Tema ove interdisciplinarne studije su mjesta Sv. Rok i Lovinac u Lici sagledana iz perspektive kulture sje\u0107anja u kojoj va\u017enu ulogu imaju mjesta sje\u0107anja. Pritom je ovdje rije\u010d o konceptu dru\u0161tvenog sje\u0107anja utemeljenog na svakodnevnoj komunikaciji i interakciji \u010dlanova obitelji, me\u0111ugeneracijskom sje\u0107anju, a njezin sadr\u017eaj sastoji se od povijesnoga iskustva suvremenika i izra\u017eava se u ograni\u010denom vremenskom razdoblju od osamdeset do sto godina, razdoblju koje obuhva\u0107a tri do \u010detiri generacije. Ova studija slu\u010daja posve\u0107ena je gra\u0111anskim obiteljima u dugom razdoblju od 1870-ih do 1939., uva\u017eavaju\u0107i pritom \u010dinjenicu da 1918. ne ozna\u010dava prekid. Razdoblje nakon zavr\u0161etka Velikog rata govori u prilog kontinuitetu \u017eivota na periferiji nekada\u0161nje Habsbur\u0161ke Monarhije, bogatstva kulturnoga \u017eivota od prijelaza iz 19. u 20. stolje\u0107e, procesima izravnih transfera, kasnijim odjecima MOnarhije, ali i razvoju autohtone kulture na koju djeluju modernizacijski procesi.<\/p>\n\n\n\n
\u201cPogled na tvorbu mjesta sje\u0107anja kakav nudi autorica izuzetno je rijetko primjenjivan u doma\u0107oj etnologiji: jedinica analize je gra\u0111anska obitelj, koja svoja mjesta sje\u0107anja ostvaruje kroz transgeneracijske prijenose, pozicioniranje njezinih \u010dlanova u raznorodnim lokalnim, nacionalnim i \u0161irim globalnim strujanjima te interakciju s raznorodnim politi\u010dkim, dru\u0161tvenim i kulturnim akterima. Tako analizirana obitelj funkcionira u skladu s teorijskim konceptom \u2018graditelja kulture.\u201d<\/p>\n\n\n\n
(Iz recenzije Nevene \u0160krbi\u0107 Alempijevi\u0107)<\/p>\n\n\n\n
“Ova mikropovijest uklopljena je u op\u0107i srednjoeuropski i hrvatski kontekst te nam donosi dragocjene spoznaje o povijesti gra\u0111anskog dru\u0161tva op\u0107enito. Osobni pristup dodao je jo\u0161 jednu spoznajnu dimenziju, a to je razumijevanje dugih vremenskih tragova koje je gra\u0111anski model \u017eivota ostavio kroz \u017eiva sje\u0107anja njihovih nasljednika.”<\/p>\n\n\n\n
(Iz recenzije Suzane Le\u010dek)<\/p>\n\n\n\n
Tihana Petrovi\u0107 Le\u0161\u00a0<\/strong>je etnologinja, redovita profesorica Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Podru\u010dje njezinih istra\u017eivanja su nacionalna etnologija i kulturna antropologija, organizirano ku\u0107no rukotvorstvo, kulturno-antropolo\u0161ka istra\u017eivanja tekstila i odijevanja te nematerijalna ba\u0161tina, osobito \u010dipkarstvo. Dobitnica je nagrade \u201cMilovan Gavazzi\u201d Hrvatskog etnolo\u0161kog dru\u0161tva (2008.).<\/p>\n\n\n\n Izvor:<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n