{"id":29510,"date":"2022-01-28T13:36:54","date_gmt":"2022-01-28T13:36:54","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=29510"},"modified":"2022-01-28T13:37:19","modified_gmt":"2022-01-28T13:37:19","slug":"tina-filipovic-prikaz-knjige-lydia-sklevicky-zene-i-moc-povijesna-geneza-jednog-interesa-2020","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=29510","title":{"rendered":"Tina Filipovi\u0107 – prikaz knjige – Lydia Sklevicky, “\u017dene i mo\u0107: povijesna geneza jednog interesa”, 2020."},"content":{"rendered":"\n

Lydia Sklevicky, \u017dene i mo\u0107: povijesna geneza jednog interesa<\/em>, ur. Andrea Feldman i Marijana Kardum, Institut za etnologiju i folkloristiku i Hrvatska sveu\u010dili\u0161na naklada, Zagreb 2020, 279 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ova knjiga, objavljena 2020. godine u suradnji Instituta za etnologiju i folkloristiku i Hrvatske sveu\u010dili\u0161ne naklade, svojevrsni je hommage<\/em> svestranoj, produktivnoj i po mnogo\u010demu avangardnoj hrvatskoj intelektualki i feministkinji \u010diji je \u017eivot i rad u drugoj polovici 20. stolje\u0107a zadu\u017eio akademsku generaciju, kao i mnoge generacije nakon njezine prerane smrti. U njoj su objedinjeni akademski radovi Lydije Sklevicky (1952-1990), to\u010dnije, njezin cjeloviti magistarski rad \u017dene i mo\u0107. Povijesna geneza jednog interesa<\/em>, obranjen 1984. godine na Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu i zavr\u0161ni dio nedovr\u0161enog doktorskog rada, prethodno objavljenog 1996. godine u knjizi Konji, \u017eene, ratovi<\/em> u izdanju \u017denske infoteke. Svrha objavljivanja Sklevickynih radova bila je reaktualizirati autori\u010dina kriti\u010dka promi\u0161ljanja i interpretativno-analiti\u010dke mehanizme kori\u0161tene u prou\u010davanju povijesti \u017eenskog pokreta na prostoru Jugoslavije. Takav je cjeloviti presjek autori\u010dinih promi\u0161ljanja i zaklju\u010daka o organiziranom djelovanju \u017eena i njihovoj emancipaciji zapravo poku\u0161aj prizivanja (ponovnog) otkrivanja povijesti \u017eena u suvremenoj znanstvenoj produkciji na na\u010din na koji je to Sklevicky i \u010dinila \u2013 pronicljivo i sistemati\u010dno.<\/p>\n\n\n\n

Hrvatska sociologinja, antropologinja, etnologinja i povjesni\u010darka Lydija Sklevicky utemeljila je povijest \u017eena kao istra\u017eiva\u010dki predmet na ovim prostorima. Kao suradnica Instituta za historiju radni\u010dkog pokreta Hrvatske, u svojim je interdisciplinarnim znanstvenim i stru\u010dnim radovima tragala za odgovorima o prvim pojavama feminizma, procesu politi\u010dke, ali i kulturne emancipacije \u017eena, kao i o utjecaju organiziranog djelovanja \u017eena u politici i dru\u0161tvu, osobito o ulozi i aktivnostima Antifa\u0161isti\u010dke fronte \u017eena u Jugoslaviji. Njezino je javno djelovanje u samome vrhu novog feministi\u010dkog vala u Jugoslaviji krajem 1970-ih i 1980-ih doprinijelo ra\u0111anju odva\u017ene istra\u017eiva\u010dke perspektive koja je nanovo otvorila problematiku naizgled rije\u0161enog \u201e\u017eenskog pitanja\u201c. Sklevicky se prou\u010davanjem polo\u017eaja i utjecaja \u017eena u dru\u0161tvu kroz prizmu kontinuiteta, obradiv\u0161i i doprinose gra\u0111anskog \u017eenskog pokreta uz one proleterskog pokreta, odmaknula od slu\u017ebenih postulata jugoslavenske historiografije. Svoju je intelektualnu kvalitetu dokazala sljede\u0107im odmakom \u2013 onim od dominantne ideolo\u0161ke matrice prema kojoj je \u017eenski pokret realizirao vlastite te\u017enje formiranjem i djelovanjem AF\u017d-a, upustiv\u0161i se u detaljniju analizu granica \u017eenskog organiziranog djelovanja, uvjetovanih dominacijom Komunisti\u010dke partije i okvirima patrijarhalnog sustava mo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Knjiga \u017dene i mo\u0107. Povijesna geneza jednog interesa<\/em> u prvom redu adresira problematiku organiziranog djelovanja \u017eena za vrijeme Drugog svjetskog rata i neposrednog pora\u0107a. U njoj je dominantno pitanje odnosa izme\u0111u proklamiranih \u017eenskih ideala i zahtjeva te povijesno-politi\u010dkog konteksta uvjetovanog ratnom zbiljom, politi\u010dkom afirmacijom Narodnooslobodila\u010dkog pokreta i izgradnjom sustava narodne vlasti. Sklevicky je kroz navo\u0111enje klju\u010dnih arhivskih primjera dinami\u010dno i transparentno ukazala na antagonizme izme\u0111u procesa politi\u010dke i kulturne emancipacije \u017eena te realne politi\u010dke mo\u0107i i utjecaja u jugoslavenskome dru\u0161tvu. Ulogu i djelovanje AF\u017d-a nije preispitala samo kroz stvaranje, razvoj, djelovanje i diskurs samostalne organizacije \u017eena, ve\u0107 i u odnosu prema drugim dru\u0161tvenim faktorima, ujedno i polugama dr\u017eavne mo\u0107i \u2013 Komunisti\u010dkoj partiji, Narodnom frontu i Narodnooslobodila\u010dkoj vojsci. Potrebu za redefiniranjem povijesne uloge AF\u017d-a Sklevicky je prepoznala u nedovoljno artikuliranoj povijesti \u017eenske organizacije u radovima koji se bave politi\u010dkom povije\u0161\u0107u, osobito povije\u0161\u0107u dru\u0161tveno-politi\u010dkih organizacija u Jugoslaviji. U njima je djelovanje AF\u017d-a naj\u010de\u0161\u0107e provu\u010deno kroz optiku potpune uklopljenosti u totalitarni sustav masovnih organizacija i samim time sna\u017eno obilje\u017eeno dominacijom Komunisti\u010dke partije u dono\u0161enju raznih odluka. Autoricu pak zanimaju detalji na putu politi\u010dke i kulturne emancipacije \u017eena, kao i razne kontradiktornosti koje uz kriti\u010dko razumijevanje njihove pojavnosti upotpunjuju shva\u0107anje najva\u017enijih tokova \u017eenskog pokreta u Jugoslaviji.<\/p>\n\n\n\n

Izvore koje je Sklevicky obradila dio su arhivskog gradiva AF\u017d-a Hrvatske i lista njegovog Glavnog odbora \u017dena u borbi<\/em>. Literatura koju je koristila dominantno je historiografske provenijencije, uz bogatu nadopunu radovima iz podru\u010dja sociologije i antropologije u svrhu oplemenjivanja historiografskih zaklju\u010daka \u201esintetskih pretenzija\u201c (str. 18). Metodologiju karakterizira interdisciplinarni pristup u istra\u017eivanju dru\u0161tvene povijesti \u017eena koji se oslanja na komunikacijski istra\u017eiva\u010dki model u analizi arhivskih izvora i metodama interpretacija. Kako nagla\u0161ava Sklevicky, arhivski zapis zaslu\u017euje biti analiziran kao zapis komunikacijskih procesa koji svjedo\u010di o odnosu razli\u010ditih povijesnih subjekata, time i znanstvenika, spram sustava mo\u0107i i aktualnog javnog diskursa. U radu s izvorima isprepli\u0107u se kriti\u010dko-informativni i reprezentativni diskurs, kako bi pritom kombinacija historiografskog, sociolo\u0161kog i kulturno-antropolo\u0161kog metodolo\u0161kog pristupa iza\u0161la kao pobjednik u \u201eigri iskrivljenih ogledala\u201c (str. 182-185). Unato\u010d vi\u0161edimenzionalnosti autori\u010dina pristupa, knjigu odlikuje jasno\u0107a i dinami\u010dan stil pisanja te prakti\u010dnost i jednostavnost u potkrjepljivanju teza relevantnim arhivskim primjerima. Namijenjena je \u0161iroj akademskoj publici, kako znanstvenicima, tako i studentima zainteresiranima za rodnu povijest, povijest dru\u0161tvenih pokreta, kao i masovnih organizacija u socijalizmu. Naprasni zavr\u0161etak knjige na istome mjestu gdje zavr\u0161ava Lydijin rukopis doktorskog rada, bez poku\u0161aja naknadne interpretacije, mo\u017ee izazvati minornu za\u010du\u0111enost \u010ditatelja, no mo\u017ee se shvatiti i kao poziv na promi\u0161ljanje i dovr\u0161avanje autori\u010dinog misaonog projekta.<\/p>\n\n\n\n

Knjiga je strukturno podijeljena na \u010detiri glavna poglavlja koja su, uz uvod i kratki pogovor, uredni\u010dki vrlo dobro strukturirana jer prate sazrijevanje autori\u010dinih znanstvenih spoznaja. Prva tri poglavlja (str. 25-167) sadr\u017eaj su Lydijinog magistarskog rada i kronolo\u0161ki nas vode kroz povijest organiziranog djelovanja \u017eena u Jugoslaviji, obra\u0111uju funkcionalnu, strukturnu i organizacijsku problematiku AF\u017d-a, odnos AF\u017d-a s drugim dru\u0161tvenim strukturama i otvaraju raspravu o dimenzijama kulturnih promjena s kojima su se \u017eene uhvatile u ko\u0161tac tijekom NOP-a i konsolidacije narodne vlasti. U \u010detvrtom je poglavlju (str. 171-276) prenesen zavr\u0161ni dio Lydijinog doktorskog rada u kojemu pronalazimo autori\u010dinu kritiku nevidljivosti \u017eena kao povijesnog subjekta u znanosti, pozicioniranje i tipologiju \u017eenskih pokreta u modernome razdoblju, grupni portret \u017eena u Jugoslaviji od 1920-ih do sredine 1950-ih u odnosu na rad, obrazovanje, socijalni status i demografska kretanja, te u kona\u010dnici i analizu va\u017enih strukturnih promjena u radu AF\u017d-a izme\u0111u 1945. i 1953. godine, kada organizacija prestaje s radom.<\/p>\n\n\n\n

U Uvodu<\/em> (str. 17-23) su predstavljene glavne autori\u010dine hipoteze istra\u017eivanja, fundus analiziranog arhivskog materijala i pristupi koji su kori\u0161teni u radu, uz poseban osvrt na karakteristike emancipatorskog potencijala javnog i organiziranog djelovanja \u017eena. <\/p>\n\n\n\n

Prvo poglavlje Karakteristike organiziranog djelovanja \u017eena<\/em> (str. 25-52) donosi prikaz izlaska \u017eena na povijesnu pozornicu koji je s razvojem kapitalizma u jugoslavenskim zemljama zapo\u010deo u drugoj polovici 19. stolje\u0107a. Sklevicky podastire kronologiju stvaranja \u017eenskog pokreta u razdoblju prije i nakon Prvog svjetskog rata koju uz pomo\u0107 doma\u0107e i inozemne literature smje\u0161ta u odgovaraju\u0107i svjetski vremensko-povijesni kontekst. Sadr\u017eajno detektira prve korake gra\u0111anskih \u017eena pri \u201estvaranju nove samosvijesti \u017eena\u201c (str. 28) kroz uspostavu prvih \u017eenskih organizacija, organiziranje obrazovanja i opismenjavanja \u017eena, humanitarne djelatnosti te socijalne i zdravstvene za\u0161tite namijenjene deprivilegiranim dru\u0161tvenim skupinama. U nastavku prati razvoj gra\u0111anskog \u017eenskog pokreta i organiziranog djelovanja \u017eena unutar radni\u010dkog pokreta, nastoje\u0107i \u0161to jasnije ukazati na sli\u010dnosti i razlike ove dvije orijentacije u pristupima emancipaciji \u017eena. Sklevicky isti\u010de klju\u010dne karakteristike gra\u0111anskog i komunisti\u010dkog \u017eenskog pokreta, pri \u010demu navodi i povijesni status politi\u010dke neutralnosti gra\u0111anskih \u017eena koji je, promatran optikom socijalisti\u010dke literature, postao jedan od glavnih izvora antagonizama prema gra\u0111anskom feminizmu. Poglavlje zavr\u0161ava kriti\u010dkim osvrtom na literaturu o \u017eenskome pokretu. U njemu autorica upozorava na ideologiju kao prevladavaju\u0107i agens u prou\u010davanju procesa emancipacije i polo\u017eaja \u017eena u Jugoslaviji koji nije vidljiv samo u radovima Jovanke Kecman, Bose Cveti\u0107 i \u010cedomira Popova, ve\u0107 i u sustavu arhiviranja gradiva nekada\u0161njeg IHRPH-a, smatraju\u0107i takvu vrstu isklju\u010divog odnosa prema povijesnom naslje\u0111u gra\u0111anskih \u017eenskih organizacija u Jugoslaviji diskriminatornim. Zaklju\u010duje da se \u201enedovoljno utemeljenim znanstvenim analizama negira zna\u010daj njihovog rada, iza kojeg su \u010desto stajali najvi\u0161i \u017eivotni ulozi\u201c (str. 50), i da u povijesnim istra\u017eivanjima \u017eenskog pitanja znanstvenike \u010deka jo\u0161 mnogo posla.<\/p>\n\n\n\n

U drugom poglavlju \u2013 Organizirana djelatnost \u017eena Hrvatske u razdoblju od 1941. do 1945. <\/em>(str. 53-116) sredi\u0161nje mjesto zauzima prikaz nastanka i razvoja samostalne borbene i politi\u010dke \u017eenske organizacije \u2013 AF\u017d-a. Sklevicky najprije donosi pregled najva\u017enijih dokumenata i podataka o radu AF\u017d-a Hrvatske i Jugoslavije te o sudjelovanju \u017eena u NOP-u. U nastavku analizira strukturu, ciljeve i zadatke AF\u017d-a, kao i polo\u017eaj AF\u017d-a u odnosu na organizacijsko okru\u017eenje tijekom rata \u2013 Komunisti\u010dku partiju, narodnu vlast i Narodnooslobodila\u010dku vojsku. Osvr\u0107e se na ratnu svakodnevicu koja primarno okuplja \u017eene oko op\u0107eg interesa, odnosno, osloba\u0111anja zemlje, \u010dime emancipatorska funkcija organiziranog djelovanja \u017eena tijekom prvih ratnih godina pada u drugi plan. Detektirala je i dvije faze djelovanja AF\u017d-a, a crtu razgrani\u010denja izme\u0111u autonomnog i integrativnog modela organizacije prepoznala je u Direktivnom pismu CK KPJ iz sije\u010dnja 1944. kojim je izvr\u0161ena reorganizacija AF\u017d-a na osnovama izravnog uklju\u010divanja \u017eena u redove JNOF-a i pripremama \u017eena za poslijeratnu obnovu te izgradnju nove dr\u017eave. Sklevicky u procesu reorganizacije prepoznaje elemente obnavljanja partijske kontrole nad organizacijom \u017eena i ja\u010danje partijskog autoriteta u usmjeravanju rada AF\u017d-a. \u017dene su se, primjerice, suo\u010davale s optu\u017ebama za tzv. feministi\u010dko skretanje ukoliko je njihovo djelovanje prelazilo okvire partijskih interesa, kao i sa slabim uklju\u010divanjem u rad Narodnooslobodila\u010dkih odbora. Time se gubio institucionalni prostor za kulturnu emancipaciju \u017eena, kojom se autorica bavila u sljede\u0107em poglavlju, onemogu\u0107avaju\u0107i time \u201eukorjenjivanje antipatrijarhalnih zasada revolucije u tkivo budu\u0107nosti\u201c (str. 106).<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107e poglavlje \u2013 Dimenzije procesa kulturne promjene <\/em>(str. 117-165) preispituje uspjehe integracije \u017eena na ravnopravnim osnovama najprije u NOB-u, a zatim i u borbi za dru\u0161tvenu promjenu i konsolidaciju novih dru\u0161tvenih obrazaca. Analiza uklapanja emancipatorskih vrijednosti organiziranog djelovanja \u017eena u projekt socijalisti\u010dke revolucije kao projekt ukidanja klasnih antagonizama i svih oblika diskriminacije, ukazuje na proces reinterpretacije tradicijskih obrazaca koji karakterizira takvu kulturnu promjenu. U pet je tematskih potpoglavlja izlo\u017eena problematika vezana uz preduvjete i ostvarivanje rodne jednakosti, poput sukoba izme\u0111u prirodne podjele rada i socijalne revolucije, uz jasno nazna\u010den spektar prepreka kulturnoj emancipaciji \u017eena. Sudjelovanje \u017eena u NOP-u ovdje je istaknuto kao zbivanje koje je su\u0161tinski omogu\u0107ilo izdvajanje \u017eena iz njihovog tradicionalnog okru\u017eenja i koje je putem platforme AF\u017d-a odr\u017ealo idejni kontinuitet s \u201enaprednim \u017eenama\u201c, kreiraju\u0107i potom \u201e\u017eenu novog tipa\u201c (str. 141-160).<\/p>\n\n\n\n

U \u010detvrtom dijelu knjige (str. 171-276) naslovljenom Emancipacija i organizacija: uloga Antifa\u0161isti\u010dke fronte \u017eena u postrevolucionarnim mijenama dru\u0161tva i kulture (NR Hrvatska, 1945.-1953.) <\/em>argumentirana je va\u017enost rodne povijesti i povijesti \u017eena kao istra\u017eiva\u010dkog predmeta, predstavljena je tipologija organiziranog djelovanja \u017eena kroz povijest, analizirana je ideologija gra\u0111anskog i radni\u010dkog \u017eenskog pokreta s posebnim osvrtom na uklju\u010divanje \u017eena u svijet rada, ocrtan je tridesetogodi\u0161nji polo\u017eaj \u017eena u Jugoslaviji u odnosu na demografska kretanja i njegove regionalne varijante i predstavljen je model poslijeratne organizacijske strukture AF\u017d-a koje je autorica oblikovala prema mijenama u diskursu same \u017eenske organizacije. Glavno pitanje koje si autorica postavlja jest \u201eunaprje\u0111uju li transformacije organizacijskih modela AF\u017d-a realizaciju jednog od istaknutih ciljeva ‘socijalisti\u010dke revolucije’ \u2013 oslobo\u0111enje \u017eena\u201c. Svoja zavr\u0161na razmi\u0161ljanja o stupnju autonomije AF\u017d-a u procesu izgradnje nove dr\u017eave i dru\u0161tva, promatranom u odnosu na onovremene politi\u010dke i ideolo\u0161ke ciljeve, Sklevicky na\u017ealost nije nikada stigla privesti kona\u010dnome zaklju\u010dku.<\/p>\n\n\n\n

Zahvaljuju\u0107i urednicama, iza nje ostaje pisano svjedo\u010danstvo o britkosti jednog uma, za ono vrijeme naprednoj i sofisticiranoj metodologiji u istra\u017eivanju povijesti \u017eena Jugoslavije, uz jednako tako revolucionaran pristup kriti\u010dkom promi\u0161ljanju o emancipaciji, autonomiji, preobrazbama dru\u0161tva, politikama povijesti i rodnoj jednakosti. Selektivnim odabirom primjera koji vje\u0161to izmi\u010du \u010desto neodre\u0111enom birokratskom jeziku arhivskih dokumenata Sklevicky je jo\u0161 jednom dokazala vrijednost detaljne mikroanalize ura\u0111ene na jednoj velikoj povijesnoj temi. Interdisciplinarnost, neumorno promi\u0161ljanje i uspje\u0161no zaobila\u017eenje ideolo\u0161kih polarizacija u ovoj knjizi najjasnije opravdavaju vlastitu neophodnost u znanstvenim istra\u017eivanjima.<\/p>\n\n\n\n

Tina Filipovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-29510","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29510","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=29510"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29510\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29512,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29510\/revisions\/29512"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=29510"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=29510"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=29510"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}