{"id":30694,"date":"2022-04-01T19:16:39","date_gmt":"2022-04-01T19:16:39","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=30694"},"modified":"2022-04-01T19:21:23","modified_gmt":"2022-04-01T19:21:23","slug":"moreno-vuleta-zvonimir-plavec-osvrt-na-knjigu-mario-grcevic-ime-hrvat-u-etnogenezi-juznih-slavena-2019","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=30694","title":{"rendered":"Moreno Vuleta, Zvonimir Plavec – osvrt na knjigu – Mario Gr\u010devi\u0107, “Ime \u00bbHrvat\u00ab u etnogenezi Ju\u017enih Slavena”, 2019."},"content":{"rendered":"\n

Mario Gr\u010devi\u0107, Ime \u00bbHrvat\u00ab u etnogenezi Ju\u017enih Slavena<\/em>, Hrvatski studiji Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Ogranak Matice Hrvatske u Dubrovniku, Zagreb \u2013 Dubrovnik 2019, 292 str. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Gr\u010devi\u0107eva novoprido\u0161la monografija Ime \u00bbHrvat\u00ab u etnogenezi Ju\u017enih Slavena<\/em> svakako je dobrodo\u0161li novitet u jezikoslovnoj i historiografskoj znanosti, kako opsegom problematike, tako i odgonetanjem zamr\u0161ene i skoro zanemarene teme. Knjiga je podijeljena u \u0161est poglavlja, odnosno \u0161est tematskih cjelina, koje se bave pojavnosti etnonima \u00bbHrvat\u00ab i zasebnim podru\u010djima u kojima je potvr\u0111en u pisanim izvorima i toponimima. Konkretna podru\u010dja izvan dana\u0161nje Hrvatske kojih se autor doti\u010de odgovaraju prostorima dana\u0161nje Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije, Albanije, Crne Gore, Kosova, odnosno radi se uglavnom o prostoru Balkana ili preciznije re\u010deno \u2013 Jugoisto\u010dne Europe. Na po\u010detku odmah valja istaknuti da se autor odlu\u010dio pozabaviti temom koja je osjetljiva i neugodna zbog dru\u0161tvenih i povijesnih procesa iz nedavne pro\u0161losti koji su i danas aktualni, te djelomi\u010dno nedovr\u0161eni, kao \u0161to su propast komunisti\u010dkoga\/socijalisti\u010dkoga modela dru\u0161tva u biv\u0161oj Jugoslaviji i nacionalna\/nacionalisti\u010dka razila\u017eenja ba\u0161tinjena iz rata 1991-1995. godine.  <\/p>\n\n\n\n

Knjiga je tematski podijeljena u tri dijela. Prvi dio se bavi uporabom etnonima \u00bbHrvat\u00ab i etnogenetskim procesima nositelja doti\u010dnoga etnonima koji se nipo\u0161to nisu ili su se tek djelomi\u010dno uklju\u010dili u suvremenu hrvatsku narodnosno-etni\u010dku zajednicu. Drugi dio se bavi uporabom hrvatskoga povijesnog glotonima \u00bbsrpski\u00ab u suodnosu s drugim hrvatskim povijesnim glotonimima. Tre\u0107i i posljednji dio se bavi mistifikacijom povijesnoga glotonima \u00bbsrpski\u00ab u suvremenim srpskim znanstveno-politi\u010dkim krugovima. Slijedom toga, najve\u0107a je izvanjska slabost djela \u0161to je zbog svoje tematike jako podlo\u017eno politi\u010dkoj jednostranosti, tj. politi\u010dkoj zlorabi, naj\u010de\u0161\u0107e na desnici, ali i na ljevici u svrhu nepotrebnog moraliziranja.<\/p>\n\n\n\n

Najve\u0107a prednost knjige je \u0161to je autor pru\u017eio relativno solidnu znanstvenu analizu gotovo opskurne teme koja se redovito gradi na temelju fragmentarnih dokaza i te\u0161ko izlazi iz doti\u010dnoga okvira zbog toga \u0161to se radi o davno minulim dru\u0161tvenim procesima koji su ujedno \u010desto bili \u017ertvom tektonskih politi\u010dkih i demografskih promjena, kao i manjkom pisanih svjedo\u010danstava. Najve\u0107a pak mana ove knjige je mediokritetna razina interdisciplinarnosti u knjizi te \u010dinjenica da se autor doti\u010de \u0161irina i dubina koje ne razumije u dovoljnoj mjeri izvan vlastite kroatisti\u010dke\/jezikoslovne struke.<\/p>\n\n\n\n

To se iskazuje i u \u010dinjenici \u0161to autor, premda koristi zaista velik broj tekstualnih izvora i historiografske literature kroz veliki vremenski raspon, previ\u0111a zama\u0161ne teorijske promjene koje su se tijekom tog vremena u historiografiji zbile u pogledu shva\u0107anja etni\u010dkih identiteta i etnogenetskih procesa. To je pogotovo velik nedostatak s obzirom na to da se ovdje radi o knjizi koja se bavi etnogenezom. Tako autor bez problema, zbog njezine bliskosti s ranijom tezom Ljudmila Hauptmanna, uva\u017eava tezu Waltera Pohla o Hrvatima u Karantaniji, koja je bila \u201eslavenska dr\u017eavna tvorevina ustrojena u VII. stolje\u0107u sa sredi\u0161tem u dana\u0161njoj Koru\u0161koj\u201c (str. 10). Naime, kad Hauptmann u prvoj \u010detvrtini 20. st. tvrdi kako su Hrvati u Karantaniji bili vladaju\u0107i sloj, op\u0107enito se smatralo kako je etnicitet (primjerice hrvatski), jednom uspostavljen, u svojoj biti nepromjenjiv doklegod opstaje njegovo ime, pri \u010demu se kao glavni kriterij za pripadnost nekoj etni\u010dkoj zajednici (narodu ili plemenu) uzimalo krvno porijeklo. Prema takvoj koncepciji, prvo su Hrvati morali na nekom mjestu nastati da bi se jedan dio njih morao fizi\u010dki odseliti u Karantaniju i zatim bi ljudi koji se spominju pod hrvatskim imenom u Karantaniji u kasnijim stolje\u0107ima mogli jedino biti njihovi krvni potomci.<\/p>\n\n\n\n

Nasuprot tome, be\u010dka \u0161kola etnogeneze pripadnost ranosrednjovjekovnoj etni\u010dkoj zajednici ne promatra kao pitanje zajedni\u010dkog porijekla, ve\u0107 kao pitanje zajedni\u010dke ideologije. Prema toj se koncepciji (koja se danas dodu\u0161e vi\u0161e ne primjenjuje tako rigidno) etni\u010dka zajednica oblikuje oko jedne vode\u0107e skupine, koja pri\u010du o zajedni\u010dkom porijeklu promi\u010de kako bi svojim sljedbenicima dala osje\u0107aj zajedni\u0161tva. Premda se osje\u0107aj pripadnosti zajednici u praksi prenosi s nara\u0161taja na nara\u0161taj, krvno porijeklo nije presudno za pripadnost etni\u010dkoj zajednici, ve\u0107 je pripadnik etni\u010dke zajednice bilo tko tko prihvati vlast te vode\u0107e skupine. Ako ta vode\u0107a skupina trajno izgubi mo\u0107 zbog politi\u010dkih neuspjeha, njezini sljedbenici prelaze u sastav drugih etni\u010dkih zajednica, a ta se etni\u010dka zajednica raspada. Pritom ljudi mogu jo\u0161 neko vrijeme zadr\u017eati osje\u0107aj pripadnosti i svojoj nekada\u0161njoj zajednici, ali se on s vremenom izgubi.<\/p>\n\n\n\n

Danas se pod utjecajem poststrukturalizma vi\u0161e niti ovako shva\u0107en etni\u010dki identitet u okviru be\u010dke \u0161kole etnogeneze ne promatra kao u svojoj biti nepromjenjiv jednom kad se oblikuje, ve\u0107 kao fluidan i promjenjiv, a etnogeneza kao stalan i nezavr\u0161iv proces. S tog stajali\u0161ta je za pripadnost nekoj etni\u010dkoj zajednici klju\u010dno sudjelovanje u odre\u0111enom procesu etnogeneze, a ne samo no\u0161enje etni\u010dkog imena. Primjenjivo na hrvatski slu\u010daj to zna\u010di da se prvo uspostavi odre\u0111ena politi\u010dka cjelina, potom njezin vladaju\u0107i sloj usvoji etni\u010dko ime (hrvatsko), a zatim tijekom dugih stolje\u0107a i pripadnici ni\u017eih dru\u0161tvenih slojeva, ako politi\u010dka zajednica opstane, prihva\u0107aju to ime kao svoje vlastito.<\/p>\n\n\n\n

Walter Pohl iznosi tezu kako je hrvatsko ime (u ovom bi slu\u010daju bilo ispravno pisati \u00bbhrvat\u00ab budu\u0107i da se radi o op\u0107oj imenici, a ne o etni\u010dkom imenu) bio naziv pripadnika odre\u0111ene vojne strukture univerzalne u Avarskom kaganatu, a potom ga je tek od sredine 9. stolje\u0107a vladaju\u0107i sloj slavenske politi\u010dke cjeline u nekada\u0161njoj rimskoj provinciji Dalmaciji usvojio kao svoje etni\u010dko ime i tek bi to onda bio po\u010detak etnogeneze kasnijeg hrvatskog naroda.[1]<\/a> Nasuprot tome Pohl ustvr\u0111uje kako naziv \u00bbhrvat\u00ab u Karantaniji nikad nije postao etni\u010dko ime, ve\u0107 da je u Karantaniji jedino etni\u010dko ime bilo karantansko, a ti \u00bbhrvati\u00ab nikad nisu postali etni\u010dka zajednica za razliku od \u00bbHrvata\u00ab u Dalmaciji\u201c.[2]<\/a> Prema tome, \u00bbhrvati\u00ab u Karantaniji i \u00bbHrvati\u00ab u Dalmaciji bili bi dvije potpuno nevezane skupine budu\u0107i da sudjeluju u dva potpuno zasebna procesa etnogeneze. Tako je ironi\u010dno da se autor knjige poziva i na ovu Pohlovu tezu s obzirom da se upravo nju u hrvatskoj medievistici uzima kao tipi\u010dno dekonstrukcijsku dok se ina\u010de drugdje u ovoj knjizi prema dekonstrukcijskoj historiografiji autor odnosi s odre\u0111enom dozom prezira (str. 218).  <\/p>\n\n\n\n

Dok autor pokazuje dobru upu\u0107enost u historiografsku literaturu o pitanju Hrvata u Karantaniji, premda nije svjestan njezinog metodolo\u0161kog konteksta, njegovo razmatranje pitanja Hrvata u Duklji pokazuje za\u010du\u0111uju\u0107e nepoznavanje, pa i pogubne previde \u010dak u literaturi kojom se koristi, zbog \u010dega u interpretacijama zalazi u borbu s vjetrenja\u010dama. Naime, na prijelazu 11. u 12. st. neki bizantski pisci u kontekstu odre\u0111enih borbi spominju \u00bbHrvate i Dukljane\u00ab (Nikefor Brijenije), odnosno \u00bbSrbe koji se i Hrvatima zovu\u00ab, a nalaze se na dukljanskom podru\u010dju (nastavlja\u010d Ivana Skilice). Oko tih se navoda mnogo teoretiziralo, a jedna od iznesenih teorija je ona Luje Margeti\u0107a na koju se poziva autor (str. 62-67).<\/p>\n\n\n\n

Autor tu izra\u017eava veliku indignaciju \u0161to je suvremena hrvatska historiografija tobo\u017ee toliko ideolo\u0161ki iskompleksirana da pod utjecajem srpskog povjesni\u010dara Nikole Radoj\u010di\u0107a (koji je zastupao tezu da se u tim navodima zapravo radi o Srbima, ali da ih Bizantinci jednostavno ponekad nazivaju Hrvatima zbog me\u0111usobne sli\u010dnosti Hrvata i Srba) \u00bbautisti\u010dno\u00ab nije\u010de prisutnost Hrvata u srednjovjekovnoj Duklji (str. 64-65, 234). Kao ogledni primjer toga autor upu\u0107uje na stranicu 52 u knjizi Nevena Budaka i Tomislava Raukara Hrvatska povijest srednjeg vijeka<\/em> iz 2006. godine. No, na tome mjestu, u poglavlju koje je napisao Neven Budak, uop\u0107e se ne iznosi takva tvrdnja; tvrdi se tek da navodi bizantskih autora nisu dovoljan dokaz da se Dukljane tog vremena kao cjelinu mo\u017ee svrstati u neki drugi etnik.[3]<\/a> Upravo suprotno, ve\u0107 u sljede\u0107em poglavlju Budak zauzima stav da je u Duklji bilo Hrvata.[4]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Pri sli\u010dnim stavovima Neven Budak ostaje i u svojoj novijoj knjizi iz 2018.[5]<\/a> U toj se knjizi Budak \u010dak pribli\u017eava tezi, sli\u010dnoj onoj Margeti\u0107evoj, po kojoj su ti \u00bbHrvati\u00ab u Duklji zapravo bili borci iz onda\u0161njeg Hrvatskog Kraljevstva koji su se do\u0161li boriti na strani Dukljana.[6]<\/a> Autor ne koristi tu Budakovu knjigu za ovu monografiju, ali zato koristi Raukarovu knjigu iz 1997. u kojoj Raukar tako\u0111er zauzima stav da su dio stanovni\u0161tva Duklje bili Hrvati.[7]<\/a> Autorov previd ovih navoda je upravo neshvatljiv. Prema tome, stje\u010de se dojam da je autorov izrazito negativan stav o modernoj hrvatskoj medievistici posljedica njegovih predrasuda i nepoznavanja historiografske literature, \u0161to njegove agresivne osude hrvatske historiografije \u010dini neopravdanima, pa \u010dak i neumjesnima.<\/p>\n\n\n\n

U predgovoru (str. 7-8) autor problematizira kako su etnonim \u00bbHrvat\u00ab i pripadaju\u0107i glotonim \u00bbhrvatski\u00ab op\u0107enito dobro istra\u017eeni u knji\u017eevnojezi\u010dnoj povijesti, no nedostatno je istra\u017eena semantika te uporaba doti\u010dnih naziva kada se \u00bbodnose na pu\u010danstvo koje se tijekom vremena nije integriralo ili se ve\u0107inski nije integriralo u hrvatsku narodnosnu-etni\u010dku zajednicu, a imalo je s Hrvatima djelomice zajedni\u010dku etnogenezu.\u00ab Drugi naziv u sredi\u0161tu problematike je hrvatski povijesni glotonim \u00bbsrpski\u00ab, za koji autor navodi da se rabio \u00bbkao defektni glotonim za op\u0107i jezi\u010dni opis hrvatskih tekstova na \u0107irilici uslijed jezi\u010dnih dodira Hrvata s njihovim susjedima Srbima\u00ab. Pod \u00bbdefektnim\u00ab se podrazumijeva tehni\u010dki termin kojim se \u0107irilica kognitivno vrlo \u010desto poistovje\u0107ivala s jezi\u010dnom praksom u tada\u0161njoj Srbiji, a vrlo zgodno je \u0161to autor spominje jezi\u010dni kontakt ili fenomen jezi\u010dne kontaktologije (ne\u0161to \u010dega op\u0107enito nedostaje kao metodolo\u0161ki odgovor na suvremene jezi\u010dne prijepore, napose kad je u sredi\u0161tu \u0161iroki pojam, tzv. \u00bb\u0161tokavski dijalekt\u00ab).  <\/p>\n\n\n\n

U predgovoru se nadalje o\u010ditava da je autorov izravni povod za pisanje knjige bila zloraba ili neuvjerljivo problematiziranje doti\u010dnoga povijesnog hrvatskog glotonima u (kvazi)znanstvenome diskursu (redovito u dana\u0161njoj Srbiji), koja je \u010desto bila ponukana neiskrenim\/ideolo\u0161kim motivima. Pritom je velika \u0161teta \u0161to je autor podlegao \u010destom porivu u hrvatskoj humanistici da se vi\u0161e zaokuplja osporavanjem teorija onih koje se do\u017eivljava kao nacionalne neprijatelje (u ovom slu\u010daju velikosrpskih ideologa), nego razradom vlastitih koherentnih teorija. Tako autor u razlaganju povijesti hrvatskoga i srpskoga imena, odnosno \u0161to ta imena ozna\u010davaju, daleko dublje zalazi u analizu toga kakav je identitet ovisno o kontekstu ozna\u010den srpskim imenom, nego u slu\u010daju hrvatskog imena.<\/p>\n\n\n\n

Stoga autor za povijesne slu\u010dajeve kori\u0161tenja hrvatskog imena gotovo nikad ne utvr\u0111uje kakav identitet to ime u nekom slu\u010daju ozna\u010duje, ve\u0107 se zadovoljava time da pobroji \u0161to vi\u0161e pojedina\u010dnih pojava hrvatskoga imena na prostoru ju\u017enih Slavena i potom ih pove\u017ee u slijed, iako u predgovoru isti\u010de da je jedan od ciljeva rada upravo istra\u017eiti zna\u010denja hrvatskog imena u tim razli\u010ditim kontekstima (str. 7). Jedina ve\u0107a iznimka je kad analizira najamni\u010dke (pla\u0107eni\u010dke) jedinice hrvatskoga imena tijekom ranoga novog vijeka te ustvr\u0111uje kako je to ime u tom slu\u010daju prestalo ozna\u010davati etni\u010dku pripadnost i po\u010delo ozna\u010davati vojnu specijalnost. Nasuprot tome, autor vrlo detaljno analizira koji sadr\u017eaj ima srpsko ime u nekom kontekstu te tako razlikuje nekoliko razli\u010ditih zna\u010denja naziva \u00bbsrpski\u00ab, odnosno definira vi\u0161e identiteta kao razli\u010dite, iako svi ti identiteti nose srpsko ili ra\u0161ko ime (str. 108-115).<\/p>\n\n\n\n

Pritom je srpsko ime naj\u0161irega opsega u zna\u010denju tijekom ranoga novog vijeka kad, autor zaklju\u010duje, ne ozna\u010dava etni\u010dku pripadnost, nego vjeroispovjednu pripadnost pravoslavlju (str. 96). Govore\u0107i tako o pravoslavnom stanovni\u0161tvu onda\u0161njih hrvatskih zemalja, autor za njega odre\u0111uje dva identiteta \u2013 oni su \u00bbSrbi\u00ab po vjeroispovjednoj pripadnosti, a \u00bbHrvati\u00ab po etni\u010dkoj pripadnosti. No veliki se prigovor mo\u017ee uputiti autoru \u0161to analiziraju\u0107i odnos ta dva identiteta ponekad zapada u primjenu dvostrukih kriterija. Tako inzistira na suvremenom izrazu \u201eHrvati\u201c za pripadnike odre\u0111enih najamni\u010dkih konji\u010dkih postrojbi tijekom ranoga novog vijeka kao na pravoj oznaci njihovoga identiteta i osporava praksu nekih dana\u0161njih povjesni\u010dara koji o tim vojnicima govore kao o Srbima zbog njihove pravoslavne vjere ironi\u010dno ustvr\u0111uju\u0107i kako \u00bbnigdje nije zabilje\u017eeno da bi ijedan pravoslavac svojedobno prosvjedovao zbog toga i tra\u017eio da se zove \u201eSrbinom\u201c \u00ab (str. 116).<\/p>\n\n\n\n

S druge strane, autor upravo suprotnim pristupom radi intervenciju u smisao izvora koji se odnose na srednjovjekovnu i ranonovovjekovnu Srbiju te tako ustvr\u0111uje kako je me\u0111u ljudima za koje izvori poznaju samo etni\u010dke kategorije \u00bbSrbin\u00ab i \u00bbVlah\u00ab moralo biti i Hrvata (str. 32-33, 93), \u0161to utemeljuje jedino u svojim hipotezama o seobama Hrvata Balkanom tijekom razvijenoga srednjeg vijeka i kasnije. Tako se stje\u010de dojam da autor ponekad samo tra\u017ei na\u010din da \u0161to vi\u0161e ljudi proglasi povijesno Hrvatima, a \u0161to manje Srbima. <\/p>\n\n\n\n

Prvo poglavlje pod naslovom \u00bbAlpski Hrvati\u00ab (str. 9-13) donosi jako sa\u017eeti prikaz slovenskog ranog srednjovjekovlja, odnosno etnogenetskih i dru\u0161tvenih procesa na podru\u010dju tada\u0161nje Karantanije u razdoblju od 7. do 10. st. Op\u0107enito se uzima da su Karantanci pretci dana\u0161njih Slovenaca, no okosnicu identitetskog problema ranoga srednjovjekovlja \u010dine tzv. Kasezi i \u00bbHrvati\u00ab (najvjerojatnije imena vladaju\u0107ih plemi\u0107kih slojeva u Karantaniji) koji su ostavili pregr\u0161t toponima u dana\u0161njoj Sloveniji i Austriji (vjerojatno i \u0161ire). Autor ne nudi historiografsku raspravu ili prilog rje\u0161avanju problematike o ulozi i identitetu doti\u010dnih skupina, jer je za temu knjige relevantno da je na prostoru Koru\u0161ke i \u0160tajerske, tj. Karantanije naziv \u00bbHrvat\u00ab bio identifikacijsko obilje\u017eje, te da su potvr\u0111eni \u00bbbrojni toponimi izvedeni od hrvatskoga etnonima\u00ab (str. 13). Znakovita bi primjedba na ovo poglavlje bila da kako je mogu\u0107e da autor nije spomenuo silne \u00bbHorvate\u00abi \u00bbHrvatine\u00ab (prezimenske) u dana\u0161njoj Sloveniji. Me\u0111utim, doti\u010dni, poput i silnih Horv\u00e1tha u dana\u0161njoj Ma\u0111arskoj, rezultat su prisilnih seoba pred osmanskim osvajanjima u 15. i 16. st.<\/p>\n\n\n\n

Potpoglavlja \u00bbHrvati katolici u Ra\u0161koj\u00ab (str. 53-58) i \u00bbNovo Brdo\u00ab (str. 59-61), u kojima se razglaba o pojavnosti etnonima \u00bbHrvat\u00ab me\u0111u katoli\u010dkim kolonistima \u2013 trgovcima i rudarima \u2013 u srednjovjekovnoj Srbiji, napisana su, pravo re\u010deno, bez gre\u0161ke i jako dobro potkrijepljena citatima iz raznih izvora. Jedino se mo\u017ee uputiti zamjerka da autor nije obradio ili primijetio relevantni problem \u2013 naime, kako to da su Dubrov\u010dani kao Janjevci i drugi kolonisti s podru\u010dja Republike daleko izvan zidina grada i granica svoje Republike ostavljali obilate potvrde etnonima \u00bbHrvat\u00ab u funkciji prezimena, a doma su se naj\u010de\u0161\u0107e potpisivali kao \u00bbDubrov\u010dani\u00ab, \u00bbSlovinci\u00ab, \u00bbNa\u0161ijenci\u00ab itd. Kao jednostavni odgovor na postavljeno pitanje mogao bi se navesti citat na 119. stranici knjige, gdje se dubrova\u010dka vlada u dokumentu iz 1618. poistovje\u0107uje s barabantima \u00bbHrvatima\u00ab s nekog drugoga podru\u010dja te podcrtava zajedni\u010dki jezik i vjera s njima. Tako\u0111er bi kao odgovor mogao poslu\u017eiti i putopis diplomata Petra Andrejevi\u010da Tolstoja iz perioda 1697-1699. godine (str. 213-214) koji za Dubrov\u010dane navodi da se nazivaju Hrvatima, no relativni vremenski raskorak od kasnoga srednjega vijeka (kada su se Dubrov\u010dani naseljavali kao kolonisti u Srbiji) do baroknoga 17. st. mogao bi zna\u010diti promjenu u samoizja\u0161njavanju.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, \u0161to se ti\u010de op\u0107enito dru\u0161tvenih i etni\u010dkih identiteta tada\u0161njih Dubrov\u010dana, autoru se mora uputiti o\u0161tra kritika \u0161to se nije dovoljno oslonio na djelo Zrinke Bla\u017eevi\u0107 Ilirizam prije ilirizma<\/em> iz 2008. godine koje je i danas vode\u0107e u tom pogledu, premda sasvim opravdano osporava tvrdnju iz njezina djela u fusnoti 68 na 226. stranici, dodu\u0161e prenagla\u0161avaju\u0107i \u00bbdekonstrukcijski pristup\u00ab u njezinoj knjizi, \u0161to dakako nije to\u010dno. Zatim, najkvalitetniji dosad sa\u017eetak etni\u010dkih i politi\u010dkih identiteta Dubrov\u010dana u razdoblju od 14. do 17. st. pru\u017eio je povjesni\u010dar Lovro Kun\u010devi\u0107 u \u010dlanku \u201eEtni\u010dki i politi\u010dki identitet predmodernog Dubrovnika od 14. do 17. stolje\u0107a\u201c iz 2017. godine, koji je Gr\u010devi\u0107 na\u017ealost zanemario spomenuti u svojoj knjizi.<\/p>\n\n\n\n

 <\/strong>Poglavlje \u00bbHrvati i Islam\u00ab (str. 71-100) je isto tako odli\u010dno napisano i argumentirano te zorno prikazuje kako se u osmanskoj Bosni etnonim \u00bbHrvat\u00ab \u010desto koristio kao sna\u017eno identifikacijsko obilje\u017eje na rubu\/granici dviju dr\u017eava. Nositelji etnonima su obna\u0161ali razne ni\u017ee i visoke funkcije u osmanskoj dr\u017eavi. \u0160tovi\u0161e, etnonim \u00bbHrvat\u00ab je bilo najpresti\u017enije slavensko ime koje je vjerojatno privuklo i pripadnike drugih slavenskih naroda pod osmanskom vla\u0161\u0107u. Navedeni je proces dakako danas nestao, no dobro pokazuje kako na rubu\/granicama druk\u010dijih identiteta mo\u017ee jednako tako do\u0107i do sraza, tj. divergencije jedinstvenoga identiteta, kao i do stapanja, tj. konvergencije razli\u010ditih identiteta.  <\/p>\n\n\n\n

Osjetno slabije je argumentirano potpoglavlje \u00bbPodrijetlo ra\u0161kih Hrvata\u00ab (str. 62-70) u kojem se pretpostavljaju izuzetno nategnute i duga\u010dke migracije nositelja etnonima \u00bbHrvat\u00ab u ulozi vojnika, po\u010dev\u0161i od vojnih operacija u Duklji u 11. st. koje spominju bizantski kroni\u010dari, preko Makedonije, pa sve do srednjovjekovne\/novovjekovne Ra\u0161ke, Beograda i Obrenovca, pretpostavljaju\u0107i usput da su doti\u010dni ra\u0161ki \u00abHrvati\u00bb asimilacijom s Vlasima dali mo\u017eda i hrvatske pravoslavne grani\u010dare u Vojnoj krajini. Bogata antroponimijska i toponimijska gra\u0111a koju autor donosi svakako je vjerodostojna i vrijedna podrobne stru\u010dne analize, me\u0111utim, jedino \u0161to u postavljenome zvu\u010di uvjerljivo je etni\u010dka konvergencija s Vlasima koji uistinu jesu bili veliki nositelji migracija tijekom osmanske vladavine. Vjerojatnije je dodu\u0161e da su doti\u010dne skupine \u00bbRvata\u00ab posvjedo\u010dene u Srbiji tijekom 14. i 15. st. pre\u017eivjele jo\u0161 iz vremena Avarskoga kaganata kada su razne dru\u0161tvene grupe bile jako mobilne po \u010ditavome kaganatu i osnivale svoja naselja pod druk\u010dijim uvjetima od kasnijih vremena. Ako uzmemo u obzir Pohlovu tezu iz 1995. prema kojoj su avarski \u00bbHrvati\u00ab bili presti\u017eni sloj ratnika grani\u010dara, onda nas ne treba \u010duditi naknadno otkri\u0107e ra\u0161irenosti toponima po biv\u0161em kaganatu i opstojnost etnonima (u svrhu toga valja uzeti i primjer plemena Timo\u010dana na podru\u010dju ranosrednjovjekovne Srbije).  <\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, ostaje i pitanje kako bi se svi spomenuti nositelji etnonima \u00bbHrvat\u00ab u svoje vrijeme osje\u0107ali prema nositeljima izvedenice istoga etnonima na drugom ili susjednom podru\u010dju \u2013 da li bi ih smatrali nekako srodnima, gledali ih kao \u00abdruge Hrvate\u00bb, \u00abmanje\/vi\u0161e Hrvate\u00bb, strance \u2013 odgovor na pitanje te\u0161ko \u0107emo dobiti \u0161to vi\u0161e zadiremo u pro\u0161lost problematike.<\/p>\n\n\n\n

Na koncu valja re\u0107i sljede\u0107e: iako je autor uspio raskrinkati odre\u0111ena politi\u010dki tendenciozna i neutemeljena pisanja (npr. kod izraza \u00bblingua seruiana\u00ab); iako je uspio dokazati neke prili\u010dno velike postavke, npr. o postojanju odre\u0111enih pravoslavnih Hrvata, najvi\u0161e u biv\u0161oj Vojnoj krajini, zatim u Crnoj Gori (dodu\u0161e, doti\u010dni kraji\u0161nici su prije rezultat popravoslavljivanja biv\u0161eg katoli\u010dkoga puka ili njegov svojevoljni odlazak u pravoslavlje, nego kakvih \u00bbra\u0161kih Hrvata\u00ab); iako je uspio osporiti pozitivisti\u010dke postavke i nedostatna tuma\u010denja (str. 164-166, usp. i fusnota 54), on sam \u010dini krupne gre\u0161ke time \u0161to nedovoljno poznaje proces izgradnje identiteta u predmodernomu dobu naspram modernoga doba; zanemaruje va\u017enost konkurentnih etnonima poput \u00bbIlir\u00ab, \u00bbSlovinac\u00ab, \u00bbDubrov\u010danin\u00ab, \u00bbDalmatin\u00ab, \u00bbSlovenac\u00ab, kao i obilje regionalnih oznaka koje nisu uvijek sinonimne s \u00bbHrvat\u00ab ili s percipiranim hrvatskim prostorom; te \u0161to citate ponekad ne prenosi vjerno ili izostavlja kontekst (npr. citat iz \u010dlanka Mirjane Str\u010di\u0107 iz 1987. citira to\u010dno na 95. stranici, no ne navodi da je u biti iz fusnote 32, i izostavlja bitni kontekst za \u0161iru identitetsku pri\u010du). Tu je jo\u0161 sporan pokoji rubni i pristrani komentar, npr. o naravi jugoslavenskoga monarhisti\u010dkoga re\u017eima u tretmanu \u00bbdomoljuba\u00ab (sic!) Milana \u0160ufflaya ili jugoslavenskoga komunisti\u010dkoga re\u017eima prema slovenskom povjesni\u010daru Ljudmilu Hauptmannu \u00bbzbog njegove prohrvatske orijentacije\u00bb, odnosno amaterskom povjesni\u010daru Kerubinu \u0160egvi\u0107u, ne spominjuju\u0107i njegovu ulogu u NDH (usp. str. 236, fusn. 70).<\/p>\n\n\n\n

Ovaj osvrt je bio kratki poku\u0161aj ocjenjivanja djela koje ima vrlo \u0161iroki tematski i vremenski raspon. Za cjeloviti pregled ovoga djela trebalo bi ispisati barem jo\u0161 deset stranica teksta. Iz svega dosad prilo\u017eenog mo\u017ee se ustanoviti sljede\u0107e: na svu \u017ealost, iako je knjiga puno obe\u0107avala \u2013 te premda bi trebala dobiti povoljniju ocjenu zbog jako opskurne i nezahvalne teme, koje se autor smjelo uhvatio u ko\u0161tac \u2013 mora se jasno istaknuti da je zadatak tek polovi\u010dno ispunila, odnosno, Gr\u010devi\u0107eva monografija je u ovom trenutku, grubo re\u010deno, osrednje postignu\u0107e. No ukoliko bi se napisalo nadopunjeno i ispravljeno drugo izdanje knjige, djelo bi moglo dosegnuti jako visoku kvalitetu i poslu\u017eiti kao temeljna knjiga za prou\u010davanje opskurnih i spornih tema kroatistike. Me\u0111utim, i ovakva \u0107e svakako biti zanimljiva i korisna mnogim \u010ditateljima.  <\/p>\n\n\n\n

Moreno Vuleta<\/em> \u2013 Zvonimir Plavec<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> Walter Pohl, \u201eOsnove hrvatske etnogeneze,\u201c u: Etnogeneza Hrvata<\/em>, ur. Neven Budak (Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta, 1995), 94, 96.<\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a> Isto, znanstvena bilje\u0161ka 27 na stranici 92.<\/p>\n\n\n\n

[3]<\/a> \u00bbNavodi bizantskih pisaca ne dopu\u0161taju nam izjedna\u010davanje stanovnika Duklje u 11. i 12. st. bilo sa Srbima, bilo s Hrvatima, iako ih poznaju pod oba imena (ali i kao Dalmate).\u00ab Neven Budak, \u201eMnogostrukost identiteta\u201c, u: Neven Budak \u2013 Tomislav Raukar, Hrvatska povijest srednjeg vijeka<\/em> (Zagreb: \u0160kolska knjiga, 2006), 52.<\/p>\n\n\n\n

[4]<\/a> Uspore\u0111uju\u0107i ih s hipotetskim Hrvatima u Panoniji: \u00bbVjerojatno je sudbina tamo\u0161njih nositelja hrvatskog imena  bila sli\u010dna onoj Hrvata u Karantaniji, Duklji ili \u010ce\u0161koj (…).\u00ab Neven Budak, \u201ePanonija \u2013 Sisa\u010dka kne\u017eevina \u2013 Slavonija\u201c, u: Neven Budak \u2013 Tomislav Raukar, Hrvatska povijest srednjeg vijeka<\/em> (Zagreb: \u0160kolska knjiga, 2006), 53.<\/p>\n\n\n\n

[5]<\/a> Neven Budak, Hrvatska povijest od 550. do 1100<\/em>. (Zagreb: Leykam international d.o.o., 2018), 51, 101.<\/p>\n\n\n\n

[6]<\/a> Isto, 235.<\/p>\n\n\n\n

[7]<\/a> Tomislav Raukar, \u201eDukljanski iver\u201c, u: Hrvatsko srednjovjekovlje:<\/em> prostor, ljudi, ideje<\/em> (Zagreb: \u0160kolska knjiga, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, 1997), 272-273.<\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-30694","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30694","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30694"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30694\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30697,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30694\/revisions\/30697"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30694"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30694"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30694"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}