{"id":28279,"date":"2021-11-16T18:11:41","date_gmt":"2021-11-16T18:11:41","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=28279"},"modified":"2021-12-21T11:55:51","modified_gmt":"2021-12-21T11:55:51","slug":"tomislav-kardum-prikaz-knjige-john-connelly-from-peoples-into-nations-a-history-of-eastern-europe-2020","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=28279","title":{"rendered":"Tomislav Kardum – prikaz knjige – John Connelly, “From Peoples into Nations: A History of Eastern Europe”, 2020."},"content":{"rendered":"\n

John Connelly, From Peoples into Nations: A History of Eastern Europe<\/em>, Princeton\/Oxford: Princeton University Press, 2020., 956 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Knjiga povjesni\u010dara sa Sveu\u010dili\u0161ta Kalifornija, Berkeley, Johna Connellyja sinteza je povijesti srednje i jugoisto\u010dne Europe od 18. stolje\u0107a do danas. Iako naslov From Peoples into Nations: A History of Eastern Europe<\/em> sugerira da se obra\u0111uje povijest isto\u010dne Europe, iz hrvatske je perspektive svakako rije\u010d o srednjoj i jugoisto\u010dnoj Europi. U uvodu Connelly definira isto\u010dnu Europu \u2013 ponekad rabi i naziv \u201eEast Central Europe\u201c \u2013 kao \u201eprotuimperijalni prostor malih naroda\u201c (str. 25.). Zajedni\u010dki svim tim narodima, koji su \u017eivjeli unutar imperija, jest strah od nestanka uslijed pritiska imperijalnog centra, \u0161to utje\u010de na mentalitet i oblikovanje nacionalnih narativa. U knjizi se dakle obra\u0111uje povijest svih naroda jugoisto\u010dne i srednje Europe, ali ne i balti\u010dkih dr\u017eava (Litva, Latvija, Estonija), Ukrajine i Bjelorusije, kao i Njema\u010dke, izuzev DDR-a.<\/p>\n\n\n\n

Opse\u017ena knjiga podijeljena je u pet dijelova s ukupno \u010dak 27 poglavlja. U prvom dijelu knjige The Emergence of National Movements<\/em> (str. 29-154) autor prvo opisuje dolazak Slavena u Srednju Europu i Balkan, uz kratki pregled povijesti promatranog prostora do 18. stolje\u0107a. Potom obra\u0111uje centralizacijske napore Marije Terezije i Josipa II. koji su utjecali na razvijanje straha od nestanka protonacije\/etni\u010dke skupine, njenog identiteta i jezika. Connelly ukazuje na genezu razvoja lingvisti\u010dkog nacionalizma u regiji, odnosno povezanost sa specifi\u010dnim njema\u010dkim nacionalizmom. Naime, na njema\u010dkim sveu\u010dili\u0161tima, to\u010dnije na Sveu\u010dili\u0161tu Jena mnogi su se preporoditelji, poput J\u00e1na Koll\u00e1ra, J\u00e1na Benediktija, Pavela \u0160af\u00e1rika i Jurja Palkovi\u0107a upoznali s idejama Johanna Gottfrieda Herdera, i modificirane ih \u0161irili u svojem okru\u017eenju, \u0161to \u0107e kasnije dovesti i do ra\u0111anja nacionalnih pokreta. U potonjem kontekstu Connelly govori i o Ljudevitu Gaju i njegovim vezama s Janom Koll\u00e1rom. Srbija i Poljska kao primjeri \u201custani\u010dkog nacionalizma\u201d (insurgent nationalism<\/em>) obra\u0111eni su u posljednjem poglavlju prvog dijela knjige. Autor dr\u017ei da, izuzev Srba i Poljaka, narodi srednje i jugoisto\u010dne Europe nemaju u nacionalnim narativima ugra\u0111enu glorifikaciju ustanka protiv imperijalnih sila. Srpski su ustanci protiv Osmanskog Carstva i vi\u0161e ustanaka Poljaka, primarno protiv Ruskog Carstva, \u201cme\u0111u naj\u010di\u0161\u0107im primjerima prvih oblika antikolonijalizma\u201d (str. 153) i dokaz da je nacionalizam, suprotno najistaknutijim teoreti\u010darima nacionalizma, mogao postojati i bez masovne pismenosti stanovni\u0161tva i sredstava masovne komunikacije, smatra Connelly.<\/p>\n\n\n\n

Drugi dio knjige pod nazivom The Decline of Empire and the Rise of Modern Politics <\/em>(str. 155-324) obuhva\u0107a va\u017ene teme i fenomene u razdoblju od 1848. do Prvog svjetskog rata. Jedno poglavlje Connelly je posvetio 1848. u Habsbur\u0161koj Monarhiji, dok Austro-ugarsku nagodbu iz 1867. promatra kroz prizmu dogovora njema\u010dkih i ma\u0111arskih elita unutar Monarhije kako bi se sprije\u010dio politi\u010dki uspon slavenske ve\u0107ine. Posebno je zanimljivo poglavlje The Origins of National Socialism: Fin de Si\u00e8cle Hungary and Bohemia<\/em> (str. 241-265) u kojemu Connelly argumentira da su stranke austrijskih i \u010de\u0161kih Nijemaca zbog straha od slavenske dominacije skrenule prema (proto)fa\u0161izmu te da specifi\u010dna dru\u0161tvena struktura Ma\u0111arske iz 19. stolje\u0107a stvara preduvjete za kasnije kreiranje sna\u017enog fa\u0161isti\u010dkog pokreta. Naime, dok su, primjerice, \u010de\u0161ke elite bile mahom selja\u010dkog podrijetla, u Ma\u0111arskoj (i u Rumunjskoj) otu\u0111ena je feudalna elita s podozrenjem gledala na selja\u010dke mase, uz srame\u017eljive poku\u0161aje njihova integriranja u nacionalni pokret i rje\u0161avanje njihovih gospodarskih problema. Zbog toga \u0107e selja\u0161tvo imati resantiman prema elitama i Drugom te inklinaciju prema fa\u0161isti\u010dkim pokretima koji \u0107e tu \u010dinjenicu iskoristiti. Connelly obra\u0111uje u ovom dijelu knjige i odnos socijalista prema nacionalizmu i nacionalnom pitanju \u2013 ideje austrijskih socijaldemokrata Karla Rennera i Otta Bauera, raskol kod poljskih socijalista zbog pogleda na nacionalno pitanje (J\u00f3zef Pi\u0142sudski vs. Rosa Luxemburg). Na kraju poglavlja obra\u0111uje formiranje agrarnih stranaka, pri \u010demu agrarnu politiku na po\u010detku 20. stolje\u0107a obra\u0111uje kratkim prikazom politi\u010dkog djelovanja i ideologije triju li\u010dnosti \u2013 T. G. Masaryka (iako je pomalo neprikladno smje\u0161tanje Masaryka u kontekst agrarne politike), Aleksandra Stambolijskog i Stjepana Radi\u0107a. Bez Stambolijskog i Radi\u0107a, navodi autor, mo\u017eda ne bi nastale sna\u017ene selja\u010dke stranke u Hrvatskoj i Bugarskoj.<\/p>\n\n\n\n

U tre\u0107em dijelu knjige Independent Eastern Europe<\/em> (str. 325-432) obra\u0111eno je me\u0111uratno razdoblje. Autor naziva stvaranje novih dr\u017eava \u201crevolucijom izvana\u201d, ukazuju\u0107i na \u010dinjenicu da stanovnike novih dr\u017eava poput Jugoslavije i \u010cehoslova\u010dke nitko nije pitao \u017eele li njihovo stvaranje. Connelly napominje da prilikom stvaranja novih dr\u017eava nije u potpunosti po\u0161tovano proklamirano na\u010delo samoopredjeljenja jer su, primjerice, izvan mati\u010dnih zemalja ostala kompaktna podru\u010dja s njema\u010dkom i ma\u0111arskom ve\u0107inom koja su pripala \u010cehoslova\u010dkoj, a onemogu\u0107eno je ujedinjene Njema\u010dke i Austrije, usprkos \u017eeljama stanovnika. Ta \u0107e \u010dinjenica biti jedan od klju\u010dnih izvora nestabilnosti novonastalih ili znatno pro\u0161irenih dr\u017eava (Poljska, \u010cehoslova\u010dka, Rumunjska, Jugoslavija) koje su postale \u201cminijaturna habsbur\u0161ka carstva\u201d (str. 364.). Connelly obra\u0111uje u ovom dijelu knjige i fa\u0161isti\u010dke pokrete u srednjoj i jugoisto\u010dnoj Europi, s primarnim fokusom na rumunjsku \u017deljeznu gardu i ma\u0111arske Strelaste kri\u017eeve, jedine masovne predratne fa\u0161isti\u010dke pokrete u ovom dijelu Europe. Napominje da su, suprotno teorijama po kojima je za fa\u0161izam potrebno moderno dru\u0161tvo koje omogu\u0107ava mobilizaciju, sna\u017eni fa\u0161isti\u010dki pokreti nastali u komparativno nerazvijenim sredinama isto\u010dne Europe. Rumunjska je bila najve\u0107i dobitnik, a Ma\u0111arska najve\u0107i gubitnik Prvog svjetskog rata u regiji, ali obje zemlje su imale \u201cba\u0161tinu prijezira njihovih liberalnih elita prema obi\u010dnim ljudima\u201d (str. 392). Iako su oba pokreta ostvarila zna\u010dajne rezultate na izborima desni su ih autoritarni vladari suzbijali, kontrolirali i\/ili koristili ovisno o svojim ciljevima. Connelly isti\u010de da se fa\u0161izmu u me\u0111ura\u0107u ve\u0107inom nisu suprotstavljali re\u017eimi koji su po\u0161tivali liberalizam i demokraciju, ve\u0107 desni autoritarni re\u017eimi, izuzev \u010cehoslova\u010dke u kojoj je sa\u010duvana demokracija, ali su tako\u0111er uvo\u0111ene protuliberalne mjere, poput ograni\u010davanja slobode tiska.<\/p>\n\n\n\n

Srednja Europa i jugoisto\u010dna Europa u Drugom svjetskom ratu i Hladnom ratu predmet su \u010detvrtog dijela knjige Eastern Europe as Part of the Nazi and Soviet Empires<\/em> (str. 433-682). Autor prvo obra\u0111uje osvaja\u010dke pohode Hitlerove Njema\u010dke u \u010cehoslova\u010dkoj, Poljskoj i jugoisto\u010dnoj Europi, a posebno su obra\u0111eni pokreti otpora u Jugoslaviji i Poljskoj, pri \u010demu ukazuje na sli\u010dnosti i razlike izme\u0111u ta dva slu\u010daja. Jedno je op\u0161irno poglavlje posve\u0107eno i Holokaustu, prilikom \u010dega je obra\u0111ena sudbina \u017didova u svim zemljama srednje i jugoisto\u010dne Europe, a posebna je pa\u017enja posve\u0107ena lokalnim tradicijama antisemitizma. Potom obra\u0111uje uspostavu \u201cnarodnih demokracija\u201d, kako su se zvali komunisti\u010dki re\u017eimi u srednjoisto\u010dnoj Europi, pri \u010demu tvrdi da su komunisti\u010dke stranke imale zna\u010dajnu podr\u0161ku u stanovni\u0161tvu i bez upliva Sovjetskog Saveza. Posebno je obra\u0111eno i etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata, a Connelly navodi da su komunisti podjelom posjeda koji su bili u rukama Nijemaca stvarali svoje lojalne prista\u0161e. Connelly potom kronolo\u0161ki obra\u0111uje staljinisti\u010dko razdoblje, destaljinizaciju, sovjetsku intervenciju u Ma\u0111arskoj 1956., \u010cehoslova\u010dkoj 1968. itd. \u0160ezdesete su pak doba \u201cnacionalnih puteva u komunizam\u201d. Gotovo svaki od re\u017eima (s iznimkom Ma\u0111arske zbog poraza u Drugom svjetskom ratu) bio je nacionalisti\u010dki. Poljski lider W\u0142adys\u0142aw Gomu\u0142ka krajem 60-ih je primjerice pokrenuo antisemitsku kampanju koja je rezultirala iseljavanjem malobrojnih \u017didova koji su pre\u017eivjeli Holokaust u Izrael. Bugarski je \u010delnik Todor \u017divkov pak provodio politiku bugarizacije Turaka i muslimana, dok su rumunjski komunisti, prvotno pod Gheorghe Gheorghiu-Dejom, a potom i izra\u017eenije pod Nicolaem Ceausescuom oti\u0161li najdalje u \u0161ovinizmu, koji se u praksi manifestirao i represijom nad ma\u0111arskom manjinom u Transilvaniji. Nacionalizam je slu\u017eio, tvrdi Connelly, kao sredstvo u\u010dvr\u0161\u0107enja vlasti. Posljednje je poglavlje \u010detvrtog dijela knjige posve\u0107eno \u017eivotu u isto\u010dnom bloku, a neke od tema koje se obra\u0111uju su odnos vlasti (i tajnih slu\u017ebi) i pojedinca, poku\u0161aji stvaranja (pseudo)potro\u0161a\u010dkog dru\u0161tva, siva ekonomija i va\u017enost osobnih veza u koruptivnom sustavu itd.<\/p>\n\n\n\n

Razdoblje od sloma komunizma do danas obra\u0111eno je u posljednjem dijelu knjige From Communism to Illiberalism <\/em>(str. 683-786). Connelly isti\u010de da ve\u0107ina aktera, uklju\u010duju\u0107i opozicionare, nije o\u010dekivala slom komunizma 1989., a kao temeljni preduvjet sloma isti\u010de krizu vladaju\u0107e ideologije \u2013 i elita i stanovnici prestali su u nju vjerovati. Usprkos tome, organizirana je opozicija postojala samo u Poljskoj i Ma\u0111arskoj, zemljama s najmanje represivnim sustavom u isto\u010dnom bloku. Autor stoga smatra realnim da, bez reformista Mihaila Gorba\u010dova na \u010delu Sovjetskog Saveza i opozicije u Ma\u0111arskoj i Poljskoj, ne bi uop\u0107e bilo revolucije 1989. u srednjoisto\u010dnoj Europi. Posebno je poglavlje potom posve\u0107eno \u201cratovima za jugoslavensko naslije\u0111e\u201d (Eastern Europe Explodes: The Wars of Yugoslav Succession<\/em>, str. 741-762). Rije\u010d je o poglavlju s vjerojatno najvi\u0161e manjkavosti u cijeloj knjizi. Poneke su faktografske gre\u0161ke za hrvatskog \u010ditatelja posebno upadljive. Tako primjerice autor navodi da je 1969.\/1970. na politi\u010dkim skupovima bilo \u201chrvatskih zastava sa \u0161ahovnicom (koje nisu vi\u0111ene od Drugog svjetskog rata)\u201d (str. 745). Kasnije pak navodi da je hrvatska vlada 1990. \u201cnerazborito zamijenila jugoslavensku zastavu s hrvatskom zastavom sa \u0161ahovnicom koja je bila povezana s usta\u0161ama\u201d (str. 751). Milo\u0161evi\u0107 pak, po autoru, nije isklju\u010divi krivac za rat, a priznanje neovisnosti Hrvatske i Slovenije od strane Europske zajednice je \u201ckontroverzan potez\u201d (str. 752). Rat u Bosni i Hercegovini je pak povr\u0161no prikazan kao sukob koji su kreirali nacionalisti\u010dki vo\u0111e putem medija i propagande. Posebno je pak problemati\u010dan zaklju\u010dak da je \u201codluka slovenskih politi\u010dkih elita \u2013 odgovaraju\u0107i na sna\u017eni popularni sentiment \u2013 pokrenula no\u0107nu moru raspada Jugoslavije 1991.\u201d (str. 762). U narednom pak poglavlju, kada obra\u0111uje raspad \u010cehoslova\u010dke, autor neosnovano tvrdi da se raspad Jugoslavije i \u010cehoslova\u010dke dogodio \u201csuprotno \u017eeljama velike ve\u0107ine stanovnika zemlje\u201d (str. 773). Naposljetku autor obra\u0111uje i tranziciju u srednjoisto\u010dnoj Europi, pri \u010demu isti\u010de da tranzicija nije jednostran proces zbog pojave \u201ciliberalnih\u201d vo\u0111a u Ma\u0111arskoj i Poljskoj. Dr\u017ei tako\u0111er da se tranzicija prema demokratskom pluralizmu u brojnim zemljama regije dogodila kasnije u 1990-ima, a ne s prvim vi\u0161estrana\u010dkim izborima.<\/p>\n\n\n\n

Knjiga Johna Connellyja pru\u017ea sa\u017eet prikaz povijesti srednje i jugoisto\u010dne Europe. Obra\u0111ivanje povijesti velikog broja naroda i zemalja kroz razna povijesna razdoblja zasigurno je iznimno te\u017eak i mukotrpan posao, a Connelly je uspio na jednostavan na\u010din prikazati slo\u017eenu povijest. Usprkos pojedinim faktografskim gre\u0161kama koje su neminovnost za tako velik pothvat \u2013 Connelly primjerice navodi (str. 308) da je Ante Star\u010devi\u0107 \u201cetnonacionalisti\u010dki srbomrzac\u201d (\u201cethno-nationalist Serb-hater\u201d), iako je on ud\u017ebeni\u010dki primjer gra\u0111anskog nacionalista \u2013 knjiga \u0107e zasigurno u budu\u0107nosti biti va\u017ean priru\u010dnik povjesni\u010darima, ali i svima zainteresiranima za povijest obra\u0111ivanog prostora.<\/p>\n\n\n\n

Tomislav Kardum<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-28279","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28279","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=28279"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28279\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28873,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28279\/revisions\/28873"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=28279"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=28279"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=28279"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}