{"id":30791,"date":"2022-04-07T22:28:04","date_gmt":"2022-04-07T22:28:04","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=30791"},"modified":"2022-04-07T22:32:07","modified_gmt":"2022-04-07T22:32:07","slug":"izlozba-jurica-pusenjak-heroji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=30791","title":{"rendered":"Izlo\u017eba: Jurica Pu\u0161enjak \u2013 Heroji"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>6.-10.4.2022.<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p><strong>Galerija Ba\u010dva, Dom HDLU (Me\u0161trovi\u0107ev paviljon), Zagreb<\/strong><br><br><\/p>\n\n\n\n<p>\u201eBaviti se Drugim svjetskim ratom danas i kod nas izuzetno je zahtjevno. Oslobo\u0111enje u ratu najprije je romantizirano i kori\u0161teno kao poluga socijalisti\u010dkog dr\u017eavnog ure\u0111enja, pri \u010demu se (s pravom) isticala uloga Komunisti\u010dke partije Jugoslavije. Zbog toga je Oslobo\u0111enje postalo vezano uz socijalisti\u010dko dr\u017eavno ure\u0111enje i, potom, relativizirano njegovim padom. Samim time relativiziran je i antifa\u0161izam, a daljnje posljedice toga ne moram vam crtati.<\/p>\n\n\n\n<p>U takvom dru\u0161tvenom kontekstu jo\u0161 mladi slikar Jurica Pu\u0161enjak, po\u010detkom drugog desetlje\u0107a 21. stolje\u0107a, po\u010dinje stvarati svoj <em>Spomenik herojima NOB-a<\/em>, hibridni rad, to jest slikarski objekt. Na njemu je 1315 portreta nositelja Ordena narodnog heroja Jugoslavije, prema podacima iz <em>Zbornika narodnih heroja Jugoslavije<\/em>, i to njegova tre\u0107eg, cjelovitog izdanja iz 1982. Nali\u010dje <em>Spomenika<\/em> posve je crno. To je boja koja asocira na tragi\u010dan zavr\u0161etak brojnih narodnih heroja tijekom rata, na njihovu sudbinu u kasnijem dru\u0161tvu, kada su prepu\u0161teni zaboravu i kada su se uklanjale njihove biste iz javnih prostora i brisala njihova imena iz institucija. Boja koja, izme\u0111u ostaloga, asocira na fa\u0161izam.<\/p>\n\n\n\n<p>Me\u0111utim, crna je i boja zemlje koju su partizani gazili i osloba\u0111ali (kako uvijek isti\u010de sam umjetnik) i boja ponovnog ra\u0111anja. Boja plodne zemlje iz koje ni\u010du nove klice i boja scene s po\u010detka <em>Odiseje u svemiru 2001<\/em>., gdje ozna\u010dava postanak svemira. Pu\u0161enjakov <em>Spomenik<\/em> dignuo je narodne heroje iz zemlje i zaborava, a nadam se i da je on miljokaz na putu njihove revalorizacije, na putu antifa\u0161isti\u010dke borbe koji su nam oni pokazali, borbe koja, o\u010dito, jo\u0161 uvijek traje.<\/p>\n\n\n\n<p>Brojna \u0161arena lica ovog djela stvaraju popartisti\u010dki dojam. I Narodnooslobodila\u010dka borba imala je fazu prolaska kroz ki\u010dizirane, uglavnom propagandne, interpretacije, naj\u010de\u0161\u0107e u filmu. Upravo takvi filmovi, poput <em>Bitke na Neretvi<\/em>, bili su inspiracija Pu\u0161enjaku za ovaj rad. Netko pametan primijetit \u0107e ponosno da je zato njegov koncept tek \u201esimulacija simulacije\u201c. Ipak, ja nisam ni pribli\u017eno tako pametan. \u0160areni spektakl daleke nam borbe i mrak u koji je borba kasnije zapala (i iz kojega se prvobitno rodila, i iz kojega \u0107e se ponovno roditi) dvije su jednakovrijedne strane ovog djela. One ukazuju na dualnost sje\u0107anja i na podijeljenost \u010dovjeka i dru\u0161tva koje \u010dovjek stvara.<\/p>\n\n\n\n<p>Postoji razlog zbog kojega dru\u0161tvo odlu\u010duje idealizirati ili demonizirati odre\u0111ene povijesne li\u010dnosti ili doga\u0111aje. Kolektivna imaginacija ono je \u0161to neku zajednicu \u010dini stabilnijom (daje joj zajedni\u010dke vrijednosti), ali i podlo\u017enijom manipulaciji. Zato je potrebno neprestano podrivati mit o potrebi neke stabilnosti. Postavljati dinamit u pukotine betonskog zdanja vladaju\u0107e ideologije. To je zna\u010dilo, u jednom trenutku, odbaciti pateti\u010dne i ki\u010daste filmske spektakle poput <em>Kozare<\/em>, <em>Neretve<\/em> ili <em>Sutjeske<\/em> i pretpostaviti im sna\u017enu ratnu prozu (recimo, meni omiljenog Vitomila Zupana). Ali, to zna\u010di i posegnuti ponovno za njihovim ki\u010dem u trenutku kada on mo\u017ee postati oru\u017eje otpora sistemu. Jer ni\u0161ta, pa ni dru\u0161tvo, ne mo\u017ee \u017eivjeti u stagnaciji, nego samo u promjeni i nadila\u017eenju vlastitih ograni\u010denja kroz promjenu. Vizija transformacije dru\u0161tva koju nudi ovaj rad je cikli\u010dna, \u0161to isti\u010de dvostruka simbolika crne kao boje smrti i ra\u0111anja.<\/p>\n\n\n\n<p>Krle\u017ea je znao govoriti (o \u010demu imamo svjedo\u010danstvo u Matvejevi\u0107evim <em>Razgovorima<\/em>) kako ni jedan spomenik ne treba biti postavljen ako barem dvaput ne\u0107e biti sru\u0161en. Jer ideje koje zaista vrijede opasne su za status quo i za vladare nekog dru\u0161tva. No, nije potrebno biti jako pametan ni hrabar za ru\u0161enje spomenika \u2013 oni se s lako\u0107om ru\u0161e ve\u0107 tisu\u0107lje\u0107ima. Za podi\u0107i spomenik, a posebice za podi\u0107i stari spomenik iznova, potrebno je barem malo herojske inspiracije. Mo\u017eda su Juricu Pu\u0161enjaka vodili duhovi partizana dok je slikao ovaj rad, a svakako mu je ohrabrenje bio i stih Davida Bowiea: \u201eWe can be heroes, just for one day.\u201c\u201d<\/p>\n\n\n\n<p>Fe\u0111a Gavrilovi\u0107<\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n\n\n\n<p><strong>BIOGRAFIJA UMJETNIKA:<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p><strong>Jurica Pu\u0161enjak<\/strong> ro\u0111en je 1996. godine u Zagrebu. Nakon zavr\u0161ene \u0160kole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, 2015. godine upisuje slikarski odsjek na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 2020. diplomirao je na slikarskom odsjeku u klasi Zoltana Novaka s nagradom Akademskog vije\u0107a ALU za najboljeg diplomanta u akad. god. 2019.\/2020. Tijekom studija dobio je nekoliko priznanja za svoj rad. Od 2018. djeluje kroz niz skupnih izlo\u017ebi od kojih se isti\u010du \u201eErste fragmenti 16\u201c, u Laubi, 5. bijenale slikarstva te 6. bijenale slikarstva, u Domu HDLU, izlaganje i koautorstvo na izlo\u017ebi \u201eTartagline police\u201c u Galeriji Forum te izlo\u017eba \u201eOni odlaze\u201c u Gliptoteci HAZU. U sklopu \u201c6. bijenalu slikarstva\u201d osvaja Nagradu Vladimir Dodig Trokut, Iva Vranekovi\u0107 \u2013 umjetnici umjetniku. \u010clan je HDLU.<\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n\n\n\n<p><strong>Radno vrijeme izlo\u017ebe:&nbsp;<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>srijeda \u2013 petak 11 do 19h<br>subota i nedjelja 10 do 18h,<br>ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno.<\/p>\n\n\n\n<p>Izlo\u017eba ostaje otvorena do 10.4.2022.<\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n\n\n\n<p>Izvor:<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-embed-wordpress wp-block-embed is-type-wp-embed is-provider-hrvatsko-drustvo-likovnih-umjetnika\"><div class=\"wp-block-embed__wrapper\">\n<blockquote class=\"wp-embedded-content\" data-secret=\"eJdznW5BfV\"><a href=\"https:\/\/www.hdlu.hr\/2022\/03\/izlozba-jurica-pusenjak-heroji\/\">IZLO\u017dBA: JURICA PU\u0160ENJAK &#8211; HEROJI<\/a><\/blockquote><iframe loading=\"lazy\" class=\"wp-embedded-content\" sandbox=\"allow-scripts\" security=\"restricted\" style=\"position: absolute; clip: rect(1px, 1px, 1px, 1px);\" title=\"&#8220;IZLO\u017dBA: JURICA PU\u0160ENJAK &#8211; HEROJI&#8221; &#8212; HRVATSKO DRUSTVO LIKOVNIH UMJETNIKA\" src=\"https:\/\/www.hdlu.hr\/2022\/03\/izlozba-jurica-pusenjak-heroji\/embed\/#?secret=eJdznW5BfV\" data-secret=\"eJdznW5BfV\" width=\"600\" height=\"338\" frameborder=\"0\" marginwidth=\"0\" marginheight=\"0\" scrolling=\"no\"><\/iframe>\n<\/div><\/figure>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":30792,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[10,3],"tags":[],"class_list":["post-30791","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-izlozbe","category-novosti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/heroji.jpg?fit=600%2C857&ssl=1","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30791","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30791"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30791\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30795,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30791\/revisions\/30795"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/30792"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30791"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30791"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30791"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}