OVI MEMOARI, BILJE\u017dENI IZ DANA U DAN U SAMOM AUSCHWITZU, JEDINSTVENO SU POVIJESNO SVJEDO\u010cANSTVO O BORBI ZA OPSTANAK JEDNOGA OBI\u010cNOG \u010cOVJEKA U NAJZLOGLASNIJOJ TVORNICI SMRTI U LJUDSKOJ POVIJESTI<\/p>\n\n\n\n
Godine 1943., usred Njema\u010dke okupacije, Eddy de Wind pristao je raditi kao lije\u010dnik u Westerborku, nizozemskom tranzitnom logoru, kako bi spasio svoju majku od deportacije u Auschwitz. Ondje je upoznao mladu bolni\u010darku Friedel, koju je nakon nekoliko tjedana zaprosio te su se uskoro i vjen\u010dali. No u rujnu 1943. oboje su deportirani u Auschwitz, gdje je Eddy raspore\u0111en za rad u lije\u010dni\u010dkoj baraci, a Friedel je poslana u ozlogla\u0161eni \u201eBlok 10\u201c, gdje su SS-ovi lije\u010dnici provodili zastra\u0161uju\u0107e neljudske eksperimente na \u017eenama. Cijelo to vrijeme par se trudio komunicirati, snalaze\u0107i se na sve mogu\u0107e na\u010dine, a sam Eddy pritom se nekoliko puta izlo\u017eio izravnoj pogibelji; sve samo kako bi mogao razgovarati sa svojom voljenom Friedel. Istodobno, iz dana u dan, Eddy je bilje\u017eio sve \u0161to se ondje doga\u0111alo, a njegova sna\u017ena poeti\u010dna proza pru\u017ea nam jedinstven uvid u u\u017ease s kojima se, zajedno s ostalim zato\u010denicima, suo\u010davao u najozlogla\u0161enijem nacisti\u010dkom koncentracijskom logoru.<\/p>\n\n\n\n
Objavljeni prvi put u Nizozemskoj odmah po zavr\u0161etku rata, ovi potresni memoari sadr\u017ee u sebi dirljivu ljubavnu pri\u010du, podroban prikaz nacisti\u010dkih zvjerstava i inteligentnu raspravu o ljudskoj naravi \u2013 ljudskosti i neljudskosti \u2013 u razli\u010ditim situacijama. Posljednja postaja \u2013 Auschwitz va\u017ean je i trajan dokument, svjedo\u010danstvo o snazi ljudskog duha i upozorenje na ponor u koji mo\u017eemo potonuti kad predrasude prevladaju.<\/p>\n\n\n\n
O autoru<\/strong><\/p>\n\n\n\n Eddy de Wind<\/strong> (1916. \u2013 1987.), nizozemski je lije\u010dnik i psi\u00achijatar, posljednji \u017didov koji je diplomirao prije rata na uglednom i najstarijem nizozemskom Sveu\u010dili\u0161tu Leiden. Nijemci su ga uhitili 23. velja\u010de 1941. u staroj \u017eidovskoj \u010detvrti u Amsterdamu. Po\u010detkom 1943. godine stigao je u tranzitni logor Westerbork, nakon \u0161to se \u2013 u zamjenu za jamstvo da mu majku ne\u0107e poslati u Auschwitz \u2013 dobrovoljno prijavio raditi kao lije\u010dnik. Ondje je upoznao mladu bolni\u010darku Friedel, s kojom se kasnije o\u017eenio i s kojom je u rujnu 1943. godine deportiran u Auschwitz, gdje je po\u010deo pisati svoje memoare, koji su odmah poslije rata, 1946. godine, objavljeni pod naslovom Posljednja postaja \u2013 Auschwitz. Rije\u010d je o jedinstvenom i univerzalnom djelu u svjetskim okvirima, jedinom pisanom svjedo\u010danstvu logora\u0161a nastalom u samom Auschwitzu \u010diji tekst nije naknadno prilago\u0111avan niti je pisan pod utjecajem promijenjenih sje\u0107anja ili stra\u0161nih spoznaja o nacisti\u010dkim zlo\u010dinima koje su uslijedile kasnije, nakon oslobo\u0111enja. To De Windovu knjigu \u010dini izvornom i daje joj veliku povijesnu vrijednost.<\/p>\n\n\n\n Eddy de Wind umro je 1987. godine u Amsterdamu, a cijeli \u017eivot patio je od osje\u0107aja krivnje \u0161to je pre\u017eivio me\u0111u tolikim ubijenim logora\u0161ima.<\/p>\n\n\n\n