{"id":30478,"date":"2022-03-18T18:00:07","date_gmt":"2022-03-18T18:00:07","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=30478"},"modified":"2022-03-18T18:00:21","modified_gmt":"2022-03-18T18:00:21","slug":"ivan-smiljanic-prikaz-knjige-stipe-kljaic-povijest-kontrarevolucije-hrvatska-konzervativna-misao-od-1789-do-1989-2021","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=30478","title":{"rendered":"Ivan Smiljani\u0107 – prikaz knjige – Stipe Kljai\u0107, “Povijest kontrarevolucije: hrvatska konzervativna misao od 1789. do 1989.”, 2021."},"content":{"rendered":"\n

Stipe Kljai\u0107, Povijest kontrarevolucije: hrvatska konzervativna misao od 1789. do 1989.<\/em>, Naklada P.I.P. Pavi\u010di\u0107, Zagreb 2021, 380 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Tijekom vremena prijelomnih povijesnih doga\u0111anja i dalekose\u017enih mijena \u010desto se ne primijeti ili barem postoji neka pre\u0161utna tendencija da se previdi i zanemari jedan dugotrajni proces otpora tim promjenama u nekoj politi\u010dkoj zajednici, a koji je oslonjen na vi\u0161estoljetne tradicionalne strukture i razborita na\u010dela provjerena iskustvenom praksom. Koliko god drasti\u010dnost i radikalnost neke revolucije trenuta\u010dno zaslijepila njene suvremenike, ne mo\u017ee se pore\u0107i da je na djelu uvijek istodobno i inherentna otpornost preddr\u017eavnih i preddru\u0161tvenih struktura (u obli\u010dju obitelji, vjerske zajednice i naroda), pa zato ne trebaju \u010duditi iznimni napori novouspostavljenih revolucionarnih vlasti da poku\u0161aju nasilnim putem razvrgnuti te tradicionalne sveze i sklonosti me\u0111u ljudima, ali ni njihova neuspje\u0161nost u suprotstavljanju takvim povijesnim procesima \u201edugoga trajanja\u201c. Upravo su ti procesi ono \u0161to revolucionarne silnice, svejedno bile one liberalisti\u010dke ili komunisti\u010dke, progla\u0161avaju suprotnima sebi, odnosno kontrarevolucijom kao politi\u010dkim ili vojnim pothvatom utemeljenim u politi\u010dkoj ideologiji (primjerice, ustanak plemstva u francuskoj pokrajini Vandeji 1793. godine) te filozofiji konzervativizma i njegovim klju\u010dnim intelektualnim subjektima kao nositeljima tih ideja. Ogleda se to, primjerice, u tome \u0161to su svi protukonzervativni politi\u010dki pravci, kao povijesne pojave, u bitnom smislu odre\u0111eni, aristotelovski re\u010deno, kategorijom vremena (u smislu usmjerenosti prema utopijskoj budu\u0107nosti), dok je realisti\u010dki konzervativizam posvema obilje\u017een kategorijom prostora, \u0161to \u0107e re\u0107i da prihva\u0107a zadane danosti koje se ne daju stvoriti ex nihilo<\/em>. U tome le\u017ei i korijen konzervativnoga uvjerenja da je narav \u010dovjeka u su\u0161tini nepromjenjiva te da ju se ne mo\u017ee reformirati, popraviti ili preoblikovati izvanjskim zahvatima.<\/p>\n\n\n\n

Stipe Kljai\u0107 (r. 1982.) u svojoj knjizi Povijest kontrarevolucije: hrvatska konzervativna misao od 1789. do 1989.<\/em>, uz dodatak iznimno uspjeloga simboli\u010dnoga grafi\u010dkog rje\u0161enja za njene korice, donosi pregled povijesti ideje konzervativizma kroz prizmu dvanaestorice zna\u010dajnih hrvatskih intelektualaca kao njenih idejnih nositelja. Kljai\u0107, znanstveni suradnik Hrvatskoga instituta za povijest, ovime se hrvatskoj historiografskoj znanosti predstavio kao jedan od vode\u0107ih hrvatskih povjesni\u010dara ideja i intelektualne povijesti, dok o vrijednosti s\u00e2me knjige svjedo\u010de i takva imena njenih recenzenata poput Tihomira Cipeka, Stjepana \u0106osi\u0107a, Maria Jareba i Josipa Vrande\u010di\u0107a. Ovo je ve\u0107 druga Kljai\u0107eva knjiga koja se bavi tim specifi\u010dnim historiografskim subdisciplinama, uz njegovu pro\u0161lu iznimnu studiju pod naslovom Nikada vi\u0161e Jugoslavija: intelektualci i hrvatsko nacionalno pitanje <\/em>objavljenu 2017. godine. Povijest kontrarevolucije<\/em> knjiga je obilje\u017eena programatskim filozofsko-povijesnim uvidom Milana \u0160ufflaya da nema te ideje budu\u0107nosti koja bi u narodnim redovima mogla imati snagu pro\u0161losti. Tematizira upravo dvanaest takvih mislitelja i intelektualaca koji su djelovali u okviru hrvatske politi\u010dke i filozofske misli od po\u010detka Francuske revolucije sve do Bar\u0161unaste revolucije, odnosno pada Berlinskoga zida i raspada SSSR-a, smatraju\u0107i da je upravo takav metodolo\u0161ki pristup redukcije povijesnih zbivanja na zna\u010dajne duhovne veli\u010dine hrvatske povijesti najkorisniji i najprimjereniji tematici s\u00e2me knjige, koja za svoj ni\u0161ta manje va\u017ean cilj ima i skidanje one damnatio memoriae<\/em> s istaknutih imena hrvatske intelektualne povijesti, ali i s povijesne pojave konzervativizma kao takvoga.<\/p>\n\n\n\n

Pojavu modernoga oblika konzervativizma mo\u017eemo slijediti od djela Josepha de Maistrea Razmi\u0161ljanja o Francuskoj<\/em> iz 1796. godine, Fran\u00e7ois-Ren\u00e9a de Chateaubrianda, Louisa de Bolanda, Alexisa de Tocquevillea ili pak Edmunda Burkea s njegovom knjigom Razmi\u0161ljanja o revoluciji u Francuskoj <\/em>iz 1790. godine, dok je to u Hrvatskoj slu\u010daj s djelovanjem bra\u010dkoga franjevca Andrije Doroti\u0107a. Za hrvatski \u0107e oblik konzervativizma biti karakteristi\u010dno pozivanje na povijesni i dr\u017eavno-pravni kontinuitet simbola hrvatske dr\u017eavnosti (ban i Hrvatski sabor) te na pripadnost hrvatske politi\u010dke nacije u okrilje zapadnokr\u0161\u0107anske europske civilizacije (antemurale Christianitatis<\/em>). Osobito \u0107e to do\u0107i do izra\u017eaja u 20. stolje\u0107u suprotstavljanjem konzervativno-nacionalisti\u010dkih hrvatskih idejnih i politi\u010dkih snaga postojanju obiju Jugoslavija kao tvorbi gotovo izravno proizi\u0161lih iz Francuske i Ruske revolucije. Ne treba zaboraviti da su u ideologiji marksizma upravo Hrvati ozna\u010deni kao \u201ereakcionarni narod\u201c zbog velike uloge bana Josipa Jela\u010di\u0107a u gu\u0161enju Ma\u0111arske revolucije 1848. godine te koji, stoga, nema budu\u0107nosti u nadolaze\u0107im revolucionarnim gibanjima u Europi i svijetu. Upravo odatle i na\u010delna nezainteresiranost ve\u0107ega dijela hrvatske historiografije sklone progresivisti\u010dkom shva\u0107anju povijesti da se upusti u sustavno i detaljno prou\u010davanje konzervativnih silnica i snaga u hrvatskoj povijesti, poglavito onoj modernoj i suvremenoj. Te su snage bile fragmentirane u arhivskoj gra\u0111i vrlo problemati\u010dnoj za skupljanje, pa samim time i za njihovu primjerenu historiografsku analizu koju je poduzeo autor:<\/p>\n\n\n\n

\u201eKako se nalazila razasuta po raznovrsnim povijesnim izvorima i prisutna kod brojnih autora i ustanova u nepreglednim povijesnim tekstovima i ra\u0161\u010dlambama, moja je te\u017enja bila sakupljanje tih razbacanih fragmenata u jednu suvislu cjelinu, kako bi se ponudila jedna pregledna sinteza te rijetko istra\u017eivane i dosad nedovoljno vrednovane ba\u0161tine.\u201c (str. 25)<\/p>\n\n\n\n

Tijekom dvaju stolje\u0107a pojave onoga modernoga, od Francuske revolucije 1789. godine, konzervativizam je podrazumijevao mnoge stvari, no u suprotstavljanju revolucionarnim idejama ponajprije pretpostavljanje ideje poretka i stabilnosti ideji slobode. Naime, s obzirom na to da je rije\u010d o ideji, a ideje su kao takve uvijek \u017eivotne i stoga dinami\u010dne, tako je i konzervativizam isprava ozna\u010den kao reakcija protiv nastupaju\u0107ih savezni\u010dkih ideologija nacionalizma, liberalizma i demokratizma, ukratko kao politi\u010dka filozofija, kako to sa\u017eima Josip Vrande\u010di\u0107, \u201edru\u0161tvene evolucije, smisla i zdravog razuma\u201c, koja \u0107e ljude smatrati jednakima u njihovim bogomdanim pravima, ali beskrajno razli\u010ditima po njihovim prirodnim sposobnostima. Kasnije \u0107e konzervativizam svoga prirodnoga saveznika prona\u0107i u nacionalizmu, ponajprije u zajedni\u010dkom stavu o nepromjenjivosti b\u00eeti ljudske naravi, ostaju\u0107i u opoziciji spram individualisti\u010dkoga liberalizma i etatisti\u010dkoga socijalizma\/komunizma, iako je te\u0161ko konzervativizam uop\u0107e definirati tek kao jednu od ideologija jer \u010desto nema izgra\u0111en koherentan sistem misli, nego se vi\u0161e radi o svjetonazoru koji se nesvjesno \u017eivi, a misaono izgra\u0111uje tek kad se osjeti ugro\u017eenim od promjena koje zagovaraju neke revolucionarne ideologije. Upravo zato, primjerice, Karl Mannheim razlikuje tradicionalni i moderni konzervativizam koji ne nastoji tek o\u010duvati pro\u0161li status quo<\/em>, nego i djelovati kao preporoditeljska snaga u opreznom stvaranju novih vrijednosti (primjerice, konzervativna revolucija u Njema\u010dkoj). Priznaju\u0107i da je pojam konzervativnoga iznimno kompleksan i vi\u0161ezna\u010dan, Kljai\u0107 ipak shva\u0107a b\u00eet konzervativizma koju sa\u017eeto opisuje:<\/p>\n\n\n\n

\u201eNa primjer, ako sebe revolucionarstvo promi\u010de kao ideologiju futura i nade, racionalizma i revolucije, onda je konzervativnost dijametralno suprotna filozofija \u017eivota \u0161to vidno naginje k historicizmu, iskazuju\u0107i veliko divljenje i po\u0161tovanje prema pro\u0161losti. Konzervativni duh resi oprezna sumnji\u010davost prema svemu novom \u0161to nije dokazano i provjereno kroz iskustvo, u \u0161to se ubrajaju sve novotarije koje neminovno donosi svako povijesno vrijeme. Konzervativni instinkt nema beskrajno povjerenje u svemo\u0107nu snagu ljudskog razuma i ne da se zanositi njegovim \u02bdvelikim idejama\u02bc. Dapa\u010de, takve mu ideje izgledaju zavodljivo privla\u010dne koje po dru\u0161tvo mogu biti potencijalno pogubne, zato je konzervativac zainteresiran za aktualno, a ne za idealno stanje o kojem je vo\u0111enje rasprave besplodno sanjarenje.\u201c (str. 13)<\/p>\n\n\n\n

Kljai\u0107 \u010ditatelja suvereno vodi kroz intelektualne biografije dvanaest hrvatskih konzervativnih intelektualaca, a to suho\u0111enje \u010ditatelja i autora zapo\u010dinje pregledom konzervativnih misli suvremenika revolucionarnih zbivanja u Francuskoj Andrije Doroti\u0107a (1761.-1837.). Taj \u201eza\u010detnik hrvatske Vandeje\u201c utjelovljenje je postavke da se kontrarevolucije ra\u0111aju ujedno s revolucijama s kojima odmah potom stupaju u dijalekti\u010dki povijesni odnos suprotstavljanja. Naime, Doroti\u0107 je, kao poprili\u010dno u\u010den filozof i teolog koji je ostvario zavidnu profesorsku karijeru na sveu\u010dili\u0161tima Papinske Dr\u017eave, mogao zamijetiti klice revolucionarnih gibanja u idejnom pokretu racionalisti\u010dkoga prosvjetiteljstva, \u0161to mu kao provincijalu Dalmatinske franjeva\u010dke provincije Presvetoga Otkupitelja usmjerenom na odgoj i obrazovanje mladih sjemeni\u0161taraca nikako nije moglo promaknuti. Francuskim revolucionarnim idejama o politi\u010dkom trojstvenom principu slobode, jednakosti i bratstva, u kojima je ionako gledao \u201eprevratni\u0161tvo bo\u017eanskoga poretka\u201c, suprotstavljao se ne samo svojim filozofskim i teolo\u0161kim u\u010denjima (poglavito pi\u0161u\u0107i protiv metafizi\u010dkih u\u010denja Ren\u00e9a Descartesa) nego i prakti\u010dnim politi\u010dkim radom uslijed otpora francuskoj vladavini nad Dalmacijom od 1806. do 1813. godine. Ve\u0107 je od propasti Mleta\u010dke Republike 1797. godine, gdje je tada i boravio kao profesor filozofije i teologije, u sklopu hrvatske nacionalne ideje \u010dvrsto zastupao koncepciju politi\u010dkoga ujedinjenja Dalmacije s Banskom Hrvatskom pod \u017eezlom habsbur\u0161ke dinastije, na osnovi priznavanja starih pravica i privilegija Kraljevine Dalmacije u zajedni\u0161tvu s Trojednom Kraljevinom Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a nasuprot profrancuskoga republi\u010dkoga ustroja u Veneciji ili izravnoga francuskog revolucionarnog vrhovni\u0161tva preko politi\u010dkoga koncepta Ilirskih pokrajina. Na zahtjev da tekst Nauk za Dalmatinski narod <\/em>prevede s francuskoga jezika na hrvatski kratko je poru\u010dio:<\/p>\n\n\n\n

\u201eNauk smrdljiv nije meni du\u0161a dopustila da u ilirski istoma\u010dim jezik, niti da privoljim da razasut bude po mojoj Domovini na iskrnutje prave vire katoli\u010danske; zato povratio sam isti rukopis i prido u ruke Dandolove s razlozim moga nemogu\u0107stva.\u201c (str. 48)<\/p>\n\n\n\n

Generalni providur Vincenzo Dandolo osudio ga je zbog protufrancuskoga djelovanja na smrt, pa preko Bosne i Slavonije dolazi do Zagreba gdje kasnije postaje \u010dak i ravnateljem tajne dr\u017eavne policije, a smatraju ga i za spiritus movens<\/em> protufrancuskih pu\u010dkih ustanaka 1809. i 1813. godine u Dalmaciji. Tako je idejni konzervativizam u Doroti\u0107u do\u017eivio povijesnu sintezu s politi\u010dkim djelovanjem u konkretnoj povijesnoj zbilji. <\/p>\n\n\n\n

Sljede\u0107i konzervativni politi\u010dar i intelektualac \u010diju misao Kljai\u0107 analizira jest Mihovil Pavlinovi\u0107 (1831.-1887.), sve\u0107enik, dru\u0161tveni reformator i prvak Narodne stranke u Dalmaciji s kojom je uspio slomiti mo\u0107 dalmatinskoga autonoma\u0161tva pod austrijskim patronatom u politi\u010dkim borbama od 1861. do 1882. godine. Njegova se konzervativna misao, u suradnji s liberalnim narodnja\u0161tvom predvo\u0111enim Mihom Klai\u0107em i Natkom Nodilom, sastoji prvenstveno u pozivanju na sintezu dvaju temeljnih na\u010dela njegove misli \u2013 katoli\u010dku vjeru i hrvatsku nacionalnu ideju koja ima preporoditi i pro\u017eeti dalmatinski narod i ujediniti ga s ostalim Hrvatima iz Banske Hrvatske. Novu nacionalnu ideju hrvatstva poku\u0161avao je s izmiriti sa starim na\u010delima dinasti\u010dkoga legitimizma i katoli\u010danstva. Iako je u na\u010delu bio konzervativni politi\u010dar (pozivanje na hrvatsko povijesno pravo i odbacivanje jednostrane primjene prirodnoga prava nacija, legitimizam prema habsbur\u0161koj dinastiji, antietatizam i anticentralizam, osuda racionalizma i naturalizma, na\u010delo evolucije protiv na\u010dela revolucije, ideja da su brak i obitelj temelj nacije itd.), to ga nije sprje\u010davalo da bude pobornik liberalne struje katolicizma u 19. stolje\u0107u, po uzoru na politi\u010dku i vjersku praksu svojevrsnoga supostojanja katolicizma i liberalnoga gra\u0111anskoga dru\u0161tva u Belgiji i Francuskoj. Otuda i Pavlinovi\u0107eva bliskost s \u0111akova\u010dkim biskupom Josipom Jurajem Strossmayerom po pitanju liberalnoga katolicizma nasuprot struji proaustrijskoga konzervativnoga katolicizma koju je predvodio zagreba\u010dki nadbiskup Juraj Haulik. Temeljna Pavlinovi\u0107eva misao izra\u017eena je u njegovoj programatskoj lozinki \u201eSve za Boga i Trojednu Hrvatsku\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Pavlinovi\u0107ev blizak politi\u010dki suradnik i duhovni istomi\u0161ljenik bio je hrvatski politi\u010dar i pravnik Kosto Vojnovi\u0107 (1832.-1903.), predstavnik Boke kotorske u Dalmatinskom saboru u Zadru od 1861. do 1871. godine i vode\u0107a li\u010dnost Narodne stranke u Dalmaciji. Kasnije \u0107e, uz presudnu pomo\u0107 Strossmayera, dospjeti na poziciju sveu\u010dili\u0161ne profesure u Zagrebu, pa i obna\u0161ati dekansku i rektorsku du\u017enost. U politici se Vojnovi\u0107 usmjerio prema zastupanju kr\u0161\u0107anskih moralnih na\u010dela nasuprot liberalnim zahtijevanjima reformi u dru\u0161tvenom i politi\u010dkom \u017eivotu (gra\u0111anski model braka i sekularizacija \u0161kolstva), \u0161to mo\u017ee kao \u201efilozofski chaos\u201c samo razgra\u0111ivati Res Publica Christiana<\/em> sazdanu na instituciji sakramentalnoga braka i kr\u0161\u0107anskom odgoju gra\u0111ana. Upravo stoga u katastrofi revolucionarne i liberalne Francuske u bitci kod Sedana 1870. godine promatra antipod na kr\u0161\u0107anskom moralu sagra\u0111enoj uzoritoj Dubrova\u010dkoj Republici. Da je bio dosljedni pobornik takvih ideja, svjedo\u010di i njegovo savezni\u0161tvo s Pavlinovi\u0107em prilikom odbijanja Klai\u0107eva strana\u010dkoga programa 1873. godine u kojem je pitanje religije protuma\u010deno kao privatna stvar pojedinca, a i kasniji intelektualni i politi\u010dki napori u razvijanju apologije kr\u0161\u0107anske vjere i razvijanju katoli\u010dkoga lai\u010dkoga pokreta na temeljima emancipacije katoli\u010dkih Iraca pod vodstvom odvjetnika Daniela O\u02bcConnella i njime inspiriranih predvodnika konzervativizma poput Johna R. R. Tolkiena, Christophera Dawsona i kardinala Johna Henryja Newmana:<\/p>\n\n\n\n

\u201eOsnivaju\u0107i se na iskustvu stolje\u0107a, koja nam ka\u017eu kakove su plodove kr\u0161\u0107anska pedagogika za devetnaest stolje\u0107a, donijela u \u010ditavoj civiliziranoj Europi, a napose domovini na\u0161oj, mo\u017eemo tvrditi, da svaka odgoja, koja bi u Hrvatskoj apstrahirala od kr\u0161\u0107anskih ideala, koja bi i negativnim na\u010dinom mukom mimoi\u0161la \u010dimbenike kr\u0161\u0107anskoga uzgajanja, koja bi mislila da u\u010ditelji mogu bez Boga i Krista Gospoda, hrvatskoj mlade\u017ei budi u pu\u010dkim, budi u srednjim \u0161kolama udariti temelj odgoja, osujetila bi najglavniju zada\u0107u sveu\u010dili\u0161ta, dapa\u010de bi dorezala \u017eile stablu hrvatske kulture, te bi ubila u povodu za Boga i za domovinu mladence na\u0161e.\u201c (str. 92)<\/p>\n\n\n\n

Svakako jedno od najimpozantnijih imena u Kljai\u0107evoj knjizi pripada \u0111akova\u010dko-srijemskom biskupu Josipu Juraju Strossmayeru (1815.-1905.), tomu, kako ga je nazvao papa Lav XIII., Magnus Croata et Slavus<\/em> te poborniku kulturnoga kroatocentri\u010dnoga jugoslavizma. Strossmayera je, pomalo paradoksalno, upravo Filip Lukas u svojoj knjizi Strossmayer i hrvatstvo<\/em> branio od iskrivljavanja nauka ponekih ideologa koji su Strossmayera prikazivali kao osnivatelja politi\u010dkoga integralnoga jugoslavenstva utemeljeno na sekulariziranoj liberalnoj ideologiji. Strossmayer je, prije svega pod svojim znamenitim geslom \u201eSve za vjeru i domovinu\u201c, jedan od podupiratelja hrvatskoga kulturnoga i gospodarskoga procvata. Ujedno je i jedan od najzaslu\u017enijih ljudi za zapo\u010dinjanje procesa nacionalne integracije hrvatskoga naroda, u \u010demu je vidio i svojevrsnu mogu\u0107nost za \u0161irenje katoli\u010danstva prema pravoslavnom i muslimanskom stanovni\u0161tvu na slavenskom Jugu, kao i za njihovo okupljanje oko Hrvatske i Zagreba kao kulturnoga i, s obzirom na Strossmayerovo zagovaranje osnutka Akademije 1867. godine i Sveu\u010dili\u0161ta 1874. godine kao \u201ehrama posve\u0107enoga istini\u201c, obrazovnoga sredi\u0161ta svih Slavena u Monarhiji. Te su institucije po njegovoj zamisli nosile svrhu borbe protiv racionalisti\u010dkoga i pozitivisti\u010dkoga svjetonazora, kojemu u temelju stoje materijalizam i u kona\u010dnici ateizam, ali i borbu protiv utjecaja slobodnoga zidarstva na odgoj i obrazovanje mladih umova. Kao branitelj utjecaja religije na sav \u010dovjekov \u017eivot, u Habsbur\u0161koj je Monarhiji vidio idealiziranoga branitelja katoli\u010danstva pred protestantizmom i islamom, pa se upravo zato, u svrhu njezina spa\u0161avanja, zalagao za unutarnju federalizaciju i hrvatsku dr\u017eavnu autonomiju u tom politi\u010dkom okviru, unutar kojega mu je apsolutni utjecaj dr\u017eave na dru\u0161tvo i religiju bio potpuno neprihvatljiv, u \u010demu je ionako vidio tek svojevrsnu zabludu i herezu modernih vremena.<\/p>\n\n\n\n

Na tek otvorenom Kraljevskom hrvatskom sveu\u010dili\u0161tu Franje Josipa I., ponajprije zahvaljuju\u0107i Strossmayerovim financijskim i intelektualnim naporima, prvim doktorom filozofije 1880. godine disertacijom pod naslovom Etika i poviest<\/em> postao je \u0110uro Arnold (1853.-1941.). Filozofijski je branitelj vrjednota konzervativizma, pristalica klasi\u010dnoga i protumodernisti\u010dkoga poimanja filozofije kao metafizike (nasuprot filozofijskim u\u010denjima Friedricha Nietzschea i Augustea Comtea te znanstvenim zagovornicima biologizma i naturalizma poput Ernsta Haeckela) i apologet kr\u0161\u0107anstva pred modernim monisti\u010dkim filozofijama scijentizma, romantizma te pozitivizma i pesimizma. Ta su moderna shva\u0107anja uvjetovala povijesni proces posvema\u0161nje tehnizacije i scijentifikacije zapadnoeuropskih dru\u0161tava uronjenih u ideologem neprestanoga znanstvenoga progresa i \u0161irenja liberalisti\u010dkoga poimanja slobode. Od takvih razornih utjecaja nije ostala po\u0161te\u0111ena ni pedagogija koja bez kr\u0161\u0107anstva, prema Arnoldu, ne mo\u017ee na modernisti\u010dkim temeljima nikada izgraditi \u201epotpunoga \u010dovjeka\u201c. Glede njegovih protivljenja modernisti\u010dkim zahtjevima naprednja\u010dke omladine za na\u010delom kozmopolitizma, ponajprije u knji\u017eevnosti \u2013 \u0161to \u0107e rezultirati nimalo laskavim postupkom Miroslava Krle\u017ee kada je Vladimiru Filipovi\u0107u zabranio pisanje enciklopedijske natuknice o \u0110uri Arnoldu kao prvom zagovorniku pisanja enciklopedije na hrvatskom \u2013 odlu\u010dno staje na stranu obrane tradicionalizma:<\/p>\n\n\n\n

\u201eZaku\u010dasti problemi, uzajmljeni prirodnim i sociolo\u0161kim znanostima, brutalna anatomija moralnih lje\u0161ina, bezdu\u0161na psihologija perverznih individua i cini\u010dko izrugivanje vjerskih svetinja, u\u010dini\u0161e od njih neku vrstu statistike za ljudsku zvjerad. Kopiraju\u0107i u kratko, ropski tudjinu, lijepa je knjiga izgubila svoj kompas.\u201c (str. 128)<\/p>\n\n\n\n

Filozofijski iznimno relevantnu kritiku modernisti\u010dkih stremljenja sa stajali\u0161ta neoskolastike ponudio je Viroviti\u010danin Stjepan Zimmermann (1884.-1963.), koji \u0107e 1946. godine zbog kritike marksisti\u010dke ideologije i njegova zalaganja za samostalnu hrvatsku dr\u017eavu, u kojoj je vidio rezultat povijesnoga kontinuiteta hrvatske dr\u017eavnosti, biti prisilno umirovljen sa sveu\u010dili\u0161ne katedre, a zabranjena mu je i izdava\u010dka djelatnost. Svojom obranom tradicionalizma na polju psihologije sukobio se s Ramirom Bujasom, a na podru\u010dju filozofije s Albertom Bazalom. Upravo se u tomu ogledao sukob konzervativizma utemeljenoga na katoli\u010danstvu s modernisti\u010dkim liberalizmom kao prevladavaju\u0107om ideologijom obrazovane hrvatske elite toga doba, ali i sa sve izra\u017eenijom marksisti\u010dkom ideologijom, pa i s nacionalsocijalizmom kao poku\u0161ajem obnove starogermanske mitologije, fa\u0161izmom i nacionalizmom. Prema Zimmermannu, sve su to tek izrazi duhovne krize koja rezultira krizom kulture i dovodi do gigantskih globalnih sukoba potpomognutih neizmjernom mo\u0107i tehnike. Koncept hrvatske dr\u017eavnosti, uz sveprisutni odmak od usta\u0161koga re\u017eima u njoj, bio mu je nu\u017ean kao kulturni okvir za slobodan i pravi\u010dan razvoj hrvatske nacije, dok se glede njezina unutarnjega ure\u0111enja opredijelio za \u201etre\u0107i put\u201c kr\u0161\u0107anskoga korporativizma:<\/p>\n\n\n\n

\u201eU poviestnom se smislu europska sfera pokriva s kr\u0161\u0107anstvom, pa je tako hrvatski narod dobio naziv antemurale christianitatis<\/em>. Ve\u0107 na tom je putu hrvatski narod stekao pravo i na svoj vlastiti \u017eivot, a to je pravo ostvarivo samo u nezavisnoj dr\u017eavi. Da bude predzi\u0111e kr\u0161\u0107anstva, hrvatski je narod kroz stolje\u0107a izdr\u017eao u krvavim borbama i taj isti narod je i danas na braniku svoje slobode. Ta su stolje\u0107a \u017eivotne borbe ve\u0107 sama po sebi stvorila uvjet prava na dalji obstanak hrvatske dr\u017eave.\u201c (str. 145)<\/p>\n\n\n\n

Dominikanac Dominik Bara\u010d (1912.-1945.) vlastitim je \u017eivotom platio konzervativno svjetonazorsko usmjerenje i uvjerenost u ispravnost filozofije tomizma, zadobivenu ponajprije sociologijskim uvidima u b\u00eet bolj\u0161evizma kao moderne politi\u010dke religije u kojoj je kao krajnji cilj postulirano odumiranje dr\u017eave kao oru\u0111a vladaju\u0107e klase za izrabljivanjem i kontroliranjem podre\u0111enoga proletarijata, \u0161to je i izrazio u svojoj doktorskoj disertaciji obranjenoj 1942. godine na Sveu\u010dili\u0161tu Angelicum u Rimu. 1944. godine napisao je i knjigu pod naslovom Socialna filozofija bolj\u0161evizma<\/em> u kojoj je bolj\u0161evizam tuma\u010dio kao izdanak zapadne gra\u0111anske misli, ali jo\u0161 i vi\u0161e specifi\u010dnoga mesijanizma svojstvenoga ruskomu narodu (Moskva kao \u201etre\u0107i Rim\u201c), za \u0161to mu kao inspirativni uzori slu\u017ee djela Aleksandra Hercena i Nikolaja Berdjajeva koji su slo\u017eni u svojim etnopsiholo\u0161kim tvrdnjama da kolektivna svijest ruskoga naroda nema osje\u0107aja za mjeru, granicu ili zlatnu sredinu, \u0161to je bilo pogodno tlo za razvijanje revolucionarnih teorija.<\/p>\n\n\n\n

Novinar i pravnik Milivoj Magdi\u0107 (1900. -1948.) bio je obra\u0107enik na konzervativizam s revolucionarnoga politi\u010dkoga usmjerenja marksizma, odnosno s progresivisti\u010dki usmjerenoga jugoslavenskoga nacionalizma \u201eKamova pokoljenja\u201c, inspiriranoga liberalnim idejama Tom\u00e1\u0161a Masaryka. Postao je veliki zagovornik hrvatstva i katolicizma oslobo\u0111enoga jugoslavenskih natruha, \u0161to \u0107e u kona\u010dnici biti i klju\u010dni razlog njegove smrtne presude. U svojoj \u0107e knjizi Liberalizam i socijalna problematika u Hrvatskoj<\/em> iz 1940. godine trajno raskrstiti s marksisti\u010dkom ideologijom kolektivizma, a zagovarat \u0107e i odmak od liberalizma kao individualizma prema autohtonom \u201ehrvatskom putu\u201c u politi\u010dko-ekonomskom smislu izgradnje organske cjeline svih slojeva na temelju katoli\u010danstva kao \u010dimbenika duhovne integracije zapadne civilizacije okrenutoga nadnaravnom politi\u010dkom poretku i objektivno va\u017ee\u0107em moralnom zakonu, dok \u0107e istovremeno donijeti kritiku svih tada vladaju\u0107ih totalitarnih ideologija \u2013 ni\u0161ta drugo doli povijesnih izdanaka liberalizma \u2013 nacionalsocijalizma, fa\u0161izma i komunizma zagovaranjem pojma naroda kao duhovne zajednice i povijesne kategorije \u201edugoga trajanja\u201c.<\/p>\n\n\n\n

U dvostoljetnoj povijesti hrvatske konzervativne misli va\u017enu etapu predstavlja bra\u010dki dominikanac Hijacint Bo\u0161kovi\u0107 (1900.-1947.), pobornik tradicionalnoga usmjerenja tomisti\u010dke filozofije. Pozivaju\u0107i se na enciklike pape Pija XI. Non abbiamo bisogno<\/em> iz 1931. godine i Mit brennender Sorge<\/em> iz 1937. godine, dao je zna\u010dajan obol kritici povijesnih fenomena fa\u0161izma i nacionalsocijalizma koje je poistovje\u0107ivao s radikalnim izrazima modernoga liberalizma, tek u prijetvornom obli\u010dju nekakve kontrarevolucije ili konzervativizma, \u010dime \u0107e se Bo\u0161kovi\u0107 zapravo dobar dio svoga iznimno plodonosnoga spisateljskoga \u017eivota i baviti (poglavito u svojoj knjizi Filozofski izvori nacionalsocijalizma i fa\u0161izma<\/em> iz 1939. godine). Sasvim iste poglede na te povijesne fenomene dijelio je s Bo\u0161kovi\u0107em i Friedrich A. Hayek u svojoj knjizi Put u ropstvo<\/em>. Upravo stoga ne trebaju \u010duditi i do danas relevantni njegovi filozofijski i znanstveni uvidi u korijene tih modernih politi\u010dkih pokreta, koje pronalazi ve\u0107 u radikalnom diskontinuitetu renesansnih filozofa i protestantskih revolucionara s tada dominantnom srednjovjekovnom kr\u0161\u0107anskom ba\u0161tinom teocentrizma i u njihovom posljedi\u010dnom skretanju prema homocentrizmu kao raskri\u017eju prema dvama krajnostima ekstremnoga racionalizma i voluntaristi\u010dkoga iracionalizma, u politici izra\u017eenome u diktatorskim poredcima modernih politi\u010dkih religija na temeljima hegelijanisti\u010dke statolatrije koja neminovno, prema Bo\u0161kovi\u0107u, mora skon\u010dati u totalitarizmu.<\/p>\n\n\n\n

Konzervativizam, utemeljen na katoli\u010dkom socijalnom nauku, u misli franjevca Bonifacija Perovi\u0107a (1900.-1979.), jednoga od najve\u0107ih imena Hrvatskoga katoli\u010dkog pokreta u prvoj polovici 20. stolje\u0107a, ponajbolje se ogleda u njegovom intelektualnom i znanstvenom zanimanju za socijalnu filozofiju i sociologiju, \u0161to je i potvrdio obranom doktorske disertacije u Parizu 1932. godine pod naslovom Radni\u010dka sredina i njezin ustroj<\/em>. Prepoznavao je i shodno tomu upozoravao na opasnost od komunisti\u010dkoga revolucionarnoga preuzimanja vlasti i nasilnoga postupka brisanja kolektivnoga povijesnoga sje\u0107anja \u010ditavoga jednoga naroda kako bi se stvorio \u201enovi \u010dovjek\u201c, pritom ne zaboravljaju\u0107i napomenuti da je stvaranje \u201enovoga \u010dovjeka\u201c u \u010dinu preobra\u0107enja zapravo i temeljna nakana kr\u0161\u0107anskoga u\u010denja. Uvjeren je da \u201erevolucija mo\u017ee uni\u0161titi jedne parasite, ali zato ona stvara druge jo\u0161 gore\u201c, odnosno da konzervativna na\u010dela logike identiteta moraju neizbje\u017eno trijumfirati nad revolucionarnom dijalektikom suprotnosti. Vlastiti je konzervativizam ponajprije gradio na personalisti\u010dkoj filozofiji nadahnutoj mislima Emmanuela Mouniera, Nikolaja Berdjajeva i Jacquesa Maritaina, pa je tako kritizirao i kapitalizam i komunizam u pozadini kojih je uvijek nazirao materijalisti\u010dku filozofiju koja \u010dovjeka poku\u0161ava svesti na bivstvovanje u sferi onoga \u0161to se naziva homo oeconomicus<\/em>. U njegovim idejama o jedinstvu Europe na duhovnim temeljima kr\u0161\u0107anstva te prepoznavanju potrebe za nu\u017enom suradnjom i slo\u017eno\u0161\u0107u svih europskih dr\u017eava, Kljai\u0107 prepoznaje istost s idejama Roberta Schumana, Alcidea De Gasperija i Konrada Adenauera koji \u0107e odigrati klju\u010dnu ulogu u oblikovanju za\u010detaka politi\u010dko-ekonomskoga savezni\u0161tva europskih dr\u017eava.<\/p>\n\n\n\n

Va\u017enu postaju na putu hrvatske konzervativne misli nedvojbeno sa\u010dinjava jedan od najeminentnijih hrvatskih politi\u010dkih emigranata Bogdan Radica (1904.-1993.). U svom se bogatom i plodotvornom \u017eivotu doticao mnogobrojnih misaonih tema, no u hrvatskoj intelektualnoj povijesti svakako je najupe\u010datljivija epizoda njegova radikalnoga obra\u010duna s Miroslavom Krle\u017eom i krle\u017eijanstvom kao smjerom u anga\u017eiranoj hrvatskoj knji\u017eevnosti tijekom njezina utjecaja na \u010ditavu jednu generaciju hrvatskih studenata, \u0161to je Radica smatrao klju\u010dnom negativnom domenom \u010ditava Krle\u017eina opusa, ali i njegovim bitnim odre\u0111enjem. Taj se intelektualni sukob reflektira kroz prizmu sukoba konzervativne predanosti klasi\u010dnoj i kr\u0161\u0107anskoj ba\u0161tini jednoga povjesni\u010dara s revolucionarno intoniranim knji\u017eevnim stvarala\u0161tvom anga\u017eiranoga marksisti\u010dkoga umjetnika. Iako je Krle\u017ea, prema Radici, najva\u017eniji lik dvadesetostoljetne hrvatske knji\u017eevnosti, optu\u017euje ga za davanje legitimiteta Jugoslaviji i komunizmu, tim klju\u010dnim ideolo\u0161kim oponentima Radi\u010dina konzervativnoga razumijevanja svijeta i pozicije \u010dovjeka u njemu. Iako je Radica cijenio Krle\u017einu ulogu u intelektualnom \u017eivotu Hrvatske, prvenstveno zbog njegova djelovanja preko JAZU-a i \u010dasopisa Forum<\/em>, nakon kraha Hrvatskoga prolje\u0107a 1971. godine Krle\u017eu promatra kao oportunisti\u010dkoga apologeta komunizma i klju\u010dnoga kulturnoga ideologa titoisti\u010dkoga re\u017eima, odnosno ukratko kao \u201ekurtizana na dvoru Tita na Brionima\u201c. Da je Radica bio dosljedni konzervativni mislitelj, dokazao je i svojim protivljenjem metodologiji nove generacije hrvatskih politi\u010dkih emigranata koja se Jugoslaviji i komunizmu suprotstavljala revolucionarnim sredstvima nasilja, dok preporod hrvatske nacionalne dr\u017eave, smatrao je Radica, mo\u017ee niknuti tek iz temelja liberalne, demokratske i kr\u0161\u0107anske tradicije.<\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010dno mjesto, no mo\u017eda i klju\u010dno, u plejadi konzervativnih protagonista Kljai\u0107eve knjige pripada prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tu\u0111manu (1922.-1999.), \u010diji su \u017eivot i djelovanje neodvojivo povezani sa sudbinom stvaranja i razaranja komunisti\u010dke Jugoslavije. Druk\u010dije re\u010deno, ponovni dolazak hrvatskoga naroda na duhovnu i politi\u010dku pozornicu svjetsko-povijesnih naroda reflektira se gotovo istodobno u njegovoj emancipaciji od ideologija marksizma-lenjinizma i jugoslavenstva, \u010dijim je povijesnim porazom zapravo zavr\u0161eno revolucionarno razdoblje hrvatske povijesti u 20. stolje\u0107u. Paradoksalno je upravo to \u0161to mu je lenjinisti\u010dki takti\u010dki ustupak nacionalnom pitanju u svrhu postizanja uspjeha komunisti\u010dke revolucije na strate\u0161kom planu omogu\u0107io, upravo dalekose\u017enim uvidima u b\u00eet hrvatskoga nacionalnoga pitanja, i trajni rastanak s temeljnim zasadama marksisti\u010dke ideologije, ali i s idejama federalisti\u010dkoga jugoslavenstva. U tome Tu\u0111man dijeli sudbinu mnogih hrvatskih konzervativnih mislitelja, pa i brojnih ve\u0107 spomenutih u ovoj knjizi, no njegov monumentalan politi\u010dki i dr\u017eavni\u010dki trijumf u vidu stvaranja suverene hrvatske nacionalne dr\u017eave svrstava ga ujedno i u red najva\u017enijih pobornika ideja konzervativizma, ponajprije zahvaljuju\u0107i dubokim povijesnim uvidima zadobivenima na temelju historiografskih istra\u017eivanja. Koliko god njegov konzervativizam bio eklekti\u010dne naravi, s primjesama ranijih nagnu\u0107a marksisti\u010dke provenijencije, Tu\u0111man je postao uvjeren kako nacija i religija nisu nikakvi prijelazni oblici prema socijalisti\u010dkom raju besklasnoga dru\u0161tva, nego upravo najva\u017enije duhovne tvorbe ljudske povijesti. To \u0107e se u hrvatskoj politi\u010dkoj praksi ogledati kao politi\u010dka misao tu\u0111manizma koji \u0107e sa\u010dinjavati na\u010dela hrvatskoga povijesnoga i dr\u017eavnoga prava star\u010devi\u0107anskoga prava\u0161tva, sveobuhvatnoga radi\u0107evskoga pu\u010dkoga domoljublja i pozitivnih dosega socijalnih politika hrvatske lijeve misli. Upravo ta dijakronijska sinteza temeljnih zasada vi\u0161estoljetne hrvatske politi\u010dke ideologije i njegov filozofijski historicizam omogu\u0107avali su Hrvatskoj demokratskoj zajednici bitak nacionalnoga pokreta, a ne tek jedne od gra\u0111anskih stranaka. Ta sinteza teorije i prakse pokazala se najva\u017enijim Tu\u0111manovim oru\u0111em za nastanak hrvatske nacionalne dr\u017eave i njenu obranu u Domovinskom ratu. Ne treba stoga \u010duditi da je Tu\u0111man ispravno prepoznao kako je povijest, kao najva\u017eniji temelj svakoga oblika konzervativizma, inherentno neprijateljski nastrojena spram svih revolucionarnih ideologija:<\/p>\n\n\n\n

\u201eZa\u0161to se nove ideologije toliko upinju da izbri\u0161u povijesno, \u0161to \u0107e re\u0107i i ljudsko pam\u0107enje, i za\u0161to im to nikada do kraja nije po\u0161lo za rukom \u2013 u odgovoru na to pitanje le\u017ei i odgovor o opstojnosti nekih ljudskih vrijednosti i iluzornosti napora da se svijet u\u010dini po ne\u010dijem receptu.\u201c (str. 294)<\/p>\n\n\n\n

Knjiga Stipe Kljai\u0107a Povijest kontrarevolucije: hrvatska konzervativna misao od 1789. do 1989.<\/em> va\u017ean je prilog prou\u010davanju hrvatske intelektualne povijesti, povijesti ideja i biografija hrvatskih zna\u010dajeva, kao i koristan doprinos prou\u010davanju ideja politi\u010dke filozofije konzervativizma na hrvatskom povijesnom tlu. Kljai\u0107 je to uspio opredijeliv\u0161i se metodologijski za prikazivanje \u017eivota ideja kroz \u017eivot dvanaestorice njihovih nositelja, koji su u razli\u010ditim dru\u0161tveno-povijesnim kontekstima i vremenima dijelili zajedni\u010dko opredjeljenje za na\u010dela razboritoga evolucionizma spram iracionalno\u2013revolucionarnoga voluntarizma, oslanjanje na antropolo\u0161ku tradiciju oblikovanu kr\u0161\u0107ansko-klasi\u010dnoanti\u010dkim svjetonazorom i spoznajom o ograni\u010denosti \u010dovje\u010dje naravi, promi\u0161ljanje o narodnoj zajednici kao organskoj cjelini spram klasne diferencijacije koju nagla\u0161avaju revolucionarne ideologije i uvi\u0111anje potrebe za njegovanjem naslije\u0111ene povijesne kulturne ba\u0161tine. Konzervativizam je \u017eiva svijest u \u0161irokim hrvatskim narodnim slojevima, no u hrvatskoj intelektualnoj eliti sve donedavno nije na primjeren na\u010din valoriziran, pa \u010dak ni ozbiljno ili sustavno analiziran, vjerojatno i zato \u0161to je elita kao takva uvijek naklonjenija utopijskim vizijama humanisti\u010dke budu\u0107nosti, doli poku\u0161ajima reformskih nastojanja za nenasilnim promjenama unutar postoje\u0107ega sustava, po\u010desto olako prelaze\u0107i preko stolje\u0107a dubokih povijesnih slojeva neke zajednice. Imaju\u0107i to u vidu, tim zna\u010dajniji postaje Kljai\u0107ev intelektualni napor pribli\u017eavanja \u017eivota konzervativnih ideja \u0161irokim slojevima zainteresirane javnosti, ali i historiografskoj zajednici. Nadamo se da je to dobro pripravljanje puta za budu\u0107e znanstvene projekte i monografije u vidu sintetskih cjelina kojima \u0107e u \u017eari\u0161tu znanstvenoga prou\u010davanja biti hrvatska intelektualna povijest, nezaobilazan dio mozaika sveukupne hrvatske povijesti u njenom europskom i svjetskom obzorju.<\/p>\n\n\n\n

Ivan Smiljani\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-30478","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":30478,"position":0},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52148,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52148","url_meta":{"origin":30478,"position":1},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodnu znanstvenu konferenciju \u201eGranice (ne)slobode: Zadarski krug 1966. Intelektualna opozicija u totalitarnom dru\u0161tvu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. o\u017eujka 2026.","format":false,"excerpt":"\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Povodom \u0161ezdesete obljetnice poku\u0161aja osnivanja \u010dasopisa Slobodan glas u Zadru 1966. godine, pozivamo vas na znanstvenu konferenciju posve\u0107enu istra\u017eivanju disidentstva, intelektualne opozicije i granica divergentnog mi\u0161ljenja nasuprot slu\u017ebenoj ideologiji u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji. Ideja konferencije je analizirati konkretan fenomen zadarskog slu\u010daja razloge i okolnosti njegove pojave, ali uz otvaranje komparativnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":30478,"position":2},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52633,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52633","url_meta":{"origin":30478,"position":3},"title":"POVIJEST TRE\u0160NJEVA\u010cKE GLAZBE: prikupljanje virtualnog fundusa Muzeja susjedstva Tre\u0161njevka","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"utorak 28. 4. 2026. 14 - 18 h Nova BAZA, Nova cesta 66, Zagreb Prvi su dani ljeta 1957. godine. Bo\u017eica Kalafati\u0107 poha\u0111a drugi razred Osnovne \u0161kole Bratstvo i jedinstvo, danas kralja Tomislava, a ide i na muzi\u010dke satove u Mo\u0161\u0107eni\u010dkoj ulici. Na fotografiji s harmonikom u rukama stoji u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/MST_prikupljanje.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":30478,"position":4},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52496,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52496","url_meta":{"origin":30478,"position":5},"title":"30 godina Podru\u017enice \u2013 Javno predavanje Matea \u010calu\u0161i\u0107a \u201eSlavonski Brod u Domovinskom ratu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U 2026. navr\u0161ava se trideset godina od osnutka Podru\u017enice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskoga instituta za povijest. Obilje\u017eavanje ove zna\u010dajne obljetnice zapo\u010dinje ciklusom javnih povijesnih predavanja znanstvenika Instituta. Tre\u0107e po redu je predavanje Matea \u010calu\u0161i\u0107a \u2013 \u201eSLAVONSKI BROD U DOMOVINSKOM RATU\u201c. Predavanje \u0107e se odr\u017eati 21. travnja 2026.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30478","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30478"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30478\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30480,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30478\/revisions\/30480"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30478"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30478"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30478"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}