Iako je Franz Kafka jedan od najve\u0107ih, naj\u010ditanijih i najutjecajnijih autora dvadesetog stolje\u0107a, i danas nam je nedoku\u010div, a njegov \u017eivot i knji\u017eevna ostav\u0161tina podlo\u017eni su raznim interpretacijama. Ovi nam dnevni\u010dki zapisi daju uvid u pravog Kafku, \u010dovjeka iza zagonetnog umjetnika, sa svim svojim osje\u0107ajima, strahovima, ambicijama i sanjarenjima.<\/p>\n\n\n\n
Pokrivaju\u0107i razdoblje od 1909. do 1923, samo godinu dana prije autorove prerane smrti, Dnevnici<\/em> nam otvaraju vrata Kafkina svijeta, nude\u0107i nam iznimno zanimljive bilje\u0161ke o kulturnome i dru\u0161tvenom \u017eivotu u Pragu na po\u010detku dvadesetoga stolje\u0107a. Ni\u0161ta manje zanimljivi nisu Kafkini zapisi o osje\u0107ajima prema ocu kojeg je obo\u017eavao i s kojim, zbog ambicija koje je nastojao prenijeti na sina, nije uspio uspostaviti skladne odnose, prema svom prijatelju i biografu Maxu Brodu te prema \u017eeni s kojom se nikad nije vjen\u010dao. Na koncu, fascinantni su i zapisi vlastitih snova iza kojih stoji neprestan osje\u0107aj krivnje i Kafkina borba da se doka\u017ee kao pisac u svijetu vo\u0111enom mra\u010dnim i nepoznatim mehanizmima.<\/p>\n\n\n\n Dnevnici <\/em>nisu samo neophodni za razumijevanje Kafke i njegovih romana i pripovijedaka, ve\u0107 su \u010ditak prikaz jednoga nevjerojatno burnog \u017eivota koji nagoni na razmi\u0161ljanje.<\/p>\n\n\n\n * * *<\/p>\n\n\n\n Moram posjetiti sestru i njezina malog sina. Kad se ju\u010der majka u jedan sat ujutro vratila ku\u0107i od moje sestre s novo\u0161\u0107u o ro\u0111enju dje\u010daka, moj je otac u no\u0107noj ko\u0161ulji krenuo kroz stan te otvorio vrata svih soba, a slu\u0161kinja je probudila mene i moje sestre i objavila ro\u0111enje na takav na\u010din kao da se dijete nije samo rodilo, nego ve\u0107 provelo \u010dastan \u017eivot i \u010dak imalo sprovod.<\/em><\/p>\n\n\n\n * * *<\/p>\n\n\n\n U podne mi je otac predbacivao da se ne brinem za tvornicu. Izjavio sam da sam uzeo udio jer sam o\u010dekivao dobit, ali dok sam u uredu ne mogu raditi. <\/em>Otac je i dalje negodovao, stajao sam kraj prozora i \u0161utio. No nave\u010der me zatekla misao koja je proizi\u0161la iz toga podnevnog razgovora, kako mogu biti posve zadovoljan svojim sada\u0161njim polo\u017eajem i samo moram paziti da cijelo svoje vrijeme oslobodim za knji\u017eevnost.<\/em><\/p>\n\n\n\n * * *<\/p>\n\n\n\n Ja i Max vjerojatno smo ipak u temelju razli\u010diti. Ma koliko se divio njegovim tekstovima, kad su preda mnom kao cjelina nedostupna i mojem i zahvatu svakoga drugog, \u010dak i dana\u0161nji niz kratkih prikaza knjiga, ipak je za svaku re\u010denicu koju pi\u0161e za <\/em>Richarda i Samuela vezan neki nevoljni ustupak s moje strane, koji bolno i duboko osje\u0107am. Barem danas.<\/em><\/p>\n\n\n\n * * *<\/p>\n\n\n\n Maxu se nisu svidjeli posljednji dijelovi koje sam napisao, u svakom slu\u010daju jer misli da nisu u skladu s cjelinom, a mo\u017eda i zbog toga \u0161to ih i same smatra lo\u0161ima. To je vjerojatno zato \u0161to me bio upozoravao da ne pi\u0161em tako na\u0161iroko jer u\u010dinak takvog pisanja on vidi kao ne\u0161to \u017eelatinozno.<\/em><\/p>\n\n\n\n