjede Srba u 1. svjetskom ratu do\u0161lo do stvaranja maksimalnog okvira zami\u0161ljene srpske nacionalne dr\u017eave, zamisao o uni\u0161tenju Srba unutar hrvatske nacionalne dr\u017eave koja se tek trebala stvoriti po\u010dinje dobijati svoj zlo\u0107udan, ustvari fizi\u010dki smisao.
\nTa je zamisao me\u0111utim bila neopravdana jer se do kraja 30-tih pokazalo da Srbi u zami\u0161ljenoj hrvatskoj nacionalnoj dr\u017eavi dodu\u0161e jesu zasebna politi\u010dka zajednica razli\u010dita od Hrvata, ali i da ne \u010dine jedinstvenu politi\u010dku zajednicu sa onim Srbima koji su se nalazili u okviru onoga \u0161to su hrvatski nacionalisti smatrali srpskom nacionalnom dr\u017eavom. Prvo Radi\u0107, a zatim Ma\u010dekov HSS je kroz suradnju sa Srbima koje je u ve\u0107ini pre\u010danskih krajeva kontrolirao sa za\u010dudnim uspjehom SDS uspio uni\u0161titi jugoslavensku ideologiju a zatim i stvoriti hrvatsku nacionalnu dr\u017eavu, Banovinu Hrvatsku. Izbori iz ’38. u kojima je Ma\u010dek u Srbu dobio otprilike glasova koliko i u Zagorju pokazali su da Srbi nisu nu\u017eno destruktivi \u010dimbenik unutar hrvatske nacionalne dr\u017eave.<\/p>\n

3. travnja 2017.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Sve je to bilo jasno i Lukasu, pa ipak je u svojim radovima Srbe en bloc predstavljao kao neprijatelje Hrvata, usput im i prijete\u0107i. Tako prije NDH njegovo kori\u0161tenje narodne epike: \u00abPali, \u017eari, udbinski dizdaru, dok i tebi zeman ne do\u0111e\u00bb upu\u0107eno Srbima, ili upozorenje Srbima (i Slovencima) da su robovi u povijesti bili i da bi robovi u skoroj budu\u0107nosti opet mogli postati. Ono \u0161to je o Srbima u tome smislu jasno i glasno govorio 1941. (\u00abPavlinovi\u0107 o Bosni\u00bb) i 1943. (Govor na stogodi\u0161njici MH) tek je nastavak, ovaj puta izgovoren u slobodi, tih njegovih tekstova.
\nKad se \u010dovjek zaputi u \u010ditanje Lukasovih objavljenih radova, onda nailazi na stalno ponavljanje nekih tema. Njegovo je argumentiranje potkrijepljeno povijesnim navodima, filozofijom, (antropo)geografijom, teorijom povijesti umjetnosti i kulture (on je svojevrsni kulturolog svoga vremena), zbog \u010dega njegovi tekstovi ponekad nalikuju na d\u017eunglu, kako sam ve\u0107 rekao. Vrlo \u010desto se koristi citiranjem ili spominjanjem nekih intelektualnih autoriteta, stranaca uglavnom ali i na\u0161ih. Radovi mu nisu pisani strogo znanstvenim stilom \u2013 barem prema dana\u0161njim standardima – pa je, osim kada ih neposredno citira i navodi imenom, njegove intelektualne uzore te\u0161ko imenom identificirati. Ali i to se da: npr. drag mu je intelektualac Gustave Le Bon. O\u010dit je utjecaj i njema\u010dkog rasnog znanstvenika\/rasnog teoreti\u010dara Hansa Guenthera. Spominjem one u \u010diji sam opus upu\u0107en i za koje znam da se bez zadr\u0161ke mogu uvrstiti u onaj korpus tekstova ideolo\u0161kog kanona fa\u0161izma. Naravno, nisu mu oni jedini intelektualni uzori, niti se samo na takve kao Le Bon i Guenther on oslanjao.
\n\u0160kolovan je u njema\u010dkoj visokoj \u0161koli i \u010ditao je njema\u010dka djela. Kako je ro\u0111en u Ka\u0161telima, a u \u0161kole i\u0161ao u Splitu i Zadru krajem 19. stolje\u0107a znao je i talijanski. Mislim, premda nisam siguran u to, da je \u010ditao i francuska djela u izvorniku. Njegovi intelektualni utjecaju nalaze se dakle u tim velikim kulturama.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Stalna je tema njegovih radova narodno\/nacionalno na\u010delo, prema kojem svaka nacija mora imati vlastitu nacionalnu dr\u017eavu. Dalje je trebalo potvrditi da su Hrvati razli\u010diti narod od Srba, kako bi se onda to na\u010delo moglo primijeniti i za hrvatsku nacionalnu dr\u017eavu. Kad je sam govorio o svojem djelu onda se na te dvije stavke zaustavljao \u2013 ni\u0161ta naro\u010dito, ustvari obi\u010dna \u00abmacinijev\u0161tina\u00bb. Naravno, Filipe i Stipe, svi znamo da se oko tih dviju na\u010delnih tema u njegovim radovima namatalo jo\u0161 mnogo toga.
\nNarod je zajednica kulture, tvrdio je u Lukas, on je jedinstven u odnosu prema drugim narodima zbog svoje vlastite kulture, koja pripada samo njemu. Naravno, stvaraju je pojedinci, ali u duhu naroda, odnosno oni slu\u017ee kao nekakav medij kroz koji govori duh naroda. Takav je duh svojstven tome narodu do te mjere da mu na neki misti\u010dni na\u010din prethodi: on postoji i preije nego li postoji narod\/nacija \u2013 ovo nije moja interpretacija, vi koji ovo \u010ditate (ako vas uop\u0107e jo\u0161 uvijek ima), ve\u0107 poprili\u010dno doslovno prenesen smisao Lukasovih tvrdnji izne\u0161enih u nizu radova. Sjetimo se sad onog nacionalisti\u010dkog misticizma o kojem su govorili Gentile, Mosse i dr. Novi je problem iskrsnuo: ako kroz umjetnika progovara duh nacije, kako to da ima umjetnika koji su ro\u0111eni kao Hrvati a rade kao Srbi? (Problem Ivana Me\u0161trovi\u0107a i njegove srpske faze, Kosovskog ciklusa.) Uop\u0107e, kako onda objasniti izdajnike? Onda se uz duh naroda morala umije\u0161ati i krv, a kao ustupak Lukasovom obrazovanju, uz to i zemlja. Lukas zbog toga preuzima rasnu teoriju, te je prezentira u obliku preuzetom od Hansa Guenthera (navodi ga u popisu literature). Nije to rasna teorija poput one Rosenberga ili de Gobineaua, ali jest jedna razbla\u017eena verzija rasne teorije (o tome i argumentima kojima potvr\u0111ujem da je rije\u010d o rasnoj teoriji u \u00abKmet, fi\u0161kal, hajduk\u00bb).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Ovakva mu je teorija, do koje je do\u0161ao do kraja 30-tih, omogu\u0107ila da barem donekle konkretizira problem pojave izdajnika koja ga je mu\u010dila. Time je i pojam \u00abnarodne zajednice\u00bb kojeg \u010desto koristi dobila konkretni smisao, u okviru rasne teorije onakve kakvu je u njema\u010dkom slu\u010daju – za njema\u010dku naciju \u2013 iznosio Hans Guenther. A kako se odnositi prema izdajnicima, onima koji se opiru zovu krvi i duha: s mr\u017enjom, uz odstranjenje. (Navod u kojem o tome govori iznio sam u \u00abMHuNDH\u00bb.)
\nKako se razvijao sukob izme\u0111u njega i Ma\u010deka, odnosno vodstva MH i mladih intelektualaca okupljenih u Sveu\u010dili\u0161nom pododboru MH, tako se i njegova teorija nacije kojom je dokazivao da su Hrvati nacija i da zaslu\u017euju nacionalnu dr\u017eavu razvijala. Za o\u010dekivati je da \u0107emo u njegovim radovima na\u0107i i sumnji\u010davost, da to tako nazovemo, prema demokraciji onako kako je shva\u0107a liberalizam. Kako bi ina\u010de opravdao svoju borbu sa Ma\u010dekom i HSS-om nakon \u0161to su ovi dobili na dva demokratska izbora, kad se pokazalo da velika ve\u0107ina Hrvata podr\u017eava HSS. To je pogotovo vidljivo u njegovom govoru krajem 1940. kojeg je vlast Banovine Hrvatske iskoristila kao povod za uvo\u0111enje komesarijata. Usput, smisao se tog govora ne mijenja s onim preinakama nekih klju\u010dnih pojmova koje je izvr\u0161io sam Lukas u prvim mjesecima NDH. Tu je i problem klasa odnosno stale\u017ea, koji je tako\u0111er bio vezan uz sukob sa HSS-om. I to se tuma\u010denje mo\u017ee uklopiti u fa\u0161isti\u010dku ideologiju.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> U opasnosti sam da se po\u010dnem ponavljati, jer sam u dvije knjige dosta ve\u0107 govorio o Lukasu. Iz razloga poznatih Filipu i Stipi ja ne mogu pro\u0107i temeljito po tre\u0107i puta po Lukasovim radovima tra\u017ee\u0107i ideologeme fa\u0161izma kako ih je nabrojao Gentile, ili Mosse ili netko drugi, uz navode i brojeve stranica. Uostalom, preostala mi je jo\u0161 samo jedna njegova knjiga u ku\u0107i, i uz nju jo\u0161 ne\u0161to bilje\u017eaka. Mislim da sam s ovim \u0161to sam dosada napisao bio dovoljno jasan. Netko je u ovoj raspravi spomenuo kontekst, mo\u017eda i ja sam. Sad \u0107u, za kraj, podsjetiti na kontekst ideolo\u0161ke klime vremena u kojem stvara. U sukobu ideologija koji je tad u Evropi bjesnio, u vrijeme kad su se stvari razbistrile i kad je postalo jasno da fa\u0161izam nije samo protiv marksizma, ve\u0107 i da je nespojiv s liberalizmom te da je njegov ru\u0161itelj, intelektualac koji djeluje politi\u010dki bio je svjestan zna\u010denja svojih rije\u010di. Lukas zna gdje \u0107e se smjestiti u onovremenoj ideolo\u0161koj borbi. U evropskom kontekstu gledano, on nije marksist\/komunist niti socijalist marksisti\u010dke provenijencije, to je svima jasno. On nije liberal, pa makar bio anglofil (a to da je anglofil je uvjerljivo koliko i sje\u0107anje Josipa Horvata koje Lukasa prije 1. svjetskog rata opisuje kao italofila). \u0160to \u0107e onda biti? U hrvatskom kontekstu, on je protiv HSS-a i tu\u010de se s njegovom ideologijom koja je naslije\u0111ena od Antuna i Stjepana Radi\u0107a, i koja uz sve osebujnosti jest jedan odvjetak liberalizma (ruskog liberalizma, ali i engleskog i francuskog). On se, o\u010dekivano, bori i sa Wilderom i Krizmanom, koji su bez sumnje liberali (svoga vremena). I nije marksist\/komunist, ve\u0107 je njihov otvoreni protivnik. \u0160to \u0107e on onda biti? Ustvari, kakvim se on, u takvom kontekstu prema kojem se u to vrijeme vrednovalo nekog politi\u010dki aktivnog intelektualca, \u017eelio prikazati? U tome smislu treba gledati zadnje re\u010denice njegove obrane pred optu\u017ebama da je fa\u0161ist 1937. godine. (navod u MHuNDH, 35.)<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Vra\u0107am se sad na problem kojim sam zapo\u010deo ovu pri\u010du: o \u00abjezi\u010dnoj igri\u00bb i \u00abzajednici koja je igra\u00bb. Jer tu je pravi problem u prou\u010davanju fa\u0161izma. Ona \u00abjezi\u010dna igra\u00bb koja je meni na po\u010detku poslu\u017eila kao prvi argument sad se okre\u0107e protiv mene. Naprosto zato \u0161to ona nije prestala, ve\u0107 se i danas igra izvan povjesni\u010darske znanstvene zajednice (a na nju sam mislio kad sam govorio o \u00abzajednici koja igra jezi\u010dnu igru\u00bb). Povjesni\u010dar koji danas prou\u010dava fa\u0161izam kao povijesni fenomen (dakle kao ne\u0161to \u0161to je pro\u0161lo, ne\u0161to \u0161to se dogodilo, ne i ono \u0161to se doga\u0111a jer povjesni\u010dar jo\u0161 nema poptuni pristup izvorima znanja na kojima se temelji njegova znanost) mora nastojati disciplinirati taj pojam, dakle mora se na neki na\u010din odhrvati (odhrvavati) isku\u0161enju da o fa\u0161izmu pi\u0161e i govori onako kako to \u010dine, recimo, politi\u010dari i novinari.
\nSlika se fa\u0161izma (generi\u010dkog) koju je naslijedila povijesna znanost stvarala u okviru politi\u010dke propagande i s jedne i s druge strane. Rezultat je bio taj da se fa\u0161izam prikazivao kao ono \u0161to je on htio biti \u2013 ali ne nu\u017eno i ono \u0161to je doista bio kao politi\u010dki fenomen – dok su ga njegovi neprijatelji pretvarali u ono \u0161to su oni \u017eeljeli da on bude \u2013 a i to je znalo biti daleko od onoga \u0161to je fa\u0161izam kao fenomen doista bio. Zbog toga \u0161to je fa\u0161izam izgubio u ratu u kojem je propagandna ma\u0161ina na svim stranama radila punom parom \u2013 a to zna\u010di da je mobilizirala ljudstvo i legitimiralo vlastitu borbu jednostavnom razdiobom na nas dobre i njih zle \u2013 takva se slika fa\u0161izma pretvorila u \u010disto zlo. Pa su se intelektualci po\u010deli \u0161amarati: lijevi su prikazivali fa\u0161izam kao izdanak kapitalizma (u krajnjoj liniji, dakle, izjedna\u010duje se kapitalizam s fa\u0161izmom), dok su liberali izlizani izraz iz fa\u0161isti\u010dke i protufa\u0161isti\u010dke propagande \u2013 totalitarna dr\u017eava i totalitarizam \u2013 po\u010deli pripisivati komunizmu (dakle izjedna\u010duju komunizam i fa\u0161izam).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Odatle ona op\u0107a slika koju svak ima na pameti kad se ka\u017ee \u00abfa\u0161izam\u00bb – to je \u00abzlo\u00bb. \u00abFa\u0161izam\u00bb je eti\u010dki pojam, derogatorni pojam, difamacijski naziv, uvreda, prekid rasprave.
\nKad su povjesni\u010dari po\u010deli prou\u010davati fa\u0161izam kao povijesni, politi\u010dki, dr\u017eavni i ideolo\u0161ki fenomen prvenstveno iz korpusa radova i dokumenata samog fa\u0161izma, odnosno dr\u017eavni\u010dke prakse fa\u0161izma onda je takva prvotna slika jedinstvenog i jednostavnog fa\u0161izma morala biti u velikoj mjeri izbrisana. Tako je i sa Lukasom: ako netko tko nije nikad \u010ditao Lukasa, te se, \u010duv\u0161i moje \u00aboptu\u017ebe\u00bb uputi u njegov pisani korpus, moje \u0107e mi\u0161ljenje da je Lukas fa\u0161ist lako odbaciti. \u0160to je u svemu onome \u0161to je Lukas govorio zlo, odnosno fa\u0161izam? Naravno, to \u0107e u\u010diniti ako mu je na pameti takav \u00abfa\u0161izam\u00bb kakvog pozna iz \u010dasopisa, novina, televizije, filmova… Ali neka pogleda \u0161to pi\u0161u Giovanni Gentile ili Julius Evola ili Giusseppe Bottai: gdje je tu fa\u0161izam \u2013 onakav fa\u0161izam kakvog o\u010dekujemo nakon \u0161to smo gledali filmove, \u010ditali \u010dlanke, slu\u0161ali politi\u010dare kako druge optu\u017euju ili kako se od optu\u017ebi peru?<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Ne \u017eelim sad braniti meni omiljene mislioce poput Schmitta ili Evole, zasigurno fa\u0161iste koliko i Lukas, nego \u0107u se osvrnuti na na\u0161e fa\u0161iste. Mno\u0161tvo je razloga da se oni okrenu fa\u0161izmu. Neke sam ve\u0107 spomenuo, sad \u0107u jo\u0161 dodati i problem identiteta, o \u010demu govorim u knjizi \u00abKmet, fi\u0161kal, hajduk\u00bb. Ratobornost je uostalom i o\u010dekivana kod mladih polit\u010dki anga\u017eiranih ljudi, oznaka mladosti. Rekao sam da je prvo Stjepan Radi\u0107, a zatim Ma\u010dek i HSS iznio borbu za priznanje statusa nacije za Hrvate i stvaranje nacionalne dr\u017eave (Banovina Hrvatska), ali ja shva\u0107am da se mnogim Hrvatima suvremenicima \u010dinilo da je usta\u0161ka ratobornost bila ona koja je sru\u0161ila diktaturu a ne pasivni otpor i punktacije Ma\u010deka i HSS-a: diktatura je stvarno prestala s uspjelim atentatom na kralja Aleksandra. Na kraju, za\u0161to bi Hrvati bili sljedbenici jedne zastarjele ideologije, jednog ruskog uvoza u Hrvatsku, u vrijeme kad su gotovo svi u\u010deni Hrvati govorili njema\u010dki, talijanski i francuski, a tek pokoji stru\u010dnjak ruski. I to jo\u0161 u vrijeme kad se vidjelo kuda je Rusiju odvela ideologija na kojoj su gradili Radi\u0107i, u \u0161to se pretvorio Tolstojev mu\u017eik, kome je podr\u0161ku pru\u017eao njihov glasnogovornik i slavjanofilski nasljednik Maksim Gorki.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Kad se tako po\u010dne promatrati fa\u0161izam – a mora se kadtad nai\u0107i na takvu sliku fa\u0161izma ako se on doista prou\u010dava na znanstveni na\u010din – onda se ru\u0161i ona prvotna, propagandisti\u010dka slika. Tad fa\u0161izam prestaje biti \u010disto zlo, postaje kompleksan, postaje te\u0161ko uhvatljiv. \u0160to ga se temeljitije prou\u010dava, to vi\u0161e na vidjelo dolazi upravo takav fa\u0161izam. A to pak zna\u010di da i pora\u017eeni odnosno nasljednici onih koji su u ratu pora\u017eeni sad imaju izgleda za afirmaciju. Trebaju naprosto re\u0107i: mi da smo fa\u0161isti? To mogu svi, pa \u010dak i oni koji su bez sumnje nosili takvo ime i s njime se svojevremeno di\u010dili, talijanski fa\u0161isti. Oni mogu re\u0107i, i pri tome ukazati na djela povjesni\u010dara, da oni nisu nikad bili ono \u0161to se misli kad se danas ka\u017ee \u00abfa\u0161izam\u00bb. Nisu \u010dak bili niti totalitarni, premda su sami mahali s tim pojmom: njihova dr\u017eava naime nije bila ni blizu toliko totalitarna kakvom su je oni 30-tih prikazivali. Ili mogu re\u0107i svi skupa: ne postoji generi\u010dki fa\u0161izam.
\nSad je povjesni\u010dar na skliskome terenu. To se doga\u0111a kad se dvije \u00abzajednice koje igraju jezi\u010dnu igru\u00bb sretnu na deblu \u2013 naime povjesni\u010darska i politi\u010dka – a to je neizbje\u017eno jer se povjesni\u010dari svako malo pozivaju u novine, na televiziju, u serijale dokumentarne i igrane. Ili ih pozivaju k sebi politi\u010dari kao savjetnike ili u vije\u0107a. Povjesni\u010dar je intelektualac, prosvjetitelj, u\u010ditelj koji \u017eeli da ga se slu\u0161a i da ga se \u010duje. Pa onda do\u0111e i mora brzo odgovoriti je li Lukas fa\u0161ist ili nije. \u00abJest, ka\u017eete?\u00bb – \u00abPa jest\u00bb – \u00abOnda ga kri\u017eamo\u00bb. A onda se s druge strane \u010duje: \u00abMa molim vas, pa on je bio tek hrvatski nacionalist koji se borio protiv velikosrpskog imperijalizma. Kakav fa\u0161ist! Ako je on, onda smo i svi mi.\u00bb<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vi\u0161eslav Aralica:<\/strong> Kad se tako po\u010dne govoriti o Lukasu i hrvatskim nacionalistima s kraja 30-tih, onda rasprava postaje proma\u0161ena. Ako se izraz \u00abfa\u0161izam\u00bb koristi isklju\u010divo kao difamacijski pojam, onda je on ustvari nepotreban u hrvatskom slu\u010daju. U \u010demu je, naime, zlo fa\u0161izma \u2013 na \u0161to mislimo kad izraz \u00abfa\u0161izam\u00bb koristimo kao difamaciju? Pa na genocid, na Holokaust. Na agresivnu, ratobornu, ubojitu mr\u017enju. Ne mislimo valjda na socijalne programe, na kodificiranje prava \u017eivotinja nacisti\u010dke Njema\u010dke, na unutra\u0161nju kolonizaciju Italije ili uspje\u0161ni Mussollinijev rat protiv mafije, na Francovu izgradnju socijalnih stanova… Od toga se svi peru, od onoga zla genocida i Holokausta. Ako za hrvatske nacionaliste koji su stasali prije NDH i koji su stvarali NDH ka\u017eemo da nisu fa\u0161isti, bez obzira bilo to tvrde\u0107i da ne spadaju u generi\u010dki fa\u0161izam ili da generi\u010dkog fa\u0161izma nema, opet nam ostaje NDH i ono \u0161to se u njoj doga\u0111alo. Re\u0107i, kao \u0161to ka\u017ee Stipe, da su oni katoli\u010dki tradicionalisti i sljedbenici Ante Star\u010devi\u0107a samo otvara novo pitanje: \u0161to je to u katoli\u010dkom tradicionalizmu Hrvata i u Ante Star\u010devi\u0107a \u0161to je dovelo do onakve dr\u017eave kakva je bila NDH, do logora poput Jadovna i Jasenovca, do klanja i ubijanja, do potpunog rasula pravne sigurnosti, do gra\u0111anskog rata?
\nKad se tako gledaju stvari, onda se mora priznati da se izjedna\u010davanju hrvatskih nacionalista s fa\u0161istima najvi\u0161e moraju buniti oni jedini bez sumnje fa\u0161isti \u2013 talijanski fa\u0161isti. I to s pravom. Oni su ipak izgradili dr\u017eavu, prekinuli politi\u010dku nestabilnost, zaustavili masovno iseljavanje, izvr\u0161ili unutra\u0161nju kolonizaciju, digli posve nove gradove. Da o kulturi, knji\u017eevnosti, slikarstvu i filmu ne govorimo. A \u0161to su napravili njihovi suvremenici hrvatski nacionalisti? Sru\u0161ili u krvi vlastitu, ponu\u0111enu im na pladnju dr\u017eavu.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":3128,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":true,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[3,17],"tags":[],"class_list":["post-3127","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/flukas.jpg?fit=202%2C250&ssl=1","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":3127,"position":0},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":3127,"position":1},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52536,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52536","url_meta":{"origin":3127,"position":2},"title":"Kader Abdolah, \u201ePrije nego \u0161to bude kasno\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Kader Abdolah \u017eeli se vratiti ku\u0107i. Ali povratak je nemogu\u0107: u Iranu bi bio uhap\u0161en. Pod la\u017enim imenom i s krivotvorenim paso\u0161em ipak uspijeva u\u0107i u domovinu i sti\u017ee do roditeljske ku\u0107e, visoko u planinama. Majka ga ne prepoznaje, otac je mrtav, a sve \u0161to je tra\u017eio izmi\u010de mu pred\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52543,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52543","url_meta":{"origin":3127,"position":3},"title":"Znanstveno-stru\u010dni skup \u201eOto\u010dne pu\u010dke pobo\u017enosti: kontinuiteti i transformacije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Najavljujemo\u00a0znanstveno-stru\u010dni skup \u201eOto\u010dne pu\u010dke pobo\u017enosti: kontinuiteti i transformacije\u201c,\u00a0koji \u0107e se odr\u017eati\u00a0u Rabu od 24. do 26. travnja 2026.,\u00a0u organizaciji i uz potporu\u00a0Instituta za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, \u00a0Grada Raba, Pu\u010dkog otvorenog u\u010dili\u0161ta Rab i Centra za istra\u017eivanje srednjovjekovne ba\u0161tine Jadrana RIMAH. Skup okuplja vode\u0107e doma\u0107e stru\u010dnjake koji \u0107e kroz niz\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52552,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52552","url_meta":{"origin":3127,"position":4},"title":"Besplatni glazbeni antikvarijat","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Muzi\u010dka akademija Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu 23. travnja 2026. od 10 do 17 sati Pozivamo Vas na Besplatni glazbeni antikvarijat, koji u sklopu manifestacije No\u0107 knjige 2026. organizira Hrvatska udruga muzi\u010dkih knji\u017enica, arhiva i dokumentacijskih centara (HUMKAD). Antikvarijat \u0107e se odr\u017eati na Svjetski dan knjige \u2013 u \u010detvrtak 23. travnja 2026.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52563,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52563","url_meta":{"origin":3127,"position":5},"title":"Predavanje Nenada Fabijani\u0107a o stadionu Poljud u Splitu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstveno vije\u0107e za arhitekturu, urbanizam i ure\u0111enje prostora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira predavanje \u201cPo Poljudu\u201d koje \u0107e u srijedu 22. travnja 2026. s po\u010detkom u 14 sati u Knji\u017enici HAZU, Strossmayerov trg 14 u Zagrebu, odr\u017eati\u00a0prof. emerit. dr. art. Nenad Fabijani\u0107,\u00a0\u010dlan suradnik HAZU. Predavanje \u201ePo Poljudu\u201c (Projekt obnove)\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3127","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3127"}],"version-history":[{"count":22,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3127\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8374,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3127\/revisions\/8374"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3128"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3127"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3127"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3127"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}