Santagata ostavlja pred \u010ditateljem potpuno otvorenu perspektivu, nikada ne docira niti donosi krajnje zaklju\u010dke, osim kad upozorava na Danteovo upravo \u201erevolucionarno\u201c razmicanje misaonih i knji\u017eevnih postupaka, gotovo nezamislivo u srednjem vijeku. Strindberg je krajem XIX. stolje\u0107a prorokovao kako \u0107e budu\u0107a knji\u017eevnost biti potpuno autobiografska, pisat \u0107e se u \u201eja-formi\u201c i svaki \u0107e roman zapravo biti biografski. I bez obzira na to \u0161to je svojim proro\u010danstvom vi\u0161e-manje pogodio, danas je, zahvaljuju\u0107i Santagati, jasno kako je ponovno \u201eotkrio\u201c ve\u0107 davno otkrivenu Ameriku. Cijela je \u201eBo\u017eanstvena komedija\u201c velika i nedosti\u017ena autobiografija.<\/p>\n\n\n\n
Putovanje <\/em>je bilo obavezna forma medievalne knji\u017eevnosti pa stoga \u010desto i banalizirana. Dante ga je nalazio svuda oko sebe, u hagiografijama, prikazanjima i brojnim sli\u010dnim svjetovnim i sakralnim djelima te je dugo od njega bje\u017eao glavom bez obzira, utje\u010du\u0107i se stilnovistima, <\/em>Amoru i skladanju soneta i kancona u slavu Beatrice.<\/em> Vjerojatno bi takvim i ostao, izuzetno marljiv i obrazovan filozof, nadahnut pjesnik i tvorac prve pjesni\u010dke autobiografije u europskoj knji\u017eevnosti (La Vita Nuova<\/em>), da mu se u \u017eivotu nije dogodio stra\u0161an lom. Ba\u0161 kao i Dostojevski, \u0161est stolje\u0107a poslije, koji bi, da nije bio osu\u0111en na smrt i dospio pod vje\u0161ala, vjerojatno ostao \u201enapuhanim mjehuri\u0107em\u201c ruske knji\u017eevnosti, kako ga je dotad nazivao Turgenjev, tako je i Dante, osu\u0111enik na smrt, morao u izbjegli\u0161tvo, morao je prihvatiti i na nov na\u010din osmisliti putovanje <\/em>te od samoprogla\u0161ena ljubavnog vizionara postati istinskim putnikom-prorokom.I od toga je La Divina Commedia<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Osobnom osje\u0107aju \u010dasti pridru\u017eit \u0107e se \u010dast i slava me\u0111u potomcima: Komedija<\/em> \u0107e odvesti Dantea u budu\u0107nost prema kojoj \u0107e izgnanstvo na koje su ga osudili suvremenici biti puka sitnica. Prema kraju Raja<\/em> Dante se nada, pa \u010dak je i uvjeren u to da \u0107e mu se u Firenci javno odati po\u010dast kao pjesniku-proroku na pu\u010dkom jeziku. Okrutna \u0107e srca Firentinaca \u0161to ga \u201cizbaci\u0161e iz tora\u201d u kojem je ro\u0111en smek\u0161ati spjev:<\/p>\n\n\n\n Ako li ikad ova pjesan sveta<\/p>\n\n\n\n u koju zemlja s nebom ruke stavi,<\/p>\n\n\n\n tako da mene su\u0161i mnoga ljeta,<\/p>\n\n\n\n nadvlada zlo \u0161to lijepi tor mi bravi<\/p>\n\n\n\n gdje kano janje snivao sam puno,<\/p>\n\n\n\n vucima \u0161to ga ni\u0161te du\u0161man pravi;<\/p>\n\n\n\n sa drugim glasom i sa drugim runom,<\/p>\n\n\n\n ko pjesnik \u0107u se vratiti na vrelo<\/p>\n\n\n\n kr\u0161tenja svoga da se vjen\u010dam krunom.<\/p>\n\n\n\n U svom San Giovanniju on \u0107e biti okrunjen kao pjesnik, no postoji i jedan nezanemariv detalj: povratak u Firencu, ako se ikad zgodi, zgodit \u0107e se isklju\u010divo zbog njegovih, Danteovih zasluga; \u201ctor\u201d mu ne mo\u017ee vratiti nikakav papa, car ni mo\u0107ni gospodar, nego samo spjev.<\/p>\n\n\n\n Simboli\u010dko je sredi\u0161te \u201ctora\u201d Krstionica. U Danteovu imaginariju ta je crkva sredi\u0161te Firence. Ustrajanje na Krstionici pokazuje i koliko je dugogodi\u0161nji izgnanik vezan uz mitove i simbole koji su onima koji u gradu i dalje \u017eive izgubili svaku vrijednost. U sljede\u0107ih nekoliko godina, simbol Firence postat \u0107e nova katedrala i njezin marijanski kult, bilo u religijskom bilo u politi\u010dko-dru\u0161tvenom smislu.<\/p>\n\n\n\n Dante nikad ne spominje ni Reparatu niti crkvu Santa Maria del Fiore. Krajem \u017eivota, on iskupljenje sanja na onom mjestu koje je za njega jo\u0161 uvijek gradski hram. Mo\u017eda nije upoznat s promjenama, mo\u017eda ih odbija prihvatiti. Dirljiva je ta odanost lutalice mitovima i slikama koje samo u njemu \u017eive.<\/p>\n\n\n\n Marco Santagata (1947\u20132020) bio je jedan od najve\u0107ih talijanista i talijanskih stru\u010dnjaka za Dantea i Petrarcu, znanstvenik svjetskoga glasa te autor brojnih djela knji\u017eevne povijesti i kritike. Santagata je objavio dosta knjiga. Osam knjiga kao pripovjeda\u010d, dvadeset i \u0161est knjiga eseja i rasprava, desetak knjiga kao urednik. \u010citaoci i kriti\u010dari \u0161irom svijeta te knjige hvale, isti\u010du njihov visoki stil i tvrde da je u njima svaka autorova ideja dovedena u jasan izraz.<\/p>\n\n\n\n O tome postoji relevantna kriti\u010dka literatura, u njoj prevladava jednodu\u0161no po\u0161tovanje za posve\u0107enost i divljenje za postignuto.<\/p>\n\n\n\n Santagata je napisao i historijski roman “Pisar. Jedan Petrarcin petak” (Ilcopista. Un venerd\u00ec di Francesco Petrarca<\/em>). To je \u010dudesna i potresna knjiga o jednom danu zemaljskog \u017eivovanja pjesnika koga je, nakon \u0161to mu je kuga odnijela Lauru, sina Giovannija i unuka Francesca, napustio i pisar Giovanni Malpaghini, i koji ve\u0107 sumnja u besmrtnost du\u0161e. Santagata je napisao i biografski roman “Dante”, ovaj koji \u010ditalac ima u rukama, a koji je i rasprava i esej, primjer za \u017eanrovsku izmije\u0161anost (the blurring of genres<\/em>) na preko pet stotina stranica, izdao ga je Mondadori, objavljen je ve\u0107 na engleskom i na \u0161panjolskom.<\/p>\n\n\n\n Izvor:<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n