{"id":26995,"date":"2021-07-23T17:41:14","date_gmt":"2021-07-23T17:41:14","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=26995"},"modified":"2021-07-23T17:42:55","modified_gmt":"2021-07-23T17:42:55","slug":"vojko-senker-libijski-kosmar-zapisi-zamjenika-posebnog-predstavnika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=26995","title":{"rendered":"Vojko Senker, LIBIJSKI KO\u0160MAR. Zapisi ‘zamjenika posebnog predstavnika’"},"content":{"rendered":"\n

Libijski ko\u0161mar<\/em><\/strong> naslov je uzbudljive knjige karijernog diplomata Vojka Senkera u kojoj se prisje\u0107a svog diplomatskog boravka u Libiji od rujna 2008. do srpnja 2014. Senker je imao tu sre\u0107u da iz prvog reda svjedo\u010di \u201czanimljivim vremenima\u201d: vrhuncu Gadafijeve vladavine, kaosu revolucije i \u017eivotu u postgadafijevskoj Libiji.<\/p>\n\n\n\n


Autor ne pi\u0161e konformisti\u010dki ni kalkulantski, nego iskreno i po savjesti, dok stil njegova pisanja podsje\u0107a na kakav napeti politi\u010dki triler. Tako\u0111er, \u010ditatelju se pru\u017ea pregr\u0161t informacija o ustroju libijske dr\u017eave, o njenoj povijesti, ali i bilateralnim odnosima s Jugoslavijom i Hrvatskom. Uza sve to autor podastire i sasvim intimna svjedo\u010denja svoga odnosno obiteljskog polo\u017eaja u tim prevratni\u010dkim vremenima te s puno literarno-publicisti\u010dkog dara donosi mno\u0161tvo sli\u010dica i anegdota iz kuloara najvi\u0161ih politi\u010dko-diplomatskih krugova.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\u201cPrvi dani sije\u010dnja 2011. protjecali su u normalnoj radnoj atmosferi iako je nakon izbijanja revolucije u Tunisu i Egiptu u Libiji u tajnosti uvedena pripravnost najvi\u0161eg stupnja, no to se nije odra\u017eavalo na svakodnevni \u017eivot. Bez obzira na zbivanja u susjedstvu nisam tih dana ili tjedana, sve do 17. velja\u010de, kao ni bilo tko drugi mogao zamisliti da pro\u017eivljavam zadnje tjedne mirnog \u017eivota u Libiji, da \u0107e Bengazi eksplodirati sredinom velja\u010de, da \u0107u nekoliko dana u drugoj polovici velja\u010de biti svjedokom danteovskih scena evakuacije uspani\u010denih stranaca na aerodromu u Tripoliju, da \u0107e ve\u0107 krajem velja\u010de isto\u010dni dio zemlje biti potpuno pod nadzorom pobunjenika, da \u0107u krajem o\u017eujka napustiti Libiju u evakuacijskom konvoju cestom prema Tunisu i ostaviti u ku\u0107i u mom Gargare\u0161u sve na\u0161e osobne stvari, sve \u0161to smo Milica i ja u \u017eivotu stekli (ne znaju\u0107i ho\u0107u li ikad te stvari ponovo vidjeti), da \u0107u na ljeto iste te godine biti \u2018zamjenik posebnog predstavnika Republike Hrvatske\u2019 u centru pobune, da \u0107e me na aerodromu u Bengaziju do\u010dekati protokol pobunjenika<\/em>, da \u0107u u Bengaziju tog ljeta piti kavu s Chrisom Stevensom (\u010diju sam ruku zadnji put stisnuo 4. srpnja 2012. u Tripoliju, a ubijen je 11. rujna 2012. u tom istom na\u0161em Bengaziju), da \u0107u se krajem rujna iste godine vratiti u Tripoli, da \u0107u se u prizemlju poslovnog nebodera (u kojem se nalazi Veleposlanstvo) na\u0107i 20. listopada 2011. ba\u0161 u trenutku kad su se na velikom TV-ekranu mogle vidjeti mu\u010dne scene maltretiranja okrvavljenog Gadafija nakon \u0161to su ga pobunjenici uhvatili, da \u0107u sve svoje stvari u ku\u0107i u koju sam se vratio na\u0107i u najboljem redu, da \u0107u u Libiji biti jo\u0161 prili\u010dno dugo nakon toga i da \u0107e ta zemlja mjesecima, pa ako ho\u0107ete i godinama poslije zavr\u0161etka revolucije, gra\u0111anskog rata ili pobune, nazovimo to bilo kako, tonuti u te\u0161ko, kaoti\u010dno, ko\u0161marno stanje i udaljavati se od one idili\u010dne, romanti\u010dne, naivne bengazijske revolucionarne atmosfere iz ljeta 2011. te da \u0107u krajem srpnja 2014. ponovno napustiti Libiju na isti na\u010din (u me\u0111unarodnom diplomatskom evakuacijskom konvoju cestom prema Tunisu i trajektom u Genovu) i da \u0107u u\u0107i u Hrvatsku istog dana (subota) i istog datuma (2.) kao i 2011, jedino mjesec nije bio isti.\u201d<\/p>\n\n\n\n

Vojko Senker <\/strong>ro\u0111en je 1945. u Zagrebu. Gimnaziju je zavr\u0161io u Puli 1964, a diplomirao na Fakultetu politi\u010dkih nauka u Zagrebu 1969. godine. Tijekom zadnjih godina studija zavr\u0161io je Vjesnikovu <\/em>jednogodi\u0161nju novinarsku \u0161kolu i prakti\u010dni dio odradio je u gradskoj kronici Ve\u010dernjeg lista<\/em>.
Prvi posao (od 1970. do 1974.) bio mu je u Institutu za prou\u010davanje Afrike, koji je 1971. promijenio naziv u Institut za zemlje u razvoju (danas Institut za razvoj i me\u0111unarodne odnose). Tijekom rada u Institutu samostalno je napisao monografije Ekvadora i Meksika, a zajedno s kolegama monografije Gvatemale, Hondurasa, Kostarike, Paname i Tanzanije. Sudjelovao je u izradi studija o me\u0111unarodnoj znanstvenoj, tehni\u010dkoj i kulturnoj suradnji u izdanju Instituta, primjerice studije Tehni\u010dka, znanstvena, obrazovna i kulturna suradnja me\u0111u zemljama u razvoju <\/em>(1973).
Od 1974. do 1979. radio je u Saveznom zavodu za me\u0111unarodnu znanstvenu, prosvjetno- kulturnu i tehni\u010dku suradnju. Od 1979. do raspada SFRJ radio je u Saveznom sekretarijatu za vanjske poslove (Uprava za Latinsku Ameriku i Karipsko podru\u010dje). Prva diplomatska misija bila mu je u ambasadi SFRJ u Republici Kubi.
Od 1993. do 1995. bio je akreditirani honorarni dopisnik Ve\u010dernjeg lista<\/em>, Nedjeljne Dalmacije <\/em>i ljubljanskog Dela <\/em>iz Gr\u010dke. U ta je tri lista u tom razdoblju objavio vi\u0161e od 150 napisa, koji su pokrivali podru\u010dja od unutarnje i vanjske politike do kulture.
Od 1995. do umirovljenja radio je u diplomatskoj slu\u017ebi Republike Hrvatske. Bio je na du\u017enostima savjetnika za gospodarstvo u Veleposlanstvu RH u Gr\u010dkoj (1995-1999), savjetnika za gospodarstvo u Veleposlanstvu RH u \u0160panjolskoj (1999-2003), ministra savjetnika u Veleposlanstvu RH u Gr\u010dkoj (2004-2008) te ministra savjetnika i otpravnika poslova u Veleposlanstvu RH u Libiji (2008-2014).
U \u010dasopisu Croatian International Relations Review <\/em>2005. godine objavio je \u010dlanak \u201cCuba: Peaceful Succession and Democratic Transition\u201d (40-41\/2005).<\/p>\n\n\n\n

Prelistaj po\u010detak knjige:<\/p>\n\n\n\n

\n
LIBIJSKI KO\u0160MAR<\/a><\/blockquote>