{"id":26778,"date":"2021-07-01T15:04:44","date_gmt":"2021-07-01T15:04:44","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=26778"},"modified":"2021-07-01T15:05:12","modified_gmt":"2021-07-01T15:05:12","slug":"nedim-zahirovic-jos-jedno-kapitalno-djelo-bosanskohercegovacke-historiografije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=26778","title":{"rendered":"Nedim Zahirovi\u0107 – Jo\u0161 jedno “kapitalno djelo” bosanskohercegova\u010dke historiografije"},"content":{"rendered":"\n

                    Jo\u0161 jedno “kapitalno djelo” bosanskohercegova\u010dke historiografije<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Izdava\u010dka ku\u0107a Alinea je 2005. godine objavila dvotomno djelo Darka Dukovskog pod naslovom Povijest Srednje i Jugoisto\u010dne Europe 19. i 20. stolje\u0107a<\/em>. Dukovski je u ovom djelu pisao o Napoleonovim ratovima, revoluciji iz 1848. godine, nastanku nacionalnih dr\u017eava u 19. stolje\u0107u kao \u0161to su Njema\u010dka i Italija, nestanku dvaju mo\u0107nih imperija, Habsbur\u0161ke Monarhije i Osmanskog Carstva, nastanku novih dr\u017eava u Jugoisto\u010dnoj Europi kao \u0161to su Srbija, Gr\u010dka, Bugarska, Crna Gora i Rumunjska. Iscrpno su predstavljene i velikodr\u017eavne koncepcije, odnosno ideje, po\u010dev\u0161i od ideje Velike Gr\u010dke preko velikoaustrijske, velikonjema\u010dke i velikohrvatske pa do ideje Velike Srbije. Drugi svezak svog djela Dukovski je zapo\u010deo izlaganjem o Prvom svjetskom ratu, a zavr\u0161io opisuju\u0107i promjene u Srednjoj Europi, odnosno na Balkanu, koje su se dogodile od 1989. do 1999. godine. <\/p>\n\n\n\n

Knjiga pod naslovom Balkanska praskozorja: \u2013 od idej\u0101 do ujedinjenj\u0101 \u2013 Jugoisto\u010dna Evropa u \u201edugom” 19. stolje\u0107u (1790.\u20121918.)<\/em> autora Adnana Velagi\u0107a, redovitog profesora povijesti na Univerzitetu D\u017eemal Bijedi\u0107 u Mostaru i Senaida Had\u017ei\u0107a, redovitog profesora povijesti na Univerzitetu u Tuzli, je tiskana 2019. godine u izdanju Arhiva Hercegova\u010dko-neretvanskog kantona. Na osnovu naslova  knjige dalo bi se pretpostaviti da je rije\u010d o jednom od kapitalnih djela bosanskohercegova\u010dke historiografije. Ne samo naslov nego i sam po\u010detak knjige djeluje obe\u0107avaju\u0107e. Naime, odmah nakon pregleda sadr\u017eaja Had\u017ei\u0107 i Velagi\u0107 su naveli pet Sokratovih izreka o demokraciji, a pretposljednja glasi ovako: \u201eLopovi i prevaranti \u0107e htjeti va\u017ene dr\u017eavne funkcije. A demokratija \u0107e im to dati.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Ako se uzme prvi svezak djela Dukovskog i Had\u017ei\u0107eva i Velagi\u0107eva knjiga i usporede prve stranice, mo\u017ee se odmah uo\u010diti da su Had\u017ei\u0107 i Velagi\u0107 obilato prepisivali od Dukovskog. Nastavi li se listati, mo\u017ee se vidjeti da je i slijed izlaganja gradiva skoro istovjetan, \u0161to neminovno vodi k zaklju\u010dku da se ovdje ne radi o kapitalnom djelu, nego je rije\u010d o kapitalnom plagijatu. Radi prikrivanja plagiranja Had\u017ei\u0107 i Velagi\u0107 su djelomi\u010dno mijenjali naslove glava, poglavlja i potpoglavlja, ponekad su izostavljali dijelove teksta Dukovskog i zamjenjivali ih tekstovima iz drugih djela, ponekad su preuzimali tekst od Dukovskog pa ga komentarima u podno\u017enim bilje\u0161kama pro\u0161irivali, ponekad su doslovno prepisivali od Dukovskog pozivaju\u0107i se na njega, a ponekad su prepisivali od njega, ali su se pozivali na druge autore. Evo primjera. Kod Dukovskog, Povijest<\/em>, I, str. 131\u2012133, nalazi se potpoglavlje “Ottova Kraljevina Gr\u010dka”. Velagi\u0107 i Had\u017ei\u0107 su prepisali cijelo potpoglavlje, ali su ga naslovili kao “Borba za vlast u Kraljevini Gr\u010dkoj i vladavina Otta Bavarskog” (Balkanska<\/em>, str. 183\u2012185). Iako tekst potpoglavlja u cijelosti potje\u010de od Dukovskog, Had\u017ei\u0107 i Velagi\u0107 se osim na njega pozivaju i na britanskog povjesni\u010dara Richarda Clogga kao i na srpskog povjesni\u010dara Slavenka Terzi\u0107a. Had\u017ei\u0107 i Velagi\u0107 su napisali potpoglavlje “Bugarski egzarhat” (Balkanska<\/em>, str. 244\u2012247) tako \u0161to su u cijelosti prepisali istoimeno potpoglavlje od Dukovskog (cf. Povijest<\/em>, I, str. 178\u2012180). U podno\u017enim bilje\u0161kama dali su komentare i pozvali se na druge autore, ali djelo Dukovskog nigdje nije navedeno. Had\u017ei\u0107 i Velagi\u0107 su napisali potpoglavlje “Prilike u dunavskim kne\u017eevinama: Od Ujedinjenih kne\u017eevina do jedinstvene Rumunije” (Balkanska<\/em>, str. 256\u2012259) tako \u0161to su ve\u0107im dijelom prepisali, a manjim dijelom “prepjevali” potpoglavlje “Od Ujedinjenih kne\u017eevina do jedinstvene Rumunjske” u djelu Dukovskog (cf. Povijest<\/em>, I, str. 183\u2012186). I u ovom potpoglavlju oni se pozivaju na djela drugih autora, a djelo Dukovskog su potpuno “smetnuli s uma”.<\/p>\n\n\n\n

Had\u017ei\u0107 i Velagi\u0107 su u svom plagijatu vr\u0161ili jezi\u010dnu prilagodbu teksta tako \u0161to su pojedine hrvatske rije\u010di prevodili odgovaraju\u0107im rije\u010dima na bosanskom jeziku. Primjerice, kod Dukovskog, Povijest, <\/em>I, str. 145, jedna re\u010denica glasi ovako: \u201eNo, ono \u0161to se doga\u0111alo izvan fanariotskog stale\u017ea i dru\u0161tvene elite bilo je mnogo va\u017enije za budu\u0107e povijesne procese.\u201c Ova re\u010denica se kod Velagi\u0107a i Had\u017ei\u0107a nalazi na str. 215, a glasi ovako: \u201eNo, ono \u0161to se doga\u0111alo izvan fanariotskog stale\u017ea i dru\u0161tvene elite bilo je mnogo va\u017enije za budu\u0107e historijske procese.\u201c Kako se mo\u017ee vidjeti, \u201epovijesni\u201c u tekstu Dukovskog je postao \u201ehistorijski\u201c kod Had\u017ei\u0107a i Velagi\u0107a. Na takav isti na\u010din \u201epredod\u017eba\u201c je postala \u201epredstava\u201c, \u201eunutarnja\u201c je \u201eunutra\u0161nja\u201c, \u201eVenecija\u201c je \u201eMleta\u010dka republika\u201c, \u201earistokracija\u201c je postala \u201earistokratija\u201c, a \u201erumunjski\u201c je pretvoren u \u201erumunski\u201c.[1]<\/a> Gotovo je izli\u0161no navesti da je \u201eEuropa\u201c u tekstu Dukovskog postala \u201eEvropa\u201c u Had\u017ei\u0107evom i Velagi\u0107evom plagijatu. Ovakvih primjera mo\u017ee se prona\u0107i koliko god se \u017eeli. Mora se istaknuti da su Had\u017ei\u0107 i Velagi\u0107 bili tako temeljiti u svom plagiranju, pa ono \u0161to u tekstu Dukovskog stoji u kurzivu je skoro redovito dato u ovom obliku i u njihovom plagijatu. Had\u017ei\u0107 je ne\u0161tedimice prepisivao od Dukovskog i u svom radu “Velikodr\u017eavni programi i projekti jugoisto\u010dne Evrope od 30-ih do 70-ih godina 19. stolje\u0107a”, koji je objavljen u \u010dasopisu Historijska misao<\/em> 4 (2018), str. 89\u2012126 (\u010dasopis izdaju Dru\u0161tvo histori\u010dara Tuzlanskog kantona iz Tuzle i Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli).[2]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Adnan Jahi\u0107 i Denis Be\u0107irovi\u0107, obojica profesori na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, su svojim pozitivnim recenzijama omogu\u0107ili legalizaciju Velagi\u0107eve i Had\u017ei\u0107eve kra\u0111e. Kako je u Bosni uobi\u010dajeno, poslije legalizacije kra\u0111e slijedi njezina javna promocija, koja se vr\u0161i na dva na\u010dina, javnim predstavljanjima plagijata i objavljivanjem hvalospjevnih prikaza u \u010dasopisima. Amir Krpi\u0107 i Dino Hajdar su za ovaj plagijat napisali takve prikaze. Nije slu\u010dajno da je jedan prikaz objavljen u Historijskim pogledima<\/em>,[3]<\/a> \u010dasopisu Centra za istra\u017eivanje moderne i savremene historije u Tuzli, a drugi u \u010dasopisu Istra\u017eivanja<\/em>,[4]<\/a> koji izdaje Fakultet humanisti\u010dkih nauka Univerziteta D\u017eemal Bijedi\u0107 u Mostaru. Pisanje ovakvih prikaza ne treba ovoj dvojici autora uzeti za neoprostivi grijeh. Mogu\u0107e je da je rije\u010d o osobama koje stoje u bilo kakvom zavisnom odnosu prema ovoj dvojici plagijatora, pa su iz straha za vlastiti polo\u017eaj napisali panegiri\u010dke prikaze. Me\u0111utim, za recenzente te\u0161ko se mogu na\u0107i olak\u0161avaju\u0107e okolnosti jer i oni su odgovorni za pojavu ovog plagijata skoro jednako kao i izravni po\u010dinitelji plagiranja.[5]<\/a><\/p>\n\n\n\n

U svom prvom prilogu, koji je objavljen 13. velja\u010de 2020. godine na ovom portalu, pisao sam o tomu kako je Had\u017ei\u0107 2009. godine prisvojio rad bosanskohercegova\u010dkog turkologa Fehima Nametka i, predstavljaju\u0107i Nametkov rad kao svoj, \u017eelio prevariti sve one koji ga \u010ditaju.[6]<\/a>  Ovog puta je, potpomognut Velagi\u0107em, temeljito pokrao Dukovskog i \u017eelio predstaviti njegov trud i rad kao svoj. U Had\u017ei\u0107evoj knjizi Bosna i Hercegovina u vrijeme pojave (veliko)nacionalnih ideja<\/em>, Tuzla, 2016, str. 471, nalazi se njegov \u017eivotopis. Iz njega se mo\u017ee saznati da je Had\u017ei\u0107 zavr\u0161io studij povijesti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, da je magistrirao na Univerzitetu u Tuzli a doktorirao na Univerzitetu D\u017eemal Bijedi\u0107 u Mostaru, da je po\u010dasni \u010dlan Zavoda za baranjsku povjesnicu u Belom Manastiru, da je od Zavoda dobio nagradu za \u201epopularizaciju i promid\u017ebu povijesne znanosti\u201c, ali i da je od 2012. do 2014. godine bio ministar u vladi Tuzlanskog kantona. Izgleda da je Sokrat bio u pravu.<\/p>\n\n\n\n

Nedim Zahirovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> Cf. Dukovski, Povijest<\/em>, I, str. 12, 13, 18, 144, 145 i Had\u017ei\u0107, Velagi\u0107, Balkanska<\/em>, str. 20, 22, 23, 214, 215. Izgleda da je Azem Ko\u017ear prvi u bosanskohercegova\u010dkoj historiografiji primijenio ovaj plagijatorski postupak (prepisivanje djela autora iz biv\u0161ih jugoslavenskih republika uz prilagodbu teksta radi uporabe u Bosni i Hercegovini), o tomu v. prilog Andreja Rodinisa, Veoma ponosni emeritus prof. ddr. Azem Ko\u017ear, koji je objavljen 20. travnja 2020. godine (https:\/\/historiografija.hr\/?p=20400<\/a>).<\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a> Cf. Dukovski, Povijest<\/em>, I, str. 139ff. i Had\u017ei\u0107, Velikodr\u017eavni, str. 93ff.<\/p>\n\n\n\n

[3]<\/a> Historijski pogledi<\/em> 3 (2020), str. 336\u2012341.<\/p>\n\n\n\n

[4]<\/a> Istra\u017eivanja<\/em> 15 (2020), str. 271\u2012276.<\/p>\n\n\n\n

[5]<\/a> Koliko je na Odsjeku za historiju u Tuzli plagiranje uobi\u010dajeno, vidi se na tomu da i profesori prepisuju jedni od drugih, \u010dak i kod pisanja recenzija. Ako se usporede zaklju\u010dna razmatranja u recenziji koju je za knjigu Izeta \u0160aboti\u0107a \u010cif\u010dijski odnosi i promjena vlasni\u0161tva nad zemljom u Bosni i Hercegovini (1878-1918)<\/em>, Tuzla, 2019, napisao Senaid Had\u017ei\u0107 sa zaklju\u010dnim razmatranjima u recenziji koju je za ovu Velagi\u0107evu i Had\u017ei\u0107evu knjigu napisao Adnan Jahi\u0107, mo\u017ee se jasno uo\u010diti da je bilo prepisivanja. Me\u0111utim, nije mogu\u0107e utvrditi tko je od koga prepisivao, Jahi\u0107 od Had\u017ei\u0107a ili obrnuto, cf. \u0160aboti\u0107, \u010cif\u010dijski<\/em>, str. 314\u2012315 i Had\u017ei\u0107, Velagi\u0107, Balkanska<\/em>, str. 493.<\/p>\n\n\n\n

[6]<\/a> Profesor povijesti na Sveu\u010dili\u0161tu u Tuzli u plagiranju tu\u0111ih znanstvenih radova (https:\/\/historiografija.hr\/?p=19145<\/a>).<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Uredni\u0161tvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izre\u010dene u raspravama, polemikama i drugim tekstovima. Reagiranja i polemi\u010dke priloge mo\u017eete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@ffzg.hr<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-26778","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26778","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26778"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26778\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26780,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26778\/revisions\/26780"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26778"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26778"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26778"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}