{"id":27370,"date":"2021-09-10T15:20:13","date_gmt":"2021-09-10T15:20:13","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=27370"},"modified":"2021-12-21T12:09:59","modified_gmt":"2021-12-21T12:09:59","slug":"filip-simetin-segvic-marc-ferro-1924-2021","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=27370","title":{"rendered":"Filip \u0160imetin \u0160egvi\u0107 – Marc Ferro (1924.-2021.)"},"content":{"rendered":"\n

Marc Ferro (1924.-2021.)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U devedeset\u0161estoj godini, od u\u010dinka bolesti COVID-19, preminuo je Marc Ferro. Napustio nas je tako vjerojatno najpoznatiji i najugledniji francuski povjesni\u010dar koji je istra\u017eivao modernu i suvremenu povijest. S velikim interesom okrenut prema svjetskim zbivanjima, svoje znanje iz povijesti, istra\u017eiva\u010dko usmjerenje i otvorenost prema javnosti poku\u0161avao je koristiti kako bi pro\u0161lost pribli\u017eio, pojasnio, u\u010dinio dru\u0161tveno dostupnom.<\/p>\n\n\n\n

1. \u017divot i karijera<\/em><\/p>\n\n\n\n

Marc Ferro rodio se u prosincu 1924. u Parizu, u multikulturnoj pari\u0161koj obitelji \u2013 otac mu je bio talijansko-gr\u010dkog a majka rusko-ukrajinsko-\u017eidovskog podrijetla. Odrastao je u zahtjevnim me\u0111uratnim godinama koje je obilje\u017eila Velika ekonomska kriza, trajno francusko-njema\u010dko neprijateljstvo, brojni dru\u0161tveno-politi\u010dki problemi Tre\u0107e Republike, Hitlerov uspon na vlast te kona\u010dno i izbijanje Drugog svjetskog rata koji je sa sobom doveo okupaciju Francuske.[1]<\/a> Pored toga je Ferro vrlo rano ostao bez roditelja: ve\u0107 s nepunih \u0161est godina umro mu je otac, dok je njegova majka stradala 1943. u njema\u010dkom logoru. Kako je sam u vi\u0161e navrata priznao, ta su iskustva imala velikog utjecaja na njegov daljnji \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

Od malih je nogu pokazivao zanimanje za povijest, \u0161to je isprva povezivao sa \u017eeljom da postane \u0161kolski u\u010ditelj. Ve\u0107 s jedanaest godina napisao je prvu \u201ekratku knji\u017eicu\u201c, povijest Francuske u nekoliko stranica, naravno na temelju knjige o povijesti i geografiji koju mu je majka kupila. Na preporuku brojnih prijatelja i nastavnika sklonio se 1941. iz rodnog Pariza; svoju majku nikada vi\u0161e ne\u0107e vidjeti. Povukao se u Grenoble na jugoistok Francuske, grad koji je prvo bio pod talijanskom a potom pod njema\u010dkom okupacijom i koji je postao jedno od sredi\u0161ta \u017eidovskog otpora. U Grenobleu \u0107e \u017eivjeti i raditi kao u\u010ditelj te istovremeno studirati do 1945. godine. Tamo se i 1944. pridru\u017eio Francuskom pokretu otpora, na poziv prijateljice, komunistkinje i kasnije povjesni\u010darke Annie Becker (Kriegel), koja ga je preporu\u010dila radi dobrog vladanja njema\u010dkim jezikom.<\/p>\n\n\n\n

Nakon rata je zavr\u0161io studij, postao u\u010ditelj povijesti u Parizu, kako je isprva \u017eelio i o\u017eenio Yvonne Blondel (1920.-2021.). Kao i brojni drugi mladi francuski u\u010ditelji, oti\u0161ao je predavati u Lyc\u00e9e Lamorici\u00e8re u Oranu u Al\u017eiru. Ondje \u0107e \u017eivjeti do 1960. godine i biti svjedokom, a potom i aktivnim sudionikom burnih doga\u0111aja koji \u0107e prerasti u Al\u017eirski rat za nezavisnost (1954.-1962.), zagovaraju\u0107i miran su\u017eivot Francuza i Arapa. Al\u017eirsko iskustvo potaknut \u0107e Ferroa da se po\u010dne baviti ozbiljnijim povijesnim istra\u017eivanjima, shva\u0107aju\u0107i koliko je povijesna perspektiva bitna za aktualne probleme u dru\u0161tvu i politici. Sam je izjavio: velika mi se promjena dogodila u Al\u017eiru. Do\u0161ao sam 1948. i ostao sam sedam godina, to\u010dno prije <\/em>doga\u0111aja, prije rata<\/em>.[2]<\/a> Od u\u010ditelja povijesti postao je dakle povjesni\u010dar.<\/p>\n\n\n\n

Po povratku u Francusku prvo zaposlenje pronalazi u Centre national de la recherche scientifique<\/em> (CNRS), gdje ostaje do 1964., rade\u0107i u me\u0111uvremenu i kao tajnik, a kasnije (do 1997.) kao urednik \u010dasopisa Cahiers du monde russe et sovi\u00e9tique.<\/em> Va\u017ean utjecaj na njega imao je Alexander Benningsen koji mu je prvi omogu\u0107io \u201euzlet\u201c u karijeri. Godine 1962. upisuje doktorski studij ruske povijesti pri \u00c9cole des hautes \u00e9tudes en sciences sociales<\/em>, gdje 1967. uspje\u0161no brani doktorsku disertaciji o 1917. i Februarskoj revoluciji. Isprva je mislio da mu tema disertacije treba biti Al\u017eir, ali se kasnije odlu\u010dio za Rusku revoluciju i njezinu percepciju u Francuskoj. Uz podr\u0161ku mentora Pierrea Renouvina, nau\u010dio je ruski i uputio se u ruske arhive, promijeniv\u0161i tezu: od francuske percepcije revolucije na socijalno orijentiranu analizu shva\u0107anja i percepcije ruskog stanovni\u0161tva, fokusiraju\u0107i se na stotine do tada nepoznatih telegrama koje su \u201eobi\u010dni ljudi\u201c slali Kerenskom, Lenjinu, itd. Ubrzo je privukao pozornost Fernanda Braudela, tada\u0161njega glavnog urednika \u010dasopisa Annales <\/em>i nasljednika Luciena Febvrea kao vode\u0107eg francuskog povjesni\u010dara. Anga\u017eirao ga je kao novog tajnika uredni\u0161tva upravo iz razloga \u0161to je u njemu vidio inovativnog mladog povjesni\u010dara koji mo\u017ee \u010dasopis osvje\u017eiti svojim pristupom aktualnim temama: to je i u\u010dinio, budu\u0107i da su se u njegovo vrijeme otvarale teme vezane uz antropologiju, psihohistoriju itd., dok se kasnije i sam kretao prema socijalnoj povijesti filma. Od 1963. do 1970. godine bio je punopravni \u010dlan uredni\u0161tva Annales. Economies, Soci\u00e9t\u00e9s, Civilisations<\/em> (tada\u0161nje ime \u010dasopisa), a od 1970. godine i velike smjene u uredni\u0161tvu postaje i jedan od glavnih urednika, zajedno sa Jacquesom Le Goffom i Emmanuelom Le Roy Ladurieom. Dolaskom u \u010dasopis zapo\u010dinje Ferroova bogata akademska karijera, koja \u0107e uklju\u010divati rad u brojnim znanstvenim institucijama, kao i niz objavljenih monografija, zbornika ili drugih priloga na brojnim svjetskim jezicima. Od 1970. zaposlen je i kao profesor na \u00c9cole polytechnique<\/em> gdje \u0107e predavati do 1997. Obna\u0161ao je i du\u017enost ravnatelja Instituta za sovjetski svijet i srednju i isto\u010dnu Europu (Institut du monde sovi\u00e9tique et de<\/em> l’Europe centrale et orientale<\/em> \u2013 IMESCO, 1986.-1993.). <\/em>Istovremeno je od 1964. i voditelj Istra\u017eiva\u010dkog odbora \u00c9cole des hautes \u00e9tudes en sciences sociales (EHESS), <\/em>odnosno sekcije \u201epovijest i film\u201c. Redoviti je gost na televiziji i u dokumentarnim filmovima, a izme\u0111u 1989. i 2001. jedan je od dva voditelja emisije Histoire parall\u00e8le<\/em>\/Die Woche vor 50 Jahren<\/em>. Od 2009. godine Ferro je osim toga primljen i kao \u010dlan Academia Europaea<\/em>. Poznat je Ferro postao tako\u0111er i kao televizijski voditelj emisija o povijesti, prije svega u Francuskoj i Njema\u010dkoj, odnosno kao redatelj i scenarist nekolicine povijesnih dokumentarnih filmova, tematski uglavnom vezanih za Drugi svjetski rat. Dobitnik je brojnih nacionalnih i me\u0111unarodnih priznanja i odlikovanja. Nositelj je po\u010dasnih doktorata s Moskovskoga dr\u017eavnog sveu\u010dili\u0161ta Lomonosov te sveu\u010dili\u0161ta u Bordeauxu i Santiagu de Chileu.<\/p>\n\n\n\n

2. Teme i metode<\/em><\/p>\n\n\n\n

Problemski pristup povijesti 20. stolje\u0107a i vlastiti interesi vodili su Ferroa prema razli\u010ditim, ponekad i udaljenijim temama. Bavio se odnosom filma i povijesti, filmom kao izvorom, Prvim i Drugim svjetskim ratom, Ruskom revolucijom te op\u0107enito ruskom i sovjetskom povije\u0161\u0107u, zatim razli\u010ditim aspektima kolonijalizma, potom biografijama istaknutih osoba (poput Nikole II., P\u00e9taina, Hitlera, Staljina, itd.). Nije se usko dr\u017eao jedne teme, ve\u0107 je svoj interes \u0161irio u razli\u010dite smjerove. Kasnije se otvorio i prema istra\u017eivanju emocija, povezuju\u0107i taj pristup s ranijim temama rata i kolonijalizacije\/dekolonijalizacije. I nakon devedesetog ro\u0111endana radio je na novim pristupima, razvijao svoje teme i do smrti ostao pravi braudelijanac<\/em>, nadogra\u0111uju\u0107i tematski i metodolo\u0161ki temelje koje su postavili njegovi intelektualni o\u010devi. Braudel naime nije niti jedini niti presudan u smislu utjecaja. U\u010dio je i od drugih svojih nastavnika, naro\u010dito od drugog mentora Pierra Renouvina, kao i od brojnih sorbonskih povjesni\u010dara, filozofa i drugih stru\u010dnjaka. Poseban afinitet razvio je prema povezivanju politi\u010dkih problema (ideologije, re\u017eimi, partijske logike) i socijalnohistorijskih aspekata. Gotovo sve njegove knjige pro\u017eete su interesom prema dru\u0161tvenim i kulturnim dimenzijama, pa se mo\u017ee re\u0107i da je politi\u010dkim temama pristupao iz perspektive dru\u0161tvene povijesti.<\/p>\n\n\n\n

Prostor koji mu je Braudel dozvolio u \u010dasopisu Annales<\/em> svakako je unio novu svje\u017einu u \u010dasopis, ali se njegovi metodolo\u0161ki eksperimenti nisu uvijek odmah prepoznali. Nestanak Braudelove za\u0161tite neko ga je vrijeme ostavio na brisanom prostoru. No i tada se, unato\u010d kritikama i skepsi, kretao prema naprijed. Osim klju\u010dnih knjiga o Ruskoj revoluciji, me\u0111u prvima je otkrio filmske arhive i pisao o mogu\u0107nostima koje oni otvaraju, na tragu Marca Blocha. U Annales<\/em> je pisao i o iskustvu ruskih vojnika tijekom Velikog rata ili je provokativno problematizirao funkcioniranje sovjetskog komunisti\u010dkog sustava, zapitav\u0161i se \u201ePostoji li previ\u0161e demokracije u Sovjetskom Savezu?\u201c (Y a-t-il \u00abtrop de d\u00e9mocratie\u00bb en URSS?, 1985.). <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kriti\u010dari tzv. \u0161kole Anal\u0101 i nove povijesti \u010desto su isticali kako su njihova metodologija i pristupi primjenjivi samo na ranija razdoblja (naro\u010dito srednji i rani novi vijek). Tu je kritiku shva\u0107ao nedvojbeno i Braudel, koji je sam shva\u0107ao va\u017enost aktualnosti pojedinih istra\u017eivanja. Nedvojbeno je to utjecalo na njegovu odluku da \u010dasopisu Annales<\/em> priklju\u010di mladog Ferroa kao stru\u010dnjaka za 20. stolje\u0107e. S druge strane Ferro temama nije pristupao kao doktrinarni \u201eAnalist\u201c ili predstavnik nove povijesti. Smatrao je naime da se pristup odre\u0111enoj temi prilago\u0111ava u odnosu na dostupne izvore, na mogu\u0107nosti istra\u017eivanja, na ono \u0161to ta tema primarno \u201ezahtijeva\u201c. Sve ovisi o temi; ona uokviruje va\u0161 na\u010din obja\u0161njenja. Za\u0161to ne koristiti tradicionalni na\u010din ako se poka\u017ee najboljim? Onda promijenite stil po potrebi. Zato su neke moje knjige tradicionalne \u2013 o Nikoli II. \u2013 a druge nisu, poput one o filmu, <\/em>ressentimentu, Ruskoj revoluciji<\/em> \u2013 govorio je Ferro.[3]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Karakteristi\u010dna crta koja se provla\u010di kako u istra\u017eiva\u010dkom pristupu tako i samim radovima Marca Ferroa je komparatisti\u010dko razmi\u0161ljanje. Ono \u010desto nije vidljivo, nije dovedeno do razine jedne metode ili teorijski razlo\u017eeno. Prisutno je u njegovom pristupu temi: doga\u0111aje, zbivanja i dugoro\u010dnije procese gledao je u kontekstu sli\u010dnih iskustava. Tijek Al\u017eirskog rata utjecao je na njegovo shva\u0107anje ruske povijesti i komunizma. Identitet Tatara s identitetom Arapa u Al\u017eiru. Zbivanja ’68. u Parizu i propast Sovjetskog Saveza. Osim \u0161to je njegov uvid u odre\u0111ene probleme tako \u010desto bio jedinstven, povezuju\u0107i arhivsko istra\u017eivanje s problemom iskustva uspijevao je vrlo \u010desto prona\u0107i poveznicu izme\u0111u onoga \u0161to se naziva \u201epovije\u0161\u0107u odozgo\u201c i \u201epovije\u0161\u0107u odozdo\u201c. Takva metodolo\u0161ka osvije\u0161tenost, zacijelo odlika \u0161kole Anal\u0101, osloba\u0111a od kronolo\u0161kog nabrajanja izvora i doga\u0111ajnice.[4]<\/a>  <\/p>\n\n\n\n

Doga\u0111ajnicu kao glavnu boljku historiografije (kako su to shva\u0107ali pripadnici \u0161kole Anal\u0101) jednostavnije su uklonili medijevisti Bloch i Febvre ili Braudel koji se bavio ranim novim vijekom. S druge strane, Marc Ferro se kre\u0107e upravo kroz 20. stolje\u0107e, koje je naizgled nepovratno optere\u0107eno doga\u0111ajnicom, pra\u0107enjem doga\u0111aja iz tjedan u tjedan bez potrebne refleksije. Za njega godine i doga\u0111aji, me\u0111utim, ne predstavljaju izvori\u0161te narativa, ve\u0107 to\u010dke-poveznice, preko kojih promatra razli\u010dite koncepte. Politi\u010dki problemi mu nisu strani, niti ne poku\u0161ava od njih bje\u017eati. Naprotiv, interesiraju ga politi\u010dke implikacije, dugoro\u010dne, u odnosu na dru\u0161tvo i dru\u0161tvenu povijest. Za razliku od brojnih drugih povjesni\u010dara \u0161kole Anal\u0101 koji nisu uspjeli u koncepcijsko-metodolo\u0161kom smislu posti\u0107i ravnote\u017eu izme\u0111u politi\u010dke i socijalne historije, istra\u017eivanja Marca Ferroa predstavljaju primjer kako ta dva pristupa mogu biti integrirana u jednu cjelinu. Unutar takvog problemskog okvira i detalji dobivaju (ponovno) na va\u017enosti.<\/p>\n\n\n\n

Ferro se trudio povijesne probleme promatrati kao situacije kojima se mo\u017ee pristupati iz razli\u010ditih perspektiva, pritom otvaraju\u0107i nova pitanja \u2013 pribli\u017eavaju\u0107i se tako idealu pluralne historije <\/em>o kojoj je govorio \u010desto: Poku\u0161avam sagledati sva gledi\u0161ta: odozdo, odozgo, slijeva ili zdesna, od tradicionalne povijesti i tako dalje <\/em>(…)[5]<\/a>i htio sam dobro objasniti ono \u0161to je do tada bilo lo\u0161e obja\u0161njavano. Dakle, shvatiti <\/em>za\u0161to i <\/em>kako su se doga\u0111aji dogodili<\/em>.[6]<\/a>Ferro je svoja promi\u0161ljanja provodio u praksi. Razli\u010ditim temama njegova interesa pristupao je s jasno postavljenim problemskim pitanjima, istra\u017euju\u0107i pa\u017eljivo razli\u010dite dostupne mu izvore. Shva\u0107ao je va\u017enost dugoro\u010dnog rada uspostavljaju\u0107i jasnu hijerarhiju kori\u0161tenih vrela unutar vlastite interpretacije. Svoja je istra\u017eivanja zape\u010datio djelima s prepoznatljivim stilom, koji ga nije poput knji\u017eevnika naveo da povijest narativizira do razine romana, nego je vi\u0161e inspiriran jasno\u0107om filmskog kadra koji prikazuje, a ne da pri\u010da pri\u010du<\/em>. \u010citatelja u svoja djela uvodi ne bave\u0107i se nepotrebnom psihologizacijom \u201elikova\u201c i narativiziranjem \u201eradnje\u201c, ve\u0107 dapa\u010de razvijaju\u0107i odnos s njim kroz napetost koju stvara, kroz perspektive koje uvodi. <\/p>\n\n\n\n

Njegova pluralna historija<\/em> sukladna je totalnoj historiji<\/em>. Ona je otvorena prema svim aspektima, uva\u017eava svaki izvor, dakako, pod uvjetom kriti\u010dkog vrednovanja. To \u0107e Ferrou omogu\u0107iti okretanje najrazli\u010ditijim izvorima, primjerice, usmenim svjedo\u010danstvima ili njemu najbliskijim audiovizualnim izvorima, pomi\u010du\u0107i granice izme\u0111u \u201ekvazi-slu\u017ebenih\u201c izvora i onih drugih.[7]<\/a> Argumente i elemente svoje interpretacije temelji na skrivenoj \u201epodsvjesnosti\u201c filma koji je fikcija, suprotstavljaju\u0107i ih \u010desto pisanim i drugim izvorima. Klju\u010dno mu je pritom bilo stvoriti dovoljno sna\u017ene temelje koji daju protute\u017eu \u201eslu\u017ebenoj povijesti\u201c, analizi govora, izjava i dokumenata velikih \u201etvoraca povijesti\u201c. U analizi slika vidi novo podru\u010dje istra\u017eivanja pro\u0161losti, \u201enajbolji put prema psiho-socio-historijskim podru\u010djima koja nisu nikada bila dotaknuta analizama ‘dokumenata’\u201c,[8]<\/a> pozivaju\u0107i istodobno na komparatisti\u010dki pristup: Dobar povjesni\u010dar mora dokazati kako nijedan dokument nije pobjegao njegovu pogledu, ali ne mo\u017eete biti dobar povjesni\u010dar ako samo skupljate sve dokumente. Morate otkrivati probleme, obja\u0161njavati ih, i tako dalje<\/em>.[9]<\/a>  <\/p>\n\n\n\n

Ferro nije zainteresiran samo za op\u0107enite poruke koje su manje ili vi\u0161e vidljive kroz radnju nekog filma, on se okre\u0107e filmskim arhivima \u2013 kinotekama, privatnim kolekcijama, televizijskim arhivima \u2013 u svijetu, filmskim narativima koji nadilaze samu radnju, jeziku, odnosu totalitetu filmskih i izvanfilmskih elemenata kako bi kroz svoje istra\u017eivanje fikcije do\u0161ao i do \u201erealnosti\u201c koju odre\u0111eni film predstavlja.[10]<\/a> Filmski \u017eurnal, amaterski i profesionalni snimci i drugi takvi izvori slu\u017eili su mu ne samo kao dopuna, ve\u0107 kao materijal koji poziva na novo razmi\u0161ljanje, problematiziranje: primjerice, snimke ranih nacisti\u010dkih proslava koristile su mu da zaklju\u010di kako je karakter tih doga\u0111anja bio, za razliku od kasnijih militariziranih, povezivan s proslavama i narodnim veseljima. To mu je pomoglo u promi\u0161ljanju odgovora kako su Nijemci doista postali nacisti. Ili primjerice snimke demonstracija iz 1917. godine u Rusiji, koje su mu dale uvid u socijalnu strukturu, rodne, nacionalne kategorije \u2013 i nedostatak radnika. U arhivima je potom putem dokumenata prona\u0161ao razloge zbog kojih su radnici odbili prisustvovati demonstracijama, a zbog \u010dega su bolj\u0161evici anga\u017eirali \u201eradnike\u201c koji su ih glumili. <\/p>\n\n\n\n

3. Intelektualac u dru\u0161tvu<\/em><\/p>\n\n\n\n

Zanat povjesni\u010dara Marc Ferro nikada nije shva\u0107ao isklju\u010divo kao zatvorena ili individualna istra\u017eivanja. Za njega je to bio poziv. Veliku je pozornost posvetio popularizaciji, brizi za ulogu povijesti kao \u0161kolskog predmeta i javnim istupima, nedvojbeno kao anga\u017eirani liberalni intelektualac. Do\u017eivio je rat i sudjelovao u Francuskom otporu te kao vojnik u ratnim operacijama, aktivno je pratio tijek Al\u017eirskog rata u Oranu, bio na ulicama 1968. u Parizu \u2013 promatrao je i promi\u0161ljao u duljem trajanju aktualna zbivanja i njihov suodnos s povije\u0161\u0107u. Jednako tako ga nikada nije privla\u010dila aktivna politika, shva\u0107aju\u0107i da kao povjesni\u010dar mora ostati neopredijeljen kako bi mogao iz kriti\u010dke pozicije analizirati poteze drugih na vlasti: Na mene nisu direktno utjecali doga\u0111aji, a povjesni\u010dar mora biti nezavisan od politi\u010dkih stranaka, bile one lijeve ili desne. Mora biti nezavisan od Crkve i dnevnih obra\u010duna ili ne\u0107e biti objektivan<\/em>.[11]<\/a> Unato\u010d tome \u0161to je znao da mora ostati neutralan u sferi politike, nije se libio uklju\u010diti otvoreno u debatu, potaknuti javna o\u010ditovanja ili peticije kao \u0161to je inicijativa Pierrea Nore iz 2005. Libert\u00e9 pour l’histoire,<\/em> istup stru\u010dnjaka protiv francuskih zakona i pravnih postupaka koji se odnose na zanat povjesni\u010dara, odnosno protiv tabuizacije odre\u0111enih tema i dogmatskog pristupa struci.<\/p>\n\n\n\n

Vje\u0161to je odvajao aktualna pitanja od dugoro\u010dnih istra\u017eiva\u010dkih interesa. Iako ga danas pamtimo po radovima i knjigama koje su se bavile mar\u0161alom P\u00e9tainom, Vichyjskim re\u017eimom ili problemom kolonijalizma i Al\u017eirskim ratom, Ferro je svjesno dopustio da pro\u0111e nekoliko desetlje\u0107a, to\u010dnije 40 godina, od vlastitih iskustava. Tek tada se odlu\u010dio znanstveno pristupiti tim temama i ponuditi svoju interpretaciju. Umjesto brzopletih zaklju\u010daka o nekim zbivanjima Ferro je me\u0111utim bez ustru\u010davanja nudio, u razli\u010ditim intervjuima i nastupima, viziju budu\u0107nosti. Isticao je va\u017enost kulturnog kapitala europskih zemalja, zna\u010daj postignu\u0107a na podru\u010dju znanosti, u medicinskoj infrastrukturi, itd.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Marc Ferro se \u0161iroj hrvatskoj javnosti predstavio u razgovoru s Mirkom Gali\u0107em, u o\u017eujku 1993. za Nedjeljnu Dalmaciju<\/em>. Komentirao je, kao stru\u010dnjak za povijest Srednje i Isto\u010dne Europe, aktualna ratna zbivanja odva\u017eiv\u0161i se pritom dati osobne sudove ili pretpostavke.[12]<\/a> Ferro je o ratnim zbivanjima na podru\u010dju Jugoslavije bio spreman i djelovati: jo\u0161 je u listopadu 1991. bio supotpisnik apela za mir i priznavanja Hrvatske i Slovenije u postoje\u0107im granicama.[13]<\/a> Kao dobar prijatelj Mirka Dra\u017eena Grmeka bio je upu\u0107en dodatno u zbivanja u Hrvatskoj. Ferro se me\u0111utim u hrvatskoj historiografiji jo\u0161 nije javljao kao autor, barem ne kada je rije\u010d o prijevodima. Za\u010dudo, budu\u0107i da su teme iz 20. stolje\u0107a izuzetno aktualne, dogodilo se to tek 2008., kada je u hrvatskom prijevodu iza\u0161la njegova tada recentna knjiga Sedmorica zara\u0107enih: 1918.-1945<\/em>. Upravo u vrijeme kada smo kao studenti zavr\u0161avali na vi\u0161im godinama studijske obveze, njegova nam se knjiga, pristup i stil naro\u010dito, u\u010dinila poticajnom. \u017deljeli smo vi\u0161e pa je tako grupa nas iz redakcije \u010dasopisa Pro tempore<\/em> (Tomislav Bran\u0111olica, Marko Lovri\u0107 i ja) odlu\u010dila napraviti podulji razgovor koji je objavljen u seriji Dijalog s povodom<\/em> Centra za komparativnohistorijska i interkulturne studije u izdanju zajedno s dva njegova prepoznatljiva \u010dlanka, \u201eDr\u017eavljanstvo, nacionalnost, identitet. Neke dileme ‘odozdo’\u201c i \u201eKomu pripadaju slike?\u201c, te jednim uvodnim izlaganjem \u201eZa jedan pluralni i tolerantni pristup predavanju povijesti\u201d. Iako do tog razgovora nisam imao nikakvog izravnog kontakta s Ferroom, djelovalo mi je da je upravo suprotno. Kao voditelj emisije na kanalu ARTE (u Francuskoj La Sept<\/em>) Histoire parall\u00e8le<\/em>\/Die Woche vor 50 Jahren<\/em> koja se emitirala od 1989. do 2001. Ferro se, uz njegove njema\u010dke kolege Rudolfa von Thaddena i Klausa Wengera, iz tjedna u tjedan u vi\u0161e stotina epizoda predstavljao kao uzor povjesni\u010dara. Istovremeno involviran u doga\u0111anja kojima je i sam ne\u010desto svjedo\u010dio, anga\u017eiran, emotivan i stru\u010dan, precizan, pun podataka, on je tuma\u010de\u0107i filmski \u017eurnal (to\u010dno pedeset godina star, porijeklom iz razli\u010ditih zemalja) ili razgovaraju\u0107i sa svojim kolegama, stru\u010dnjacima, u\u010dio kako se povijest konstruira<\/em>, \u0161to je \u010dini, kako joj se mo\u017ee (i ne smije) pristupiti. Kada sam godinama kasnije kao diplomirani povjesni\u010dar s njime razgovarao, osje\u0107ao sam se kao da na po\u010detku moje karijere razgovaram s mojim starim u\u010diteljem iz povijesti iz davnih vremena, koji mi je toliko dobro poznat, \u010dak i blizak.         <\/p>\n\n\n\n

Filip \u0160imetin \u0160egvi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

Knjige (izbor)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

La R\u00e9volution de 1917: La chute du tsarisme et les origines d’Octobre<\/em>. Paris: Aubier, Editions Montaigne, 1967.<\/p>\n\n\n\n

La Grande Guerre<\/em>: 1914-1918<\/em>. Paris: Editions Gallimard, 1969.<\/p>\n\n\n\n

La R\u00e9volution de 1917: Octobre, naissance d’une soci\u00e9t\u00e9<\/em>. Paris: Aubiers-Montaigne, 1976.<\/p>\n\n\n\n

Cin\u00e9ma et histoire<\/em>. Paris: Editions Deno\u00ebl, 1977.<\/p>\n\n\n\n

P\u00e9tain<\/em>. Paris: Fayard, 1987.<\/p>\n\n\n\n

Nicolas II<\/em>. Paris: Payot, 1990.<\/p>\n\n\n\n

Histoire des colonisations: Des conqu\u00eates aux ind\u00e9pendances (xiii\u2011xxe si\u00e8cle)<\/em>. Paris: Editions du Seuil, 1994.<\/p>\n\n\n\n

Histoire de France<\/em>. Paris: Odile Jacob, 2001.<\/p>\n\n\n\n

Le Choc de l’Islam<\/em>. Paris: Odile Jacob, 2002.<\/p>\n\n\n\n

Les Tabous de l’histoire<\/em>. Paris: Nil Edition, 2002.<\/p>\n\n\n\n

Le Cin\u00e9ma, une vision de l’histoire<\/em>. Paris: Le Ch\u00eane, 2003.<\/p>\n\n\n\n

Ils \u00e9taient sept hommes en guerre \u2013 Histoire parall\u00e8le<\/em>. Paris: Robert Laffont, 2007. [Hrvatsko izdanje: Sedmorica zara\u0107enih (1918.-1945.): Usporedna povijest<\/em>. Zagreb: Fakultet politi\u010dkih znanosti, 2008.]<\/p>\n\n\n\n

Le Ressentiment dans l’histoire<\/em>. Paris: Odile Jacob, 2007.<\/p>\n\n\n\n

L’Aveuglement: Une autre histoire de notre monde<\/em>. Paris: Tallandier, 2015.<\/p>\n\n\n\n

La Colonisation expliqu\u00e9e \u00e0 tous<\/em>. Paris: Le Seuil, 2016. <\/p>\n\n\n\n

Les Russes, l’esprit d’un peuple<\/em>. Paris: Taillandier, 2017.<\/p>\n\n\n\n

L’Entr\u00e9e dans la vie<\/em>. Paris: Tallandier, 2020.<\/p>\n\n\n\n

Filmovi<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

L\u00e9nine par L\u00e9nine <\/em>(redatelj, zajedno sa Jacquesom Anjubaultom i Pierreom Samsonom), 1970.<\/p>\n\n\n\n

How the Nazis Came to Power<\/em> (redatelj, zajedno s Marie-Louisom Derrien), 1991.<\/p>\n\n\n\n

P\u00e9tain<\/em> (scenarist, zajedno sa Jeanom Marboeufom, Jean-Pierrom Marchandom i Alainom Riouom), 2002.<\/p>\n\n\n\n

HH, Hitler \u00e0 Hollywood <\/em>(stru\u010dni suradnik-sugovornik), 2010.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> Podaci za ovaj kratki biografski prikaz preuzeti su iz: Kevin J. Callahan, \u201eAt the Crossroads of the Annales School and Historical Innovation: The Life and Scholarship of Marc Ferro\u201c, u: Annales in Perspective \u2013 Designs and Accomplishments<\/em>, sv. 1 (Zagreb: FF-Press, 2019.), 211-220. Odre\u0111eni su dijelovi preuzeti iz uvodnog teksta \u201eMarc Ferro i \u201epokretna\u201c historija\u201c iz edicije Dijalozi s povodom<\/em>, sv. 7: Marc Ferro.<\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a> Marc Ferro; Tomislav Bran\u0111olica, Marko Lovri\u0107, Filip \u0160imetin \u0160egvi\u0107, Dijalog s povodom 7: Slika u povijesti, povijest u slici \u2013 \u201epokretna\u201c historija<\/em> (Zagreb: FF-Press, 2013.), 11 (dalje: Dijalog s povodom 7<\/em>).<\/p>\n\n\n\n

[3]<\/a> Dijalog s povodom 7<\/em>, 21.<\/p>\n\n\n\n

[4]<\/a> Marc Ferro, \u201ePreface\u201c, u: History and Its Interpretation<\/em>, ur. Sophie Jeleff (Strasbourg: Council of Europe, 1997.), 11-12.<\/p>\n\n\n\n

[5]<\/a> Dijalog s povodom 7<\/em>, 5.<\/p>\n\n\n\n

[6]<\/a> Dijalog s povodom 7<\/em>, 21.<\/p>\n\n\n\n

[7]<\/a> Marc Ferro, \u201eKeynote adress\u201c, u: Towards a Pluralist and Tolerant Approach to Teaching History: A Range of Sources and New Didactics<\/em>, ur. Henry Frendo (Strasbourg: Council of Europe, 1999.), 15-18.<\/p>\n\n\n\n

[8]<\/a> Marc Ferro, \u201eThe fiction film and historical analysis\u201c, u: The Historian and Film<\/em>, ur. Paul Smith (Cambridge University Press, 1976.), 81.<\/p>\n\n\n\n

[9]<\/a> Dijalog s povodom 7<\/em>, 28.<\/p>\n\n\n\n

[10]<\/a> Marc Ferro, Cinema and History<\/em> (Wayne State University Press, 1988.), 30.<\/p>\n\n\n\n

[11]<\/a> Dijalog s povodom 7<\/em>, 13-14.<\/p>\n\n\n\n

[12]<\/a> Vidi: Mirko Gali\u0107, Zrcalo nad Hrvatskom<\/em> (Pari\u0161ki razgovori 1992-1993) (Split: Nedjeljna Dalmacija, 1994.), 143-151.<\/p>\n\n\n\n

[13]<\/a> Supotpisnici apela za mir bili su izme\u0111u ostaloga i Jacques Le Goff, Milan Kundera, Michel Jobert, Alain Finkielkraut, Georges Canguilhem, Fran\u00e7ois Furet. \u201eUn appel pour la paix\u201c, Le Monde, <\/em>16. 10. 1991.<\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-27370","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27370","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=27370"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27370\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28877,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27370\/revisions\/28877"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=27370"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=27370"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=27370"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}