{"id":29077,"date":"2022-01-05T17:04:54","date_gmt":"2022-01-05T17:04:54","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=29077"},"modified":"2022-01-05T17:52:57","modified_gmt":"2022-01-05T17:52:57","slug":"petar-markus-prikaz-knjige-goran-music-making-and-breaking-the-yugoslav-working-class-the-story-of-two-self-managed-factories-2021","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=29077","title":{"rendered":"Petar Marku\u0161 – prikaz knjige – Goran Musi\u0107, “Making and Breaking the Yugoslav Working Class: The Story of Two Self-Managed Factories”, 2021."},"content":{"rendered":"\n

Goran Musi\u0107, Making and Breaking the Yugoslav Working Class: The Story of Two Self-Managed Factories<\/em>, CEU Press, Budimpe\u0161ta 2021, 288 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Goran Musi\u0107 je povjesni\u010dar dru\u0161tvene povijesti i povijesti rada (labour history<\/em>) s fokusom na podru\u010dje Srednje, Isto\u010dne i Jugoisto\u010dne Europe. Radio je na Sveu\u010dili\u0161tu u Grazu, Srednjoeuropskom sveu\u010dili\u0161tu u Budimpe\u0161ti i Sveu\u010dili\u0161tu u Be\u010du gdje je istra\u017eivao i predavao o teorijskim i metodolo\u0161kim aspektima globalne povijesti rada, revolucijama u 20. stolje\u0107u, globalnim odnosima u Hladnom ratu i dru\u0161tvenim transformacijama u postsocijalisti\u010dkim zemljama. Njegova knjiga Making and Breaking the Yugoslav Working Class: The Story of Two Self-Managed Factories<\/em> objavljena je 2021. godine u sklopu edicije Work and Labor: Transdisciplinary Studies for the 21st Century<\/em> koju izdaje Central European University Press<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Knjiga se sastoji od devet poglavlja (uvoda, sedam poglavlja razradbe i zaklju\u010dka) te dvije tablice koje prikazuju broj \u0161trajkova u Jugoslaviji i Beogradu tijekom 1980-ih. Monografija je opremljena sa 28 fotografija koje su ve\u0107inom karikature iz tvorni\u010dkih novina Skozi TAM-a<\/em> (novine Tvornica automobila Maribor) i IMR-a<\/em> (Industrija motora Rakovica). Karikature u tvorni\u010dkim novinama na ironi\u010dan na\u010din problematiziraju samoupravljanje u tvornicama i odnose me\u0111u zaposlenicima. Sukob koji se mo\u017ee i\u0161\u010ditati iz novinskih stripova, a koji Musi\u0107 detaljnije obja\u0161njava u knjizi, jest onaj izme\u0111u \u201eplavih\u201c i \u201ebijelih\u201c ovratnika, to jest radnika u pogonskim jedinicama i birokracije koja koordinira organizaciju rada u poduze\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n

Tvorni\u010dke novine su glavni povijesni izvor koji je autor koristio za pisanje knjige (str. 14). Novinski izvori koji su naj\u010de\u0161\u0107e bili kori\u0161teni su IMR: List Radne organizacije Industrije motora Rakovica<\/em>, Skozi TAM<\/em>: Glasilo Delovne skupnosti Tovarne avtomobilov i motorjev Maribor<\/em>, Skozi TAM: Izdanje na Srpsko-hrvatskom jeziku<\/em>. Uz novine, kori\u0161tena je gra\u0111a u arhivima u Beogradu i Mariboru, kao i intervjui sa pojedinim osobama koje su radile u tvornicama u Mariboru i Rakovici.<\/p>\n\n\n\n

Glavna tema knjige je povijest samoupravljanja i radni\u0161tva u dvjema jugoslavenskim tvornicama u razdoblju od 1945. do 1991. godine. Obra\u0111ene tvornice pripadaju bran\u0161i automobilske  industrije, a to su Industrija motora Rakovica<\/em> (IMR) iz Srbije i Tovarna avtomobilov Mariboro <\/em>(TAM) iz Slovenije (str. 9-11). Teorijski koncept na kojem je bazirana knjiga kombinacija je teorije globalnog rada Marcela van den Lindena i koncepta klase britanskog povjesni\u010dara Edwarda P. Thompsona. Marcel van den Linden i grupa okupljena oko Me\u0111unarodnog instituta za dru\u0161tvenu povijest u Amsterdamu zastupa koncept globalnog rada kojim nastoje obnoviti interes za prou\u010davanje povijesti rada i nadi\u0107i metodolo\u0161ki nacionalizam i tradicionalno usmjerenje prema povijesti samo \u201emu\u0161kih radnika\u201c. Napomenuli smo da je Musi\u0107 od  E. P. Thompsona preuzeo koncept radni\u010dke klase koji ne prikazuje klasu kao strukturu ili unaprijed zadanu kategoriju ve\u0107 kao \u201ene\u0161to \u0161to se ustvari dogodilo u ljudskim odnosima\u201c (str. 10). Ovakva definicija je podosta apstraktna, no njome Musi\u0107 \u017eeli re\u0107i da klasa nije unaprijed zadana kategorija koja se mo\u017ee empirijski provjeriti ve\u0107 je to skup odnosa<\/em> koji se uspostavljaju izme\u0111u ljudi ovisno o uvjetima u kojima se nalaze. Promjena okolnosti u kojima se ljudi nalaze zna\u010di i promjenu odnosa<\/em>, veza<\/em> koje su povezivale neku dru\u0161tvenu grupu. Fluktuacijska definicija klase omogu\u0107ava Musi\u0107u da objasni promjene koje su se doga\u0111ale u jugoslavenskoj radni\u010dkoj klasi u okolnostima samoupravljanja tijekom socijalisti\u010dkog razdoblja.<\/p>\n\n\n\n

Prvo nam je u knjizi pru\u017een kratak pregled nastanka navedenih tvornica te njihova povijest do 1968. godine (i to sve u prvome poglavlju). Tvornica Industrije motora Rakovica (IMR) nastala je 1927. godine i radila za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Komunisti\u010dka partija Jugoslavije uspjela je osnovati nekoliko partijskih \u0107elija unutar tvornice, a oko 300 radnika pridru\u017eilo se partizanskom pokretu za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Tvornica automobila Maribor (TAM) osnovana je 1941. godine od strane njema\u010dke vojske za potrebe izgradnje aviona. Nakon zavr\u0161etka rata obje tvornice su nastavile sa radom, a do 1950. do\u0161lo je do promjene proizvodnje. TAM se je preusmjerio na proizvodnju kamiona, a IMR prema proizvodnji motora i poljoprivrednih vozila (ve\u0107inom traktora). Nakon Kidri\u010devih reformi i postepenog napu\u0161tanja planske privrede tijekom 1950-ih do\u0161lo je i do promjena u tvornicama. Glavna promjena dogodila se u organizacijskoj strukturi. Samoupravljanje koje je trebalo pru\u017eiti radnicima mogu\u0107nost sudjelovanja u upravljanju poduze\u0107ima (radnici su se mogli okupiti u radni\u010dka vije\u0107a svojih poduze\u0107a i raspravljati o problemima na radnome mjestu) stvorilo je uvjete u kojima su direktori tvornica postali klju\u010dan faktor u organizacijskoj i politi\u010dkoj strukturi neke tvornice. Shodno tome, radnici su znali kome uputiti pritu\u017ebe u slu\u010daju da nisu bili zadovoljni stanjem u poduze\u0107u ili uputiti hvalospjeve ako su bili zadovoljni trenutnom situacijom. Primjer toga je direktor tvornice TAM-a Stojan Perhavec koji je 1953. do\u0161ao na mjesto direktora i me\u0111u radnicima je ostao zapam\u0107en kao stroga ali pravedna osoba (str. 31).<\/p>\n\n\n\n

Situacija u IMR-u tijekom 1950-ih i 1960-ih bila je dosta problemati\u010dna. Za razliku od TAM-a koji je svoje poslovanje bazirao na novim tehnologijama, blizini granice s Austrijom i jeftinijoj nabavi materijala iz inozemstva, IMR se morao nositi sa problemom konkurencije, i to doslovno u svome dvori\u0161tu. Samo nekoliko kilometara od IMR-a 1954. godine osnovana je nova tvornica traktora IMT (Industrija ma\u0161ina i traktora) koja je uzela dio proizvodnje i tr\u017ei\u0161ta IMR-u. Kako bi se rije\u0161io problem, predlo\u017eeno je spajanje tvornica u jedno poduze\u0107e, ali su 1965. radnici IMR-a na referendumu taj prijedlog odbili. Tr\u017ei\u0161ne reforme iz 1965. dodatno su oslabile ekonomsku mo\u0107 IMR-a koji se do 1968. na\u0161ao u krizi.<\/p>\n\n\n\n

Va\u017ean trenutak u jugoslavenskom samoupravljanju predstavlja razdoblje 1970-ih koje  uklju\u010duje pripremu i dono\u0161enje Zakona o udru\u017eenom radu<\/em> 1976. godine. Ukratko, poduze\u0107a su postala Radne organizacije<\/em> koje su se sastojale od Osnovnih organizacija udru\u017eenog rada<\/em> (OOUR-a) koje su bile definirane kao najmanje jedinice poduze\u0107a koje su mogle financijski poslovati na tr\u017ei\u0161tu. Radne organizacije<\/em> mogle su se udru\u017eivati u Slo\u017eene organizacije udru\u017eenog rada<\/em> (SOUR). Va\u017eno je napomenuti da navedena reforma nije napu\u0161tala ideju ekonomske efikasnosti poduze\u0107a koja je trebala biti bazirana na njihovom uspjehu na tr\u017ei\u0161tu (str. 56). Planovi u poduze\u0107ima trebali su biti dono\u0161eni na Radni\u010dkom zboru<\/em> poduze\u0107a u kojemu je svaki radnik imao pravo glasa. Organizacijska promjena je nastupila i u partijskim organizacijama u poduze\u0107ima. Sada je svaki OOUR imao tzv. aktiv radnika<\/em> u kojemu su se nalazili partijski \u010dlanovi koji su razgovarali o problemima unutar poduze\u0107a. Oja\u010dala je uloga sindikata koji su trebali aktivnije sudjelovati u dono\u0161enju odluka na razini OOUR-a. Na republi\u010dkoj razini osnovana su Vije\u0107a udru\u017eenog rada<\/em> kao politi\u010dko tijelo unutar republi\u010dkih parlamenata, ali Vije\u0107e udru\u017eenog rada<\/em> nije postojalo na saveznoj razini. Rezultati reforme iz 1976. razlikovali su se od poduze\u0107a do poduze\u0107a. U TAM-u je usporeno dono\u0161enje odluka, ali ostala je jasno izra\u017eena hijerarhija direktora i birokracije spram radnika. U IMR-u je postojao sukob izme\u0111u organizacije (re\u017eije) i radnika u tvorni\u010dkim pogonima. <\/p>\n\n\n\n

Polo\u017eaj radnika unutar tvornica razlikovao se s obzirom na stupanj obrazovanja i vrste posla koji su obavljali. Visokoobrazovani radnici imali su ve\u0107e pla\u0107e i \u010desto su bili dio kadrovskih struktura u tvornicama. Kvalificirani radnici s iskustvom tako\u0111er su visoko kotirali unutar poduze\u0107a, dok su na ljestvici najni\u017ee kotirali slabo obrazovani radnici bez iskustva. S vremenom se pokazalo da je jaz izme\u0111u radnika koji su bili dio kadrovskih struktura i onih u tvorni\u010dkim pogonima postojao sve ve\u0107i. Menad\u017eeri, ekonomisti, in\u017eenjeri zastupali su interese stvaranja profita za poduze\u0107e te su ZUR smatrali utegom koji im je ote\u017eavao poslovanje jer je jugoslavenska privreda te\u017eila stvaranju profita na tr\u017ei\u0161ni na\u010din, \u0161to je zna\u010dilo borbu sa drugim poduze\u0107ima. S druge strane, radnici u pogonima su se \u017ealili na prevelike razlike u pla\u0107ama i smatrali su da nisu dovoljno pla\u0107eni za svoj rad.<\/p>\n\n\n\n

Nakon Titove smrti i naplate kredita u iznosu od 20 milijardi ameri\u010dkih dolara 1981. dr\u017eava je u\u0161la u stanje ekonomske i politi\u010dke krize. Postojala je nada da \u0107e se OOUR-i me\u0111usobno udru\u017eiti i spojiti svoja sredstva za svladavanje krize. Me\u0111utim, po\u0161to su poslovali kao zasebne jedinice na tr\u017ei\u0161tu, oni su \u010duvali svoje polo\u017eaje nadaju\u0107i se da \u0107e prebroditi krizu. Uz to, SIV (Savezno izvr\u0161no vije\u0107e) je tra\u017eio od te\u0161ke industrije da pove\u0107a izvoz na strana tr\u017ei\u0161ta kako bi u zemlju stizala devizna sredstva, dok su istovremeno uvedena ograni\u010denja materijala za uvoz, \u0161to je izazvalo utrku me\u0111u poduze\u0107ima za kupnju ograni\u010denog sirovog materijala. S ekonomskom krizom do\u0161lo je do pada \u017eivotnog standarda, tako da je izme\u0111u 1980. i 1985. \u017eivotni standard fizi\u010dkih radnika pao za 35%. Krizom su najvi\u0161e bili pogo\u0111eni slabo obrazovani radnici. U IMR-u su sindikati ukazali da su osobna primanja radnika u nekim tvorni\u010dkim pogonima ispod razine minimalne pla\u0107e. Partija nakon smrti Tita je lutala u tra\u017eenju efikasnog rje\u0161enja u ekonomiji i politici. Sukobi unutar Partije su po\u010deli ja\u010dati, \u0161to je dovelo do slabljenja utjecaja komunista u dr\u017eavi i dru\u0161tvu. Kao primjer navodimo 1983. godinu kada  je na saveznoj razini od planiranih 25 zakona pro\u0161lo samo njih 8, a glasovanje o preostalima je odgo\u0111eno na neodre\u0111eno vrijeme. Iz politi\u010dkih redova po\u010dinju se sve glasnije \u010duti ideje o br\u017eem uvo\u0111enju protr\u017ei\u0161nih reformi i napu\u0161tanju ZUR-a. No, slovensko i srbijansko politi\u010dko vodstvo \u0107e u prvoj polovici 1980-ih ipak zastupati reformske mjere koje ne bi uklju\u010divale odbacivanje samoupravljanja kao ekonomskog okvira.<\/p>\n\n\n\n

Do kritike ZUR-a i njegovog odbacivanja i zamjenjivanja sa tr\u017ei\u0161nim oblikom poslovanja ipak \u0107e s vremenom do\u0107i. Isprva \u0107e kritika zapo\u010deti upravo iz tvornica, i to ne iz redova radni\u0161tva, ve\u0107 iz njegovih organizacijskih struktura koje su bile odgovorne za likvidnost poduze\u0107a. U TAM-u je tijekom rujna 1982. do\u0161lo do otvorene kritike samoupravljanja u govoru Mihaela Gole koji je na zasjedanju radnika otvoreno kritizirao samoupravljanje. Kritika je bila usmjerena spram SOUR-a u kojemu je TAM bio sa TVT Boris Kidri\u010d i poduze\u0107em Jo\u017eem Keren\u010di\u0107em, a problem je bio u redistribuciji ostvarenih prihoda unutar SOUR-a. Prvi korak napu\u0161tanja samoupravljanja u TAM-u bilo je napu\u0161tanje SOUR-a do \u010dega je do\u0161lo 1983. godine. Sljede\u0107i korak bio je transformacija Radne organizacije<\/em> 1984. godine kada je na osnovi referenduma osnovana TAM Poslovna zajednica<\/em>. Iako je ve\u0107inskom odlukom donesena reorganizacija TAM-a, ipak je bilo vidljivo nezadovoljstvo u redovima pojedinih OUR-a u kojima su ve\u0107inu \u010dinili fizi\u010dki radnici, a u kojima je oko 30% radnika glasalo protiv reorganizacije. U IMR-u je situacija bila druga\u010dija. Tamo je tijekom prve polovice 1980-ih ve\u0107a mo\u0107 bila u OOUR-ima sa fizi\u010dkim radnicima i sindikatima negoli u onima koji su \u010dinili organizacijsku strukturu. Stoga poku\u0161aji uprave da reformiraju ili ukinu neke od akata ZUR-a u tome razdoblju nisu uspjeli. Prvi reformski potezi u smjeru ukidanja OOUR-a u IMR-u doneseni su tek 1986. godine na razini poduze\u0107a i to tek sa ve\u0107inskom potporom \u201eplavih ovratnika\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Politi\u010dke prilike u Jugoslaviji uskoro su se raspravljale i na tvorni\u010dkim razinama. U IMR-u se naveliko diskutiralo o Memorandumu SANU i stanju na Kosovu. U TAM-u je pak naglasak bio na nepravednoj raspodjeli dohodaka na razini federacije. Kritika je bila usmjerena na to da razvijene republike, u ovom slu\u010daju Slovenija, moraju davati dio svog prihoda za razvoj nerazvijenih republika i Kosova te da na taj na\u010din slovenska poduze\u0107a gube ekonomsku agilnost. Tijekom druge polovice 1980-ih radnici u poduze\u0107ima okrenuli su se novom na\u010dinu izra\u017eavanja svojih nezadovoljstava u poduze\u0107ima i u dr\u017eavi, a to je obustava rada \u2013 ili \u0161trajk. U Sloveniji i u Srbiji obustave rada su se pove\u0107ale tijekom navedenog razdoblja, ali na\u010dini na koji su politi\u010dka rukovodstva reagirala na njih bila su druga\u010dija. Radnici u Srbiji su zahtijevali \u010dvrstu ruku koja \u0107e rije\u0161iti krizu u Jugoslaviji. Zahtijevali su ja\u010danje discipline u poduze\u0107ima i jasnu liniju dono\u0161enja odluka, ali i reformu Federacije koja bi i\u0161la u smjeru recentralizacije dr\u017eave. Usprkos zahtjevu da se odbace neki od elemenata samoupravljanja, radnici u Srbiji nisu bili za tr\u017ei\u0161nu privredu strahuju\u0107i da \u0107e izgubiti prava i povlastice koje su im bile osigurane ZUR-om. Pokazat \u0107e se uskoro da su politi\u010dka vodstva u Srbiji i Sloveniji u drugoj polovici 1980-ih usprkos sukobima imale zajedni\u010dku to\u010dku, napu\u0161tanje samoupravljanja u korist potpune tr\u017ei\u0161ne privrede.<\/p>\n\n\n\n

U Sloveniji je 1986. izabran na \u010delo slovenske komunisti\u010dke Partije Milan Ku\u010dan koji \u0107e se zalagati za reformiranje i uvo\u0111enje tr\u017ei\u0161ne privrede. Istovremeno u Srbiji \u0107e do kraja 1987. na \u010delu srbijanske Partije rukovode\u0107e mjesto osigurati Slobodan Milo\u0161evi\u0107 s istom idejom \u2013 odbacivanje samoupravljanja i uvo\u0111enje tr\u017ei\u0161ta kao osnove ekonomske politike. Obje  strane koristile su se nacionalnom retorikom u provo\u0111enju politi\u010dkih odluka, smatraju\u0107i da je upravo njihova republika i narod \u201eiskori\u0161tavan od strane drugih\u201c bilo da se radilo o Sloveniji ili Srbiji.<\/p>\n\n\n\n

Radnici u spomenutim tvornicama iza\u0107i \u0107e tijekom 1988. na ulice kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo. U Rakovici \u0107e po\u010detkom listopada 1988. do\u0107i do izlaska radnika iz nekoliko tvornica na ulicu (uklju\u010duju\u0107i i IMR) i kulminirat \u0107e dolaskom pred zgradu Skup\u0161tine u Beogradu. Radnici su zahtijevali pove\u0107anje pla\u0107a, smanjenje poreza u industriji, ostavke \u010dlanova SIV-a i Sindikata te stvaranje Radni\u010dkog vije\u0107a<\/em> na razini Federacije. Nakon neuspje\u0161nog smirivanja situacije od strane predsjednika Federalne skup\u0161tine Du\u0161ana Popovskog, prosvjednicima se obratio Slobodan Milo\u0161evi\u0107 povezuju\u0107i zahtjeve radnika sa nacionalisti\u010dkom retorikom. Radnici su se razi\u0161li tek nakon obe\u0107anja Milo\u0161evi\u0107a da \u0107e se njihovi zahtjevi razmotriti. U TAM-u je do demonstracije do\u0161lo u lipnju 1988. nakon \u0161to se pro\u0161irila vijest da su pla\u0107e za taj mjesec ni\u017ee nego \u0161to se o\u010dekivalo. Radnici su iza\u0161li na ulice pred zgradu op\u0107inske skup\u0161tine. Jedini koordinirani zahtjev bio je pove\u0107anje svih pla\u0107a za 50%. Nakon toga do\u0161lo je do spontanog okupljanja na sredi\u0161njem trgu i odr\u017eavanja govora razli\u010ditih radnika. Idu\u0107eg dana broj radnika na prosvjedima iz TAM-a se smanjio, ali pridru\u017eili su se radnici iz drugih poduze\u0107a te se broj prosvjednika sa prethodnih 2500 pove\u0107ao na oko 6000. Na demonstracije su pristigli predstavnici slovenske vlade i sindikata koji su odbili zahtjeve radnika za pove\u0107anjem pla\u0107a s obja\u0161njenjem da je to nerealno i da se ve\u0107e pla\u0107e mogu ostvariti samo restrukturiranjem i br\u017eim provo\u0111enjem tr\u017ei\u0161ne modernizacije, a ne politi\u010dkim privilegijama. Demonstracije su se nastavile idu\u0107ih dana te se situacija postepeno smirivala.<\/p>\n\n\n\n

I slovenski i srbijanski radnici nakon demonstracija 1988. oslanjali su se na pomo\u0107 svojih politi\u010dkih rukovodstava i tvorni\u010dkih organizacija. No, kako se mo\u017ee vidjeti iz novinskih \u010dlanaka iz 1990. godine, radnici su se osje\u0107ali izdano. Govori o otkazima i napu\u0161tanju dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva ostavili su radnike i njihove predstavnike zate\u010denima u oba poduze\u0107a. Intervju sa radnikom IMR-a Milanom Kljaji\u0107em iz 1990. godine zavr\u0161ava rije\u010dima: \u201eMi radnici u Rakovici mo\u017eemo re\u0107i da socijalizma vi\u0161e nema. Ovo \u0161to imamo je otvoreno kapitalisti\u010dko okru\u017eenje\u2026 mi smo toga postali svjesni pred dvije godine kada smo poku\u0161ali organizirati otpor i obavijestiti druge radnike u Jugoslaviji. Sada mo\u017eemo re\u0107i da smo izgubili. Iskoristili su sva sredstva da nas u\u010dine razjedinjenima. Bili su uspje\u0161ni i sve \u0161to sada mo\u017eemo je \u017ealiti nad izgubljenom prilikom.\u201c (str. 244-245).<\/p>\n\n\n\n

Ova studija slu\u010daja dvaju poduze\u0107a potanko je secirala probleme samoupravljanja tijekom \u010detrdesetogodi\u0161njeg razdoblja. Knjiga pokazuje kako je sistem samoupravljanja prolazio kroz razli\u010dite faze i eksperimente, kao i uspone i padove. Najve\u0107a vrijednost ove studije je upravo u prikazu slo\u017eenosti radni\u010dke klase u jugoslavenskom dru\u0161tvu. Sukob koji je postojao izme\u0111u fizi\u010dkih radnika i rukovodilaca provla\u010dio se kroz \u010ditavo jugoslavensko razdoblje. Nagomilani problemi su s ekonomskom krizom 1980-ih poljuljali vjerodostojnost samoupravnog sistema. Treba napomenuti kako je samoupravljanje u tvornicama bilo odbacivano od strane rukovode\u0107ih struktura u korist tr\u017ei\u0161nih reformi, dok su fizi\u010dki radnici ipak bili za ostajanje vrijednosti i zakona propisanih ZUR-om. Oslanjanje fizi\u010dkih radnika na politi\u010dare, koji su i sami napustili samoupravni koncept, kao i na tvorni\u010dke rukovodioce na koncu ih je ostavilo samima. Stoga bi kao najve\u0107a mana samoupravnog sistema bila da nije uspio radnicima stvoriti osje\u0107aj da su sami odgovorni za svoje sudbine u poduze\u0107ima i zemlji, ve\u0107 da prepu\u0161taju rukovodiocima da donose odluke umjesto njih.<\/p>\n\n\n\n

Petar Marku\u0161<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-29077","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29077","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=29077"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29077\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29084,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29077\/revisions\/29084"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=29077"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=29077"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=29077"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}