{"id":2903,"date":"2017-02-06T23:00:05","date_gmt":"2017-02-06T23:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=2903"},"modified":"2017-02-06T23:00:05","modified_gmt":"2017-02-06T23:00:05","slug":"izlozba-izazov-moderne-zagreb-bec-oko-1900","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=2903","title":{"rendered":"Izlo\u017eba \u201cIzazov moderne: Zagreb \u2013 Be\u010d oko 1900.\u201d"},"content":{"rendered":"


<\/font><\/p>\n

Galerija Klovi\u0107evi dvori<\/span><\/b><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Zagreb<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

IZAZOV MODERNE. ZAGREB \u2013 BE\u010c OKO 1900.

<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

9. velja\u010de do 7. svibnja 2017.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Gustav Klimt, Koloman Moser, Josef Hoffmann
Vlaho Bukovac, Ivan Me\u0161trovi\u0107 i umjetnici hrvatske moderne<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Izlo\u017eba se odr\u017eava pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarovi\u0107 i predsjednika Republike Austrije Alexandera Van der Bellena.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Izlo\u017eba Izazov moderne: Zagreb \u2013 Be\u010d oko 1900.<\/i> predstavit \u0107e po prvi put istodobno djela zagreba\u010dkih i be\u010dkih protagonista secesije na podru\u010dju slikarstva, skulpture i arhitekture. Na izlo\u017ebi \u0107e se tako mo\u0107i usporediti djela Gustava Klimta, Kolomana Mosera, Karla Molla s djelima Vlahe Bukovca, Tomislava Krizmana, Ivana Me\u0161trovi\u0107a i mnogih drugih. Rje\u010dite \u0107e biti usporedbe be\u010dke i zagreba\u010dke arhitekture kroz ostvarenja Otta Wagnera, Josefa Hofmanna, Adolfa Loosa te Vjekoslava Bastla, Aladara Baraniaya ili Viktora Kova\u010di\u0107a. Izlo\u017eba \u0107e pokazati uspon nove generacije slikarica koje postaju ravnopravni sudionici modernih promjena. Antonija Krasnik i Nasta Rojc u\u010dile su slikati u Be\u010du, dok je Slava Ra\u0161kaj tako\u0111er stvarala pod uplivom be\u010dke secesije. Kroz navedene umjetni\u010dke grane obra\u0111ene su teme zajedni\u010dke be\u010dkoj i zagreba\u010dkoj kulturi na prijelazu stolje\u0107a: teme o smislu \u010dovjekova postojanja, krajolici pro\u017eeti umjetnikovim subjektivnim do\u017eivljajem prirode, kavane kao novi forumi razmjena ideja te tema \u017eene kao ultimativnog motiva razdoblja. Razdoblje gesamtkunstwerka<\/i> karakterizira na\u010din \u017eivota pro\u017eetog umjetno\u0161\u0107u koja objedinjuje sve segmente \u010dovjekova \u017eivota: od interijera u kojem boravi do eksterijera koji ga okru\u017euje.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Uz podudarnosti dviju kulture ukazat \u0107e se i na specifi\u010dnosti doma\u0107e likovne umjetnosti u odnosu na likovnost austro-ugarske prijestolnice. Kako je muza Alma Mahler usporediva s miljenicom zagreba\u010dke publike Ljerkom \u0160ram? Na koji je na\u010din Be\u010d do\u017eivio Dalmatinac Vlaho Bukovac? \u0160to je pridonijelo velikom uspjehu Ivana Me\u0161trovi\u0107a te kako su njegove skulpture nastale u Be\u010du odra\u017eavale jednake tjeskobe razdoblja kao i Klimtove slike? Ukazat \u0107e se na sna\u017ene veze, do sad neprimjetne podudarnosti, razrije\u0161it \u0107e se dileme me\u0111usobnih utjecaja te, kao \u0161to to i prili\u010di velikim projektima poput ovog, ukazati na vrijednosti hrvatske likovne ba\u0161tine u kontekstu europske kulture.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Ne propustite rijedak susret s remek-djelima umjetnosti fin de si\u00e8cla <\/i>Be\u010da i Zagreba, zgrabite rijetku priliku neposrednog do\u017eivljaja djela jednog od najve\u0107ih umjetnika 19. i 20. stolje\u0107a Gustava Klimta! Zavirite ispod povr\u0161ine naslikanog i u\u0111ite u tajnovit svijet umjetnikove du\u0161e, strepnji i radosti, sjete i melankolije \u010dovjeka u osvitu suvremenog doba!<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Petra Vugrinec<\/span><\/i><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

— <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Viktor \u017dmega\u010d<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n


Duh be\u010dke moderne<\/b><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Prenesimo se stotinjak godina unazad i zamislimo zemljovid na kojem nisu ucrtani samo geografski sadr\u017eaji nego i kulturni fenomeni. Primjerice europske metropole s obzirom na njihovo zna\u010denje u kulturnoj tradiciji. Smotra na\u0161eg imaginarnog pregleda pokazuje nekoliko gradova u kojima se na osobit na\u010din o\u010dituje dinamika razdoblja oko prijeloma stolje\u0107a. Ako pretpostavimo jo\u0161 i natjecateljski odnos, najozbiljniji \u0107e konkurenti biti Pariz, Be\u010d, Berlin, Sankt Peterburg i London.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Usporedba izme\u0111u tih sredi\u0161ta potvr\u0111uje srodnost prvih dvaju gradova. Metropole s dugom kulturnom i politi\u010dkom tradicijom, Be\u010d i Pariz, bile su centri u pravom smislu, upravni, umjetni\u010dki, znanstveni, gospodarski. Na neke druge zemlje s velikom kulturnom pro\u0161lo\u0161\u0107u, poput Italije i Njema\u010dke, pojam centralizacije nije primjenjiv. Austrijsko i francusko sredi\u0161te srodna su, nadalje, i po tome \u0161to su, napose u 19. stolje\u0107u, postala stjeci\u0161ta razli\u010ditih narodnosti i mjesta interkulturalnih procesa, u kojima su se prepoznavali tragovi imperijalne povijesti. Zanimljivo je da su oba grada svoj reprezentativan izgled u duhu predod\u017ebe o velesili stekla tek u razdoblju kad je imperijalna epoha bila na izmaku. I Be\u010d i Pariz prednja\u010dili su u drugoj polovini 19. stolje\u0107a u te\u017enji da se ba\u0161tinjena slika grada preobrazi prema urbanisti\u010dkim zamislima civilizacijske modernosti. Na\u010delo reprezentacije na\u0161lo se u tu svrhu u sprezi s na\u010delom prometne komunikacije. Otprilike u isto doba, austrijski i francuski graditelji po\u010deli su u svojim gradovima sustavno uklanjati onaj dio urbane ba\u0161tine koju su smatrali smetnjom u razvijanju zamisli o napretku. U Be\u010du je Ringstra\u00dfe svojom \u0161irinom i svojim monumentalnim zgradama izraz te ideje, dok je u Parizu urbanisti\u010dka reforma prefekta Haussmanna tako\u0111er opro\u0161taj od mnogih osobina stare gradske jezgre.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Danas nije te\u0161ko prepoznati dvostruko lice te arhitekture. Ona je historicisti\u010dka i antihistoricisti\u010dka u isti mah. Svakako se u njoj o\u010dituje izrazit paradoks \u2013 proturje\u010dje koje je svojstveno, kao \u0161to \u0107emo vidjeti, i nekim drugim obilje\u017ejima novije kulturne povijesti Be\u010da, a donekle i Pariza. Uklanjanje srednjovjekovne urbane tradicije posvema odgovara putevima civilizacijske moderne u eri tehnike i ubrzana tempa \u017eivota. Ali djelomi\u010dno brisanje povijesti provodilo se upravo po uzoru na povijest. Velebne zgrade u arhitekturi Prstena<\/i> poput Dvorske opere, Gradske vije\u0107nice, Parlamenta, velikih muzeja i Sveu\u010dili\u0161ta, simboli su dr\u017eavne samosvijesti koja te\u017ei za novim oblicima o\u010ditovanja. No stil tih zgrada okrenut je pro\u0161losti. Historicisti\u010dka arhitektura prostorno je inovativna i stilski restaurativna u isti mah. Reprezentativne zgrade toga razdoblja, u Be\u010du, Parizu, Berlinu, Sankt Peterburgu i drugim gradovima, u odre\u0111enu smislu nalik su na krinke, na kamene maske u muzeju povijesnog sje\u0107anja.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Nije to, rekli smo, jedini paradoks Be\u010da. Pada nam odmah na um da, do danas, postoji udoma\u0107ena slika o gradu na Dunavu (koju odr\u017eavaju, na primjer, neki elementi popularnih novogodi\u0161njih koncerata). Taj je grad, prema stereotipima, mjesto manje ili vi\u0161e suptilne hedonisti\u010dke kulture u kojoj se, opet srodno Francuskoj, o\u010dituje u\u017eivala\u010dko umije\u0107e \u017eivljenja. Valcer Na lijepom plavom Dunavu<\/i> bio bi prema toj predod\u017ebi emblem be\u010dke estetske svijesti. U tome ne bili bilo protuslovlja da Be\u010d, osobito na pragu i na po\u010detku 20. stolje\u0107a, nije pokazivao i posve opre\u010dno lice.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Nijedan svjetski grad nije bio u tom razdoblju nabijen, ponekad iza oficijelnih kulisa, tolikom inovacijskom odlu\u010dno\u0161\u0107u kao Be\u010d, koji je za mnoge posjetitelje slovio kao jamac lagodne tradicije. U tom su pogledu za austrijskom metropolom donekle zaostajali i toliko dinami\u010dni gradovi poput Berlina i Pariza. Nigdje se, naime, radikalizam moderne misli i umjetnosti nije o\u010ditovao tako dosljedno kao u gradu Sigmunda Freuda, Karla Krausa, Arnolda Sch\u00f6nberga, Antona Weberna, Albana Berga, Egona Schielea, Oskara Kokoschke, Adolfa Loosa i Ludwiga Wittgensteina.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Prijelom se zbio u posljednjem desetlje\u0107u 19. stolje\u0107a. Godine 1888. zavr\u0161ena je zgrada novog Burgtheatra koja je jedna od posljednjih svjedo\u010danstava historicizma. Nastupom novog nara\u0161taja arhitekata i likovnih umjetnika pro\u0161lo je doba neogotike, neorenesanse i neobaroka. Otto Wagner i njegovi u\u010denici zakora\u010dili su prema arhitekturi koja je te\u017eila za tim da spoji funkcionalizam s modernom ornamentikom, drugim rije\u010dima: da bude inovativna, a ne repetitivna. Opona\u0161anje pro\u0161losti bilo je za antitradicionaliste besmisleno iz vi\u0161e razloga, a o glavnom progovorili su, nezavisno jedan od drugoga, i Wagner i Loos, na samom pragu novog stolje\u0107a.  Obojica su se slu\u017eila istom usporedbom da izraze svoj prezir prema zgradama \u010dija je reprezentativnost la\u017ena. To je arhitektura Potemkinovih sela, ustvr\u0111uju Wagner i Loos, aludiraju\u0107i na prividne zgrade kojima je u Rusiji u 18. stolje\u0107u general Potemkin, prema usmenoj predaji, \u017eelio obmanuti svoju caricu. U suvremenim Potemkinovim gradovima povijesni stilovi svojevrsne su kulise koje \u017eele proizvesti dojam autenti\u010dnosti, premda je u njima sve krivotvorina: i gra\u0111evni dekorativni materijal, i arhitektonska misao.  Stambene zgrade skamenile su se u feudalnoj pozi iza koje kriju svoju unutarnju nefunkcionalnost.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Ne\u0107emo pretjerati ako tvrdimo kako je borba protiv potemkinskog privida sredi\u0161nja misao be\u010dke moderne \u2013 tako da je grad sibarita (kako su neki nazivali Be\u010dane) u tom razdoblju postao popri\u0161te nesmiljene o\u0161trine i prodornosti u kritici dru\u0161tvenih la\u017ei koje su se opravdavale u ime uskogrudnog i u isti mah povr\u0161nog tradicionalizma. U tom smislu treba shvatiti rije\u010di najve\u0107eg i najosebujnijega be\u010dkog skladatelja izme\u0111u Brucknera i Sch\u00f6nberga, Gustava Mahlera, da je tradicija borniran nemar \u2013 Tradition ist Schlamperei<\/i>.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Svjetsko zna\u010denje be\u010dke moderne ne mo\u017ee se me\u0111utim svesti samo na kritiku udoma\u0107enih navika i stereotipa. Golem utjecaj \u0161to su ga be\u010dki teoreti\u010dari i umjetnici izvr\u0161ili na znatan dio kulture 20. stolje\u0107a sadr\u017ei bar pet velikih iskoraka koji se mogu opisati kao radikalni poku\u0161aji preobrazbe ili \u010dak ukidanje nekih uvrije\u017eenih uzoraka u svjetonazoru, umjetni\u010dkom stvarala\u0161tvu i dru\u0161tvenom pona\u0161anju. Te\u017ei\u0161ta te problematike mogu se odrediti kao prodoran pogled iza stvarnih i metafori\u010dkih fasada, dakle kao oblik kriti\u010dke dijagnostike \u2013 i, s druge strane, kao ukidanje ba\u0161tinjenih u svijetu predmeta i mentalnih.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Spomenut \u0107emo na prvom mjestu psihoanalizu jer su u Freudovoj teoriji sadr\u017eana oba aspekta. Freudove analize u pravom su smislu rije\u010di dijagnostika, dakle pogled koji prolazi kroz <\/i>povr\u0161inu ljudske svijesti, u potrazi za skrivenim silnicama. Odre\u0111ene analogije nije te\u0161ko prepoznati. I psihoanaliza je poku\u0161aj da spoznajno oko prodre iza Potemkinovih fasada du\u0161e \u2013 da osvijetli predjele koji se kriju pred naslagama konvencija i drugih oblika dru\u0161tvenog dekora.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Ali pogled na psihi\u010dki \u017eivot kao \u201edaleku zemlju\u201c, jo\u0161 neistra\u017eenu (po naslovu Schnitzlerove tragikomedije), nije samo praksa<\/i> velikoga be\u010dkog psihijatra. Njezin teorijski okvir vodi u \u0161iri, kulturnopovijesni na\u010din razmatranja. Godine 1925. Freud je u jednom \u010dlanku koji se i danas za\u010dudo vrlo rijetko spominje, poku\u0161ao razjasniti otpore protiv psihoanalize (Die Widerst\u00e4nde gegen die Psychoanalyse<\/i>). Kao glavni motiv otpora on navodi te\u0161ko\u0107e u \u010dovjekovoj spremnosti da prihvati spoznaje koje ga tobo\u017ee ugro\u017eavaju. Prva od triju spoznaja koje su potresle ljudsku samosvijest vezana je uz Kopernikovo ime: spoznaja da \u010dovjek nije u sredi\u0161tu svemira prouzro\u010dila je duboku traumu. Upozoren u 19. stolje\u0107u da ne mo\u017ee biti antropologije bez biolo\u0161kih i povijesnih odrednica, \u010dovjek je do\u017eivio drugi \u0161ok. I naposljetku, psihoanaliza je pokazala da ljudska svijest nije posve autonomna i da njezina regulativna snaga ima jasne granice. Uvid u regije podsvijesti uzdrmale su, eto, i samu svijest. Freud tada, dakako, nije mogao slutiti koliko \u0107e njegov izazov konvencionalnom samorazumijevanju biti dalekose\u017ean.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Ozbiljnosti njegovih spoznaja svakako nije mogla nauditi jetka dosko\u010dica Karla Krausa, drugog prodornoga be\u010dkog analiti\u010dara \u2013 dosko\u010dica na Freudov ra\u010dun, po kojoj je psihoanaliza ono oboljenje protiv kojeg ona \u017eeli biti terapija. <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Dvostruko motri\u0161te Freudova nauka kojeg zanimaju pojedini pacijent koliko i ukupno iskustvo \u010dovjekovo, karakteristi\u010dno je za univerzalnost mnogih misaonih i estetskih poticaja be\u010dke moderne. Freud je poslije, potkraj \u017eivota, u svojoj raspravi Nelagoda u kulturi<\/i> povukao kulturnopovijesne zaklju\u010dke iz svojih teorija. U tim je zaklju\u010dcima sr\u017e njegova shva\u0107anja kulture uop\u0107e. Civilizacija nije samo napredak nego u isti mah i te\u017eak teret koji je \u010dovjek sebi nametnuo, jer obuzdavanje nagona zahtijeva stalno odricanje koje ponekad mo\u017ee biti izvor ozbiljnih poreme\u0107aja. No Freudova poruka nije anarhi\u010dan panseksualizam. Naprotiv, nijedan oblik civilizacijske kulture nije zamisliv bez odre\u0111enog odricanja i samoprijegora. Apsolutna sloboda nije kulturna vrijednost, strog je zaklju\u010dak Freudov. Tko smatra da je osniva\u010d psihoanalize bio zagovornik seksualne anarhije, pokazuje samo da ga nije \u010ditao.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Thomas Mann u svojim je esejima o Freudu svoga suvremenika to\u010dno portretirao, utvrdiv\u0161i da je psihoanaliza zapravo prosvjetiteljski \u010din: podsvijest treba osvijetliti i u\u010diniti je pristupa\u010dnom spoznaji, usprkos pritiscima konvencionalnih predrasuda koje navodno brane kulturu, a zapravo podupiru la\u017ei. Mann savr\u0161eno poga\u0111a bit be\u010dke poruke: istinska kultura ne smije se osnivati na predrasudama i na jednostranom, restriktivnom shva\u0107anju ljudskog totaliteta.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Nije te\u0161ko prepoznati da se ta problematika dodiruje s neposrednim knji\u017eevnim pojavama. U godini objavljivanja prve presudne Freudove knjige Tuma\u010denje snova<\/i> (1900.), Schnitzler je objavio neobi\u010dan prozni tekst koji \u010ditatelja suo\u010dava s osje\u0107ajima i mislima \u010dovjeka koji je zaokupljen mi\u0161lju na skoru smrt, na samoubojstvo koje \u017eeli izvr\u0161iti za nekoliko sati. Naslov zvu\u010di posve bezazleno, Poru\u010dnik Gustl<\/i>, no tekst obilje\u017eava datum u povijesti knji\u017eevnosti. Nikada prije nije napisan toliko dosljedan, o\u0161tar i pronicljiv psihogram \u010dovjeka koji je gotovo od prve do posljednje re\u010denice s\u00e2m sa svojom svijesti, mogli bismo re\u0107i: zato\u010den u njoj. Literarno oblikovanje \u201estruje svijesti\u201c otvorilo je novo poglavlje u knji\u017eevnosti 20. stolje\u0107a. Ako kao vrijednosne kriterije uzmemo korjenitost i psiholo\u0161ku dubinu, prvi markantni lik u dugom nizu knji\u017eevnih likova koje promatramo, tako re\u0107i, rendgenskim o\u010dima, upravo je Leutnant Gustl \u2013 a be\u010dka je moderna pru\u017eila uvjerljiv model za razvoj svojevrsne psihoanalize u knji\u017eevnosti.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Jedan drugi tekst iz istih godina, nazvan Pismo lorda Chandosa<\/i> (u originalu Pismo<\/i> \u2013 Ein Brief<\/i>, 1902.), iskazuje problematiku koja se, vi\u0161e nego igdje drugdje u ono doba, o\u010ditovala u senzibilnosti i misaonosti be\u010dkih autora. Fiktivno pismo engleskog plemi\u0107a 17. stolje\u0107a jedno je od doista neobi\u010dnih djela op\u0107e moderne. U sprezi eseja, psiholo\u0161ke studije i novelisti\u010dke skice Hofmannsthal je o\u010dito pogodio bitnu temu epohe u kojoj su novi oblici komunikacije zao\u0161travali pitanje jezi\u010dne autenti\u010dnosti. Shva\u0107amo danas za\u0161to su taj tekst i neki drugi eseji be\u010dkih pisaca i filozofa (od Mauthnera do Krausa i Wittgensteina) me\u0111u najvi\u0161e citiranim svjedo\u010danstvima kriti\u010dke misli stolje\u0107a. Radikalizam u be\u010dkoj kritici jezika, njegove naravi i uporabe, anticipira dana\u0161nja, postmoderna iskustva. Hofmannsthalova i Krausova esejistika produbile su spoznaju da rije\u010di mogu biti sredstvo neograni\u010dene manipulacije, prije svega ideolo\u0161kih obmana, jer moderno doba sve vi\u0161e su\u017eava mogu\u0107nost iskustvene provjere jezi\u010dnih iskaza. Hofmannsthal govori \u010dak o zamislivim krajnjim konzekvencijama u povijesnom razdoblju koje spoznaje da se rije\u010di-ozna\u010ditelji udaljuju od autenti\u010dnih pojava i predmeta, postoje\u0107i na svoj sablastan, neovisan na\u010din. Jedna je od konzekvencija prezir prema manipulativnom jeziku uop\u0107e \u2013 prezir pro\u017eet \u010de\u017enjom za iskrenim, neposrednim govorom tijela.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Neka vrsta straha pred zlouporabom umjetnosti u svrhu manipulativnih poruka o\u010dituje se u nekim posebnim stilskim sklonostima likovnog izraza be\u010dke moderne. Jednu od mogu\u0107nosti neoptere\u0107ena izraza umjetnici su vidjeli u razvijanju likovnosti koja sve vi\u0161e te\u017ei apstrakciji: nesputanoj igri boja, ploha i krivulja. Premda be\u010dki slikari secesije tu te\u017enju dijele s mnogim europskim umjetnicima epohe, ipak se slikari poput Gustava Klimta, a donekle i Schielea i Kokoschke, osobito isti\u010du po virtuoznom sjedinjavanju mimeti\u010dkih i apstraktno-ornamentalnih sastavnica likovne kompozicije \u2013 osobito u kasnoj stvarala\u010dkoj fazi, kad je put prema potpunoj apstrakciji samo jo\u0161 kratak. M\u00fcnchen, s Plavim jaha\u010dem i Be\u010d u sutonu secesije, bili su gradovi duhovnog zajedni\u0161tva.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Posljednje je podru\u010dje ovih razmatranja glazbeno stvarala\u0161tvo \u2013 \u0161to, dakako, ne zna\u010di da je glazba bila manje va\u017ena. Naprotiv, poznato je da je supremacija Be\u010da na tom polju tada ve\u0107 imala dugu tradiciju i da se to vodstvo potvrdilo i na po\u010detku 20. stolje\u0107a na osobito dalekose\u017ean na\u010din. I na glazbenom polju o\u010ditovalo se, uostalom, ono neobi\u010dno dvojstvo o kojem je ve\u0107 bilo govora. Sa \u0161ireg motri\u0161ta, Be\u010d je bio tlo velike klasi\u010dne predaje, vrhunskih svjetskih vrijednosti kojima nimalo nije naudila okolnost da su granice prema pu\u010dkoj glazbi bile vrlo popustljive. Zbog prividne nesklonosti eksperimentima, u predod\u017ebu o tom gradu u\u0161li su i vidljivi elementi u\u017eivala\u010dkog odnosa. Me\u0111utim, paradoks je u tome \u0161to se upravo na tlu stvarnih i metafori\u010dkih mekih zvukova poslije godine 1900. pojavio naj\u017ee\u0161\u0107i glazbeni radikalizam \u0161to ga je ikad \u010dula novovjekovna Europa. Skladbe Arnolda Sch\u00f6nberga i njegovih u\u010denika nisu prekidale s tradicijom ako je rije\u010d o kompozicijskoj tehnici, ali one su korjenito uklonile shva\u0107anje o razlikama izme\u0111u tonova i suvu\u010dja. To je izjedna\u010davanje ukinulo i stoljetno uvjerenje da valja obuzdati disonancu u korist konsonance. U godinama oko 1910. za\u010dula su se u Be\u010du glazbena djela u kojima su ukinu\u0107e tonske hijerarhije i oslobo\u0111enje disonance proizveli silovite zvukove, ne\u010duvene \u2013 u dvostrukom smislu ne\u010duvene \u2013 u povijesti glazbe.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Taj pridjev izra\u017eava sav izazov sadr\u017ean u glazbi Druge be\u010dke \u0161kole, kako je nazvan krug oko Sch\u00f6nberga. Slo\u017een stilski idiom te skupine nije stekao, izuzmemo li neka rana djela, naklonost koncertne publike. Proro\u010danska snaga te glazbe koja nesmiljenim disonancama progovara o u\u017easima epohe, ostala je umjetni\u010dki \u0161ok koji je dalek od opu\u0161tena u\u017eivljavanja. Pitamo li, me\u0111utim, skladatelje 20. stolje\u0107a, gotovo ni jedan ne\u0107e pore\u0107i da bez poticaja toga kruga ne mo\u017eemo zamisliti znatan dio suvremene glazbe.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Da zaklju\u010dimo: psihoanaliza, prodorna analiza jezi\u010dne komunikacije, inovacijska arhitektura, fascinantno slikarstvo, glazba bez kompromisa, ali i \u010darobni univerzum Mahlerovih partitura koje na jedinstven na\u010din spajaju popularno s ezoteri\u010dnim \u2013 sve te pojave jam\u010de trajnost konstatacija da je Be\u010d tad bio duhovna metropola Europe.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Autorice izlo\u017ebe su dr. sc. Irena Kra\u0161evac, Petra Vugrinec, Darija Alujevi\u0107 i dr. sc. Marina Bagari\u0107.<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Kustosice projekta su Petra Vugrinec i Iva Sudec Andreis<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Izvor<\/span>: <\/span>http<\/span>:\/\/<\/span>gkd<\/span>.<\/span>hr<\/span>\/<\/span>izlozba<\/span>\/<\/span>izazov<\/span>–<\/span>moderne<\/span>–<\/span>zagreb<\/span>–<\/span>bec<\/span>–<\/span>oko<\/span>-1900\/<\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-2903","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-novosti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52575,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52575","url_meta":{"origin":2903,"position":0},"title":"Izlo\u017eba dje\u010djih radova \u201cU po\u010detku bija\u0161e crte\u017e\u2026\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U subotu, 25. travnja 2026. u 11 sati u Galeriji Klovi\u0107evi dvori sve\u010dano otvaramo izlo\u017ebu dje\u010djih radova pod nazivom U po\u010detku bija\u0161e crte\u017e\u2026 Radovi su nastali u sklopu likovnih radionica uz izlo\u017ebu U po\u010detku bija\u0161e kraljevstvo \u2013 izlo\u017eba povodom 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva. Na brojnim likovnim radionicama, uz \u0161kolsku djecu,\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52556,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52556","url_meta":{"origin":2903,"position":1},"title":"ZagrebDox 2026.","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Me\u0111unarodni festival dokumentarnog filma 19. - 26. travnja 2026. Kaptol Boutique Cinema, Zagreb Program i dodatne obavijesti: https:\/\/zagrebdox.net\/hr","rel":"","context":"U "Filmovi i serije"","block_context":{"text":"Filmovi i serije","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=13"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/DOX-logo.jpg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/DOX-logo.jpg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/DOX-logo.jpg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52547,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52547","url_meta":{"origin":2903,"position":2},"title":"ISHA Zagreb \u2013 Filmska ve\u010der: Povratak Martina Guerrea","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Klub studenata povijesti \u2013 ISHA Zagreb poziva Vas na filmsku ve\u010der na kojoj \u0107e se prikazivati \u201ePovratak Martina Guerrea\u201c, povijesna drama iz 1982. godine s radnjom smje\u0161tenom u 16. stolje\u0107u. Radnja je utemeljena na stvarnoj povijesnoj li\u010dnosti Martina Guerrea koji se nakon mnogo godina izbivanja vra\u0107a u svoje rodno mjesto\u2026","rel":"","context":"U "Filmovi i serije"","block_context":{"text":"Filmovi i serije","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=13"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52619,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52619","url_meta":{"origin":2903,"position":3},"title":"Predavanje \u0110ur\u0111ice Vitkovi\u0107 “Izme\u0111u pera i objektiva: Zagorka i Foto Tonka”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Memorijalni stan Marije Juri\u0107 Zagorke poziva Vas na predavanje \u0110ur\u0111ice Vitkovi\u0107 \u201eIzme\u0111u pera i objektiva: Zagorka i Foto Tonka\u201c koje \u0107e se odr\u017eati u utorak, 28. travnja 2026. s po\u010detkom u 18 h u sklopu Ciklusa predavanja u Memorijalnom stanu Marije Juri\u0107 Zagorke. Kako su se susrele knji\u017eevnost i fotografija\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52499,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52499","url_meta":{"origin":2903,"position":4},"title":"POTPISAN UGOVOR O ZNANSTVENO-ISTRA\u017dIVA\u010cKOJ SURADNJI: PROJEKT \u201eTEMELJI HRVATSKE SAMOSTALNOSTI\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski institut za povijest, Sveu\u010dili\u0161te obrane i sigurnosti \u201eDr. Franjo Tu\u0111man\u201d, Institut dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatski dr\u017eavni arhiv\u00a0potpisali su 23. o\u017eujka 2026.\u00a0Ugovor o znanstveno-istra\u017eiva\u010dkoj suradnji s ciljem provedbe projekta \u201eTemelji hrvatske samostalnosti\u201d. Tim projektom obuhva\u0107a se istra\u017eivanje arhivskoga gradiva, priprema znanstvenih publikacija, digitalizacija i javna prezentacija rezultata istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":2903,"position":5},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2903","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2903"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2903\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2903"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2903"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2903"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}