11.01.2022 – 06.02.2022 \/ MSU galerija (Zagreb)<\/p>\n\n\n\n
Austrijski umjetnik Marko Zink u vi\u0161egodi\u0161njem istra\u017eiva\u010dkom projektu naslovljenom M 48\u00b0 14\u2032 31\u2033 N, 14\u00b0 31\u2032 1\u2033 E (zemljopisne koordinate Mauthausena) istra\u017euje trivijalizaciju nacisti\u010dke povijesti, komemorativnu kulturu odnosno prakse brisanja kolektivnog sje\u0107anja posredstvom pro\u0161irene fotografije. Rije\u010d je o projektu koji je izvorno realiziran u travnju 2019. za memorijalni Centar u Mauthausenu gdje je umjetnik izlo\u017eio fotografske cikluse \u010diji je cilj bio u\u010diniti vidljivim dvojni nestanak: istrebljenje ljudi i iskorjenjivanje sje\u0107anja. Ti se fotografski ciklusi premijerno pokazuju u MSU Galeriji.<\/p>\n\n\n\n
Izlo\u017eba se otvara 11.1. u 18 sati. Odmah po otvorenju izlo\u017ebe odr\u017eat \u0107e se i razgovor o iskustvima komemorativnih praksi u kojemu \u0107e sudjelovati ravnateljica Memorijalnog centra Mauthausen Barbara Gl\u00fcck, povjesni\u010dar Ivo Goldstein, voditeljica Dokumente \u2013 centra za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u Vesna Ter\u0161eli\u010d, ravnatelj Javne ustanove Spomen podru\u010dja jasenovac Ivo Pejakovi\u0107, umjetnik Marko Zink uz moderatoricu kustosicu Muzeja Leilu Topi\u0107.
Mauthausen je austrijski grad u kojemu je izme\u0111u 1938. i 1945. u koncentracijskom logoru ubijeno najmanje 90 000 ljudi. Tijekom posjeta memorijalnom Centru Mauthausen, Marko Zink otkrio je uznemiruju\u0107e otkri\u0107e: spomen obilje\u017eje za mnoge je posjetitelje mjesto bezbri\u017enog razgledavanja gdje se zaboravlja stravi\u010dna povijest mjesta do to\u010dke u kojoj pojedinci kreiraju \u0161aljive selfije. U svom novom projektu Zink poku\u0161ava vratiti komemorativno dostojanstvo mjestu pomo\u0107u razli\u010ditih fotografskih tehnika. Umjetnikov cilj nije dokumentirati, nego, kako isti\u010de nagra\u0111ivani austrijski publicist Wolfgang Huber-Lang, iritirati te nas prisilit na pomniji pogled i otvoriti kompleksnu odnosno vi\u0161eslojnu raspravu. Umjetni\u010dki oblik koji je Marko Zink odabrao je analogna fotografija. Podvrgava filmove agresivnim mehani\u010dkim postupcima prije nego \u0161to ih izlo\u017ei. Filmovi su kuhani, bu\u0161eni, obra\u0111ivani kiselinama ili gumicom za brisanje. S takvim prepariranim materijalom, on fotografira odabrana mjesta u i oko Mauthausena poput nekada\u0161njeg sportskog terena, logorske barake ili lipu kod Marbachera gdje su pokopane tisu\u0107e tijela i koje je danas popularno stajali\u0161te bez obilje\u017eenog mjesta zlo\u010dina. Fotografije su predstavljene u razli\u010ditim medijima poput panoramskih fotografija, lentikularnih fotografija koje se mijenjaju zajedno s promjenom o\u010di\u0161ta promatra\u010da ili adiranjem grupa fotografija. Zink ne \u017eeli dr\u017eati moralno-historijske lekcije o strahotama nacizma nego neizravno upozorava da zajedni\u010dke komemorativne prakse ne bi smjele biti uvjetovane dnevno-politi\u010dkim ideologijama. Nadahnute esejom Theodora W. Adorna \u201eOdgoj nakon Auschwitza\u201c Zinkove fotografije poti\u010du raspravu o potrebi obrazovanja koje bi osna\u017eilo civilizaciju sno\u0161ljivog su\u017eivota te onemogu\u0107ilo ponavljanje u\u017easa koncentracijskih logora.<\/p>\n\n\n\n
Iz teksta Wolfganga Hubera-Langa:<\/p>\n\n\n\n
\u201eNaslov izlo\u017ebe ne bi mogao biti objektivniji nego \u0161to jest: M 48\u00b0 15\u2032 24.13\u2033 N, 14\u00b0 30\u2032 6.31\u2033 E. To su naime koordinate Mauthausena. Marko Zink ne \u017eeli dokumentirati, on \u017eeli iritirati. On nas tjera na pomno promatranje i otvara slojevite polemike. Fotografskim sredstvima poku\u0161ava vidljivim u\u010diniti dvostruko nestajanje: istrebljenje ljudi i brisanje sje\u0107anja. Njemu je va\u017eno intenzivno bavljenje pro\u0161lo\u0161\u0107u koja ne zastarijeva. Umjetni\u010dki medij za koji se Marko Zink odlu\u010dio analogna je fotografija. On svoje filmove obra\u0111uje i prije same ekspozicije. On ih prokuhava, bu\u0161i, tretira klorom ili brisa\u010dem tinte. Tako obra\u0111enim filmom fotografira odabrana mjesta u nekada\u0161njem koncentracijskom logoru i izvan njega. Fotografije ovoga umjetnika ponekad izgledaju kao povijesni predmeti, uhva\u0107eni na filmu brzo i kri\u0161om, izblijedjeli od sunca, napola uni\u0161teni kroz vrijeme koje je proteklo. Ponekad se \u010dini da fotografije svojim o\u0161te\u0107enjima, na nekoj posebnoj, vlastitoj razini, govore o u\u017easima koji su se ovdje doga\u0111ali prije manje od osam desetlje\u0107a. I ponekad se \u010dini da se na njima vidi ne\u0161to \u0161to je tek naizgled postalo nevidljivo. Marko Zink svojim nas radovima podsje\u0107a da je to mogu\u0107e: sve ono \u0161to podsje\u0107a na pro\u0161lost i upozorava na ono \u0161to dolazi moglo bi se vidjeti. Ako to \u017eelimo.”
<\/p>\n\n\n\n
Izlo\u017ebeni partneri: Austrijski kulturni forum u Zagrebu, Galerija Michaela Stock<\/p>\n\n\n\n
Podr\u017eavatelji izlo\u017ebe: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH<\/p>\n\n\n\n
Pokrovitelji: AUSTRIA INTERNATIONAL, Savezno ministarstvo Republike Austrije – europski i me\u0111unarodni poslovi, Memorijalni centar Mauthausen, Odjel za kulturu Savezne dr\u017eave Vorarlberg, Austrija, Dru\u0161tvo za kr\u0161\u0107ansko-\u017eidovsku suradnju u Osnabr\u00fccku, Njema\u010dka, Fond za budu\u0107nost Republike Austrije, Austrijski kulturni Forum Berlin, Njema\u010dka<\/p>\n\n\n\n
Izvor:<\/p>\n\n\n\n