IKD \u201eUniversity Press – Izdanja Magistrat \u201c Sarajevo u okviru Edicije POSEBNA IZDANJA objavilo je novi naslov: \u201cMOSTAR: Kronika destrukcije (1990.-1992.) Dolazi rat\u201d autora Roka Markovine. Ova knjiga istovremeno predstavlja memoare pora\u017eenog \u010dovjeka i dnevnik rata koji dolazi, ali prije svega funkcionira kao nostalgi\u010dna posveta jednom vremenu i svijetu koji su s nastupom promatranih doga\u0111aja zauvijek i netragom nestali.<\/p>\n\n\n\n
ISBN: 978-9958-673-80-1<\/p>\n\n\n\n
Godina: 2021.<\/p>\n\n\n\n
Broj stranica: 489<\/p>\n\n\n\n
Uvez: meki<\/p>\n\n\n\n
Cijena: 35.00 KM\u00a0 sa PDV<\/p>\n\n\n\n
Iz recenzije:<\/p>\n\n\n\n
\u201eKnjiga koja je pred vama istovremeno je i dirljiva i napeta, funkcionira kao dnevnik, i kao politolo\u0161ka, antropolo\u0161ka, historiografska i sociolo\u0161ka analiza jednog vremena, istovremeno iz prve ruke ukazuju\u0107i na to kako doista izgledaju dru\u0161tveni i politi\u010dki prevrati. U takvom prevratni\u010dkom dobu, u Mostaru i Bosni i Hercegovini je, kao i svugdje drugdje uostalom, bilo onih koji su se u njemu odli\u010dno snalazili i znali ne\u0161to vi\u0161e, onih kojima su informacije bile dozirane na kapaljku i slu\u017eili su kao pijuni pobjedni\u010dkih projekata, kao i onih koje je povijest odlu\u010dila ostaviti za sobom, na gubitni\u010dkoj strani. Glas Roka Markovine iz ove knjige govori u ime ovih posljednjih, koji na sve \u0161to se doga\u0111alo nisu bili spremni i koje je rat zaustavio u naponu snage i stvaranja, ostaviv\u0161i ih bez prirodnog im i samorazumljivog konteksta normalnog i suvremenog Mostara. Na pitanje jesu li oni do danas uspjeli osvijestiti \u0161to im se zapravo dogodilo i zbog \u010dega, to\u010dnije \u0161to se i za\u0161to dogodilo njihovom gradu i zemlji u kojoj su odrasli, ova knjiga ne mo\u017ee dati potvrdan odgovor. Iz te nemogu\u0107nosti da se na ovo pitanje ponudi potvrdan odgovor, mo\u017eemo razumijeti i nemogu\u0107nost da predvide onda\u0161nje procese i da im se ozbiljno odupru. Ti su ljudi, a i Roko s njima, jednostavno govorili nekim druk\u010dijim jezikom od nacionalista, stvari koje su se njima \u010dinile samorazumljive, ovim drugima su izgledale nezamislive i obratno, pa je na koncu jedino \u0161to im je na kraju preostalo bila uzaludna, ali plemenita borba za unaprijed izgubljenu stvar i beskrajno \u010du\u0111enje nad logikom nasilja te krvi i tla. Rukopis nas tako\u0111er vodi kroz ra\u0111anje ratne psihoze u Mostaru i Hercegovini, kroz raspad legalnih vlasti, dolazak rezervista, odnose izme\u0111u njih i slu\u017ebene vojske, kroz dokidanje civilnog \u017eivota, kroz brojne sjednice kriznog \u0161taba, na kojima su prisustvovali predstavnici svih stranaka, JNA i policije, Kluba intelektualaca, mjesne samouprave iz okolnih sredina i gradskih vlasti. Govornici na tim sastancima ne propu\u0161taju uo\u010diti kako na posljednjima upadljivo fale predstavnici SDS-a i HDZ-a, neovisno o prisutnosti gradona\u010delnika Gagre, koji je tu bio po funkciji, a ne zbog \u010dlanstva u HDZ-u. Iz svega navedenog isijavao je ponajprije strah, uz tek slaba\u0161nu nadu kod ve\u0107ine onih koji su tim sastancima prisustvovali, kao i kod obi\u010dnih gra\u0111ana, da se ne\u0107e dogodit ono najgore. Strah se pove\u0107avao s dolaskom no\u0107i i s udaljavanjem iz centra grada. Cestama se po Hercegovini nije moglo putovati, bez da vas razne vojne i paravojne patrole stalno ne zaustavljaju, s realnom opasno\u0161\u0107u po \u017eivot…\u201c<\/p>\n\n\n\n
Dr.sci Dragan Markovina<\/p>\n\n\n\n
O autoru:<\/p>\n\n\n\n
Markovina Roko je ro\u0111en 1945. godine u \u010capljini (BiH), od oca Stanka, znanstvenog suradnika Duhanskog instituta u Mostaru, i majke Du\u0161anke, ro\u0111ene Bukvi\u0107, doma\u0107ice. Osnovnu i srednju \u0161kolu zavr\u0161io je u Mostaru, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Odjel brodogra\u0111evni na Sveu\u010dili\u0161tu u Zagrebu, na kojemu je i magistrirao 1976. godine. Doktorirao je na Ma\u0161inskom fakultetu Univerziteta \u201cD\u017eemal Bijedi\u0107\u201d u Mostaru 1991. godine. Radio je u Brodogradili\u0161tu Split u Splitu (1970-1975), Vazduhoplovnoj industriji Soko u Mostaru (1975-1992), Brodogradili\u0161tu Inkobrod na Kor\u010duli (1993-1998) te Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveu\u010dili\u0161ta u Splitu (1998-2014), odakle je u zvanju redovitog profesora u trajnom zvanju oti\u0161ao u mirovinu. Bio je i vanjski suradnik Ma\u0161inskog fakulteta Univerziteta \u201cD\u017eemal Bijedi\u0107\u201d u Mostaru, u vi\u0161e navrata voditelj Katedre za brodogradnju, na stru\u010dnom, dodiplomskom i postdiplomskom studiju Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveu\u010dili\u0161ta u Splitu, gostuju\u0107i profesor na Studiju morskog ribarstva i Pomorskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Splitu, te \u201cPolitechnica di Bari\u201d Sveu\u010dili\u0161ta u Bariju (Italija). U tri navrata je bio na stru\u010dnim i znanstvenim specijalizacijama iz suvremenih tehnologija u British Aerospace Industry (Engleska), te Aerospatiale i Institutu CETIM – Senlis (Francuska). Tijekom dosada\u0161njeg rada objavio je preko 50 znanstvenih i stru\u010dnih radova, prezentiranih na doma\u0107im i me\u0111unarodnim simpozijima te u vi\u0161e poznatih znanstvenih \u010dasopisa. Suautor je i patenta vrlo brzog broda, posebne forme Glisiraju\u0107e krilo sa Farukom Dizdarevi\u0107em, dipl. in\u017e. vazd., a bio je voditelj jednog projekta Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta RH, kao i suvoditelj jednog projekta Ministarstva nauke BiH. Bio je tajnik Hrvatske udruge brodograditelja, \u010dlan Hrvatske udruge proizvodnog strojarstva te Me\u0111unarodne udruge brodograditelja SNAME iz USA. U\u0161ao je u Marquisovu knjigu Who is who in the world od 2006. godine, u 23. izdanju. Bavio se sportom i dru\u0161tveno-politi\u010dkim radom. Od igra\u010da F.K. Vele\u017e, preko N.K. Trnje (Zagreb) do R.N.K. Split u nogometu. Jedan je od osniva\u010da Tenis kluba Mostar i Vaterpolo kluba Vele\u017e. Bio je i predsjednik Saveza organizacija za fizi\u010dku kulturu (SOFK-Mostar), bass u klapi Soko \u2013 Mostar, te \u010dlan Mje\u0161ovitih zborova More\u0161ka sa Kor\u010dule, Mirta iz Splita i Sv. Roko iz Lumbarde. Svira gitaru, a u slobodnom vremenu bavio se i slikarstvom, izla\u017eu\u0107i na nekoliko skupnih i samostalnih izlo\u017ebi. Pisao je scenarije i vodio mnoge promocije i sve\u010dane obljetnice u Mostaru, Lumbardi, Kor\u010duli i Splitu. Bio je \u010dlan Vije\u0107a udru\u017eenog rada u Mostaru (1978-1982), \u010dlan Savjeta Univerziteta \u201cD\u017eemal Bijedi\u0107\u201d u Mostaru (1983-1985), zastupnik u Skup\u0161tini BiH (1990- 1996). Bio je i ratni zapovjednik Civilne za\u0161tite u Mostaru (1992), \u010dlan Poglavarstva Op\u0107ine Lumbarda na Kor\u010duli (1997-2001). Za svoj uspje\u0161an rad vi\u0161e je puta nagra\u0111ivan: \u201cPlaketa ACTIM\u201d (Paris – Francuska), Plaketa V.I. Soko (Mostar), \u201cMajska nagrada\u201d grada Mostara (1983), Plaketa i Zlatna plaketa Hrvatske udruge proizvodnog strojarstva – Zagreb (2000. i 2003.), \u201cNagrada za \u017eivotno djelo\u201d Op\u0107ine Lumbarda (2009), te nagradu \u201cMimar mira\u201d Centra za mir i multietni\u010dku suradnju grada Mostara (2015).<\/p>\n\n\n\n
Sadr\u017eaj knjige:<\/p>\n\n\n\n