U blizini gradi\u0107a Tamesguidea u Al\u017eiru, islamski su teroristi 1993. godine odrubili glavu dvanaestorici radnika Hidroelektre. Optere\u0107ena Domovinskim ratom, hrvatska javnost ovaj stravi\u010dan zlo\u010din jedva primje\u0107uje, a jo\u0161 br\u017ee zaboravlja. Godinama kasnije, pojavljuju se iskazi dvojice pre\u017eivjelih radnika o ovom pokolju. Dra\u017een Katunari\u0107 svojim romanom Zbogom, pustinjo, prvim na ovu temu na na\u0161im prostorima, daje \u0161iri kontekst koji je doveo do tragedije, obostranoj mr\u017enji oblik i lice, a sve pomnim nijansiranjem vrsnog prozaika. Svjestan da bi dokumentaristi\u010dko prepri\u010davanje radni\u010dkih zbivanja na gradili\u0161tu odvelo u socrealizam, Katunari\u0107 ukida konvencionalnu naraciju i uvodi vi\u0161eglasje, kompozicijski zanimljivu strukturu paralelnog pisanja sa \u017eivim likovima i stalnim kontrapunktiranjem temeljnog glasa. U mu\u0161kom svijetu gradili\u0161ta, jedna je \u017eena, Klaudija, predstavnica hipijevske izgubljene generacije slobodne ljubavi i rimbaudovske pustolovine, glavni lik, a oko nje gravitiraju Tarzan, Rajko, Dubravko\u2026 Krhkost ljudskih sudbina razapetih ljubavni\u010dkim i drugim strastima na pozadini povijesnog ludila, a bez moraliziranja i patosa daju pe\u010dat romanu; “sudar” kontinenata i civilizacija, periferne Europe i pustinjske Afrike, Hrvata i Arapa prikazan je bez imalo uljep\u0161avanja i politi\u010dke korektnosti. Gra\u0111en na kontrastima grubog i poetskog, okrutnog i kozmi\u010dkog, amoralnog i zvjezdanog, roman Zbogom, pustinjo istovremeno sadr\u017ei uvjerljivost dokumenta i slojevitost psiholo\u0161ki dinami\u010dne zbilje umotane u ljepotu literarne fikcije.
Dra\u017een Katunari\u0107 (1954., Zagreb). Pjesnik, prozaik, esejist. Zavr\u0161io je filozofiju na Sveu\u010dili\u0161tu humanisti\u010dkih znanosti u Strasbourgu. Glavni je urednik \u010dasopisa Europski glasnik i nakladni\u010dke ku\u0107e Litteris. Objavio je petnaest knjiga poezije, me\u0111u njima Mramorni Bakho, Nebo\/Zemlja, Pjesan o Stjepanu, Kronos, Jednoga dana bila je no\u0107, Znak u sjeni, romane Kobne slike, Prosjakinja, Smije\u0161ak Padra Pija, Zbogom, pustinjo, pri\u010de Tigrova mast i druge pri\u010de, eseje i putopise Ku\u0107a dekadencije, Crkva, ulica, zoolo\u0161ki vrt, Povratak barbarogenija, Pri\u010da o \u0161pilji, Infernet i drugi tekstovi. Preveden na engleski, francuski, \u0161panjolski, slovenski, bugarski, rumunjski, albanski, korzi\u010dki, njema\u010dki, talijanski na stranicama \u010dasopisa, a kod stranih izdava\u010da izi\u0161lo mu je trinaest zasebnih knjiga. Dobitnik je Brankove nagrade za najbolju prvu knjigu poezije u Jugoslaviji (1984.), Nagrade Tin Ujevi\u0107 za najbolju pjesni\u010dku knjigu (1994.), Nagrade Matice Hrvatske za knjigu Lijepak za slavuja (1998.), Nagrade Europski krug (1998.), Me\u0111unarodne nagrade Menada za specifi\u010dnu vrijednost poezije (Makedonija 2003.), nagrade Steiermaerkische Sparkasse 2009. za roman Prosjakinja\/Die Bettlerin te nagrade Balkanica Rumunjskog dru\u0161tva pisaca za doprinos poeziji (2015.) Dobitnik je nagrade HAZU Dragutin Tadijanovi\u0107 za zbirku pjesama Znak u sjeni (2018.). Dodijeljen mu je red Viteza umjetnosti i knji\u017eevnosti francuskog Ministarstva kulture (1999.).<\/p>\n\n\n\n
Izvor:<\/p>\n\n\n\n