{"id":27633,"date":"2021-09-29T20:50:47","date_gmt":"2021-09-29T20:50:47","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=27633"},"modified":"2021-09-29T20:59:58","modified_gmt":"2021-09-29T20:59:58","slug":"stipe-mlikotic-filigranski-plocnici-povodom-izlozbe-zivjela-bjelorusija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=27633","title":{"rendered":"Stipe Mlikoti\u0107 – Filigranski plo\u010dnici – povodom izlo\u017ebe “\u017divjela Bjelorusija!”"},"content":{"rendered":"\n

Filigranski plo\u010dnici<\/strong><\/p>\n\n\n\n

– povodom izlo\u017ebe \u017divjela Bjelorusija! –<\/em><\/p>\n\n\n\n

I<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Markantne o\u017eiljke na urbanom tkivu Berlin vida eklekti\u010dnim novogradnjama. Kontinuitet bi se ovdje mogao samo simulirati, a kako vi\u0161e ne postoji ni beskona\u010dna vjera u neodre\u0111enu budu\u0107nost koja \u0107e sve iskupiti, ostaju urbanisti\u010dki kompromisi. Gradski je Dvorac, stolje\u0107ima glavno sijelo Hohenzollerna, na \u010dijem je upra\u017enjenom mjestu sedamdesetih podignuta modernisti\u010dka Pala\u010da Republike, tako napokon reinkarniran u obliku Humboldt Foruma<\/a>. Na drugom kraju sredi\u0161nje osi povijesne jezgre (koja ve\u0107 i u nazivu Mitte sugerira svoju prostornu i simboli\u010dku ulogu), avenija Pod Lipama rastvara se u danas jednako eklekti\u010dan Pari\u0161ki trg. Zgrade koje su prije Rata sa ju\u017ene i sjeverne strane formirale trg do devedesetih nisu ponovo podizane, a trijumfalna su vrata s kvadrigom, pred zidom koji je dijelio grad i svijet, zacjelo djelovala upravo groteskno. Kada je po\u010detkom srpnja 2008. godine, nakon francuskog na predratnoj lokaciji sve\u010dano otvoreno i ameri\u010dko veleposlanstvo kao posljednje staro zdanje u novom ruhu na o\u017eivjelom trgu, doma\u0107in je zaklju\u010dio<\/a> da se tim \u010dinom \u2018zatvara krug\u2019.<\/p>\n\n\n\n

Kakogod ga opisali, unutar tog kruga ne uspijevamo zamisliti Institut Pilecki<\/a>, kao ni njegovu berlinsku podru\u017enicu na Pari\u0161kom trgu, otvorenu 2019. godine. Upravo zbog toga je po Witoldu Pileckom<\/a> i nazvana institucija koja \u0107e poljsko iskustvo doba ekstrema kroz arhivske, istra\u017eiva\u010dke, izlo\u017ebene i druge programe predstavljati svijetu. Plakati po stanicama podzemne \u017eeljeznice, podilaze\u0107i o\u010dekivanjima publike u dru\u0161tvu spektakla i gradu grijeha, njemu posve\u0107enu izlo\u017ebu reklamiraju kao ultimativnu atrakciju: der Freiwillige\/the Volunteer<\/em><\/a>, odnosno \u010dovjek koji je dobrovoljno oti\u0161ao u Auschwitz. Skrupulozniji me\u0111u povjesni\u010darima u me\u0111uvremenu upozoravaju<\/a> kako je Pileckijevu legendu, nakon bijega iz Auschwitza upotpunjenu sudjelovanjem u Var\u0161avskom ustanku i poslijeratnom likvidacijom, mogu\u0107e i potrebno svesti na  ljudsku mjeru (svakako nijansiranije od naziva to \u010dini i postav izlo\u017ebe). Ona time uostalom ne gubi ni\u0161ta od svoje univerzalne veli\u010dine i tragi\u010dnosti. Institut Pilecki stoga nalazimo kao primjerenu pozornicu i kao povod za osvrt o europskoj zemlji koja je na neki na\u010din ostala u onome krugu, u kojoj se i najprimitivnije, fizi\u010dko nasilje koristi kao legitimno sredstvo odr\u017eanja jednog umiru\u0107eg samodr\u017eavlja – skalirano, dakako, prema grani\u010dnim vrijednostima na\u0161eg obazrivog stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

U srijedu, 23. lipnja 2021., u organizaciji berlinske podru\u017enice Instituta Pilecki i Instituta Adam Mickiewicz<\/a> na Pari\u0161kom je trgu otvorena izlo\u017eba Belarus lebt!\/\u0416\u042c\u0406\u0412\u0415 \u0411\u0415\u041b\u0410\u0420\u0423\u0421\u042c!<\/em><\/a>, posve\u0107ena doga\u0111ajima vezanim uz predsjedni\u010dke izbore odr\u017eane u kolovozu pro\u0161le godine. Kako saznajemo u materijalima koji prate izlo\u017ebu, oba instituta otprije sura\u0111uju s bjeloruskom stranom. Prvi stipendiraju\u0107i bjeloruske novinare i blogere, drugi kao nositelj vi\u0161e od 150 zajedni\u010dkih kulturnih projekata (osobito kazali\u0161nih i glazbenih) u proteklom desetlje\u0107u. Kao partneri u organizaciji izlo\u017ebe sudjelovali su i bjelorusko dru\u0161tvo RAZAM<\/a> koje od kolovoza pro\u0161le godine djeluje u Njema\u010dkoj, Belsat TV<\/a> osnovana 2007. sa sjedi\u0161tem u Var\u0161avi, DGO<\/a> – Njema\u010dko udru\u017eenje za isto\u010dnoeuropske studije sa gotovo stogodi\u0161njom tradicijom, te Poljski Institut Berlin<\/a>, kulturna ustanova poljskog MVP-a. Zbog protupandemijskih ograni\u010denja javnoga \u017eivota izlo\u017eba je u vi\u0161e navrata odga\u0111ana. Potpisuje je bjelorusko-poljski kustoski duo: fotograf, inicijator i organizator razli\u010ditih fotografskih festivala Andrej Ljankevi\u010d<\/a> i kustosica, koordinatorica i urednica Marta Szyma\u0144ska<\/a>. Izlo\u017eba predstavlja razli\u010dite vrste vizualnih materijala. Dominira fotografija koja je unato\u010d izazovima digitalne ere sa\u010duvala dokumentaristi\u010dku auru. Uz dvadeset poimeni\u010dno navedenih autora dio eksponata ustupili su i anonimni gra\u0111ani, a sva popratna obja\u0161njenja dana su na njema\u010dkom i engleskom. Izlo\u017eba je bila otvorena do 19. rujna.<\/p>\n\n\n\n

Na ulazu nas do\u010dekuje sa\u017eeta bilanca doga\u0111anja vezanih uz izbore, prema informacijama iz svibnja ove godine, odnosno statisti\u010dki izvje\u0161taj o broju premla\u0107enih, uhi\u0107enih, pritvorenih, osumnji\u010denih, optu\u017eenih i osu\u0111enih. Podaci o novinarima dani su zasebno i prikazani na velikom grafikonu, a poimeni\u010dno se spominju dva pripadnika poljske manjine. Informirani smo, senzibilizirani; \u010ditava je Danska dakle tamnica. U skladu s tim, otvoreno je prizemlje Instituta re\u0161etkastim metalnim pregradama razlomljeno u \u010detiri tematska bloka koji simuliraju zatvore, istovremeno pro\u0161iruju\u0107i i strukturiraju\u0107i izlo\u017ebenu povr\u0161inu.<\/p>\n\n\n\n

Vanjski obod prvog bloka ispunjen je serijom fotografija snimljenih na vrhuncu prosvjednog vala u kolovozu i rujnu pro\u0161le godine. Zapo\u010dinje eksplozijom \u0161ok bombe na ulicama Minska u prvoj no\u0107i nakon izbornog dana. Iskri\u010dave to\u010dkice kroz dimnu zavjesu osvjetljavaju siluete civila i specijalaca sa isukanim pendrecima, na rastojanju od svega nekoliko koraka. Na sljede\u0107oj fotografiji usnule \u017eene kampiraju ispred zloglasne Okrestine<\/a>. Sve ostale fotografije snimljene su tijekom dana. Niz simboli\u010dki potentnih momenta dokumentiran je – makar smo za trenutak u isku\u0161enju pomisliti da je isceniran – estetski dojmljivim, vrlo pa\u017eljivo komponiranim kadrovima. Starica u bijelom kostimu s crvenom maramom i bijelo-crveno-bijelom zastavicom u ruci izranja iz tame policijskog oklopnjaka. Dvije djevojke pod istom se zastavom ljube na ki\u0161i pred zbijenim kordonom \u2018kornja\u010da\u2019. Redovi specijalaca djeluju potpuno bezli\u010dno nasuprot individualiziranim licima prosvjednica. S jedne strane bodljikava \u017eica i oklopna vozila, pendreci i \u0161titovi, uniformirani OMON-ovci pod maskama, s druge strane pojedinci distinktivnih obilje\u017eja, mahom \u017eene svih \u017eivotnih doba, koji se povremeno sliju u nepregledne mase na ulicama Minska i Grodnog. Unutar prve \u2018\u0107elije\u2019 napokon interijer. Projektor vrti kratki film Prisilno umirovljenje<\/em><\/a> <\/em>Andreja Kutile. Ksenija Bahareva, novinarka dr\u017eavne televizije sa \u010detrdesetogodi\u0161njom karijerom s bolni\u010dkog kreveta oslu\u0161kuje prosvjede u kojima je i sama sudjelovala do bliskog susreta sa specijalcima.<\/p>\n\n\n\n

Novinari koji su izvje\u0161tavali s prosvjeda \u010desto su tretirani kao sudionici ilegalnih okupljanja, neki od njih osu\u0111eni su na vi\u0161egodi\u0161nje zatvorske kazne. Na kra\u0107u zatvorsku kaznu osu\u0111ena je i umjetnica Nadja Sajapina zbog performansa Ba\u0161tina<\/em><\/a> kojim je tematizirala zaplijenu umjetni\u010dke zbirke Belgazprombanke. Iz o\u010diglednih razloga fotografije koje se eventualno snimaju u zatvorima i privremenim pritvorskim jedinicama ne izlaze u javnost. Druga cjelina stoga donosi drugu vrstu materijala, serije crte\u017ea Nadje Sajapine, Viktorije Bahdanovi\u010d i Vladislava Stalmakova nastale za vrijeme boravka u pritvoru. Nasuprot surovoj stvarnosti pretrpanih \u0107elija, dominiraju detalji interijera, portreti pritvorenih, izrazi bliskosti i solidarnosti.<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107a \u2018\u0107elija\u2019 pru\u017ea uvid u dru\u0161tvenu i klasnu strukturu prosvjednika kroz pri\u010de pojedinih sudionika. Tu su najprije fotografski portreti \u0161est \u2018pobunjenih umirovljenika\u2019, u ve\u0107ini slu\u010dajeva veterana stare opozicije re\u017eimu jo\u0161 iz doba Glasnosti i Perestrojke. Osamdesetogodi\u0161nji slikar Aleksej Maro\u010dkin, \u010dija su djela do uhi\u0107enja 2008. bila dio trajnog postava Nacionalnog muzeja umjetnosti u Minsku, pozira sa slikom na kojoj razaznajemo grbove i zastave zemalja Intermariuma. Slijedi niz portreta \u2018heroja radni\u010dke klase\u2019 snimljenih u radnim odijelima na Mar\u0161evima solidarnosti koji su se odvijali paralelno sa \u0161trajkovima<\/a> u velikim dr\u017eavnim pogonima. Projiciraju se dokumentarne snimke iznenadnih nastupa Slobodnog kora<\/a>, \u010diji su \u010dlanovi pod maskama nastupili i na otvaranju berlinske izlo\u017ebe. U unutra\u0161njosti \u2019\u0107elije\u2019 kratke obavijesti o \u0161trajkovima, masovnim i disperziranim protestima, te njihovim organizatorima, od rudnika do nacionalnog kazali\u0161ta. Izdvajaju se imena izrasla u simbole, \u010desto reproducirane u najrazli\u010ditijim formama. Sedamdeset\u010detverogodi\u0161nja Nina Baginskaja<\/a> od kraja osamdesetih redovito sudjeluje u prosvjedima, a prikazana je na dva crte\u017ea od kojih jedan parafrazira tradicionalni grb Pahoniu<\/a>, zajedni\u010dku ba\u0161tinu Litve i Bjelorusije. Slijede dva plakata, ikoni\u010dna sovjetska \u0420\u041e\u0414\u0418\u041d\u0410-\u041c\u0410\u0422\u042c \u0417\u041e\u0412\u0415\u0422! iz 1941. u suvremenoj verziji glasi \u0420\u041e\u0414\u0418\u041d\u0410, \u041c\u0410\u0428, \u0417\u041e\u0412\u0415\u0422! – umjesto \u0161ume bajoneta iza Domovine u crvenoj haljini, iza Marije Kolesnikove cvate vrt bijelih ru\u017ea. Na kraju, tu su i slike murala sa \u0161ablonom \u2018DJ-eva Promjene<\/a>\u2019 koje gradske vlasti uporno uklanjaju s \u2018Trga promjena<\/a>\u2019 u Minsku. Sokolovskij i Galanov u fokus javnosti do\u0161li su nakon \u0161to su na okupljanju Luka\u0161enkovih prista\u0161a dva dana prije izbora pustili pjesmu Peremen!<\/em><\/a> sovjetskog benda Kino, koja je u me\u0111uvremenu suprotno izvornoj inspiraciji autora postala himna brojnih prosvjeda. Nekoliko sati kasnije uhi\u0107eni su pod optu\u017ebom za vandalizam, a danas \u017eive u Litvi. Ovakvim presjekom na vi\u0161e se na\u010dina dovode u pitanje temeljne pretpostavke na kojima po\u010diva re\u017eim. Umirovljenici i industrijski radnici donedavno su percipirani njegovim osloncem. Subverzije iznutra poga\u0111aju i re\u017eimska okupljanja, a istovremenim pozivanjem na sovjetske i antisovjetske mitologeme sugerira se da je transgeneracijski i transklasni oporbeni pokret napokon u stanju pod svojom zastavom objediniti suprotstavljanje vizije<\/a> povijesti i nacionalnog samopoimanja koje se usporedno razvijaju desetlje\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n

\u010cetvrti blok ostavlja ne\u0161to prozra\u010dniji dojam. Stranice su ukra\u0161ene bijelim i crvenim vrpcama po uzoru na mjesta kvartovskih okupljanja prosvjednika (fenomen dvori\u0161ta<\/a>), protjeranih iz sredi\u0161ta grada. Upravo je brane\u0107i takve vrpce \u017eivot izgubio Roman Bondarenko<\/a> po\u010detkom studenog pro\u0161le godine. Fotografije i obja\u0161njenja vra\u0107aju nas na po\u010detak pri\u010de, kilometarske kolone gra\u0111ana koji su pojedina\u010dno predavali \u017ealbe Izbornoj komisiji nakon odbijanja kandidature neovisnih kandidata. Unutra nas do\u010dekuje fotografija golemog formata s \u2018Trgom promjena\u2019 vi\u0111enim iz pti\u010dje perspektive na alternativnoj proslavi dana grada u rujnu pro\u0161le godine i niz fotografija anonimnih gra\u0111ana snimljenih za vrijeme protesta. Opozicijska zastava<\/a> reproducirana je i na mno\u0161tvu razglednica s raznim neformalnim motivima. Tijekom prve polovice devedesetih upotrebljavana je kao slu\u017ebena dr\u017eavna zastava, no kori\u0161tena je i ranije. Po\u010detkom pro\u0161loga stolje\u0107a za simbol je uzimaju razna bjeloruska dru\u0161tva, zatim kratkotrajna Bjeloruska Narodna Republika<\/a> progla\u0161ena pod njema\u010dkom okupacijom nakon Brestlitovskog mira (njena se vlada u egzilu<\/a> odr\u017eala do na\u0161ih dana), bjeloruske organizacije u me\u0111uratnoj Poljskoj i Litvi, emigracijski krugovi, kolaboracionisti tijekom II svjetskog rata, Bjeloruski narodni front od kraja osamdesetih i razne druge oporbene frakcije tijekom \u010ditave Luka\u0161enkove vladavine. Njen formalni status trenutno je nejasan. Iako nije slu\u017ebeno zabranjena, nije ni \u2018registrirani simbol\u2019, pa se njeno isticanje ili kori\u0161tenje njenih boja u bilo kojem obliku \u010desto ka\u017enjava.<\/p>\n\n\n\n

Na kraju nalazimo relativno iscrpnu kronologiju doga\u0111aja iz 2020. godine i obavijesti o tome kako mo\u017eemo podr\u017eati opozicijski pokret u zemlji i inozemstvu. Kronologija nije a\u017eurirana, \u0161to se mo\u017ee pripisati \u010dinjenici da je izlo\u017eba vi\u0161e puta odga\u0111ana. Alternativno, \u010dinjenica je i da je po\u010detkom ove godine pod pritiskom represivnog aparata do\u0161lo do postupnog ga\u0161enja prosvjeda.<\/p>\n\n\n\n

Kustosi su ovakvom postavom izlo\u017ebe svjesno izbrisali granicu izme\u0111u izme\u0111u umjetnosti i aktivizma, ponudiv\u0161i nam crno-bijelu izlo\u017ebu u boji. Aktualna bjeloruska drama kojoj se ne nazire kraja predstavljena je kao sudar pobje\u0161njele dr\u017eave sa \u010ditavim dru\u0161tvom, s kojim komunicira isklju\u010divo posredstvom represivnog aparata. Nije zabilje\u017eena ili spomenuta niti jedna agresivna akcija od strane prosvjednika. Nema tragova Luka\u0161enkovih prista\u0161a. Nije ostavljen nikakav prostor za pogled s druge strane, niti je konspirativno pru\u017eena ruka u vidu nekakve plave balade. Kandidata je bilo, no na predstavljenim fotografijama ne zati\u010demo \u010dak ni lica onih upla\u0161enih mladi\u0107a u uniformama koji su pred Pala\u010dom neovisnosti na svoje slu\u017ebene \u0161titove s razumijevanjem primali cvije\u0107e prosvjednica. U zemlji u kojoj se ve\u0107 i zbog bijelo-crvenih odjevnih kombinacija zavr\u0161ava iza re\u0161etaka posve je suspendirana i ona uvijek prijeporna granica izme\u0111u \u017eivota i umjetnosti. Ostavljena bez izbora, prisilno uvu\u010dena u neposrednu stvarnost ispunjenu nasiljem, umjetnost se brani i sveti. Takav nas pristup u kona\u010dnici ni ne iznena\u0111uje, tim vi\u0161e \u0161to je izlo\u017eba namijenjena stranoj publici.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to stoji u pozadini slika masovnog ustanka?<\/p>\n\n\n\n

II<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dru\u0161tveni i politi\u010dki razvoj neovisne Bjelorusije u mnogo\u010demu je specifi\u010dan. Bjeloruska je nacionalna integracija<\/a> provedena unutar sovjetskog ideolo\u0161kog okvira i posredstvom sovjetskih institucija, pri \u010demu je nakon prvog vala forsirane bjelorusifikacije<\/a> sa staljinisti\u010dkim \u010distkama slijedila trajna rusifikacija jezika i kulture. Od zaba\u010dene provincije Carstva u kojoj nije bilo ni jednog sveu\u010dili\u0161ta, selja\u010dka i partizanska, tijekom Rata te\u0161ko stradala zemlja preobrazila se u jednu od industrijski najrazvijenijih republika Saveza. Krajem osamdesetih godina stoga nije postojala masovnija podr\u0161ka samostalnosti, ve\u0107 je ona nastupila kao prakti\u010dki ne\u017eeljeni ishod kaoti\u010dnih okolnosti<\/a> u kojima se raspadao SSSR. Gra\u0111anska, etnonacionalno motivirana oporba, formirala se nakon otkri\u0107a masovnih grobnica u Kuropatyu<\/a> pokraj Minska (\u2018bjeloruski Katy\u0144\u2019); upravo \u0107e Zenon Poznjak, koautor prvog \u010dlanka<\/a> o toj temi objavljenog 1988., voditi opozicijski Bjeloruski narodni front. Oporba je ponudila alternativni i elitisti\u010dki, povijesno usidren i sa zapadnim institucijama povezan identitetski narativ<\/a> koji je u cjelini odbacivao sovjetsko iskustvo, no na izborima u o\u017eujku 1990. osigurala je manje od desetine mandata. Suverenost, potom i neovisnost zemlje u kolovozu 1991. proglasio je Vrhovni sovjet kojim je dominirala sovjetska nomenklatura bliska ideji kontinuiteta. Ipak, na valu globalnih promjena i pod pritiskom BNF-a povezanog s gra\u0111anskim Demokratskim blokom zapo\u010deta je privatizacija, uvedeni su novi dr\u017eavni simboli i pokrenut proces preoblikovanja javnog prostora po mjeri etnolingvisti\u010dkog nacionalizma. Iako ga je aktivno koristio tek mali dio stanovni\u0161tva, bjeloruski je ve\u0107 1990. formalno progla\u0161en jedinim slu\u017ebenim jezikom (implementacija te odluke suo\u010dena je sa sna\u017enim otporom i pote\u0161ko\u0107ama<\/a>). Me\u0111utim, nisu ponu\u0111ena rje\u0161enja za akutne probleme koji su ugro\u017eavali svakodnevnicu ve\u0107ine gra\u0111ana. Raspad sovjetske dr\u017eave i ekonomije rezultirao je uistinu poraznim ekonomskim pokazateljima<\/a> u prvoj polovici devedesetih. Inflacija je bila potpuno izvan kontrole, BDP je pao 35%, industrijska proizvodnja i paritet kupovne mo\u0107i gotovo 40%, etc. Ustavnim promjenama iz 1994. uveden je predsjedni\u010dki sustav, a na prvim i jedinim demokratski provedenim predsjedni\u010dkim izborima izabran je populisti\u010dki autsajder.<\/p>\n\n\n\n

Aleksandr Luka\u0161enko<\/a> (1954.), diplomirani povjesni\u010dar i ekonomist, biv\u0161i je politi\u010dki komesar u sovjetskoj vojsci i voditelj sovhoza, zatim poslanik u posljednjem sazivu Vrhovnog sovjeta sovjetske Bjelorusije i voditelj tzv. antikorupcijskog odbora parlamenta. Uz potporu tehnomend\u017eerske elite i sigurnosnog aparata na prvim je predsjedni\u010dkim izborima ponudio \u010dvrstu ruku, obra\u010dun s korupcijom i preporod paternalisti\u010dke dr\u017eave nasuprot tranzicijskom dru\u0161tvenom i ekonomskom kaosu. Osporavanim paralamentarnim izborima na kojima nisu izabrani svi zakonom predvi\u0111eni zastupnici i serijom referendumskih pitanja<\/a>, \u010dije rezultate nisu priznali oporba, OESS ni zapadne zemlje, uskoro je osigurao potpunu prevlast nad parlamentom, dvogodi\u0161nje produ\u017eenje superpredsjedni\u010dkog mandata (kasnije je ukinuto<\/a> i ograni\u010denje broja mandata) i vi\u0161e nego simboli\u010dki povratak<\/a> sovjetskoj tradiciji, nacionaliziranoj<\/a> u skladu sa suvremenim potrebama. Vra\u0107ena je himna, zastava i grb sovjetske republike (bez socijalisti\u010dkih obilje\u017eja), Dan neovisnosti pomaknut je na dan oslobo\u0111enja Minska, jednog od dvanaest gradova heroja Sovjetskog Saveza. Ruski je uveden kao drugi slu\u017ebeni jezik, favorizirana je njegova javna upotreba i u praksi je ostao prvi jezik. Kod bjeloruskog<\/a> se name\u0107e osuvremenjeni sovjetski Narkama\u016dka standard nasuprot osuvremenjenoj \u2018klasi\u010dnoj\u2019 \u0141acinki. Favorizira se i upotreba \u0107irilice. Potpisan je ugovor o novoj dr\u017eavnoj (kasnije i carinskoj) uniji s Rusijom, u kojoj je Luka\u0161enko pretendirao na vode\u0107u ulogu. Hijerarhijski organizirana dr\u017eava preuzela je odlu\u010duju\u0107u ulogu u ekonomskim,  dru\u0161tvenim i politi\u010dkim procesima. Privatizacija je gotovo obustavljena, na razli\u010dite na\u010dine izravno je ograni\u010davana ili aktivno suzbijana djelatnost opozicijskih medija. Oporbeni lideri suo\u010deni su sa dvojbom izme\u0111u sudskih progona ili emigracije, a re\u017eim je posezao i za fizi\u010dkim likvidacijama<\/a> politi\u010dkih protivnika. Ipak, uspio je osigurati visoku razinu stabilnosti i dru\u0161tvene jednakosti, \u0161to se u postoje\u0107im okolnostima pokazalo presudnim. Negativni ekonomski trendovi su preokrenuti i do kraja stolje\u0107a bjelorusko se gospodarstvo otprilike vratilo na vrijednosti iz zadnjih dana SSSR-a. O Luka\u0161enkovoj nekada\u0161njoj popularnosti svjedo\u010di i nadimak Bat\u2019ka (\u2018Otac\u2019), no nije bio sklon formiranju nikakvog masovnog pokreta. Centralizirani birokratski re\u017eim<\/a> demotivirao je intenzivniju politi\u010dku participaciju \u010dak i vlastitih prista\u0161a.<\/p>\n\n\n\n

Heterodoksni ekonomski i politi\u010dki model razvoja<\/a> \u010desto se kvalificirao kao (vi\u0161e) dr\u017eavni (nego) kapitalizam. Bilo da je rije\u010d o poljoprivredi, industriji ili bankama, dr\u017eava je zadr\u017eala vlasni\u0161tvo nad ve\u0107inom pre\u017eivjelih socijalisti\u010dkih pogona. Ukoliko su prodavani, naj\u010de\u0161\u0107e ih je preuzimao ruski dr\u017eavni ili s dr\u017eavom povezani kapital koji se u nedore\u010denom institucionalnom okru\u017eenju samovolji vlasti mogao suprotstaviti vlastitim politi\u010dkim zale\u0111em. Uvedena je djelomi\u010dna kontrola cijena i elementi planske ekonomije, zaustavljena deindustrijalizacija. Zemlja je znatno profitirala od reintegracije u obnovljenu rusku ekonomiju, koja apsorbira vi\u0161ak nezaposlenih i koja je daleko najva\u017eniji vanjskotrgovinski partner. Unato\u010d povremenim prijeporima, politi\u010dkim sponama osiguran je pristup ruskim energentima po subvencioniranim cijenama. I pored toga \u0161to su one od 2007. gotovo udvostru\u010dene, na te subvencije i danas otpada nekoliko postotaka bjeloruskog BDP-a (prema procjenama<\/a> jednog moskovskog instituta samo u proteklom desetlje\u0107u iznosile su 54 milijarde dolara). Istovremeno, tranzit ruskih energenata prema Europi i izvoz iz njih u zemlji dobivenih derivata napla\u0107uje se po tr\u017ei\u0161nim cijenama, \u0161to predstavalja klju\u010dni izvor deviza<\/a>. Dr\u017eavne banke zadr\u017eale su dvotre\u0107inski udio na tr\u017ei\u0161tu i servisirale potrebe dr\u017eavnih firmi koje unato\u010d recentnim pomacima jo\u0161 uvijek posluju s mekim bud\u017eetskim ograni\u010denjima i generiraju kvazifiskalne deficite. Zauzvrat su i same mogle ra\u010dunati na dokapitalizacije javnim sredstvima. Privatni sektor razvijao se u sjeni kroz novoosnovane tvrtke (osobito kada su u pitanju trgovina i usluge) i dozirani ulazak stranih kompanija te \u010dini dinami\u010dniji dio bjeloruske ekonomije. Pritom se osobito isti\u010de jako uspje\u0161na IT industrija  koja u\u017eiva brojne olak\u0161ice, zapo\u0161ljava preko 70 000 ljudi i privla\u010di goleme strane investicije. Suprotan gotovo svim smjernicama Washingtonskog konsenzusa, takav model rezultirao je \u2018gospodarskim \u010dudom\u2019, sa prakti\u010dki punom zaposleno\u0161\u0107u i kontinuiranim rastom kroz gotovo dva desetlje\u0107a i to po visokim stopama<\/a>, koje su povremeno dosezale i dvoznamenkaste vrijednosti. Izme\u0111u 1995. i 2011. BDP je utrostru\u010den, a udio<\/a> ljudi koji \u017eive ispod granice apsolutnog siroma\u0161tva pao je s oko 40% na oko 5%. Ginijev koeficijent ni\u017ei je u odnosu na usporedive zemlje iz okru\u017eenja, ekonomskim \u017eivotom zemlje, za razliku od Ukrajine i Rusije, ne dominiraju oligarsi.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, rast baziran na subvencioniranim energentima, investicijama u fiksni kapital i potro\u0161nji gra\u0111ana nije pratio i rast produktivnosti<\/a>. Od 2012. bjeloruska ekonomija bilje\u017ei minimalan rast, zatim pada u dvogodi\u0161nju depresiju od koje se sporo oporavlja. Uz otprije prisutan sna\u017ean inflatorni pritisak, pove\u0107ava se vanjsko zadu\u017eivanje i dolazi do nekoliko valutnih kriza s posljedi\u010dnim devalvacijama. S negativnom vanjskotrgovinskom bilancom, ekonomijom u stagnaciji<\/a> i bez namjere da zna\u010dajnije zadire u vlasni\u010dku strukturu ili na\u010din poslovanja dr\u017eavnih poduze\u0107a, re\u017eim se prisiljen fokusirati na makroekonomsku stabilnost i smanjivati javnu potro\u0161nju. Sni\u017eavaju se ili ukidaju razne subvencije na tr\u017ei\u0161tu nekretnina, na cijene energenata za gra\u0111ane, tro\u0161kove obrazovanja i u drugim podru\u010djima. Slu\u017ebena nezaposlenost iznosi ispod 1%, a naknade za nezaposlene iznimno su male i uvjetovane radom za op\u0107e dobro. Ve\u0107ina nezaposlenih se stoga ni ne \u017eeli registrirati, iako je anketna nezaposlenost barem pet puta ve\u0107a. Re\u017eim je 2015. poku\u0161ao uvesti kontroverzni \u2018zakon o parazitima<\/a>\u2019 prema kojemu su svi koji ne mogu dokazati da su zaposleni du\u017ee od 183 dana u godini imali pla\u0107ati relativno visoku nov\u010danu kaznu, \u0161to je izazvao val nezadovoljstva i njegova je primjena odga\u0111ana. Kada je 2017. napokon uveden, diljem zemlje pro\u0161irili su se prosvjedi, prvi nakon \u0161est godina, kojima su se priklju\u010dili dijelovi oporbe i studenti. Iako su se prosvjednici tada brojili u tisu\u0107ama, bila je to opomena re\u017eimu i zakon je naposljetku povu\u010den. Pada ionako niska razina stvarne za\u0161tite radni\u010dkih prava. Tr\u017ei\u0161te rada je fleksibilizirano, veliku ve\u0107inu zaposlenih \u010dine prekarni radnici s ugovorima na ograni\u010deno vrijeme, otkazni je rok maksimalno skra\u0107en. Onemogu\u0107ava se rad neovisnih sindikata i name\u0107e pro\u0161irivanje dr\u017eavnih sindikata i na privatni sektor. Me\u0111unarodna konferencija sindikata 2016. uvrstila<\/a> je Bjelorusiju me\u0111u deset za radnike najgorih zemalja na svijetu. Iznimno niski mirovinski prag koji se nije mijenjao od sovjetskih vremena od 2017. do 2022. postupno \u0107e se podizati. Zbog negativnih demografskih i ekonomskih kretanja mirovinski fond vjerojatno \u0107e ostati neodr\u017eiv i o\u010dekuje se produ\u017eenje te mjere. Realne pla\u0107e i mirovine<\/a> tako\u0111er stagniraju. Za dru\u0161tvene i politi\u010dke odnose u zemlji koja je socijalni mir i politi\u010dku apatiju osiguravala egalitaristi\u010dkom raspodjelom vi\u0161ka vrijednosti takav razvoj postaje sve problemati\u010dniji. <\/p>\n\n\n\n

Za Luka\u0161enkovu je vladavinu karakteristi\u010dno la\u017eiranje rezultata predsjedni\u010dkih izbora u \u010detiri uzastopna ciklusa. Iako je prema neovisnim istra\u017eivanjima svaki put u\u017eivao potporu natpolovi\u010dne ve\u0107ine bira\u010da, izbori su odr\u017eavani u neregularnim uvjetima<\/a>. Za tako centraliziranu mo\u0107 nije dovoljno tek dobiti izbore, ve\u0107 je potrebno demonstrirati da iza nje stoji volja gotovo \u010ditavog dru\u0161tva. Slu\u017ebenim se rezultatima stoga nastojalo potpuno marginalizirati opozicijske kandidate. Na izborima zakazanim za kolovoz 2020. dugovje\u010dni autokrat tra\u017eio je \u0161esti mandat u dotad najizazovnijim okolnostima<\/a>. Od njegova dolaska na vlast stasala je \u010ditava nova generacija, koja je znatnim dijelom upoznala \u017eivot na Zapadu (u relativnim omjerima, za Bjelorusiju je odobreno vi\u0161e Schengenskih viza nego za bilo koju drugu zemlju) s kojim dijeli sli\u010dne kulturne kodove i koja je uklju\u010dena u globalnu postindustrijsku ekonomiju. Nakon aneksije Krima (koju Minsk jo\u0161 uvijek nije priznao) i rata u Donbasu (gdje se nametnuo kao posrednik i doma\u0107in<\/a> pregovora me\u0111u sukobljenim stranama) i Rusija se po\u010dinje do\u017eivljavati kao mogu\u0107i izvor konvencionalne i hibridne ugroze. Luka\u0161enkov re\u017eim  jasno je dao do znanja da Bjelorusiju ne smatra<\/a> dijelom tzv. \u2018ruskog svijeta\u2019 i poduzeo odre\u0111ene korake u cilju o\u010duvanje neovisnosti zemlje. Upad paravojnih snaga, stranih pla\u0107enika ili \u2018malih zelenih ljudi\u2019 u neozna\u010denim uniformama tretirat \u0107e se kao casus belli, dolazi do ja\u010danja represivnog aparata koji u\u017eiva brojne materijalne povlastice, u slu\u017ebenu je politiku identiteta<\/a> postupno usvojen dio toposa koji su se ranije smatrali nacionalisti\u010dkim, a do\u0161lo je i do  pribli\u017eavanja Zapadu uvjetovanom osloba\u0111anjem politi\u010dkih zatvorenika. Kada je krajem srpnja pro\u0161le godine u Minsku uhi\u0107ena skupina od tridesetak ruskih pla\u0107enika<\/a>, Luka\u0161enko je optu\u017eio Moskvu za poku\u0161aj destabilizacije zemlje u vrijeme izbora. Iako su se u Bjelorusiji vjerojatno tek privremeno zatekli na putu prema nejasnom odredi\u0161tu (ranije su ratovali u Donbasu i Ukrajina je tra\u017eila njihovo izru\u010denje, pa je mogu\u0107e da su uvu\u010deni u klopku ukrajinskih tajnih slu\u017ebi) i ne\u0161to kasnije bili isporu\u010deni Rusiji, indikativno je da je re\u017eim posegnuo za ovakvim optu\u017ebama u svrhu predizborne mobilizacije. Svakako izravniju prijetnju za srednjoro\u010dne izglede bjeloruske ekonomije, stabilnosti, pa i samostalnosti predstavlja ruski \u2018porezni manevar<\/a>\u2019 iz 2015. slijedom kojeg bi do 2025. postupno treble biti uvedene tr\u017ei\u0161ne cijene za ruske energente. Moskva ga koristi kao sredstvo pritiska u pregovorima o u\u017eoj integraciji<\/a>. S novim tehnologijama ote\u017eana je i kontrola javnog prostora. Razvile su se online platforme sa sjedi\u0161tem u zemlji (tut.by<\/a>) i inozemstvu, pojedina\u010dni blogeri po\u010deli su privla\u010diti znatnu pozornost javnosti, pro\u0161irile su se dru\u0161tvene mre\u017ee, a kao najozbiljnija prijetnja re\u017eimu pokazao se \u2018d\u017eepni darknet\u2019, enkriptirana komunikacijska aplikacija Telegram<\/a>. Osniva\u010d Pavel Durov tvrdoglavo je odbijao otklju\u010dati \u2018stra\u017enja vrata\u2019 ruskim ili bilo kojim drugim vlastima. Ne samo da aplikacija za sada omogu\u0107uje doista privatnu izmjenu sadr\u017eaja me\u0111u pojedina\u010dnim korisnicima, ve\u0107 omogu\u0107uje i komunikaciju izme\u0111u maksimalno 200 000 \u010dlanova iste grupe u realnom vremenu, odnosno komunikaciju osniva\u010da grupe s neograni\u010denim brojem korisnika, \u010dime se lako pretvara u subverzivnu medijsku platformu. Telegram je za Bjelorusiju instalirao dodatne servere smje\u0161tene izvan zemlje i u kriti\u010dnim je trenucima uspje\u0161no odolijevao poku\u0161ajima ga\u0161enja. Ove tehnolo\u0161ke mogu\u0107nosti, no\u0107nu moru demokratskih, a posebno autoritarnih re\u017eima, osobito \u0107e vje\u0161to i drsko koristiti Nexta (\u2018Netko\u2019) kroz nekoliko razli\u010ditih kanala. Na takav predtekst po\u010detkom pro\u0161le godine pro\u0161irila se globalna pandemija, koja \u0107e u bjeloruskom slu\u010daju uzrokovati golemu krizu povjerenja<\/a> i ozna\u010diti prekretnicu u odnosima izme\u0111u dr\u017eave i dru\u0161tva. Ve\u0107ina stanovni\u0161ta u po\u010detku nije podr\u017eavala potpuno zatvaranje javnog \u017eivota po uzoru na ostatak Europe. Me\u0111utim, Luka\u0161ankove podcjenjiva\u010dke izjave koje su poricale bilo kakvu opasnost od Covida, izostanak transparentne komunikacije od strane nadle\u017enog ministarstva, sumnja u fabriciranje statisti\u010dkih podataka<\/a> i zloupotreba pojedina\u010dnih mjera u politi\u010dke svrhe generirali su nezadovoljstvo koje se u izbornoj godini moglo izravno politi\u010dki kanalizirati. Civilno dru\u0161tvo preuzelo je umjesto ili pored dr\u017eave dio njenih odgovornosti u borbi s pandemijom. Ti lanci solidarnosti pokazali su svoju snagu i ta su se iskustva mogla koristiti i u poslijeizbornoj mobilizaciji. U usporedbi s europskim zemljama, s obzirom na manja ograni\u010denja, bjeloruska ekonomija nije bila tako sna\u017eno pogo\u0111ena krizom, no i ona bilje\u017ei pad. Dok je dr\u017eava financijski podupirala poduze\u0107a, teret krize najvi\u0161e se osjetio na tr\u017ei\u0161tu rada<\/a>, optere\u0107enom skra\u0107enim radnim vremenom, prisilnim godi\u0161njim odmorima i daljnjom fleksibilizacijom.<\/p>\n\n\n\n

Za uspje\u0161nu prijavu kandidature izme\u0111u ostaloga potrebno je sakupiti sto tisu\u0107a potpisa bira\u010da. U izbornu utrku kao neovisni kandidati<\/a> uklju\u010dili su se autsajderi i raniji pripadnici u\u017eeg kruga establi\u0161menta koji se nisu mogli osloniti ni na kakvu strana\u010dku infrastrukturu, no koji su u kratkom roku uspjeli privu\u0107i zna\u010dajnu podr\u0161ku. Zemlja je izranjala iz dugogodi\u0161nje politi\u010dke letargije.<\/p>\n\n\n\n

Sergej Tihanovskij (1978.), diplomirani filolog, videoproducent i mali poduzetnik koji je nekoliko godina proveo u Moskvi, 2019. pokrenuo je YouTube kanal \u2018Zemlja za \u017eivot<\/a>\u2019. Kriti\u010dki se odnosio prema vlastima, isprva predstavljao tegobe obi\u010dnih ljudi iz provincije, zatim i intervjuirao male poduzetnike i opozicijske politi\u010dare. U kratkom roku postao je jedan od najpopularnijih vlogera u zemlji – prije izbora kanal je pratilo oko 250 000 pretplatnika. Po\u010detkom svibnja najavio je da \u0107e se kandidirati no uskoro je dvaput uhi\u0107en i zadr\u017ean u dvotjednom pritvoru pod optu\u017ebom da je u prosincu 2019. sudjelovao na ilegalnom prosvjedu protiv u\u017ee integracije s Rusijom. Luka\u0161enka je neuvijeno nazivao \u017eoharom, a simbol njegove kampanje postale su ku\u0107ne papu\u010de kojima je namjeravao \u2018zgaziti \u017eohara\u2019. Nakon \u0161to ga je Izborna komisija odbila registrirati kao kandidata jer nije osobno predao potrebne dokumente (\u0161to nije zakonom predvi\u0111ena obaveza), preuzeo je vo\u0111ene inicijativne grupe u korist svoje supruge Svetlane. Krajem svibnja uhi\u0107en je po tre\u0107i put zbog \u010dini se namjerno isprovociranog incidenta na predizbornom skupu u Grodnom. Nakon vi\u0161e od godine dana provedenih u pritvoru, su\u0111enje Sergeju Tihanovskom u grupi s jo\u0161 petoricom drugih optu\u017eenika zapo\u010delo je u lipnju ove godine. Optu\u017een je za organiziranje masovnih nereda, poticanje na mr\u017enju, podrivanje dru\u0161tvenog poretka i ometanje rada Izborne komisije, za \u0161to mu prijeti do petnaest godina zatvora. Amnesty International smatra ga \u2018zatvorenikom savjesti\u2019. Svetlana Tihanovskaja<\/a> (1982.), ku\u0107anica i profesorica engleskog jezika, uspje\u0161no je nastavila njegovu kampanju, profitiraju\u0107i od ugleda koji je \u2018Zemlja za \u017eivot\u2019 u\u017eivala me\u0111u ugro\u017eenim i nezadovoljnim slojevima dru\u0161tva. Nikada ranije nije se bavila politikom niti je imala iskustva u javnim nastupima. S ne\u0161to vi\u0161e od 100 000 prikupljenih potpisa, njena kandidatura slu\u017ebeno je prihva\u0107ena i uskoro \u0107e spletom okolnosti predvoditi prakti\u010dki \u010ditavu oporbu.<\/p>\n\n\n\n

Valerij Cepkalo (1965.) diplomirao je me\u0111unarodne odnose, doktorirao me\u0111unarodno pravo, iskusni je politi\u010dar, diplomat i biznismen. Diplomatsku karijeru zapo\u010deo je neposredno pred raspad SSSR-a, da bi kasnije vodio prvu Luka\u0161enkovu izbornu kampanju. Na prijelazu stolje\u0107a bio je veleposlanik u SAD-u i Meksiku, zatim predsjednikov savjetnik za znanost i tehnologiju, te idejni za\u010detnik i klju\u010dni \u010dovjek u razvoju \u2018bjeloruske Silicijske doline\u2019. Nakon dvanaest godina provedenih na mjestu direktora Hi-Tech Parka<\/a> smijenjen je 2017., da bi se  zatim posvetio me\u0111unarodnom konzaltingu. Po\u010detkom svibnja najavio je predsjedni\u010dku kandidaturu, a u kampanji se zalagao za postupnu ekonomsku i politi\u010dku liberalizaciju. Luka\u0161enko je sugerirao da je smijenjen s mjesta direktora HTP-a zbog financijskih malverzacija, nakon \u010dega je najavljena i slu\u017ebena istraga. Prikupio je 160 000 potpisa, od \u010dega je Izborna komisija vi\u0161e od polovice proglasila neva\u017ee\u0107im i odbila mu kandidaturu. U strahu od sudskog progona krajem srpnja zajedno s djecom oti\u0161ao je najprije u Moskvu, zatim  Ukrajinu i Poljsku, te napokon u Litvu. Njegova \u017eena Veronika Cepkalo pratila ga je u kampanji i zatim postala jedno od za\u0161titnih lica opozicije. Neposredno nakon izbora napustila je zemlju i pridru\u017eila se obitelji, a trenutno vodi Zakladu bjeloruskih \u017eena<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

Viktor Babariko<\/a> (1963.) diplomirao je na Fakultetu mehanike i matematike, zatim na Akademiji javne administracije, naposljetku magistrirao ekonomiju. Od 1995. radi u bjeloruskom bankarskom sektoru, pet godina kasnije postao je predsjednik uprave Belgazprombanke<\/a>, koja je s vremenom izrasla u tre\u0107u najva\u017eniju u zemlji, a iza koje stoji ruski plinski gigant Gazprom. Povukao se nakon \u0161to je u\u0161ao u izbornu utrku. \u0160iroj javnosti prepoznatljiv je kao filantrop i pokrovitelj umjetnosti. Sli\u010dno kao Cepkalo, predstavljao<\/a> se kao tehnokrat koji \u0107e liberalizirati ekonomske odnose, ograni\u010diti predsjedni\u010dke ovlasti i broj mandata te demokratizirati politi\u010dki \u017eivot, \u010duvaju\u0107i samostalnost zemlje i dr\u017ee\u0107i se neutralnog vanjskopoliti\u010dkog kursa. S inicijativnom grupom od gotovo 9 000 prista\u0161a pribli\u017eio se Luka\u0161enkovoj. Njegovi aktivisti prikupili su 425 000 potpisa, nakon dodatnih provjera predali 367 000, od \u010dega je slu\u017ebeno priznato 165 000. Podr\u0161ku su mu pru\u017eile brojne osobe iz javnog \u017eivota, me\u0111u kojima i dobitnica Nobelove nagrade za knji\u017eevnost iz 2015. Svetlana Aleksijevi\u010d<\/a>. U prvom dijelu predizborne utrke va\u017eio je za favorita, i to ne samo oporbe. Slu\u017ebeno obja\u0161njenje odbijanja njegove kandidature prona\u0111eno je u navodnom nesrazmjeru njegovih primanja i imovine, te stranim financijerima kampanje. Pod optu\u017ebom za utaju poreza golemih razmjera, sredinom lipnja uhi\u0107en je niz biv\u0161ih i aktivnih zaposlenika Belgazprombanke, od kojih su neki bili anga\u017eirani u Babarikovoj kampanji. Nekoliko dana kasnije uhi\u0107en je i sam Babariko, te njegov sin Eduard koji mu je vodio kampanju. U velja\u010di ove godine po\u010delo je su\u0111enje za mito i pranje novca, te je po\u010detkom srpnja Viktor Babariko osu\u0111en<\/a> na 14 godina zatvora. Amnesty International smatra ga \u2018zatvorenikom savjesti\u2019.<\/p>\n\n\n\n

Prema odluci Sredi\u0161nje izborne komisije od 14. srpnja naposljetku je slu\u017ebeno registrirano pet kandidata. Uz Luka\u0161enka (koji je navodno sakupio gotovo 2 milijuna potpisa bira\u010da) i Tihanovskaju, na izborima \u0107e sudjelovati i Sergej \u010cere\u010den\u02bc (Bjeloruska socijaldemokratska skup\u0161tina), Andrej Dmitrijev (gra\u0111anski pokret Reci istinu) i Anna Kanopackaja (liberalno konzervativna Ujedinjena gra\u0111anska stranka). Prva dva od troje preostalih kandidata spominjala su mogu\u0107nost da podr\u017ee Tihanovskajinu kampanju, do \u010dega na kraju ipak nije do\u0161lo. O prirodi izbornog procesa svjedo\u010di i podatak da je Izborna komisija \u010cere\u010den\u2019u i Kanopackaji priznala nekoliko desetaka tisu\u0107a potpisa vi\u0161e nego \u0161to su predali. Trojica najva\u017enijih oporbenih kandidata sprije\u010dena su u namjeri da se natje\u010du, dvojica od njih sjedila su u pritvoru, \u0161to je izazvalo masovne prosvjede koji su nasilno suzbijani. Samo dva dana nakon objave Komisije izborni sto\u017eeri neovisnih kandidata podr\u017eali su preostalog kandidata, odnosno zamjensku kandidatkinju i sa svojom se nadmo\u0107nom infrastrukturom aktivno uklju\u010dili u njenu kampanju. U slu\u010daju uspjeha oporbe dogovoreno je oslobo\u0111enje politi\u010dkih zatvorenika, odr\u017eavanje novih izbora i referendum o povratku Ustava iz 1994. godine. Svetlana Tihanovskaja, Veronika Cepkalo i Marija Kolesnikova, menad\u017eerica Babarikove kampanje, formirale su trijumvirat<\/a> koji se pretvorio u sna\u017ean simbol ujedinjene oporbe<\/a>. Nastojali su mobilizirati bira\u010de u prvom redu antiautoritarnom retorikom i zahtjevima za transparentnijim na\u010dinom upravljanja koji su mogli ujediniti sve slojeve dru\u0161tva. Umjesto apstraktnih ideolo\u0161kih koncepata fokusirali su se na svakodnevne uvjete \u017eivota u zemlji sa stagniraju\u0107om ekonomijom. U javnosti su se pojavili i dijelovi ekonomskog programa koji su najavljivali restrukturiranje i djelomi\u010dnu privatizaciju, no oni su uskoro povu\u010deni. Iako je imala krajnje ograni\u010den pristup dr\u017eavnim medijima, oporba se pokazala superiornom na dru\u0161tvenim mre\u017eama i online platformama. Luka\u0161enko se poku\u0161avao pozicionirati kao jamac stabilnosti i neovisnosti. Njegova seksisti\u010dka izjava<\/a> prema kojoj dru\u0161tvo nije dovoljno sazrelo za predsjednicu, kojoj bi \u0161iroke ustavne ovlasti bile \u2018prete\u017eak teret\u2019, izazvala je brojne kontroverze. Izbori su zapo\u010deli ve\u0107 u utorak, 04. kolovoza, a zavr\u0161eni su u nedjelju, 09. kolovoza. Kako nisu na vrijeme pozvani i nisu bili u prilici sudjelovati u ranijim fazama izbornog procesa, OESS<\/a>-ovi promatra\u010di nisu nadgledali izbore. U o\u010ditom neskladu sa stanjem na terenu i ne\u0161to kasnijim izvje\u0161tajima<\/a> gra\u0111anskih kontrolnih mehanizama, preliminarni rezultati ponovo su sugerirali potpuno premo\u0107nu Luka\u0161enkovu pobjedu, potvr\u0111enu sli\u010dnim slu\u017ebenim rezultatima<\/a>. Prema njima na izbore je izi\u0161lo 84,28% bira\u010da, od kojih je Luka\u0161enka podr\u017ealo 80,1%, Tihanovskaju 10,12%, a ostale kandidati zajedno ne\u0161to vi\u0161e od 5% bira\u010da. Re\u017eim je nastavio s uhodanom praksom besramnog la\u017eiranja rezultata, \u0161to je u postoje\u0107oj konstelaciji vodilo ka erupciji revolta. Postizborna drama<\/a>, s vrhunacem u prvom tjednu kada se zemlja nalazila u stanju revolucionarnog vrenja, mogla je otpo\u010deti.<\/p>\n\n\n\n

Kao u kakvoj mra\u010dnoj anarhisti\u010dkoj fantaziji, spontana, decentralizirana i masovna okupljanja gra\u0111ana diljem zemlje, s epicentrom u Minsku<\/a>, zapo\u010dela su pred bira\u010dkim mjestima ve\u0107 u i\u0161\u010dekivanju neslu\u017ebenih rezultata i nastavila se tijekom sljede\u0107ih dana. Metropola i drugi bjeloruski gradovi na\u0161li su se pod opsadom policijskih i vojnih snaga. Re\u017eim je po prvi put bio prisiljen posegnuti za masovnom upotrebom<\/a> \u2018pari\u0161kog arsenala\u2019 moderne tehnologije za obra\u010dun sa prosvjednicima, poput suzavca, vodenih topova, gumenih metaka, \u0161ok bombi i drugih sredstava. No ni to nije bilo dovoljno, ve\u0107 se ciljano koristio nasiljem<\/a>, masovnim uhi\u0107enjima, nehumanim uvjetima, poni\u017eenjima i zlostavljanjima u zatvorima, cenzurom, te u prvim danima nakon izbora i djelomi\u010dnim ga\u0161enjem Interneta i mobilnih mre\u017ea. Zahvaljuju\u0107i Telegramu nije bio u stanju uspostaviti potpunu informacijsku blokadu ni u najkriti\u010dnijim trenucima. Dr\u017eavni mediji posve su ignorirali doga\u0111anja. Luka\u0161enko je upozoravao na strano uplitanje i dolijevao ulje na vatru izjavama o \u2018kriminalcima i parazitima\u2019 koji su pokrenuli kaos. Ipak, Putin mu je po\u017eurio \u010destiti na pobjedi. Tihanovskaja u po\u010detku uop\u0107e nije pozvala prista\u0161e da izi\u0111u na ulice, ve\u0107 se poku\u0161ala boriti legalisti\u010dkim putem. Dan nakon izbora u pratnji odvjetnika podnijela je \u017ealbu Izbornoj komisiji. Pri tome je zadr\u017eana nasamo sa pripadnicima tajne slu\u017ebe u trosatnom razgovoru. S mu\u017eem i njegovim suradnicima u zatvoru, te s dvoje malodobne djece koje je sklonila u inozemstvo nalazila se u prili\u010dno nezahvalnoj situaciji. KGB je odvodi do granice i ostavlja u Litvi, a Internetom kolaju defetisti\u010dke snimke u kojima samu sebe naziva \u2018slabom \u017eenom\u2019, koja se nedorasla situaciji svojevoljno odlu\u010dila na odlazak, pozivaju\u0107i sugra\u0111ane da se suzdr\u017ee od prosvjeda koji nisu vrijedni ljudskih \u017eivota. Od \u010dlanica triumvirata jedino Kolesnikova ostaje u zemlji, no nekakva organizirana oporba i njeni lideri u zemlji profiliraju se tek tijekom drugog tjedna prosvjeda. Oni u po\u010detku uop\u0107e ne sudjeluju aktivno u doga\u0111anjima niti pozivaju na radikalizaciju, ve\u0107 se prosvjedne akcije organiziraju horizontalnim povezivanjem putem Telegrama. Tijekom prva tri dana nakon izbora uhi\u0107eno je izme\u0111u \u0161est i sedam tisu\u0107a ljudi, u Minsku je pala prva \u017ertva<\/a>, u Brestu je policija koristila bojevu municiju<\/a>. Brutalnom reakcijom re\u017eim je poku\u0161ao ugu\u0161iti prosvjede u samom za\u010detku. Me\u0111utim, onima koji su eventualno sumnjali time je neizravno potvrdio da su izborni rezultati namje\u0161teni, a cirkulacija brojnih slika nasilja putem dru\u0161tvenih mre\u017ea i velik broj ljudi koji su osobno poznavali nekog od pogo\u0111enih samo su potaknuli \u0161irenje prosvjedni\u010dke baze i doveli do dodatne mobilizacije. Jednostavni politi\u010dki zahtjevi koji su se mogli sa\u017eeti u prestanak nasilja i nove izbore nai\u0161li su na \u0161iroko odobravanje. Nasilje je isprovociralo i izljeve nezadovoljstva u dr\u017eavnim pogonima, potencijalno smrtnu opasnost za re\u017eim. Neovisni sindikati prava su rijetkost u Bjelorusiji, radni\u010dki je pokret fragmentiran, pacificiran i li\u0161en nekada\u0161njeg klasnog identiteta. Zadnji ozbiljniji \u0161trajkovi u zemlji zabilje\u017eeni su 1995. godine. Ipak, preko milijun industrijskih radnika<\/a> (velikom ve\u0107inom u dr\u017eavnim poduze\u0107ima) \u010dine najve\u0107u pojedina\u010dnu dru\u0161tvenu skupinu u zemlji, a kao i nekoliko stotina tisu\u0107a radnika u transportu raspola\u017ee s nekakvim, makar birokratiziranim, organizacijskim strukturama. Zajedno su bili u stanju potpuno paralizirati zemlju i ideolo\u0161ki izazvati re\u017eim na njegovom terenu. Radnici su se pridru\u017eili zahtjevima za prebrojavanjem glasova, prekidom nasilja i prestankom vojne i policijske opsade bjeloruskih gradova. Radni\u010dke akcije ve\u0107inom su se odvijale u formi masovnih okupljanja i verbalnog izra\u017eavanja nezadovoljstva, uz sporadi\u010dne \u0161trajkove u nizu velikih pogona, \u010dime su izvr\u0161ili odre\u0111eni pritisak na re\u017eim. No na tome su i ostale, odnosno nije nastupio nikakav koordinirani masovni \u0161trajk. U prve prosvjedni\u010dke redove izbijaju \u017eene i nakon nekoliko prvih kaoti\u010dnih dana obilje\u017eenih sukobima, pone\u0161to opada razina nasilja. Pravoslavna i Katoli\u010dka crkva u Bjelorusiji<\/a> tako\u0111er pozivaju na prekid nasilja, a njihovi dijelovi, uklju\u010duju\u0107i i utjecajne pojedince, podr\u017eali su zahtjeve prosvjednika. Prosvjednici su u nekim slu\u010dajevima na\u0161li uto\u010di\u0161te u crkvama, a crkvene institucije pru\u017eale su i humanitarnu pomo\u0107 stradalima. Zbog takvog dr\u017eanja ve\u0107 krajem kolovoza dolazi do smjene na \u010delu Pravoslavne crkve u zemlji podre\u0111ene Moskovskoj patrijar\u0161iji. Predsjedniku katoli\u010dke Biskupske konferencije nakon jednog putovanja do kraja godine bio zabranjen povratak u zemlju, nakon \u010dega i on daje ostavku. Pojedinim klericima prijetili su i sudski progoni. Brojni otkazi novinara dr\u017eavnih medija rje\u0161avaju se dolaskom profesionalaca iz ruskih dr\u017eavnih medija. U nedjelju, 16. kolovoza u Minsku se paralelno odvijaju dva skupa. Iako su Luka\u0161enkove prista\u0161e organizirano dovo\u0111ene iz provincije, opozicijski \u2018Mar\u0161 slobode<\/a>\u2019 na koji je pozvala Tihanovskaja bio je vi\u0161estruko posje\u0107eniji. Njegovo odr\u017eavanje re\u017eim nije ni poku\u0161ao sprije\u010diti i smatra se najve\u0107im okupljanjem u novijoj bjeloruskoj povijesti.<\/p>\n\n\n\n

Tihanovskaja iz egzila najavljuje i institucionalizaciju oporbenog pokreta osnivanjem Koordinacijskog vije\u0107a<\/a> koje je imalo ispregovarati mirno rje\u0161enje nastale situacije. Vije\u0107e se prvi put sastaje 19. kolovoza i u njegovo Predsjedni\u0161tvo ulazi sedam \u010dlanova, ve\u0107inom povezanih s njenom i Babarikinom kampanjom. Samu Tihanovskaju zastupala je Ol\u2019ga Koval\u2019kova, odvjetnica i potpredsjednica stranke Bjeloruski kr\u0161\u0107anski demokrati kojoj je onemogu\u0107ena formalna registracija. Re\u017eim najavljuje sudski progon i kroz nekoliko tjedana u potpunosti onemogu\u0107ava rad Vije\u0107a. Ve\u0107 24. kolovoza uhi\u0107eni su Koval\u2019kova i Sergej Dylevskij koji je u u\u0161ao u Predsjedni\u0161tvo kao predstavnik radnika (vodio je \u0161trajk u MTZ-u, tvornici traktora u Minsku koja zapo\u0161ljava preko petnaest tisu\u0107a radnika), te im je  administrativno odre\u0111ena zatvorska kazna. Zatim je pod optu\u017ebom za utaju poreza uhi\u0107ena odvjetnica Lilija Vlasova. Po\u010detkom rujna zemlju je napustio Pavel Latu\u0161ko, diplomat, biv\u0161i ministar kulture i nakon izbora otpu\u0161teni ravnatelj nacionalnog kazali\u0161ta Kupala. Koval\u2019kova je poput Tihanovskaje prisilno deportirana u Poljsku. Po\u010detkom rujna Marija Kolesnikova izbjegla je poku\u0161aj deportacije u Ukrajinu i radije odabrala zatvor, samo dva dana kasnije uhi\u0107en je i odvjetnik Maksim Znak. Nakon gotovo godine dana provedenih u pritvoru, za javnost zatvoreno su\u0111enje Kolesnikovi i Znaku za sudjelovanje u uroti s namjerom protuustavnog preuzimanja vlasti, pozivanje na akcije koje ugro\u017eavaju nacionalnu sigurnost, stvaranje ekstremisti\u010dke grupe i sudjelovanje u njenom vodstvu po\u010delo je po\u010detkom kolovoza ove godine u Minsku. Mjesec dana kasnije progla\u0161eni su krivim<\/a>, Kolesnikova je osu\u0111ena na 11 a Znak na 10 godina zatvora. Amnesty International smatra ih \u2018zatvorenicima savjesti\u2019. \u2018Otimaju najbolje od nas\u2019, izjavila<\/a> je povodom tih doga\u0111anja Svetlana Aleksijevi\u010d. Ona sama ispitivana je o njenoj ulozi u Vije\u0107i, a nakon \u0161to su maskirani pripadnici snaga sigurnosti poku\u0161ali provaliti u njen stan, po\u010deli su ga naizmjeni\u010dno nadgledati europski diplomati. Krajem rujna napustila je zemlju i oti\u0161la u Njema\u010dku. Tako su se svi va\u017eniji oporbeni kandidati, kao i \u010dlanovi Predsjedni\u0161tva Koordinacijskog vije\u0107a, na\u0161li u zatvoru ili u egzilu. Oporbeni pokret ostao je bez politi\u010dkog  vodstva u zemlji, koje ionako nije odigralo presudnu ulogu u njegovu nastanku i \u0161irenju. Nakon manjih znakova slabosti Luka\u0161enko je demonstrirao odlu\u010dnost u namjeri da ostane za kormilom. Dva tjedna nakon izbora u javnosti se pojavila snimka<\/a> na kojoj cini\u010dno parafrazira Allendeove posljednje sate, da bi potom gotovo u tajnosti odr\u017eao i formalnu inauguraciju. Po\u010detkom listopada u KGB-ovom zatvoru organizirao je peterosatni sastanak s Babarikom, Tihanovskim i desetoricom drugih politi\u010dkih zatvorenika, na kojem se raspravljalo o novom  ustavu i na\u010dinima izlaska iz krize. Kao znak dobre volje, iz zatvora je zatim pu\u0161teno dvoje sudionika sastanka, jo\u0161 nekoliko ih je premje\u0161teno u ku\u0107ni pritvor, Tihanovski je nakon \u010detiri mjeseca imao priliku telefonski razgovarati sa \u017eenom, ali nikakvi konkretni rezultati nisu slijedili. Slute\u0107i prevaru, Kolesnikova je odbila sudjelovati na sastanku.<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u2018Mar\u0161a slobode\u2019 uistinu masovni oporbeni skupovi nastali su se redovito odr\u017eavati nedjeljom u Minsku, uz djelomi\u010dne blokade Interneta i obustavljanja javnog prometa. Jedan od njih, odr\u017ean 18. listopada, nosio je znakoviti naziv \u2018Mar\u0161 partizana\u2019, dok je dva tjedna kasnije \u2018Mar\u0161 protiv terora\u2019 za odredi\u0161te imao Kuropaty. Prema procjenama<\/a>, kroz prvih gotovo tri mjeseca nakon izbora na njima je svake nedjelje sudjelovalo barem sto tisu\u0107a ljudi. Od kraja kolovoza, subotom su im prethodili mar\u0161evi \u017eena s vi\u0161e tisu\u0107a sudionica. Studenti, umirovljenici, radnici, lije\u010dnici, sporta\u0161i, \u010dak i osobe s invaliditetom organizirali su zasebne prosvjede, a prosvjedovalo se i u drugim gradovima diljem zemlje. U posljednjem ozbiljnijem poku\u0161aju ofenzive u zemlji, Tihanovskaja iz Vilniusa upu\u0107uje \u2018narodni ultimatum<\/a>\u2019 s tri zahtjeva na tragu rezolucije Koordinacijskog vije\u0107a: ostavka, prestanak nasilja i osloba\u0111anje politi\u010dkih zatvorenika. Ti zahtjevi dakako nisu ispunjeni pa je 26. listopada imao zapo\u010deti op\u0107i \u0161trajk. Dio zaposlenih u privatnim firmama, uz podr\u0161ku njihova vodstva, pridru\u017eio se \u0161trajku, no uspjeh je u prvom redu ovisio o reakciji industrijskog radni\u0161tva u dr\u017eavnim pogonima i o reakciji radnika u transportu. Unato\u010d odre\u0111enim po\u010detnim uspjesima, financijskim, pravnim i drugim potporama koju su sudionicima nudile organizacije civilnog dru\u0161tva poput BYSOL<\/a>-a, \u0161trajk nije proizveo opipljive rezultate. Prema zadnjem izvje\u0161taju ITUC-a<\/a>, Bjelorusija se nakon 2016. ponovo na\u0161la me\u0111u deset za radnike najgorih zemalja na svijetu (ni u me\u0111uvremenu \u2018nije jam\u010dila radni\u010dka prava\u2019). Re\u017eimu su na raspolaganju stajala efikasna sredstva represije i ucjena koja je bio voljan koristiti. Me\u0111utim, \u0161trajk je tako\u0111er bio slabo pripremljen. Njegov uspjeh pretpostavljao bi masovan odaziv u trajanju od barem jednog ili vi\u0161e tjedana, a ve\u0107 ni prikupljena sredstva za potporu \u0161trajka\u0161ima nisu bila dovoljna da se u tom razdoblju osigura egzistencija sudionika. Osim toga, od radnika se o\u010dekivalo da u\u0111u u \u0161trajk kao gra\u0111ani, zbog ispunjenja politi\u010dkih zahtjeva, na poziv politi\u010dkog vo\u0111e u egzilu. Bilo kakavi ekonomski rezoni<\/a> su izostali, a takva akcija nije koordinirana s ranije pripremljenim radni\u010dkim tijelima i vo\u0111ama. S nekim izuzecima poput Belneftekhima<\/a> i Belarus\u2019kalija<\/a>, ve\u0107ina je industrijskih pogona u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu optere\u0107ena vi\u0161kom zaposlenih i ovisna o nekoj vrsti dr\u017eavnih subvencija. Oporba poziv na \u0161trajk nije povezala ni sa kakvim ekonomskim zahtjevima (poput primjerice smanjenjenja nabujalog represivnog aparata i privilegija njegovih \u010dlanova) niti je ponudila jasan ekonomski program koji bi zainteresiranima pru\u017eio odre\u0111ena realisti\u010dna jamstva u pogledu njihova budu\u0107eg statusa, odnosno tempa i uvjeta njegova mijenjanja. Tako su izbjegavane konfliktne teme i ostavljena otvorenom potencijalima zasi\u0107ena budu\u0107nost, ali je time i demonstriran nedostatak pozitivnog programa. Prosvjedi su se i dalje odr\u017eavali s usvajanjem novih taktika, u formi ra\u0161trkanih okupljanja na brojnim lokacijama. Pod pritiskom represivnog aparata, nakon \u0161to su tisu\u0107e politi\u010dkih emigranata ve\u0107 napustile zemlju, s vremenom su postajali sve slabije posje\u0107eni i u prvim mjesecima 2021., nakon vi\u0161e od pola godine, napokon se gase. Otpor sada pokazuje znakove \u017eivota<\/a> jo\u0161 samo iz podzemlja.<\/p>\n\n\n\n

UN-ov izvje\u0161taj<\/a> o stanju ljudskih prava u Bjelorusiji iz srpnja ove godine govori o sveobuhvatnom nasrtaju na civilno dru\u0161tvo i sustavnom progonu aktivista, novinara<\/a>, odvjetnika<\/a> i lije\u010dnika<\/a>. Preko 35 000 ljudi je uhi\u0107eno, me\u0111u njima \u017eene i djeca, postoje brojne optu\u017ebe za torturu, uklju\u010duju\u0107i i silovanja u zatvorima, potvr\u0111ene su prisilne deportacije politi\u010dkih protivnika. Prema podacima bjeloruskog MUP-a samo do o\u017eujka ove godine pokrenuto je vi\u0161e od 2 500 kaznenih postupaka. Centar za ljudska prava Vjasna<\/a> trenutno preko sedamsto osoba smatra politi\u010dkim zatvorenicima, Belsat<\/a> poimeni\u010dno navodi petnaest osoba koje su ubijene tijekom prosvjeda, odnosno \u010dija je smrt na neki drugi na\u010din izravno povezana s reakcijom vlasti. Nije pokrenut niti jedan stegovni ili sudski postupak protiv pripadnika represivnog aparata.<\/p>\n\n\n\n

U dokumentarnom filmu Alekseja Palujana Courage<\/em><\/a>, snimljenom u Minsku tijekom kolovoza pro\u0161le godine i premijerno prikazanom na ovogodi\u0161njem Berlinaleu, nalaze se i neke uistinu intrigantne scene koje nas vode u sredi\u0161te bjeloruske drame. Prije nego \u0161to je izbjegao u Kijev, Denis Tarasenko bio je glumac Slobodnog teatra<\/a> u Minsku i istovremeno radio kao automehani\u010dar. Na vrhuncu prosvjeda kamera prati njegove vje\u017ebe iz ga\u0111anja samostrelom u stra\u017enjem dvori\u0161tu radionice. Ne\u0161to kasnije s umirovljenim pripadnikom sigurnosnog aparata raspravlja o situaciji u zemlji. Veteran mu obja\u0161njava kako zbog godina i obitelji ne sudjeluje u prosvjedima, no uvjerava ga da je u kontaktu s kolegama i da u slu\u010daju daljnje eskalacije ne\u0107e braniti Luka\u0161enka, ve\u0107 \u2018svoju zemlju\u2019. Ipak, situacija nije potpuno izmakla kontroli \u010dak ni tijekom kaoti\u010dnih prvih dana i prosvjedi su ostali uglavnom mirni. Mogli smo vidjeti snimke pojedina\u010dnih incidenta na kojima goloruki prosvjednici nasr\u0107u na specijalce, autima se probijaju kroz kordone, koriste suzavac, kamenja ili pokoji Molotovljev koktel, no to su ostali izdvojeni slu\u010dajevi. Elementi uobi\u010dajnog scenarija radikalizacije kakvu smo mogli pratiti npr. tijekom Majdana posve su izostali. Amorfni pokret nije iznjedrio nikakav udarni \u2018crni blok\u2019 niti se upustio u napade na dr\u017eavne institucije. Nije barikadama fiksirao nekakav simboli\u010dki \u2018slobodni teritorij\u2019 u centru metropole ili bilo gdje drugdje, koji bi se zatim branio Molotovljevim koktelima, hladnim pa potom i vatrenim oru\u017ejem, s formiranjem paravojnih snaga. Za razliku od \u017ertava na strani prosvjednika, nije zabilje\u017een niti jedan slu\u010daj smrtnog stradanja pripadnika represivnog aparata. Spontani prosvjedi, bez definirane ideolo\u0161ke podloge, jasnog vodstva i ozbiljnije organizacije na terenu, uostalom vrlo se te\u0161ko mogu razviti u tom smjeru. Vjerojatno je tome pridonijela i Putinova javna najava ruske intervencije<\/a> ne samo u slu\u010daju strane intervencije ve\u0107 i u slu\u010daju daljnje eskalacije u zemlji.<\/p>\n\n\n\n

Paralelno s okr\u0161ajima na ulicama, sukobi se odvijaju i u cyber prostoru, pri \u010demu se protivnici re\u017eima koristili i uistinu kontroverzne metode. Nexta<\/a> od 2018. djeluje iz Var\u0161ave kroz tri Telegram kanala, na koje je u kolovozu pro\u0161le godine bila pretpla\u0107ena gotovo petina bjeloruskog stanovni\u0161tva. Nexta je preuzela aktivnu ulogu u organizaciji i koordinaciji prosvjeda. Ne samo da je njen tim primao i samo donekle obra\u0111ivao goleme koli\u010dine materijala s terena prema kojima je dijelio prakti\u010dne upute o stanju na ulicama, ve\u0107 je formulirao i \u2018Plan pobjede\u2019 sa politi\u010dkim zahtjevima, pozivaju\u0107i na otvaranje \u2018\u0161est frontova\u2019 protiv re\u017eima. U suradnji s haktivistima iz Kiber partizana<\/a> javno su objavili privatne podatke nekoliko tisu\u0107a \u010dlanova represivnog aparata. U o\u017eujku ove godine objavili su i dokumentarni film Zlatni rudnik<\/em><\/a> koji na temelju navodno pouzdanih anonimnih izvora tematizira koruptivnu prirodu re\u017eima i Luka\u0161enkovo golemo osobno bogatstvo. Film je do sada pogledalo ili barem otvorilo na Nextinom YouTube kanalu preko \u0161est i pol milijuna ljudi. Iako su to zasada bile njihove najuspje\u0161nije akcije, hakerski se upadi Kiber partizana ne iscrpljuju samo u strategijama deanonimizacije, ve\u0107 su upadali u stranice dr\u017eavnih medija, raznih ministarstava i samog predsjedni\u010dkog ureda, prijetili blokadom bankarskog sustava i drugim akcijama. S njima sura\u0111uje i inicijativa BYPOL<\/a>, posve\u0107ena dokumentiranju te\u0161kih zloupotreba, koja okuplja biv\u0161e pripadnike snaga sigurnosti. Zajedno se navodno pripremaju za \u2018Moment X\u2019 u kojem \u0107e sukob iz virtualnog svijeta prenijeti na ulice, uz podr\u0161ku regrutiranih \u2018spava\u010da\u2019 sa slu\u017ebenim naoru\u017eanjem. U me\u0111uvremenu, privatni podaci nekoliko tisu\u0107a pripadnika bjeloruskog represivnog aparata, u nekim slu\u010dajevima uklju\u010duju\u0107i fotografije na kojima se nalaze i njihova malodobna djeca, javno su dostupne diljem svijeta na \u2018Crnoj mapi<\/a>\u2019. U stanju latentnog gra\u0111anskog rata, GDPR ni dijelu protivnika re\u017eima nije na listi prioriteta, kao ni eventualne kolateralne \u017ertve koje mogu stradati ne samo u slu\u010daju da te informacije nisu posve vjerodostojne.<\/p>\n\n\n\n

U zemlji su zabranjena neovisna istra\u017eivanja javnog mijenja, no provode se online ankete iz inozemstva koje zahva\u0107aju reprezentativne uzorke me\u0111u urbanom populacijom. Valja napomenuti da zbog na\u010dina provo\u0111enja i strukture ispitanika pone\u0161to podcjenjuju potporu koju u\u017eiva re\u017eim, no unato\u010d tome pru\u017eaju dragocjene i relativno pouzdane izvore.<\/p>\n\n\n\n

Prema ZOiS-ovoj anketi<\/a> iz prosinca pro\u0161le godine, 65% ispitanika smatralo je da su izborni rezultati djelomi\u010dno ili potpuno la\u017eirani. Za Tihanovskaju je glasalo 52,5%, pri \u010demu su pozitivno korelirali mu\u0161karci, studenti, stanovnici ve\u0107ih gradova i zaposleni u privatnom sektoru. Vi\u0161e od polovice njenih glasa\u010da tako je izra\u017eavalo nezadovoljstvo postoje\u0107im re\u017eimom. Za Luka\u0161enka je glasalo 17,6% ispitanika, pri \u010demu su pozitivno korelirale \u017eene, zatim stariji, stanovnici manjih gradova, pripadnici ku\u0107anstava s ve\u0107im primanjima, pravoslavci. Oko polovice njegovih glasa\u010da pru\u017eilo mu je povjerenje jer nisu imali privla\u010dnu alternativu. U prosvjedima je osobno sudjelovalo 14,1% ispitanika, ve\u0107inom mladi, zaposleni u privatnom sektoru (uz zna\u010dajan udio sudionika iz dr\u017eavnog sektora zaposlenih u zdravstvu, prosvjeti i kulturi), stanovnici ve\u0107ih gradova i na kraju iznena\u0111enje koje iznevjerava medijski \u0161iroko eksponiranu predod\u017ebu: ve\u0107inom mu\u0161karci. Glavni razlog za sudjelovanje u prosvjedima bila je \u0161okiranost nasiljem nad prosvjednicima, a petina ispitanika izjavila je da su oni osobno, \u010dlanovi njihove obitelji ili njihovi prijatelji bili \u017ertve nasilja represivnog aparata. Prosvjede je potpuno ili djelomi\u010dno podr\u017eavalo 45,4% ispitanika, dok im se 31,3% potpuno ili djelomi\u010dno protivilo. Apsolutna ve\u0107ina podr\u017eavala je nenasilnu strategiju, ali se zna\u010dajan dio nije o tome \u017eelio izjasniti. Povezanost s politi\u010dkim strankama i organizacijama civilnog dru\u0161tva za prosvjednike je bila marginalna pa se govori o fenomenu individualnog aktivizma. Dru\u0161tvene mre\u017ee i neovisne (ne-dr\u017eavne) online platforme postale su glavni izvor informacija za preko 70% ispitanika, a bilje\u017ei se erozija povjerenja i u druge dr\u017eavne institucije, osobito u samog predsjednika i represivni aparat. Me\u0111utim, i opozicijsko Koordinacijsko vije\u0107e u\u017eivalo je povjerenje tek tre\u0107ine ispitanika. Relativna ve\u0107ina demokraciju je do\u017eivljavala kao po\u017eeljan oblik dru\u0161tvenog ure\u0111enja (pri \u010demu liberalno shva\u0107anje ima vi\u0161e prista\u0161a od egalitaristi\u010dkog), no postojao je veliki idejni vakuum koji bi mogla ponovo zaposjesti autoritarna dr\u017eava. Preko 80% ispitanika bilo je zabrinuto za kratkoro\u010dnu budu\u0107nost osobnih financija i pobolj\u0161anje ekonomskih uvjeta imalo je ve\u0107u va\u017enost od politi\u010dkih reformi. Dvotre\u0107inska ve\u0107ina preferirala je tr\u017ei\u0161no natjecanje i privatno vlasni\u0161tvo, dok je istovremeno ve\u0107ina navodila socijalnu sigurnost i ekonomsku ravnopravnost kao glavne odgovornosti dr\u017eave. Apsolutna ve\u0107ina od 58% ispitanika bliske odnose s Rusijom preferirala je samo u ekonomskoj sferi, dok gotovo 20% podupire daljnje intenziviranje politi\u010dkog i vojnog saveza.<\/p>\n\n\n\n

Prema anketi Chatham House-a<\/a> iz travnja ove godine relativna ve\u0107ina od 25% ispitanika najradije bi vidjela Babariku kao predsjednika, nasuprot 23% koji su se izjasnili za Luka\u0161enka, iza kojeg slijede ostali oporbeni lideri. Samo 9% (sic!) ispitanika smatra da Babarikov kazneni progon nije politi\u010dki motiviran, a njegov tim tako\u0111er u\u017eiva najve\u0107u podr\u0161ku me\u0111u svim oporbenim tijelima. Apsolutna ve\u0107ina ispitanika nema povjerenja ni u jednu ponu\u0111enu dr\u017eavnu instituciju, tek ne\u0161to vi\u0161e povjerenja u\u017eiva vojska, no u odnosu na sije\u010danj bilje\u017ee blago pozitivne trendove. Neovisni mediji, sindikati i udruge za ljudska prava u\u017eivaju znatno ve\u0107u potporu. Koordinacijsko vije\u0107e i Tihanovskajin tim tako\u0111er u\u017eivaju ve\u0107u potporu, no relativna ve\u0107ina im ipak ne vjeruje i u odnosu na sije\u010danj bilje\u017ee blago negativne trendove. U sva tri slu\u010daja sve vi\u0161e ljudi izra\u017eava nesigurnost. Gotovo dvotre\u0107inska ve\u0107ina smatra da bi re\u017eim trebao pregovarati s opozicijom koja ne prihva\u0107a slu\u017ebene rezultate izbora i da bi svi politi\u010dki zatvorenici trebali biti odmah pu\u0161teni. Apsolutna ve\u0107ina od 52% smatrala je da bi Luka\u0161enko do kraja ove godine trebao dati ostavku. U slu\u010daju da ostane na vlasti, apsolutna ve\u0107ina tako\u0111er o\u010dekuje da \u0107e daroviti ljudi napu\u0161tati Bjelorusiju, da \u0107e se represija nastaviti i da \u0107e zemlja biti sve ovisnija o Rusiji, dok tek ne\u0161to vi\u0161e od 10% u tom slu\u010daju o\u010dekuje pobolj\u0161anje ekonomske situacije. Ipak, podr\u0161ka prosvjedima bilje\u017ei negativne trendove od kraja pro\u0161le godine i samo 36% do\u017eivljava ih pozitivno, dok ih 39% do\u017eivljava negativno, a raste udio neodlu\u010dnih. Da bi Rusija u postoje\u0107oj krizi trebala ostati neutralna smatra 58% ispitanika, dok od preostalih relativna ve\u0107ina smatra da bi trebala podr\u017eati postoje\u0107i re\u017eim. Samo 18% smatra kako su prosvjedi bili usmjereni protiv Rusije, prema kojoj 79% ispitanika ima pozitivan stav. \u010cak 85% ispitanika smatra za obje strane po\u017eeljnom slobodnu trgovinu s Rusijom, dok 32% isto tvrdi za politi\u010dku uniju nasuprot 46% koji se izja\u0161njavaju u prilog saveza s Rusijom i EU istovremeno. Apsolutna ve\u0107ina od 58% je za ostanak u euroazijskoj Organizaciji ugovora o zajedni\u010dkoj sigurnosti, nasuprot 35% u korist vojne neutralnosti i samo 7% u korist NATO-a.<\/p>\n\n\n\n

Izuzev pojedina\u010dnih istupa dr\u017eavnih slu\u017ebenika koji su se kriti\u010dki odnosili prema na\u010dinu na koji je vlast odgovorila na prosvjede (poput veleposlanika u Slova\u010dkoj, \u0160panjolskoj i Nizozemskoj, nedugo potom smijenjenih), dr\u017eavni aparat ostao je lojalan re\u017eimu. Dru\u0161tvenim mre\u017eama \u0161irile su se snimke vojnih i policijskih veterana koji spaljuju svoje uniforme ili ih bacaju u kontejnere. Savjest pojedinaca i hakerske akcije urodile su odre\u0111enim posljedicama, no ni snage sigurnosti nisu suo\u010dene s masovnijim odljevom kadra. Uza sve pote\u0161ko\u0107e, Luka\u0161enkov re\u017eim uspio je tijekom prve polovice ove godine donekle konsolidirati vlast u zemlji. Po\u010detkom velja\u010de odr\u017eano je \u0161esto zasjedanje Svebjeloruskog narodnog kongresa<\/a> (Luka\u0161enkove inovacije iz devedesetih inspirirane sovjetskim tijelima), kroz koji je nastojao preuzeti inicijativu u raspravama oko ustavne reforme<\/a>. Upravo bi kroz Kongres mogao tra\u017eiti na\u010din da zadr\u017ei mo\u0107 nakon isteka osporavanog mandata, uvode\u0107i kozmeti\u010dke promjene koje \u0107e osigurati kontinuitet njegove politike. Kona\u010dni prijedlozi ustavnih promjena od strane re\u017eima o\u010dekuju se krajem ove godine. Novim zakonskim rje\u0161enjima<\/a> o javnim okupljanjima, medijima i borbi protiv ekstremizma donesenim u svibnju protivnicima je dodatno suzio prostor djelovanja, \u0161to je uz optu\u017ebe o masovnoj utaji poreza izme\u0111u ostalog dovelo do ga\u0161enja najva\u017enijeg bjeloruskog portala tut.by. Ukinuta<\/a> je i Bjeloruska federacija novinara, \u010dlan IJF-a. Od srpnja ove godine poja\u010dava se izravni pritisak<\/a> na civilno dru\u0161tvo u cjelini, osobito organizacije financijski povezane s inozemstvom i zapadne kulturne institucije koje su djelovale u zemlji. Primjerice, nakon dvadeset i sedam godina kontinuiranog djelovanja \u010dak je i podru\u017enica Goethe Instituta<\/a> u Minsku prisiljena na zatvaranje. Godinu dana nakon izbora i dalje se pokre\u0107u politi\u010dki inspirirani sudski procesi i raste broj politi\u010dkih zatvorenika. Bjeloruski se re\u017eim iz autokracije pretvara u otvorenu diktaturu koja nije u stanju potpuno stabilizirati situaciju i koju proganja fantom novog narodnog ustanka. Ubrzo nakon izbora re\u017eim se na\u0161ao pod mlakim me\u0111unarodnim pritiskom. EU je krajem pro\u0161le godine uvela tri paketa sankcija<\/a> u kojima je ciljala odre\u0111ene pravne i fizi\u010dke osobe izravno povezane s izbornom prijevarom i grubim kr\u0161enjima ljudskih prava, a sli\u010dno su reagirale i ostale zapadne zemlje. Bjelorusiji je oduzeto doma\u0107instvo svjetskih prvenstava u hokeju na ledu i petoboju, te pravo sudjelovanja na Euroviziji. Ruski du\u017enosnici izrazili su odre\u0111ene zadr\u0161ke u vezi s na\u010din na koji su provedeni izbori i suzbijani prosvjedi, te su sugerirali potrebu za dijalogom, no potpora Luka\u0161enku od strane najva\u017enijeg saveznika ni u jednom trenutku nije dovedena u pitanje.<\/p>\n\n\n\n

A onda se 23. svibnja dogodio incident<\/a> na redovnoj putni\u010dkoj liniji kompanije Ryanair iz Atene za Vilnius. Nadle\u017ena kontrola leta u Minsku neposredno prije napu\u0161tanja bjeloruskog zra\u010dnog prostora obavijestila je pilote da je zaprimila prijetnju o bombi i sugerirala im promjenu rute i slijetanje u Minsk, pri \u010demu su dobili i lova\u010dku pratnju. Dojava o bombi bila je dakako la\u017ena, a dvoje putnika skinuto je s leta. Takvo postupanje strogo je zabranjeno \u010cika\u0161kom konvencijom, okarakterizirano je kao \u010din dr\u017eavnog piratstva i izazvalo je bijes me\u0111unarodne zajednice. Iako je ranije zabilje\u017eeno nekoliko takvih incidenata sa prisilnim slijetanjima dr\u017eavnih delegacija ili komercijalnih letova, prizemljavanje Ryanairovog aviona u Minsk ipak je presedan po svojim posljedicama. Roman Protasevi\u010d i njegova djevojka Sof\u2019ja Sapega zadr\u017eani su u pritvoru. Protasevi\u010d je na Ekonomskom forumu u Delfima pratio Tihanovskaju i nakon odmora vra\u0107ao se u Litvu u kojoj je nastanjen. Uz osniva\u010da Stepana Putilu, do rujna pro\u0161le godine kao glavni urednik bio je jedan od klju\u010dnih ljudi Nexte. Dok je za EU Nexta laureat pro\u0161logodi\u0161nje Nagrade Saharov<\/a>, Minsk je smatra ekstremisti\u010dkom organizacijom. U studenom pro\u0161le godine KGB je Putilu i Protasevi\u010da uvrstion na listu tra\u017eenih terorista<\/a>. Bjelorusija je jedina europska zemlja koja nije ukinula smrtnu kaznu i upravo mu je takva kazna i prijetila. Uskoro je na dr\u017eavnoj televiziji emitirana snimka<\/a> sa slabo prikrivenim svje\u017eim o\u017eiljcima na njegovom licu, da bi iz prvog od serije du\u017eih intervjua<\/a> postalo jasno kako se odlu\u010dio na suradnju s vlastima. Oboje su zatim premje\u0161teni u ku\u0107ni pritvor. Nakon ovakve internacionalizacije bjeloruske krize, gdje je dovedena u pitanje sigurnost ve\u0107inom europskih gra\u0111ana na redovnoj liniji europskog zra\u010dnog prijevoznika izme\u0111u dva europska glavna grada, \u010dak je i poslovi\u010dno suzdr\u017eana EU diplomacija odlu\u010dila povu\u0107i konkretnije poteze. Zatvoren je europski zra\u010dni prostor za Belaviu i zabranjeni su letovi europskim prijevoznicima kroz bjeloruski zra\u010dni prostor, a iste mjere uveo je i dio drugih europskih zemalja. Kao drugi najva\u017eniji bjeloruski vanjskotrgovinski partner na kojeg otpada gotovo petina ukupne bjeloruske vanjskotrgovinske razmjene, EU je zatim uvela i \u010detvrti paket sankcija<\/a>. Za razliku od prethodnih, usmjerene su na klju\u010dne sektore bjeloruske ekonomije, a sli\u010dne korake poduzeli su UK i SAD. Kijev se priklju\u010dio sa poprili\u010dnim rezervama, ali je unato\u010d tome do\u0161lo do znatnog pogor\u0161anja<\/a> odnosa. Opozicijski lideri u egzilu i ranije su pozivali na uvo\u0111enje ozbiljnijih sankcija, \u0161to u zemlji o\u010dekivano uglavnom ne nailazi na odobravanje. Luka\u0161enko je odgovorio pokretanjem migrantske krize<\/a> na isto\u010dnim granicama Unije, koja nakon afganistanskog debakla prijeti daljnom eskalacijom. Iako \u0107e se sankcije zasigurno negativno odraziti na bjeloruske ekonomske izglede, izvjesno je da \u0107e njihov doma\u0161aj u kona\u010dnici biti skroman i da \u0107e se najvi\u0161e odraziti na \u017eivotni standard gra\u0111ana<\/a>. Minsk je time istovremeno ekonomski i politi\u010dki dodatno gurnut u naru\u010dje Moskve.<\/p>\n\n\n\n

Bjeloruska kriza ne mo\u017ee pobje\u0107i od svojeg geopoliti\u010dkog okru\u017eenja, gdje Rusija nastavlja odmjeravati snage s NATO-om i EU. Regionalna dimenzija slijedi duboko ukorijenjenu geografsku i povijesnu logiku i dodatno ga intenzivira. S obzirom na strate\u0161ku va\u017enost njenog polo\u017eaja, Bjelorusiji pritom prijeti opasnost da se od posrednika pretvori u trajno \u017eari\u0161te tog odmjeravanja. Zemlje Intermariuma, predvo\u0111ene sve ambicioznijom Poljskom, s Ukrajinom u kriti\u010dnom polo\u017eaju u slu\u010daju da ruske trupe budu trajno stacionirane na bjeloruskom ozemlju, zatvaranje Smolenskih vrata<\/a> vide kao dugoro\u010dni zalog vlastite sigurnosti, pa i opstanka. S druge strane, za Rusiju je slobodan prolaz kroz ista nu\u017ean uvjet ostanka na europskoj pozornici. Tko god bude upravljao privremeno odgo\u0111enim procesom tranzicije vlasti, mora ra\u010dunati s postoje\u0107im ekonomskim, kulturnim i jezi\u010dnim vezama s Rusijom kao konstantom – ne nu\u017eno i onim vojnim i politi\u010dkim. Luka\u0161enko je strate\u0161ki polo\u017eaj zemlje znao koristiti za vlastite ciljeve i kao protute\u017eu labavoj integraciji s Rusijom dozvolio je povezivanje civilnog dru\u0161tva sa Zapadom, no njegova je represivna suverenisti\u010dka arhitektura ostala bez temelja. Etatisti\u010dki projekt ve\u0107 godinama ne ispunjava dru\u0161tveni ugovor koji je sam ponudio. Ve\u0107ina populacije smatra da su izborni rezultati la\u017eirani, prosvjedi su ugu\u0161eni u krvi i Luka\u0161enkov se re\u017eim vi\u0161e ne mo\u017ee smatrati legitimnim. S druge strane, zadr\u017eao je sve poluge vlasti u svojim rukama i nije posve izgubio socijalnu bazu, ve\u0107 ima relativno stabilna upori\u0161ta u strukturama re\u017eima, ruralnim krajevima i me\u0111u dijelovima urbane populacije koja se pribojava efekata odga\u0111ane tranzicije. Iako je na to pozivala jo\u0161 u kolovozu pro\u0161le godine, Tihanovskaja nije bila u prilici razgovarati s Putinom ili drugim ruskim du\u017enosnicima, ali je u me\u0111uvremenu postala uva\u017eeni gost zapadnih metropola. Susrela se s vi\u0161e od trideset predsjednika ili premijera, \u0161to je okrunjeno susretom<\/a> s Bidenom u Bijeloj ku\u0107i krajem srpnja ove godine. U Vilniusu u\u017eiva i neku vrstu diplomatskog statusa<\/a>. Me\u0111utim, njen utjecaj na zbivanja u zemlji postaje sve slabiji. Na Zapadu su stoga ve\u0107 neko vrijeme prisutna i mi\u0161ljenja prema kojima je zaka\u0161njeli pritisak na Luka\u0161enkov re\u017eim posve kontraproduktivan, dok bi realisti\u010dnija \u2018Ostpolitik\u2019 polazila od fakti\u010dnog stanja i nakon obnove odnosa s uzurpatorom bila u prilici aktivno utjecati na daljnji razvoj doga\u0111aja.<\/p>\n\n\n\n

Za razliku od drugih primjera masovnog bunta u postsovjetskom prostoru, pa i ranijih manjih prosvjeda u samoj Bjelorusiji, bjeloruska opozicija 2020. nije me\u0111u svoje ciljeve uvrstila nikakav geopoliti\u010dki zaokret. Na nebrojenim snimkama s prosvjeda mo\u017eda bismo pokoju zastavu Unije i uo\u010dili pod pove\u0107alom, no samo tijekom prvih dana. Iako su prosvjednici koristili i slu\u017ebene crveno-zelene zastave, upravo je crvena pruga na bijeloj podlozi postala prepoznatljivi vizualni motiv, \u0161to ne svjedo\u010di u prilog dominacije alternativne vizije nacionalnog identiteta ili sredi\u0161nje va\u017enosti kulture sje\u0107anja u njihovim te\u017enjama. Ona je izrasla u simbol otpora i  solidarnosti moderne politi\u010dke nacije koja se konstituira kroz zahtjev za gra\u0111anskim slobodama<\/a>. Naglo politizirano i masovno mobilizirano dru\u0161tvo koriste\u0107i se suvremenim komunikacijskim tehnologijama iznjedrilo je horizontalne veze koje su dugo odolijevale strahovitom pritisku. Luka\u0161enkova predimenzionirana dr\u017eava pendrecima je obranila svoj anakroni okvir. Me\u0111utim, pitanja ho\u0107e li i kada \u0107e nastupiti promjena u bitnome su ve\u0107 odgovorena – doga\u0111anja iz 2020. kulminacija su dugotrajnijih procesa i s njima je korjenita dru\u0161tvena transformacija ve\u0107 zapo\u010dela. Vrijeme radi protiv Luka\u0161enkova koncepta. To jo\u0161 uvijek ne zna\u010di da \u0107e zemlja u svemu slijediti primjer zapadnih susjeda, niti da postoje jednostavni odgovori na te\u0161ka pitanja. Iza velikih i dugovje\u010dnih vo\u0111a obi\u010dno se otvaraju iste takve provalije. Transformacija bjeloruske ekonomije ne mora nu\u017eno podrazumijevati masovnu i naglu privatizaciju, no svaka \u0107e racionalna ekonomska politika uklju\u010divati restrukturiranje golemog i tromog dr\u017eavnog sektora. Za pretpostaviti je da \u0107e posebnosti bjeloruskog iskustva koje je slijedilo egalitaristi\u010dke impulse na\u0107i svoj izraz i u novim ekonomskim i politi\u010dkim institucijama. Bjeloruskom narodu pritom mo\u017eemo po\u017eeljeti da uzurpator iz Pala\u010de neovisnosti ne bude ispra\u0107en po\u010dasnom salvom u kov\u010degu omotanom dr\u017eavnom zastavom, niti da padne hirom ma \u010dijih imperijalnih interesa.<\/p>\n\n\n\n

III<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nemamo razloga sumnjati, bjeloruski KGB uz ime ba\u0161tini i pone\u0161to od bogatog operativnog iskustva slavnijeg, saveznog pandana. Svetlana Tihanovskaja nije jedina koja bi mogla posvjedo\u010diti kako uvjerljivi umiju biti europski isljednici i u 21. stolje\u0107u. Ona je hrabro odigrala ulogu koja joj je nametnuta. Me\u0111utim, ako bi u mno\u0161tvu lica tra\u017eili jedno u kojemu \u0107e se ogledati budu\u0107a sudbina Bjelorusije, morali bismo zaviriti kroz re\u0161etke. S obzirom na njenu \u017eivotnu putanju, za Mariju Kolesnikovu deportacija bi jedva zna\u010dila i egzil. Ipak, instinkt je presudio u prilog ostanka, na savjesti epohe, bli\u017ee onoj Palachovoj zvijezdi koja treperi u daljini, nad ovim \u0161upljim i muklim europskim nebom.<\/p>\n\n\n\n

Na otvaranju izlo\u017ebe \u0416\u042c\u0406\u0412\u0415 \u0411\u0415\u041b\u0410\u0420\u0423\u0421\u042c!<\/em> govorila je i Tat\u2019jana Homi\u010d, aktivistica u predsjedni\u010dkoj kampanji Viktora Babarike i Svetlane Tihanovskaje, sestra Marije Kolesnikove. S gospo\u0111om Homi\u010d razgovarali smo u srpnju u Berlinu na engleskom jeziku i naknadno je autorizirala zavr\u0161nu verziju tog razgovora.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Tat\u2019jana Homi\u010d na otvaranju izlo\u017ebe \u0416\u042c\u0406\u0412\u0415 \u0411\u0415\u041b\u0410\u0420\u0423\u0421\u042c! <\/em>(foto SM)<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

SM: Zapo\u010dnimo s jednim naizgled jednostavnim pitanjem: kako se osje\u0107ate?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK: <\/strong>Da, te\u0161ko pitanje\u2026 Trenutno sam dobro, rekla bih tako\u0111er i uzbu\u0111eno. Bilo je jako te\u0161kih trenutaka i povremeno ih jo\u0161 bude. Me\u0111utim, iako je pro\u0161la ve\u0107 godina, znam da jo\u0161 uvijek u\u017eivamo veliku potporu, Marija i Viktor i mnogi drugi ljudi u Bjelorusiji koji ne odustaju. Mnogo mi zna\u010di i pru\u017ea mi nadu \u0161to mogu osjetiti kako potpora iz razli\u010ditih zemalja, od bjeloruske dijaspore, europskih politi\u010dara i aktivista u borbi za ljudska prava postaje sve intenzivnija. S obzirom da su restrikcije vezanu uz pandemiju ubla\u017eene, otvara se puno vi\u0161e mogu\u0107nosti za djelovanje, organiziranje doga\u0111aja, razli\u010dite akcije. Inspirira me i olak\u0161ava mi \u0161to sada mo\u017eemo i moramo u\u010diniti mnogo toga kako bi skrenuli pozornost na doga\u0111aje u Bjelorusiji, izme\u0111u ostalog i na situaciju s Marijom.<\/p>\n\n\n\n

SM: Zavr\u0161eno je su\u0111enje Viktoru Babariki, koji je pred sudom prve i zadnje instance, dakle bez mogu\u0107nosti \u017ealbe, osu\u0111en na 14 godina zatvora. Kako komentirate presudu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Nisam iznena\u0111ena, o\u010dekivala sam takvu presudu. I pored toga sam razo\u010darana, te\u0161ko mi je to prihvatiti. Ipak, vidjela sam snimke iz sudnice na kojima izgleda dostojanstveno, nije se promijenio ni nakon vi\u0161e od godine dana provedenih u pritvoru. I dalje izgleda sna\u017eno i vjerujem da \u0107e takav i ostati. Jo\u0161 uvijek je najpopularniji politi\u010dar u zemlji, a tu \u010dinjenicu prepoznaju i istra\u017eivanja javnog mijenja. Prema rezultatima ankete Chatham House-a na slobodnim bi izborima i danas bio izabran za predsjednika. Situacija u zemlji \u0107e se promijeniti, prije ili kasnije \u0107emo pobijediti i imati novu vlast. On \u0107e biti slobodan \u010dovjek.<\/p>\n\n\n\n

SM: Va\u0161a sestra Marija Kolesnikova pro\u0161le je godine bila menad\u017eerica njegove kampanje. <\/strong>Tako\u0111er je bila umjetni\u010dka direktorica art centra <\/strong>OK16<\/strong><\/a> u Minsku. Babariko je bio predsjednik uprave Belgazprombanke, koja je financijski podupirala \u010ditav projekt. Da li je to bio njihov prvi kontakt i iz kojih se razloga odlu\u010dila anga\u017eirati u Babarikovoj kampanji?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Marija je vodila vlastite projekte i sura\u0111ivala na drugim projektima u Njema\u010dkoj i Bjelorusiji. Povremeno je sura\u0111ivala i s OK16, poznavali su je kao voditeljicu projekata i kao glazbenicu, tamo je i upoznala Babariku u ljeto 2017. godine. Dvije godine kasnije OK16 joj je ponudio mjesto umjetni\u010dke direktorice, a kako joj se \u010ditav projekt jako dopadao odlu\u010dila je iskoristiti tu priliku. Bila je upoznata s Babarikovim aktivnostima, znala je da banka koju vodi sponzorira OK16, da radi na povratku slika bjeloruskih umjetnika u zemlju i sli\u010dnim projektima, stoga su dijelili iste vrijednosti. Po\u010deli su intenzivnije sura\u0111ivati kada je postala umjetni\u010dka direktorica OK16. U svibnju ove godine, kada je predizborna kampanja trebala zapo\u010deti, Marija je bila jedna od prvih osoba koju je pozvao da se priklju\u010di, odmah poslije njegova sina Eduarda. Nije morala dugo razmi\u0161ljati, odmah je prihvatila. Imala je priliku dobro ga upoznati prethodnih mjeseci i vjerovala mu je. Znam da je u\u017eivala u njihovoj suradnji, dijelili su iste poglede u mnogim stvarima. Bilo je to njeno prvo iskustvo u politici, no ne bih rekla da je u pitanju iznena\u0111enje niti da je ranije bila apoliti\u010dna. I dok je \u017eivjela u Njema\u010dkoj Marija je pratila politi\u010dke vijesti iz Bjelorusije. Bila je upoznata sa zbivanjima u zemlji i s politi\u010dkom scenom, vjerojatno \u010dak i bolje od ve\u0107ine ljudi koji tamo \u017eive. Iskreno, ne vjerujem da bi se ovoliko izlo\u017eila da je na\u0161a majka koja je imala sr\u010danih problema jo\u0161 uvijek \u017eiva, no ona ve\u0107 dvije godine nije s nama.<\/p>\n\n\n\n

SM: Imate li kakve informacije o OK16? Web stranica nije dostupna, a zadnji unos na Facebooku objavljen je dva dana prije izbora.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Uga\u0161en je. Ne bih vam znala re\u0107i to\u010dne datume, no znam da je izgubio financijsku podr\u0161ku Belgazprombanke i prestao s radom.<\/p>\n\n\n\n

SM: Marija je glazbenica. Studirala je najprije u Minsku, zatim u Stuttgartu i kasnije radila na razli\u010ditim projektima u oba grada. Od kada se preselila u Stuttgart, da li je bila aktivna i u Minsku?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Po\u010dela je \u010de\u0161\u0107e dolaziti u Minsk 2015. godine, kada pokrenula Glazbene lekcije za odrasle. To je bio prvi me\u0111u njenim glazbenim projektima u Minsku. Dovodila je umjetnike iz inozemstva, Njema\u010dke, Poljske i Litve, koji su nastupali u Minsku, a povremeno je i sama nastupala. Sudjelovala je i u Artemp projektu, unutar kojeg je organizirala skladateljsku akademiju na kojoj su kompozitori iz Njema\u010dke predavali bjeloruskim studentima, itd. S vremnom je dolazila sve \u010de\u0161\u0107e, a od kada je postala umjetni\u010dka direktorica OK16 provodila je polovicu mjeseca u Bjelorusiji i drugu polovicu u Njema\u010dkoj, gdje je nastavila s radom.<\/p>\n\n\n\n

SM: Kakva je atmosfera vladala u opozicijskom taboru nakon sredine srpnja pro\u0161le godine, kada je postalo jasno da najva\u017eniji kandidati ne\u0107e biti u prilici sudjelovati na izborima?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Da nismo vjerovali kako unato\u010d tome mo\u017eemo uspjeti, ne bismo ni poku\u0161ali. Smatrali smo kako je najva\u017enije motivirati \u0161to vi\u0161e ljudi za izlazak na izbore. Ranije ve\u0107ina ljudi nije ni glasala, iako su slu\u017ebene statistike govorile suprotno, no one su mahom bile falsificirane. Prije nego je uhi\u0107en, vidjeli smo da Viktor Babariko u\u017eiva golemu podr\u0161ku, koja je bila rezultat njegovih aktivnosti. No bilo je i drugih kandidata, u \u010dijim kampanjama su se anga\u017eirali brojni aktivisti. Postojala je neka vrsta globalnog oporbenog pokreta, i to diljem zemlje i postajalo je o\u010dito da ovaj put mo\u017eemo uspjeti.<\/p>\n\n\n\n

SM: Nakon \u0161to su se tri kampanje stopile u jednu sredinom srpnja, da li ste osje\u0107ali kako su vam izgledi mo\u017eda i porasli?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Ne bih tako rekla, zato \u0161to je nastala nova situacija i na\u0161i su se ciljevi u potpunosti promijenili. Do 14. srpnja djelovali smo kao Babarikov tim, a nakon toga smo nastojali udru\u017eiti snage, uspostaviti suradnju me\u0111u sto\u017eerima i aktivistima. Ali to nije bila bezuvjetna unija. Najva\u017enija stavka dogovora bila je da Tihanovskaja ne\u0107e biti \u2018prava\u2019 predsjednica. U slu\u010daju uspjeha, dogovoreno je da \u0107e se uskoro odr\u017eati novi izbori, sa svim neovisnim kandidatima koji su bili onemogu\u0107eni u namjeri da izi\u0111u na izbore. Tihanovskaja je dakle bila ne\u0161to poput kandidata ujedinjene opozicije – za prijelaznu vladu.<\/p>\n\n\n\n

SM: Nekoliko dana nakon izbora formirano je Koordinacijsko vije\u0107e, u \u010dije je Predsjedni\u0161tvo u\u0161la i Marija. Re\u017eim je reagirao najavom kaznenog progona njegovih \u010dlanova prema \u010dl. 361 KZ-a. Kako se to odrazilo na aktivnosti \u010dlanova Vije\u0107a, me\u0111u njima i Marije?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Nije vladalo previ\u0161e optimisti\u010dno raspolo\u017eenje, no svi su bili spremni za nastavak borbe. Marija je i dalje javno djelovala, kao i ostali \u010dlanovi Vije\u0107a. Nakon ovih optu\u017ebi, vi\u0161e su puta jasno dali do znanja da Koordinacijsko vije\u0107e nije stvoreno kako bi nasilno ili bilo kako drugo preuzelo vlast, ve\u0107 kako bi se prevazi\u0161la nastala politi\u010dka kriza. Iako su znali da im prijeti opasnost, svi su nastavili s aktivnostima. Marija je to \u010dinila sve dok nije uhi\u0107ena i mogu re\u0107i da je doista bila jako hrabra.<\/p>\n\n\n\n

SM: Va\u0161a sestra uhi\u0107ena je dan prije izbora, no uskoro potom i pu\u0161tena uz obja\u0161njenje da se dogodila nekakava pogre\u0161ka. Drugi je put uhi\u0107ena – ili bolje re\u010deno oteta – 7. rujna u samom centru Minska. Kako ste saznali da je oteta i \u0161to se iz Va\u0161e perspektive doga\u0111alo kroz sljede\u0107a dva dana?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Saznala sam istoga dana oko 10 sati ujutro, obavije\u0161tena sam svega nekoliko minuta nakon \u0161to je vijest prenio portal tut.by. Maskirani ljudi u civilnoj odje\u0107i ugurali su je u civilni kombi. Ne\u0161to kasnije pojavio se i kratki video<\/a>. Poku\u0161ala sam saznati gdje je, odmah sam nazvala Maksima Znaka, u to vrijeme on je bio njen odvjetnik. Nastojao me smiriti i uvjeriti da \u0107e poduzeti sve \u0161to je u njegovoj mo\u0107i da je prona\u0111e. Predve\u010der istoga dana na\u0161 otac slu\u017ebeno je prijavio njen nestanak. Izjavio je da je oteta i inzistirao da mu otkriju gdje se nalazi. Nisu to jasno dali do znanja, no mogao je naslutiti kako \u0107e se ona uskoro pojaviti. Bilo je o\u010dito da je dr\u017eava umije\u0161ana. Sljede\u0107eg dana dr\u017eavni su mediji pro\u0161irili vijest da se Marija s \u010dlanovima Koordinacijskog vije\u0107a Ivanom Kravcovim i Antonom Rodnenkovim zatekla na granici s Ukrajinom. Prema tim izvje\u0161tajima re\u017eimskih medija izgledalo je da su poku\u0161ali pobje\u0107i iz zemlje i da je ona u tome sprije\u010dena. Kasnije smo saznali da su na granicu zapravo dovedeni odvojeno. Kravcov i Rodnenkov ostavljeni su u autu na neutralnom teritoriju izme\u0111u dvaju grani\u010dnih prijelaza. Kravcovu je re\u010deno da vozi za Ukrajinu nakon \u0161to i Marija bude dovedena.<\/p>\n\n\n\n

SM: Dakle, ostavljeni su sami u autu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Sjedili su na prednjim sjedalima u trenutku u kojem je Marija nasilno ugurana na stra\u017enje sjedalo, nakon \u010dega su njih troje ostali sami u autu. Putovnice su ih \u010dekale izme\u0111u prednjih sjedala. Marija je to uo\u010dila, potrgala svoju putovnicu i bacila komade kroz prozor. Njihova \u2018pratnja\u2019 ubacila ih je nazad kroz prozor. Zatim su polako krenuli, no Marija je otvorila vrata i izi\u0161la iz auta.<\/p>\n\n\n\n

SM: Tako je uspjela izbje\u0107i deportaciju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Doslovno je od\u0161etala natrag do bjeloruskog grani\u010dnog prijelaza. Agenti su tamo \u010dekali na rasplet situacije. Marija jednostavno nije \u017eeljela napustiti zemlju, a kako vi\u0161e nije imala ni putovnicu morali su to prihvatiti i tako je zavr\u0161ila u pritvoru. \u010citav prethodni dan su ih uvjeravali da moraju napustiti zemlju, no Marija im je poremetila planove. Kravcovu i Rodnenkovu prijetili su sudskim progonom pod optu\u017ebama za financijski kriminal i oni su se na kraju radije odvezli u Ukrajinu bez Marije.<\/p>\n\n\n\n

SM: Vi ste napustili zemlju nedugo prije izbora, pretpostavljam da ste raspravljali mogu\u0107e scenarije s Marijom. Znali ste da \u0107e poku\u0161ati ostati u zemlji pod bilo koju cijenu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Dok sam jo\u0161 bila u zemlji raspravljali smo o tome da li da ostanem ili da odem i na kraju smo se slo\u017eile kako je dobro da se jedna od nas skloni. Ona je bila jako odlu\u010dna u odluci da ne napu\u0161ta zemlju, bez obzira na posljedice. Dok su Babariko, njegovi sin i drugi \u010dlanovi tima u zatvoru, smatrala je da ih ne mo\u017ee napustiti i oti\u0107i. Otmice i deportacije po\u010dele su se doga\u0111ati tek nekoliko dana prije, Ol\u2019ga Koval\u2019kova bila je prva \u017ertva. Ona je dovezena na poljsku granicu i bila je prisiljena napustiti zemlju. Nismo detaljano raspravljali ovakve mogu\u0107nosti, da mo\u017ee uni\u0161titi putovnicu ili ne\u0161to sli\u010dno. Mislim da je samo iskoristila priliku koja se pru\u017eila u tom trenutku.<\/p>\n\n\n\n

SM: Pro\u0161lo je vi\u0161e od deset mjeseci otkako je oteta i zatim uhi\u0107ena, jo\u0161 uvijek se nalazi u pritvoru. Tko su njeni pravni zastupnici?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Odvjetnici su joj bili Maksim Znak i Il\u2019ja Salej, no oni su uhi\u0107eni 9. rujna i iz o\u010ditih je razloga vi\u0161e nisu mogli zastupati. Zatim je imala dvoje novih odvjetnika, Ljudmilu Kazak i Aleksandra Pyl\u2019\u010danka. Pyl\u2019\u010danka je izba\u010den iz Komore sredinom listopada, Kazak u velja\u010di ove godine, pa smo opet morali anga\u017eirati nove odvjetnike. Aleksandrov sin Vladimir Pyl\u2019\u010danka i Dar\u2019ja Lipkina zastupaju je od kraja velja\u010de, odnosno po\u010detka o\u017eujka ove godine.<\/p>\n\n\n\n

SM: U kakvim uvjetima \u017eivi u pritvoru, mo\u017eete li je kontaktirati telefonom ili razmjenjivati pisma?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Trenutno se nalazi sama u \u0107eliji. U pritvoru joj je na raspolaganju knji\u017enica i mo\u017ee \u010ditati knjige. Nije mogu\u0107e telefonski kontaktirati pritvorene ili zatvorene. Nemaju ni pristup Internetu, tako da ih ne mo\u017eemo kontaktirati ni putem aplikacija ili na neki sli\u010dan na\u010din. Mo\u017ee slati i primati pisma, me\u0111utim ne dolaze joj sva pisma koja su poslana i mi ne primamo sva pisma koja ona \u0161alje. To pouzdano znamo jer postoje aplikacije preko kojih uz pomo\u0107 odgovaraju\u0107eg koda mo\u017eete provjeriti da li su pisma uru\u010dena, a neke zaklju\u010dke mo\u017eemo donijeti i iz njenih razgovora s odvjetnicima. Vjerujemo da je ve\u0107ina pisama koja prima i \u0161alje \u2018izgubljena\u2019. Bilo je du\u017eih razdoblja u kojima su joj potpuno blokirali komunikaciju, primjerice od po\u010detka travnja do sredine svibnja nije uop\u0107e primala pisma niti smo mi primali pisma koja je ona slala. Ju\u010der je rekla odvjetnicima da ve\u0107 dva tjedna nije primila ni jedno pismo. Pretpostavljamo da joj poku\u0161avaju stvoriti neku vrstu vakuma prije po\u010detka su\u0111enja.<\/p>\n\n\n\n

SM: Da li je Va\u0161 otac imao priliku posjetiti je otkako je uhi\u0107ena?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Kroz ovih deset mjeseci posje\u0107ivali su je isklju\u010divo odvjetnici, \u010dlanovi istra\u017enog odbora i stra\u017eari koji rade u pritvorskom centru. Prema zakonu imate pravo posjetiti pritvorene, no na\u0161 otac koji je \u010ditavo ovo vrijeme u Minsku nije imao priliku to u\u010diniti. Poku\u0161ao je posjetiti vi\u0161e od deset puta, istra\u017eni je odbor koji vodi njen slu\u010daj ba\u0161 svaki put odbio njegov zahtjev.<\/p>\n\n\n\n

SM: Ljudmila Kazak <\/strong>izjavila<\/strong><\/a> je u studenom da su joj oduzete i neke knjige koje je \u010ditala. Glazba joj je tako\u0111er zasigurno jako va\u017ena, ima li priliku svirati ili barem slu\u0161ati glazbu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Poku\u0161ali smo joj poslati flautu, zapravo barem nekakvu drvenu flautu, no nisu nam dopustili. Ne mo\u017ee koristi nikakve nosa\u010de zvuka ili ne\u0161to sli\u010dno. Povremeno ima priliku \u010duti glazbu na televiziji. Jedini kanali koje tamo mogu pratiti su dakako isklju\u010divo oni dr\u017eavne televizije, s mnogo propagande. Na njima se ponekad prika\u017eu i glazbena djela, npr. opera ili balet, no to se ne doga\u0111a osobito \u010desto.<\/p>\n\n\n\n

SM: Ve\u0107 ste primili nekoliko nagrada u njeno ime (<\/strong>Menschenrechtspreis<\/strong><\/a> Zaklade Gerhart i Renata Baum u Stuttgartu,  <\/strong>International Women of Courage Award<\/strong><\/a> Vlade SAD-a, <\/strong>Gen Karskiego\/The Spirit of Jan Karski Award<\/strong><\/a> u Var\u0161avi), mo\u017eete li navesti jo\u0161 neke i da li je Marija upoznata s tim?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: S drugim \u010dlanovima opozicije nagra\u0111ena je tako\u0111er Nagradom Saharov<\/a> EU Parlamenta, Lev Kopelev<\/a> u K\u00f6lnu, Jan Nowak-Jeziora\u0144ski<\/a> u Wroc\u0142awu. Pouzdano znam da ih uskoro slijedi jo\u0161 nekoliko. Uspjela sam joj proslijediti ove informacije preko odvjetnika, vjerujem da je jako inspirira i da joj mnogo zna\u010di \u0161to ljudi diljem svijeta misle o njoj i podupiru to \u0161to radi.<\/p>\n\n\n\n

SM: Imate li kakve pouzdane informacije o njenom psihi\u010dkom stanju tijekom ovih deset mjeseci koje je provela u pritvoru?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Njen odvjetnik prije nekoliko me dana uvjeravao kako je niti jednom do sada nije vidio tu\u017enu. Uvijek je bila nasmijana, optimisti\u010dna, dobro raspolo\u017eena, spremna na \u0161ale. Doista mi je rekao da je jo\u0161 nije imao prilike susresti u nekakvom druga\u010dijem raspolo\u017eenju. Ta njena snaga, hrabrost i izdr\u017eljivost poticaj je i inspiracija kako meni, tako i na\u0161em ocu i milijunima drugih ljudi u zemlji i inozemstvu.<\/p>\n\n\n\n

SM: Njen slu\u010daj nije jedini, <\/strong>Vjasna<\/strong><\/a> izvje\u0161tava o stotinama politi\u010dkih zatvorenika u Bjelorusiji. Mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o stanju u kojem se oni nalaze i o uvjetima u kojima \u017eive?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Pozorno pratim situaciju s politi\u010dkim zatvorenicima, postoje razlike me\u0111u brojnim slu\u010dajevima i situacijama u kojima se nalaze. Na\u017ealost, neki od njih nisu u mogu\u0107nosti ostati optimisti\u010dni, umorni su i frustrirani. Bilo je slu\u010dajeva \u0161trajka gla\u0111u, primjerice Igor\u2019 Losik<\/a> je tako proveo 42 dana ako se dobro sje\u0107am. Bilo je i poku\u0161aja samoubojstva, pored Losika to je nedavno u\u010dinio i Stepan Latypov<\/a>, javno, u sudnici. Veliki problem predstavlja nedovoljna i neadekvatna medicinska skrb. Tijekom zime mnogi su bili zara\u017eeni Covidom. Zatvorenicima sa simptomima nije pru\u017eena lije\u010dni\u010dka potpora i ostavljani su u karanteni na deset ili petnast dana, u \u0107elijama s pet, deset ili petnaest drugih  mo\u017eda jo\u0161 uvijek nezara\u017eenih zatvorenika. Nisu imali prilike \u010dak ni mjeriti temperaturu, ili dobiti makar osnovnu lije\u010dni\u010dku pomo\u0107 i lijekove koji su im mogli barem biti ostavljeni u \u0107eliji. Nadalje, dio zatvorenika pati od kroni\u010dnih ili te\u0161kih bolesti, neki me\u0111u njima su imali zakazane operacije jo\u0161 prije uhi\u0107enja. Te se bolesti dalje razvijaju i nemaju priliku obaviti potrebne zahvate ili druge vrste tretmana. Postoji slu\u010daj maloljetnog, sedamnaestogodi\u0161njeg Nikite Zolotar\u00ebva<\/a> koji boluje od epilepsije, njegovo se stanje pogor\u0161ava i nitko o tome ne vodi brigu. Mogu vam navesti i primjer Ksenije Luckine<\/a>, novinarke koja je radila za Press Club, u njihov slu\u010daj uklju\u010deno je nekoliko ljudi. Pati od te\u0161ke migrene koja se pogor\u0161ava, no tako\u0111er ne dobiva primjerenu lije\u010dni\u010dku skrb. Vitol\u2019d A\u0161urok<\/a> umro je u zatvoru, slu\u017ebeno od sr\u010danog udara. Me\u0111utim, pojavio se video iz zatvora na kojem je jo\u0161 uvijek \u017eiv, okrvavljene glave, a vlasti nisu pru\u017eile nikakvo obja\u0161njenje o okolnostima u kojima je do toga do\u0161lo. Postoje i brojni drugi slu\u010dajevi. Veliki je problem \u0161to organizacije poput bjeloruskog Crvenog kri\u017ea, koje bi tim ljudima mogle i morale pomo\u0107i, zahtijevati barem odgovaraju\u0107u medicinsku skrb, ne poduzimaju ni\u0161ta po tom pitanju.<\/p>\n\n\n\n

SM: Re\u017eim je na prosvjede odgovorio veoma nasilno, no oni su ostali prili\u010dno mirni tijekom \u010ditavog ovog razdoblja. Kako to obja\u0161njavate?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TK<\/strong>: Rekla bih da to dobro pokazuje kako i za\u0161to su se pojavili ovi prosvjedi i koji su bili njihovi ciljevi. Ti ljudi su veoma miroljubivi, dostojanstveni i vo\u0111eni \u017eeljom za boljim \u017eivotom. Nitko ih nije organizirao, a kamoli prisilio da u tako velikom broju i tijekom tako dugog razdoblja budu na ulicama. A bilo ih je preko milijun, prema nekim procjenama i puno vi\u0161e, i to diljem zemlje. \u010cak i da se to namjeravalo, bilo bi jako te\u0161ko ili \u010dak nemogu\u0107e organizirati tako velik broj ljudi u du\u017eem razdoblju. Naravno, tijekom predizborne kampanje imali smo organizirane skupove, no nakon izbora izbili su i zatim se pro\u0161irili spontani prosvjedi, koji su se pretvorili u spontani pokret povezan spontanom solidarno\u0161\u0107u. Od po\u010detka su to bila mirna okupljanja, takva su i ostala nakon \u0161to su suo\u010dena s valom nasilja. Smatram da ta \u010dinjenica dovoljno govori sama za sebe.<\/p>\n\n\n\n

SM: Gospo\u0111o Homi\u010d, hvala Vam na razgovoru.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

* Bjeloruska osobna imena koja se spominju u ovome tekstu transliterirana su prema njihovoj ruskoj ina\u010dici, na \u010demu se zahvaljujemo magistrici ruskog jezika i knji\u017eevnosti Sari \u0160alov. Kako je rije\u010d o dvojezi\u010dnoj naciji, legitimno bi bilo koristiti i bjeloruske varijante, no za ovakvo rje\u0161enje odlu\u010dili smo se uva\u017eavaju\u0107i \u010dinjenicu da je za veliku ve\u0107inu populacije ruski trenutno prvi jezik, dok na hrvatskim sveu\u010dili\u0161tima jo\u0161 uvijek ne postoji odsjek ili katedra za bjeloruski jezik.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Cijeli prilog Stipe Mlikoti\u0107a dostupan je i u pdf-u<\/em><\/strong>: <\/p>\n\n\n\n

Filigranski_plocnici_SM<\/a>Preuzmi<\/a><\/div>\n\n\n\n
\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[14,10,4],"tags":[],"class_list":["post-27633","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-intervjui","category-izlozbe","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52505,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52505","url_meta":{"origin":27633,"position":0},"title":"Izlo\u017eba “Eschenstock \/ Jasenov prut”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srpsko narodno vije\u0107e (SNV) i Vizura aperta postavljaju izlo\u017ebu \u0161vicarskog slikara Velimira Ili\u0161evi\u0107a: Eschenstock \/ Jasenov prut. Izlo\u017eba se uz prisustvo autora otvara povodom 81. godi\u0161njice proboja logora\u0161a iz usta\u0161kog logora smrti Jasenovac 22. aprila 2026. u 19 sati u Srpskom kulturnom centru (SKC) u Preradovi\u0107evoj ulici 21 u Zagrebu.\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52760,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52760","url_meta":{"origin":27633,"position":1},"title":"Izlo\u017eba \u201cLo\u0161injski brodovi, njihove zastave i ljudi\u201d, 4. svibnja u 19h","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski pomorski muzej Split, Glagolja\u0161a 18 (Tvr\u0111ava Gripe) Nakon \u0161to je u rujnu 2025. godine na otoku Lo\u0161inju, u suradnji Lo\u0161injskog muzeja i Hrvatskog pomorskog muzeja Split, predstavljena izlo\u017eba posve\u0107ena bogatoj pomorskoj ba\u0161tini otoka, njezino pro\u0161ireno izdanje postavlja se u Splitu. Uo\u010di blagdana svetog Dujma splitskoj \u0107e se publici predstaviti\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52511,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52511","url_meta":{"origin":27633,"position":2},"title":"Izlo\u017eba “Lica Sljemena”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srda\u010dno vas pozivamo na otvorenje izlo\u017ebe Lica Sljemena koje \u0107e se odr\u017eati u srijedu 22. travnja 2026. u 18 h ispred Muzeja Prigorja (Trg Dragutina Domjani\u0107a 5, Sesvete). Izlo\u017eba proizlazi iz istra\u017eivanja Nevene \u0160krbi\u0107 Alempijevi\u0107, Petre Kelemen i Sanje Potkonjak te intervjua sa Sljemena\u0161icama i Sljemena\u0161ima, koji su provedeni u\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52752,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52752","url_meta":{"origin":27633,"position":3},"title":"Otvaranje izlo\u017ebe “Hrvati na So\u010danskom frontu” i predavanje “So\u010danska fronta u Prvome svjetskom ratu”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Otvaranje izlo\u017ebe \u201eHrvati na So\u010danskom frontu\u201c, Kobari\u0161ki muzej Prvog svjetskog rata, Kobarid, odr\u017eat \u0107e se u sklopu ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu, u utorak 5. svibnja, s po\u010detkom u 10 sati, uz sudjelovanje: Ga\u0161pera Dov\u017eana, veleposlanika Republike Slovenije u RH, te Martina \u0160olara, direktora\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-II-08-P-Socanska-fronta.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-II-08-P-Socanska-fronta.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-II-08-P-Socanska-fronta.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-II-08-P-Socanska-fronta.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-II-08-P-Socanska-fronta.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52573,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52573","url_meta":{"origin":27633,"position":4},"title":"Znanstvena konferencija “Filozofija odgoja: povijest, praksa, perspektive”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstvena konferencija \"Filozofija odgoja: povijest, praksa, perspektive\" odr\u017eat \u0107e se 23. i 24. travnja 2026. u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2. kat).\u00a0Konferencija je organizirana u okviru projekta\u00a0SUMKOS (voditeljica prof. dr. sc. Ivana Zagorac, financiran\u00a0sredstvima NextGenerationEU), uz potporu Odsjeka za filozofiju.\u00a0 Uz izlaga\u010dki dio, konferencija obuhva\u0107a i izlo\u017ebu\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52575,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52575","url_meta":{"origin":27633,"position":5},"title":"Izlo\u017eba dje\u010djih radova \u201cU po\u010detku bija\u0161e crte\u017e\u2026\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U subotu, 25. travnja 2026. u 11 sati u Galeriji Klovi\u0107evi dvori sve\u010dano otvaramo izlo\u017ebu dje\u010djih radova pod nazivom U po\u010detku bija\u0161e crte\u017e\u2026 Radovi su nastali u sklopu likovnih radionica uz izlo\u017ebu U po\u010detku bija\u0161e kraljevstvo \u2013 izlo\u017eba povodom 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva. Na brojnim likovnim radionicama, uz \u0161kolsku djecu,\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27633","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=27633"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27633\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":27638,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27633\/revisions\/27638"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=27633"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=27633"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=27633"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}