{"id":27472,"date":"2021-09-20T12:03:42","date_gmt":"2021-09-20T12:03:42","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=27472"},"modified":"2021-09-20T12:10:01","modified_gmt":"2021-09-20T12:10:01","slug":"nedim-zahirovic-cekajuci-tuzbu-profesora-sabotica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=27472","title":{"rendered":"Nedim Zahirovi\u0107 – \u010cekaju\u0107i tu\u017ebu “profesora” \u0160aboti\u0107a"},"content":{"rendered":"\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u010cekaju\u0107i tu\u017ebu “profesora” \u0160aboti\u0107a<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u201eBosanski ejalet kao najisturenija provincija Osmanskog carstva prema zapadu imala je dvije razli\u010dite uloge, najprije onu ofanzivnu, kada se Carstvo \u0161irilo na evropskim prostorima i onu defanzivnu nakon povla\u010denja Osmanskog carstva sa ranije osvojenih evropskih prostora.\u201d (Izet \u0160aboti\u0107, Agrarne prilike u Bosanskom ejaletu (1839.-1878.)<\/em>, Tuzla, 2013, str. 15)<\/p>\n\n\n\n

Na moj prilog koji je pod naslovom “Otkud harem-ran\u010devi u osmanskoj Bosni?” objavljen 9. rujna na ovom portalu[1]<\/a> javio se Izet \u0160aboti\u0107, redoviti profesor povijesti na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, tekstom koji je naslovljen “Odgovor na piskaranje Nedima Zahirovi\u0107a”. \u0160aboti\u0107 je istaknuo da \u201es filologom (turkologom) i nehistori\u010darem Nedimom Zahirovi\u0107em ne kanim polemisati ni o jednoj historijskoj temi, jer to bi bilo apsurdno i poni\u017eavaju\u0107e za mene kao i za historijsku nauku\u201d, ali se oglasio da bi mi zaprijetio tu\u017ebom.[2]<\/a> Prije nego se osvrnem na \u0160aboti\u0107evu prijetnju, \u017eelim ukazati na njegovu opsjednutost mojim obrazovanjem. U svom prvom tekstu na ovom portalu \u0160aboti\u0107 je pisao o filologu-orijentalisti Nedimu Zahirovi\u0107u[3]<\/a> da bi u posljednjem tekstu \u0160aboti\u0107 sedam puta ponovio da se zapravo radi o filologu (turkologu) Nedimu Zahirovi\u0107u. Iza \u0160aboti\u0107evog upornog ponavljanja da se radi o filologu-orijentalisti, odnosno o filologu (turkologu) Nedimu Zahirovi\u0107u, krije se njegova namjera da odvrati pozornost kako od svoje tako i od plagijatorske aktivnosti drugih (biv\u0161ih i sada\u0161njih) profesora na Odsjeku za historiju u Tuzli. Ja sam kompetencije za bavljenje povijesnim temama (u mom slu\u010daju za bavljenje temama iz povijesti Osmanskog Carstva) stekao na Sveu\u010dili\u0161tu u Be\u010du na kojem sam zavr\u0161io doktorski studij iz turkologije. Na tom sveu\u010dili\u0161tu sam 2005. godine obranio i doktorsku disertaciju na temu “Murteza Pascha von Ofen zwischen Panegyrik und Historie. Eine literarisch-historische Analyse eines osmanischen Wesirspiegels von Nergisi (El-va\u1e63f\u00fc l-k\u0101mil f\u012b-a\u1e25v\u0101li l-vez\u012bri \u02bd\u0101dil)”. Moj doktorski studij iz turkologije imao je dva predmeta. Prvi i glavni predmet bio je osmanska povijest (Osmanische Geschichte), a drugi osmanska diplomatika (Osmanische Diplomatik). Moje znanje iz osmanske povijesti ocjenjivao je Markus K\u00f6hbach, danas professor emeritus Sveu\u010dili\u0161ta u Be\u010du, koji je bio i mentor moje disertacije, a iz osmanske diplomatike Claudia R\u00f6mer, danas izvanredna profesorica ovog sveu\u010dili\u0161ta. Oni su i potvrdili moje kompetencije za bavljenje povije\u0161\u0107u Osmanskog Carstva, pa mi ih samo oni, odnosno Sveu\u010dili\u0161te u Be\u010du, mogu i oduzeti. To ne mo\u017ee uraditi Izet \u0160aboti\u0107 s Odsjeka za historiju u Tuzli.<\/p>\n\n\n\n

\u0160aboti\u0107 je jedna od perjanica duboko korumpiranog dijela akademske zajednice u Bosni i Hercegovini, pa me ne \u010dudi njegova namjera da mi propisuje \u0161to ja mogu i smijem pisati. Ovom prigodom \u017eelim jasno kazati da \u0160aboti\u0107 mo\u017ee samo u Bosni odre\u0111ivati tko se kojim temama smije baviti, ali \u0107e ostati njegova pusta \u017eelja da to i meni odre\u0111uje.<\/p>\n\n\n\n

Glede \u0160aboti\u0107eve netrpeljivosti prema filolozima u povijesnoj znanosti moram napomenuti da jedini tuzlanski povjesni\u010dar, \u010dije djelo po mom mi\u0161ljenju ima znanstvenu te\u017einu, je ipak filolog. Rije\u010d je o Adnanu Jahi\u0107u, koji je kao i ja zavr\u0161io studij orijentalistike. Nadao sam se da \u0107e on barem poku\u0161ati u\u010diniti ne\u0161to da se razuzdanom plagiranju na Odsjeku za historiju u Tuzli stane ukraj. Ali, izgleda da se na koncu i Jahi\u0107 u\u010dlanio u tu tuzlansku plagijatorsku udrugu \u010dim je pristao da napi\u0161e pozitivnu recenziju za kapitalni plagijat bosanskohercegova\u010dke historiografije koji je pod naslovom “Balkanska praskozorja: \u2013 od idej\u0101 do ujedinjenj\u0101 \u2013 Jugoisto\u010dna Evropa u dugom 19. stolje\u0107u (1790.\u20121918.)” objavljen u Mostaru 2019. godine.<\/p>\n\n\n\n

Umjesto \u0161to se izvje\u017ebao u praznoglagoljivosti, \u0160aboti\u0107u je bilo bolje da je na vrijeme po\u010deo u\u010diti jezike da bi mogao \u010ditati starije povijesne izvore, ali i historiografsku literaturu napisanu na stranim jezicima. Ali, po\u0161to to nije uradio na vrijeme, jedino mu danas preostaje da prepisuje i “prepjevava” radove drugih autora. Isto tako bilo bi mu bolje da sam sebe ne pravi smije\u0161nim, prave\u0107i od \u201e<\/em>metodolo\u0161kih i nau\u010dnih na\u010dela historijske nauke\u201d nekakvu visoku znanost kojom se samo malobrojni mogu baviti. Povijesna znanost nije kvantna fizika.<\/p>\n\n\n\n

\u0160aboti\u0107 mi izravno prijeti tu\u017ebom zbog \u201esra\u010dunate gnusne klevete i uvrede na moj ra\u010dun\u201d. Iz ovoga ne mogu razaznati osje\u0107a li se \u0160aboti\u0107 uvrije\u0111enim i oklevetanim zbog mojih navoda o njegovu plagiranju tu\u0111ih znanstvenih djela ili zbog mog pisanja o njegovu izmi\u0161ljanju \u0160emsi-begovog harem-ran\u010da u Turskoj Dobrinji pokraj Tuzle. Ukoliko se njegova prijetnja tu\u017ebom odnosi na moje tvrdnje o njegovu plagiranju, rado \u0107u se odazvati na poziv suda. Zapravo, najbolje bi bilo da \u0160aboti\u0107 sa\u010deka s tu\u017ebom, jer sam iz osmanisti\u010dke perspektive o njegovim “znanstvenim” radovima napisao cijelo poglavlje u rukopisu koji ima radni naslov Kratak ogled o osmanistici na Univerzitetu u Tuzli<\/em>. Iskreno se nadam da \u0107e rukopis biti objavljen idu\u0107e godine. Uz \u0160aboti\u0107eve “znanstvene” radove u njemu razmatram i kompilatorsko-plagijatorsku djelatnost Azema Ko\u017eara i Senaida Had\u017ei\u0107a. Tako\u0111er sam analizirao radove i djela Enesa Pelidije, professora emeritusa Univerziteta u Sarajevu, koji je predavao povijest Osmanskog Carstva i na Odsjeku za historiju u Tuzli. Pelidija nije plagijator, ali nikada nije nau\u010dio osmanski jezik, pa je cijelu svoju akademsku karijeru izgradio, koriste\u0107i tu\u0111e prijevode osmanskih izvora. Pelidija je zapravo i najzaslu\u017eniji, \u0161to bosanska osmanistika poslije takvih uglednih znanstvenika kao \u0161to su bili Hazim \u0160abanovi\u0107 (1916.\u20121971.), Nedim Filipovi\u0107 (1915.\u20121984.), Hamid Had\u017eibegi\u0107 (1898.\u20121988.), Branislav \u00d0ur\u0111ev (1908.\u20121993.), Adem Hand\u017ei\u0107 (1916.\u20121998.) danas ima Izeta \u0160aboti\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Ukoliko se \u0160aboti\u0107eva prijetnja tu\u017ebom odnosi na moje pisanje o \u0160emsi-begovom harem-ran\u010du, jo\u0161 radije \u0107u oti\u0107i na sud. Za\u0161to? Pa zato \u0161to \u0107e to biti jedinstvena prigoda da zajedno s \u0160aboti\u0107em zakora\u010dim na pozornicu svjetske historiografije. Jer ja i dalje tvrdim da ni u osmanskoj Bosni ni u drugim dijelovima Osmanskog Carstva nisu postojali nikakvi harem-ran\u010devi. Ako \u0160aboti\u0107 uspije pred sudovima u Bosni i Hercegovini, ali i pred sudovima izvan nje, dokazati da je takvo \u0161to ipak postojalo u Turskoj Dobrinji pokraj Tuzle, to \u0107e biti otkri\u0107e svjetskog zna\u010denja. A onda je \u0160aboti\u0107u, a i meni uz njega, put do svjetske slave otvoren.<\/p>\n\n\n\n

Ovo je zaista moj posljednji prilog o tuzlanskim “povjesni\u010darima” na ovom portalu i od sada \u010dekam najavljenu tu\u017ebu iz Tuzle.<\/p>\n\n\n\n

Nedim Zahirovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> (https:\/\/historiografija.hr\/?p=27333<\/a>).<\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a> (https:\/\/historiografija.hr\/?p=27441<\/a>). Prilog je objavljen 17. rujna.<\/p>\n\n\n\n

[3]<\/a> Izet \u0160aboti\u0107, Odgovor na tekst Andreja Rodinisa (https:\/\/historiografija.hr\/?p=19978<\/a>). Prilog je objavljen 30. o\u017eujka 2020. godine.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Uredni\u0161tvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izre\u010dene u raspravama, polemikama i drugim tekstovima. Reagiranja i polemi\u010dke priloge mo\u017eete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@ffzg.hr<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-27472","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27472","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=27472"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27472\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":27474,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27472\/revisions\/27474"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=27472"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=27472"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=27472"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}