{"id":27472,"date":"2021-09-20T12:03:42","date_gmt":"2021-09-20T12:03:42","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=27472"},"modified":"2021-09-20T12:10:01","modified_gmt":"2021-09-20T12:10:01","slug":"nedim-zahirovic-cekajuci-tuzbu-profesora-sabotica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=27472","title":{"rendered":"Nedim Zahirovi\u0107 – \u010cekaju\u0107i tu\u017ebu “profesora” \u0160aboti\u0107a"},"content":{"rendered":"\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u010cekaju\u0107i tu\u017ebu “profesora” \u0160aboti\u0107a<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u201eBosanski ejalet kao najisturenija provincija Osmanskog carstva prema zapadu imala je dvije razli\u010dite uloge, najprije onu ofanzivnu, kada se Carstvo \u0161irilo na evropskim prostorima i onu defanzivnu nakon povla\u010denja Osmanskog carstva sa ranije osvojenih evropskih prostora.\u201d (Izet \u0160aboti\u0107, Agrarne prilike u Bosanskom ejaletu (1839.-1878.)<\/em>, Tuzla, 2013, str. 15)<\/p>\n\n\n\n

Na moj prilog koji je pod naslovom “Otkud harem-ran\u010devi u osmanskoj Bosni?” objavljen 9. rujna na ovom portalu[1]<\/a> javio se Izet \u0160aboti\u0107, redoviti profesor povijesti na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, tekstom koji je naslovljen “Odgovor na piskaranje Nedima Zahirovi\u0107a”. \u0160aboti\u0107 je istaknuo da \u201es filologom (turkologom) i nehistori\u010darem Nedimom Zahirovi\u0107em ne kanim polemisati ni o jednoj historijskoj temi, jer to bi bilo apsurdno i poni\u017eavaju\u0107e za mene kao i za historijsku nauku\u201d, ali se oglasio da bi mi zaprijetio tu\u017ebom.[2]<\/a> Prije nego se osvrnem na \u0160aboti\u0107evu prijetnju, \u017eelim ukazati na njegovu opsjednutost mojim obrazovanjem. U svom prvom tekstu na ovom portalu \u0160aboti\u0107 je pisao o filologu-orijentalisti Nedimu Zahirovi\u0107u[3]<\/a> da bi u posljednjem tekstu \u0160aboti\u0107 sedam puta ponovio da se zapravo radi o filologu (turkologu) Nedimu Zahirovi\u0107u. Iza \u0160aboti\u0107evog upornog ponavljanja da se radi o filologu-orijentalisti, odnosno o filologu (turkologu) Nedimu Zahirovi\u0107u, krije se njegova namjera da odvrati pozornost kako od svoje tako i od plagijatorske aktivnosti drugih (biv\u0161ih i sada\u0161njih) profesora na Odsjeku za historiju u Tuzli. Ja sam kompetencije za bavljenje povijesnim temama (u mom slu\u010daju za bavljenje temama iz povijesti Osmanskog Carstva) stekao na Sveu\u010dili\u0161tu u Be\u010du na kojem sam zavr\u0161io doktorski studij iz turkologije. Na tom sveu\u010dili\u0161tu sam 2005. godine obranio i doktorsku disertaciju na temu “Murteza Pascha von Ofen zwischen Panegyrik und Historie. Eine literarisch-historische Analyse eines osmanischen Wesirspiegels von Nergisi (El-va\u1e63f\u00fc l-k\u0101mil f\u012b-a\u1e25v\u0101li l-vez\u012bri \u02bd\u0101dil)”. Moj doktorski studij iz turkologije imao je dva predmeta. Prvi i glavni predmet bio je osmanska povijest (Osmanische Geschichte), a drugi osmanska diplomatika (Osmanische Diplomatik). Moje znanje iz osmanske povijesti ocjenjivao je Markus K\u00f6hbach, danas professor emeritus Sveu\u010dili\u0161ta u Be\u010du, koji je bio i mentor moje disertacije, a iz osmanske diplomatike Claudia R\u00f6mer, danas izvanredna profesorica ovog sveu\u010dili\u0161ta. Oni su i potvrdili moje kompetencije za bavljenje povije\u0161\u0107u Osmanskog Carstva, pa mi ih samo oni, odnosno Sveu\u010dili\u0161te u Be\u010du, mogu i oduzeti. To ne mo\u017ee uraditi Izet \u0160aboti\u0107 s Odsjeka za historiju u Tuzli.<\/p>\n\n\n\n

\u0160aboti\u0107 je jedna od perjanica duboko korumpiranog dijela akademske zajednice u Bosni i Hercegovini, pa me ne \u010dudi njegova namjera da mi propisuje \u0161to ja mogu i smijem pisati. Ovom prigodom \u017eelim jasno kazati da \u0160aboti\u0107 mo\u017ee samo u Bosni odre\u0111ivati tko se kojim temama smije baviti, ali \u0107e ostati njegova pusta \u017eelja da to i meni odre\u0111uje.<\/p>\n\n\n\n

Glede \u0160aboti\u0107eve netrpeljivosti prema filolozima u povijesnoj znanosti moram napomenuti da jedini tuzlanski povjesni\u010dar, \u010dije djelo po mom mi\u0161ljenju ima znanstvenu te\u017einu, je ipak filolog. Rije\u010d je o Adnanu Jahi\u0107u, koji je kao i ja zavr\u0161io studij orijentalistike. Nadao sam se da \u0107e on barem poku\u0161ati u\u010diniti ne\u0161to da se razuzdanom plagiranju na Odsjeku za historiju u Tuzli stane ukraj. Ali, izgleda da se na koncu i Jahi\u0107 u\u010dlanio u tu tuzlansku plagijatorsku udrugu \u010dim je pristao da napi\u0161e pozitivnu recenziju za kapitalni plagijat bosanskohercegova\u010dke historiografije koji je pod naslovom “Balkanska praskozorja: \u2013 od idej\u0101 do ujedinjenj\u0101 \u2013 Jugoisto\u010dna Evropa u dugom 19. stolje\u0107u (1790.\u20121918.)” objavljen u Mostaru 2019. godine.<\/p>\n\n\n\n

Umjesto \u0161to se izvje\u017ebao u praznoglagoljivosti, \u0160aboti\u0107u je bilo bolje da je na vrijeme po\u010deo u\u010diti jezike da bi mogao \u010ditati starije povijesne izvore, ali i historiografsku literaturu napisanu na stranim jezicima. Ali, po\u0161to to nije uradio na vrijeme, jedino mu danas preostaje da prepisuje i “prepjevava” radove drugih autora. Isto tako bilo bi mu bolje da sam sebe ne pravi smije\u0161nim, prave\u0107i od \u201e<\/em>metodolo\u0161kih i nau\u010dnih na\u010dela historijske nauke\u201d nekakvu visoku znanost kojom se samo malobrojni mogu baviti. Povijesna znanost nije kvantna fizika.<\/p>\n\n\n\n

\u0160aboti\u0107 mi izravno prijeti tu\u017ebom zbog \u201esra\u010dunate gnusne klevete i uvrede na moj ra\u010dun\u201d. Iz ovoga ne mogu razaznati osje\u0107a li se \u0160aboti\u0107 uvrije\u0111enim i oklevetanim zbog mojih navoda o njegovu plagiranju tu\u0111ih znanstvenih djela ili zbog mog pisanja o njegovu izmi\u0161ljanju \u0160emsi-begovog harem-ran\u010da u Turskoj Dobrinji pokraj Tuzle. Ukoliko se njegova prijetnja tu\u017ebom odnosi na moje tvrdnje o njegovu plagiranju, rado \u0107u se odazvati na poziv suda. Zapravo, najbolje bi bilo da \u0160aboti\u0107 sa\u010deka s tu\u017ebom, jer sam iz osmanisti\u010dke perspektive o njegovim “znanstvenim” radovima napisao cijelo poglavlje u rukopisu koji ima radni naslov Kratak ogled o osmanistici na Univerzitetu u Tuzli<\/em>. Iskreno se nadam da \u0107e rukopis biti objavljen idu\u0107e godine. Uz \u0160aboti\u0107eve “znanstvene” radove u njemu razmatram i kompilatorsko-plagijatorsku djelatnost Azema Ko\u017eara i Senaida Had\u017ei\u0107a. Tako\u0111er sam analizirao radove i djela Enesa Pelidije, professora emeritusa Univerziteta u Sarajevu, koji je predavao povijest Osmanskog Carstva i na Odsjeku za historiju u Tuzli. Pelidija nije plagijator, ali nikada nije nau\u010dio osmanski jezik, pa je cijelu svoju akademsku karijeru izgradio, koriste\u0107i tu\u0111e prijevode osmanskih izvora. Pelidija je zapravo i najzaslu\u017eniji, \u0161to bosanska osmanistika poslije takvih uglednih znanstvenika kao \u0161to su bili Hazim \u0160abanovi\u0107 (1916.\u20121971.), Nedim Filipovi\u0107 (1915.\u20121984.), Hamid Had\u017eibegi\u0107 (1898.\u20121988.), Branislav \u00d0ur\u0111ev (1908.\u20121993.), Adem Hand\u017ei\u0107 (1916.\u20121998.) danas ima Izeta \u0160aboti\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Ukoliko se \u0160aboti\u0107eva prijetnja tu\u017ebom odnosi na moje pisanje o \u0160emsi-begovom harem-ran\u010du, jo\u0161 radije \u0107u oti\u0107i na sud. Za\u0161to? Pa zato \u0161to \u0107e to biti jedinstvena prigoda da zajedno s \u0160aboti\u0107em zakora\u010dim na pozornicu svjetske historiografije. Jer ja i dalje tvrdim da ni u osmanskoj Bosni ni u drugim dijelovima Osmanskog Carstva nisu postojali nikakvi harem-ran\u010devi. Ako \u0160aboti\u0107 uspije pred sudovima u Bosni i Hercegovini, ali i pred sudovima izvan nje, dokazati da je takvo \u0161to ipak postojalo u Turskoj Dobrinji pokraj Tuzle, to \u0107e biti otkri\u0107e svjetskog zna\u010denja. A onda je \u0160aboti\u0107u, a i meni uz njega, put do svjetske slave otvoren.<\/p>\n\n\n\n

Ovo je zaista moj posljednji prilog o tuzlanskim “povjesni\u010darima” na ovom portalu i od sada \u010dekam najavljenu tu\u017ebu iz Tuzle.<\/p>\n\n\n\n

Nedim Zahirovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> (https:\/\/historiografija.hr\/?p=27333<\/a>).<\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a> (https:\/\/historiografija.hr\/?p=27441<\/a>). Prilog je objavljen 17. rujna.<\/p>\n\n\n\n

[3]<\/a> Izet \u0160aboti\u0107, Odgovor na tekst Andreja Rodinisa (https:\/\/historiografija.hr\/?p=19978<\/a>). Prilog je objavljen 30. o\u017eujka 2020. godine.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Uredni\u0161tvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izre\u010dene u raspravama, polemikama i drugim tekstovima. Reagiranja i polemi\u010dke priloge mo\u017eete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@ffzg.hr<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-27472","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":54297,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54297","url_meta":{"origin":27472,"position":0},"title":"Bo\u017eena Glavan, \u201eDefter za Carigrad\u201d","author":"Filip \u0160imunjak","date":"25. lipnja 2026.","format":false,"excerpt":"U romanu Defter za Carigrad prikazuje se diplomatska aktivnost Osmanskog Carstva u 17. st. na hrvatskom prostoru pod vla\u0161\u0107u sultana. Opisuje se su\u017eivot islamsko \u2013 kr\u0161\u0107anske kulture na toj najzapadnijoj osmanskoj granici. Pri\u010da se temelji na istra\u017eenim arhivskim povijesnim dokumentima koje je autorica koristila. Carigrad, ljeto 1671. godina. Sultan je\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Defter-za-Carigrad.jpg?fit=300%2C419&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":53627,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53627","url_meta":{"origin":27472,"position":1},"title":"Gostuju\u0107e predavanje: Niels Gaul o Bizantskom Carstvu u doba Konstantina Porfirogeneta","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Pro\u0161la je godina protekla u znaku velike 1100. obljetnice doba kralja Tomislava i po\u010detaka Hrvatskog Kraljevstva. Klju\u010dno svjedo\u010danstvo o Tomislavovom dobu, pa i op\u0107enito o najstarijoj hrvatskoj povijesti, ostavio je bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet pi\u0161u\u0107i u svojem djelu O upravljanju carstvom o podlo\u017eenim i susjednim narodima Bizantskog Carstva. No\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Gostujuce-predavanje.png?fit=932%2C490&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Gostujuce-predavanje.png?fit=932%2C490&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Gostujuce-predavanje.png?fit=932%2C490&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Gostujuce-predavanje.png?fit=932%2C490&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":54704,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54704","url_meta":{"origin":27472,"position":2},"title":"Najava filma \u201ePosljednji rimski bog\u201c o caru Dioklecijanu","author":"Filip \u0160imunjak","date":"22. srpnja 2026.","format":false,"excerpt":"Objavljen je trailer za film \"Posljednji rimski bog\", igrani film u produkciji HRT-a o \u017eivotu cara Dioklecijana, koji u kina sti\u017ee na jesen 2026. godine. Film donosi dosad neispri\u010danu pri\u010du o Dioklecijanu, jednom od najmo\u0107nijih i najkontroverznijih rimskih careva, \u010dovjeku koji je iz skromnih po\u010detaka postao vladar najve\u0107eg carstva svog\u2026","rel":"","context":"U "Filmovi i serije"","block_context":{"text":"Filmovi i serije","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=13"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Posljednji-rimski-bog-HRT.webp?fit=1200%2C629&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Posljednji-rimski-bog-HRT.webp?fit=1200%2C629&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Posljednji-rimski-bog-HRT.webp?fit=1200%2C629&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Posljednji-rimski-bog-HRT.webp?fit=1200%2C629&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Posljednji-rimski-bog-HRT.webp?fit=1200%2C629&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":54465,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54465","url_meta":{"origin":27472,"position":3},"title":"Hilaire Belloc, \u201eEuropa i vjera\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"6. srpnja 2026.","format":false,"excerpt":"Protekle godine objavljen je prijevod knjige \u201eEurope and the Faith\u201c Hilairea Belloca, engleskog i francuskog katoli\u010dkog povjesni\u010dara u izdanju izdava\u010dke ku\u0107e Verbum, koju je na hrvatski jezik preveo Josip Vrande\u010di\u0107.\u00a0 O knjizi:\u00a0 \u0160to zapravo zna\u010di biti Europljanin? Koji je istinski temelj na\u0161e civilizacije? U ovom klasi\u010dnom djelu \u010duveni povjesni\u010dar i\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Europa-i-vjera-knjiga.jpg?fit=400%2C274&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52969,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52969","url_meta":{"origin":27472,"position":4},"title":"Martyn Rady, “Sredi\u0161nja kraljevstva. Nova povijest Srednje Europe”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"7. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srednja Europa nije samo prostor na karti, ve\u0107 i regija zajedni\u010dkog iskustva, me\u0111usobnih posu\u0111ivanja, nametanja i nerazumijevanja. Od Rimskog Carstva nadalje, bila je metom invazije s istoka. U srednjem vijeku, Srednjoeuropljani su svoje isto\u010dne neprijatelje nazivali \u201cpsoglavcima\u201d. Kasnije \u0107e do\u0107i Turci, \u0160ve\u0111ani, Rusi i Sovjeti, koji \u0107e svi ovu regiju\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/sredisnja-kraljevstva.jpg?fit=826%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/sredisnja-kraljevstva.jpg?fit=826%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/sredisnja-kraljevstva.jpg?fit=826%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/sredisnja-kraljevstva.jpg?fit=826%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":53897,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53897","url_meta":{"origin":27472,"position":5},"title":"Objavljena online baza bizanskih pe\u010data (DBBS)","author":"Filip \u0160imunjak","date":"3. lipnja 2026.","format":false,"excerpt":"Baza podataka bizantskih olovnih pe\u010data (DBBS) (njem. Datenbank byzantinischer Bleisiegel) zami\u0161ljena je kao tehni\u010dko pomagalo za sve discipline koje se bave bizantskim olovnim pe\u010datima i bizantskom povije\u0161\u0107u u naj\u0161irem smislu. Povijesno gledano, baza obuhva\u0107a razdoblje od tzv. kasne antike, odnosno ranobizantskog carstva u 4. do 5. stolje\u0107u, pa sve do\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/DBBS-baza-pecata.webp?fit=1200%2C511&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/DBBS-baza-pecata.webp?fit=1200%2C511&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/DBBS-baza-pecata.webp?fit=1200%2C511&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/DBBS-baza-pecata.webp?fit=1200%2C511&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/DBBS-baza-pecata.webp?fit=1200%2C511&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27472","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=27472"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27472\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":27474,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27472\/revisions\/27474"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=27472"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=27472"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=27472"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}