Institut za historiju Univerziteta u Sarajevu je objavio knjigu \u201eKroz Hercegovinu\u201c autora Aleksandera Jab\u0142onowskog. Rije\u010d je o putopisno-memoarskm djelu poljskog histori\u010dara Aleksandera Jab\u0142onowskog (1829-1913) kojeg su priredili Enes S. Omerovi\u0107 i Tomasz Jacek Lis. Jab\u0142onowski je tokom 19. stolje\u0107a putovao po Balkanu, pa je tako proputovao i Hercegovinom. U ovoj knjizi su sakupljeni njegovi utisci iz Hercegovine koju je posjetio 1872, a koji su objavljeni 1875, 1876 i 1878. godine u poljskim \u010dasopisima. Korisne predgovore ovom izdanju su napisali Edin Radu\u0161i\u0107 i Tomasz Jacek Lis, koji su smjestili ove memoare u kontekst evropskih putopisa o Bosni i Hercegovini, te su svojim obja\u0161njenjima povijesnog konteksta u kojem nastaje ovo djelo, omogu\u0107ili \u010ditateljima da bolje razumiju o \u010demu Jab\u0142onowski pi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
A Jab\u0142onowski pi\u0161e o Hercegovini, opisuje prirodu, komunikacije, obja\u0161njava povijest, ali akcenat stavlja na \u017eivote ljudi. Ipak, njegova osnovna namjera je objasniti poljskoj publici za\u0161to je do\u0161lo do ustanka u Hercegovini 1875. godini. U ovoj knjizi on pokazuje razumijevanje i \u010dak podr\u017eava ustanke seljaka tokom 19. stolje\u0107a, ali im ne pridaje nikakve politi\u010dke ambicije nego ih promatra isklju\u010divo kao socijalni pokret kr\u0161\u0107anskog selja\u0161tva protiv doma\u0107eg plemstva, koje naziva \u201eTurcima\u201c. Jab\u0142onowski obja\u0161njava na koji na\u010din se dio starog plemstva, prihvataju\u0107i islam, transformirao u \u201eTurke\u201c, dok je dio plemstva zadr\u017eao svoju religiju, ali je izgubio titule. Potomci starih plemi\u0107a \u201eu planinama divlje Hercegovine\u201c, koji su ostali kr\u0161\u0107ani, dizali su ustanke, pa su tako \u201estali na \u010delo naroda\u201c i 1875. godine.<\/p>\n\n\n\n
Jab\u0142onowski je histori\u010dar (bilo je i drugih nau\u010dnika, poput Artura Evansa, koju su posje\u0107ivali Bosni i Hercegovinu), ali ovdje njegove historijske opservacije, posebno interpretacije srednjovjekovne bosanske historije, pitanja bogumilstva i prelaska u islam, treba ne samo uzeti sa velikom rezervom, nego ih treba smatrati apsolutno prevazi\u0111enim. Me\u0111utim, ako moramo biti oprezni prema interpretacijama povijesti koje Jab\u0142onowski iznosi u ovoj knjizi, njegovim opisima kontakata i razgovora sa ljudima treba vjerovati. On putuje iz Dubrovnika, ja\u0161e na konju preko Trebinja, Ljubinja i Stoca ka Mostaru, u njegovoj pratnji su doma\u0107i ljudi koji mu pri\u010daju razne obi\u010daje i doga\u0111aje. Izdvaja se pri\u010da, kojom je Jab\u0142onowski odu\u0161evljen, Trifka Vukalovi\u0107a, koji pri\u010da o juna\u010dkim poduhvatima svoga ro\u0111aka Luke Vukalovi\u0107a, ali Jab\u0142onowski kroz tu pri\u010du zapravo \u017eeli prikazati duh jednog kraja i jedne zajednice. Ni\u0161ta manje nisu zanimljivi niti razgovori koje Jab\u0142onowski vodi sa obi\u010dnim seljacima (npr. sa vlasnikom hana i seljacima u Stocu, str. 98-101). Cilj ovih pri\u010da je \u2013 objasniti kako \u017eive seljaci i zbog \u010dega su se digli na ustanak 1875. godine.<\/p>\n\n\n\n
Ipak, ovaj putopis, mada sadr\u017ei neke stereotipe prema Bosni, nije optere\u0107en orijentalizmom, poput brojnih zapadnoevropskih putopisa. I zbog toga je vrijedno svjedo\u010danstvo. Ali, i dalje ostaje samo putopis, a ne historija. Putopis kojeg svakako treba pro\u010ditati.<\/p>\n\n\n\n
Izvor:<\/p>\n\n\n\n