{"id":26369,"date":"2021-05-20T17:05:47","date_gmt":"2021-05-20T17:05:47","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=26369"},"modified":"2021-05-20T17:07:00","modified_gmt":"2021-05-20T17:07:00","slug":"kriticki-osvrt-na-studiju-marine-tkalec-povijest-je-vazna-razvoj-i-institucionalna-nepromjenjivost-vojne-krajine-u-hrvatskoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=26369","title":{"rendered":"Kriti\u010dki osvrt na studiju Marine Tkalec \u201ePovijest je va\u017ena: Razvoj i institucionalna nepromjenjivost Vojne krajine u Hrvatskoj\u201c"},"content":{"rendered":"\n

Korupcija kao osmansko pravno naslje\u0111e u Hrvatskoj?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dana 15. travnja 2021. u on-line izdanju Ve\u010dernjeg lista objavljen je \u010dlanak novinarke Valentine Wiesner pod naslovom \u201eIstra\u017eivanje uglednog instituta: Ovaj dio Hrvatske najskloniji je korupciji. Razlog su Osmanlije\u201c, u kojem su preneseni rezultati istra\u017eivanja \u0161to ga je za Institut za javne financije<\/em> provela dr. sc.  Marina Tkalec. \u010clanak je izazvao pove\u0107i interes \u0161ire javnosti, a nije pro\u0161ao nezamije\u0107en ni od strane povjesni\u010dara, turkologa i drugih znanstvenika dru\u0161tveno \u2013 humanisti\u010dkog podru\u010dja. Znanstvena zajednica osmanista i turkologa u Hrvatskoj uputila je o\u0161tro pismo reakcije na objavljeni tekst uredni\u0161tvu Ve\u010dernjeg lista, no pismo nije objavljeno na stranicama Ve\u010dernjeg lista niti je do danas stigao ikakav odgovor redakcije. Stoga smo zamolili uredni\u0161tvo portala Historiografija.hr da objavi ovaj kriti\u010dki osvrt na studiju  M. Tkalec, kao i kra\u0107i povijesni pregled osmanskog pravnog sustava kako bismo skrenuli pozornost znanstvene javnosti na pojavu plasiranja neistina i krivih tuma\u010denja iz znanstvenih krugova u javni diskurs, ali i na nu\u017enost novih kriti\u010dkih propitivanja uvrije\u017eenih i tradicionalnih stavova o osmanskom naslije\u0111u u Hrvatskoj.<\/p>\n\n\n\n

Istra\u017eiva\u010dki rad M. Tkalec pod naslovom \u201ePovijest je va\u017ena: Razvoj i institucionalna nepromjenjivost Vojne krajine u Hrvatskoj\u201c koji je objavljen u \u010dasopisu Public Sector Economics<\/em> broj 44 (1), imao je, prema rije\u010dima autorice, za cilj utvrditi u\u010dinak Vojne krajine na institucije u Hrvatskoj te ustanoviti postoji li veza izme\u0111u povijesnih institucija i modernih stavova o povjerenju i korupciji.<\/p>\n\n\n\n

Polaze\u0107i od niza znanstvenih studija u makroekonomiji koje dokazuju da je povijest relevantna za dana\u0161nji socioekonomski kontekst te koriste\u0107i specifi\u010dne ekonometrijske metode poput metode (kvazi) prirodnog eksperimenta, autorica  je nastojala utvrditi u kojoj mjeri povijesne institucije koje su utemeljili Habsburgovci na podru\u010dju nekada\u0161nje Vojne krajine oblikuju suvremene ekonomske ishode.<\/p>\n\n\n\n

Nakon poglavlja u kojima je obja\u0161njena teorijska i metodolo\u0161ka podloga rada, i nakon kratkog prikaza povijesnih okolnosti koje su dovele do osnivanja Vojne krajine, te prikaza tamo\u0161njih dru\u0161tvenih prilika i svakodnevnog \u017eivota, autorica donosi rezultate istra\u017eivanja koje je provela dok je gostovala na London School of Economics and Political Science Research on South Eastern Europe.  Na str. 4 iznijela je sljede\u0107i zaklju\u010dak: \u201ePodru\u010dja koja su ranije bila dio Vojne krajine danas su siroma\u0161nija, imaju vi\u0161u razinu povjerenja u institucije, ve\u0107u sklonost podmi\u0107ivanju i pokazuju manje povjerenja u druge ljude (\u0161to je mogu\u0107e povezano s etni\u010dkim sastavom stanovni\u0161tva na tom podru\u010dju)\u201c. <\/em><\/p>\n\n\n\n

Nadalje, na str. 10 M. Tkalec tvrdi da rezultati istra\u017eivanja \u201eupu\u0107uju na to da je \u017eivot na lokaciji koja je nekad bila dio Vojne krajine pozitivno povezan s ve\u0107im povjerenjem u sudove i policiju. Kada se kontrolira \u010dinjenica da je ispitanik u posljednjih 12 mjeseci stvarno do\u0161ao u doticaj sa sudom ili prometnom policijom, pojavljuje se statisti\u010dki zna\u010dajna, jaka i pozitivna vezu \u017eivota na biv\u0161em podru\u010dju Vojne krajine i neslu\u017ebenih pla\u0107anja\/darova (mita) sudovima i prometnoj policiji. \u010cini se da ispitanici imaju vi\u0161u razinu povjerenja u javne institucije, ali da tako\u0111er \u010de\u0161\u0107e smatraju da treba podmititi te iste institucije kada s njima dolaze u doticaj. Becker i sur. (2016.). su sli\u010dno utvrdili da \u017eivot na biv\u0161em habsbur\u0161kom podru\u010dju pove\u0107ava povjerenje u sudove i policiju, ali su prona\u0161li suprotan u\u010dinak za podmi\u0107ivanje. Vojna krajina je, dakle, negdje izme\u0111u visoko-institucionaliziranog Habsbur\u0161kog carstva i podmi\u0107ivanju-sklonog ekonomski slabije razvijenog kraja isto\u010dno od civilnog dijela Hrvatske, u ovom slu\u010daju mo\u017eda \u010dak i pod utjecajem Osmanlija (\u2026.)\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Dakle, budu\u0107i da rezultati istra\u017eivanja M. Tkalec odstupaju od rezultata koje su proveli Becker i suradnici, razloge tih odstupanja autorica pripisuje utjecaju Osmanskog Carstva te korupciju vidi kao osmansku politi\u010dko-pravnu ba\u0161tinu u Hrvatskoj, poglavito na podru\u010dju nekada\u0161nje habsbur\u0161ke Vojne krajine. Mi\u0161ljenje da je korupcija pravna i kulturna ba\u0161tina Osmanskog Carstva autorica potvr\u0111uje i sljede\u0107im zaklju\u010dkom: \u201eU me\u0111uvremenu, ljudi koji su s istoka do\u0161li u Vojnu krajinu donijeli su sa sobom i kulturu Istoka i Osmanlija. A budu\u0107i da Osmanskim carstvom, za razliku od Habsbur\u0161kog, nije vladao zakon (Uberti, 2018.), ne iznena\u0111uje da se podmi\u0107ivanje na tim prostorima dulje odr\u017ealo\u201c (str. 14).<\/p>\n\n\n\n

Bez pretenzija da ulazimo u znanstvenu metodologiju, odnosno po\u010detne teorijske postavke (hipotezu) i ekonometrijske metode samog rada, kao turkolozi i povjesni\u010dari osmanisti\u010dkog usmjerenja osje\u0107amo du\u017enost kratko upoznati hrvatsku javnost s povije\u0161\u0107u pravnog sustava i pravnih institucija Osmanskog Carstva te opovrgnuti proizvoljnu tezu o Osmanskom Carstvu kao dr\u017eavi bez zakona. Naime, na temelju zaklju\u010daka M. Tkalec koje je prenio Ve\u010dernji list, u javnosti se mogao ste\u0107i dojam da je Osmansko Carstvo bilo imperijalni sustav u kojem nisu vladali nikakvi zakoni (!), \u0161to je daleko od povijesne stvarnosti. Osmansko je Carstvo u 16. stolje\u0107u, kada ve\u0107ina hrvatskih teritorija dolazi u dodir s Osmanlijama, nesumnjivo jedna od najbolje organiziranih dr\u017eavnih tvorevina, potpuno oblikovano dru\u0161tvo s razra\u0111enim upravno-pravnim sustavom. Pravni sustav Osmanlija po\u010divao je na islamskom vjerskom pravu (\u0161erijatu), svjetovnim zakonima (kanunima) koje je donosio sultan te na obi\u010dajnom pravu pokorenih naroda koji su nastavili vrijediti i dalje, ako nisu bili u o\u010ditoj suprotnosti sa \u0161erijatom. Upravo se u vrijeme sultana Sulejmana Veli\u010danstvenog (1520.-1566.), za \u010dije vladavine je osvojena ve\u0107ina hrvatskih teritorija, odvijala intenzivna zakonodavna aktivnost te je donesen \u010ditav niz zakonskih odredbi koje su znatno unaprijedile osmanski pravni korpus. Stoga je taj sultan poznat i kao Zakonodavac (Kanuni). I ostali osmanski vladari smatrali su pravdu temeljem mo\u0107ne dr\u017eave, te su nastojali na sistematizaciji zakonskih odredbi i provo\u0111enju zakona, \u010dak i u kasnijem razdoblju kada sredi\u0161nja mo\u0107 dr\u017eave slabi, a mnoge klasi\u010dne osmanske institucije do\u017eivljavaju preobrazbu i degradaciju. Popisi poreznih prihoda i stanovni\u0161tva koje pla\u0107a porez posebno su poticali dono\u0161enje novih zakona. Stoga je zaklju\u010dak da Osmanskim Carstvom nije vladao zakon neutemeljen, a donesen je bez konzultiranja ijednog od brojnih djela iz povijesti pravnih institucija Osmanskog Carstva, ijedne sinteze osmanske povijesti i povijesti hrvatskih zemalja pod osmanskom vla\u0161\u0107u ili pak studije iz ekonomske i politi\u010dke povijesti Osmanskog Carstva. Umjesto detaljnijeg prou\u010davanja relevantne osmanisti\u010dke historiografije, autorica se pozvala na studiju L. J. Ubertija iz podru\u010dja  politi\u010dke ekonomije post-socijalisti\u010dkih zemalja. Nadalje, autorica nije konzultirala ni jedno djelo iz povijesti mentaliteta i\/ili kulturne povijesti kraji\u0161kog osmanskog dru\u0161tva iako je donijela decidirane vrijednosno obojane zaklju\u010dke o sklonosti korupciji ljudi doseljenih s podru\u010dja Osmanskog Carstva na teritorij Vojne krajine.<\/p>\n\n\n\n

Kao demografsku ba\u0161tinu Osmanskog Carstva autorica isti\u010de migracije i promjenu etni\u010dke strukture Vojne krajine. Izmijenjeni etni\u010dki i vjerski sastav stanovni\u0161tva tijekom 16. i 17. stolje\u0107a uzrokovao je, prema autorici, ni\u017eu razinu me\u0111uljudskog povjerenja u 21. stolje\u0107u. Premda se sla\u017eemo s mi\u0161ljenjem M. Tkalec da su migracije i promjena etni\u010dke i vjerske slike u 16. i 17. stolje\u0107u uzrokovani osmanskim osvajanjem i ratnim sukobima s Habsbur\u0161kom Monarhijom, smatramo da je tendenciozno i pogre\u0161no  nisku razinu me\u0111uljudskog povjerenja u 21. stolje\u0107u  pripisati osmanskom naslije\u0111u. Umjesto znanstvene znati\u017eelje i inovativnog propitivanja tradicionalnih predod\u017ebi o osmanskom pravnom naslije\u0111u u Hrvatskoj i Vojnoj krajini, autorica je nekriti\u010dki preuzela ustaljene stereotipe i ideolo\u0161ki negativno obojene op\u0107e stavove koji su potom putem medija dospjeli i u \u0161iroku javnost.  Znanstvena zajednica povjesni\u010dara osmanista i turkologa u Hrvatskoj protivi se izno\u0161enju takvih proizvoljnih i uvredljivih zaklju\u010daka, a zala\u017ee se za kriti\u010dku raspravu i argumentirano preispitivanje povijesne ba\u0161tine Osmanskog Carstva  u Hrvatskoj utemeljeno na povijesnim izvorima.<\/p>\n\n\n\n

Ukratko o osmanskom pravnom sustavu i osmanskom pravnom naslije\u0111u<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Osmansko Carstvo bilo je prije svega islamska dr\u017eava;  vladar, dinastija, politi\u010dko-upravna elita, kao i velik dio podanika, bili su muslimani. Stoga se i osmanski pravni sustav ponajprije zasnivao na islamskom vjerskom pravu (\u0161erijatu) koje je Carstvo ba\u0161tinilo od ranijih islamskih monarhija. \u0160erijat (\u201eravan put\u201c, \u201epravi put\u201c, \u201eput pravovjernih\u201c) su \u010dinila vjerska i moralna pravila i propisi sa zakonskom snagom koji su vrijedili za sve pripadnike islamske vjeroispovijesti u nekoj islamskoj dr\u017eavi. Svaki musliman bio je du\u017ean poznavati \u0161erijat i pridr\u017eavati ga se, a vlasti su bile du\u017ene primjenjivati ga. \u0160erijatsko pravo uglavnom sadr\u017ei odredbe o bra\u010dnom, obiteljskom, nasljednom, kaznenom, ratnom i donekle me\u0111udr\u017eavnom pravu. Islamsko pravo tuma\u010dili su vjerskopravni u\u010denjaci,  a odre\u0111ene razlike u tuma\u010denju potjecale su od \u010detiri \u0161kole pravnog mi\u0161ljenja (mezhep<\/em>) koje su djelovale u razli\u010ditim islamskim zemljama.  U Osmanskom Carstvu slu\u017ebeno je djelovala razmjerno liberalna hanefijska  \u0161kola \u010dijih su se pravnih odredbi pridr\u017eavali i muslimani na podru\u010djima Bosanskoga pa\u0161aluka.<\/p>\n\n\n\n

Osim vjerskih, osmanski pravni sustav temeljio se i na svjetovnim zakonima koje je donosio vladar, a koji su \u010dinili dopunu \u0161erijata. Ti su zakoni bili poznati kao kanuni (k<\/em>\u00e2n<\/em>\u00fbn<\/em>) i dono\u0161eni su na podru\u010dju javnog i upravnog zakonodavstva, odnosno primjenjivali su se u onim podru\u010djima \u017eivota koje nije regulirao \u0161erijat. Budu\u0107i da se radilo o propisima koje su sultani izdavali ovisno o okolnostima, potvr\u0111ivani su svaki put kad je novi sultan dolazio na prijestolje. Postojale su tri kategorije kanuna. Prvu skupinu \u010dinili su oni koji su vrijedili samo na odre\u0111enim podru\u010djima ili su se odnosili na odre\u0111ene dru\u0161tvene grupe (na primjer zakonske odredbe za Vlahe, za jani\u010dare, za Bosanski sand\u017eak, Po\u017ee\u0161ki sand\u017eak itd.), drugu su \u010dinile op\u0107e zakonske odredbe koje su vrijedile na teritoriju cijelog Carstva (primjerice zakonske odredbe o polo\u017eaju i obvezama raje), a tre\u0107u pojedina\u010dne zapovijedi sultana s obilje\u017ejima zakona (ukazi u vidu fermana). Premda se osmanski pravni sustav razvijao u fazama, prvi put je osmanski dr\u017eavni zakonik bio sistematiziran u vrijeme Mehmeda Osvaja\u010da (1444.-1446., 1451.-1481.) kad su sastavljene zbirke (k<\/em>\u00e2n<\/em>\u00fbnn<\/em>\u00e2me<\/em>) administrativnih, fiskalnih i kaznenih odredbi u cilju ja\u010danja centralne vlasti. Kanun-name se \u010desto nalaze na po\u010detku poreznih popisa, deftera.<\/p>\n\n\n\n

Vjerski i svjetovni zakon provodili su kadije i njihovi zamjenici, naibi.  Njihova se du\u017enost sastojala od suda\u010dkih, bilje\u017eni\u010dkih i upravnih poslova koje su obavljali u zgradi sudnice (mahkeme<\/em>). \u0160erijatski sudski postupak je bio jednostupanjski, a presuda koju je kadija donosio bila je kona\u010dna (postojala je samo mogu\u0107nost \u017ealbe izravno sultanu). Kadije su neprekidno smjeli slu\u017ebovati najvi\u0161e dvije godine u istom kadiluku kako bi se (barem teorijski) osigurala nepristranost su\u0111enja.  Uzimanje mita bilo je strogo zabranjeno.<\/p>\n\n\n\n

Osim \u0161erijata i kanuna, Osmanlije su dijelom prihva\u0107ali i obi\u010dajno pravo (\u00f6rf<\/em>). Na osvojenim podru\u010djima na snazi su ostali neizmijenjeni lokalni zakoni, obi\u010daji i ustanove  u koje Osmanlije nisu zadirali ako nisu bili u o\u010ditoj suprotnosti s islamskim vjerskim zakonom. To su \u010dinili, izme\u0111u ostalog, i da bi izbjegli pobune i nerede koji bi mogli izbiti nakon iznenadnog uvo\u0111enja novog sustava.  Stoga je znatan dio dru\u0161tvenopravnih odnosa u Carstvu bio ure\u0111en drugim vjerskim pravima (npr. za nemuslimane na koje su se \u0161erijatski zakoni samo djelomi\u010dno odnosili) i reguliran na ostalim vrstama sudova (vjerskim, plemenskim itd.).<\/p>\n\n\n\n

Tako\u0111er valja naglasiti da je Carstvo kao apsolutna i autokratska dr\u017eava uspjelo implementirati svoj pravni sustav u onolikoj mjeri koliko su to omogu\u0107avale tada\u0161nje okolnosti u smislu upravnih, prometnih i drugih mogu\u0107nosti. Na\u010delno, osmanski je pravni sustav trebao biti u\u010dinkovit, no u stvarnosti su se de\u0161avale razne zlouporabe provincijskih mo\u0107nika i dostojanstvenika.  Iako ne mo\u017eemo re\u0107i da su u Osmanskom Carstvu uvijek i svuda u pokrajinama bezuvjetno vladali pravda i pravo, na temelju rezultata brojnih znanstvenih istra\u017eivanja mo\u017eemo ustvrditi da su osmanski vladari i dr\u017eavne institucije nastojali na za\u0161titi svojih podanika i provo\u0111enju zakona.  Tako je sultan sazivao carsko vije\u0107e (d<\/em>\u00eev\u00e2n<\/em>) da bi saslu\u0161avao pritu\u017ebe puka protiv vlasti i neposredno ih rje\u0161avao; u pokrajine je znao slati pouzdane ljude da istra\u017ee slu\u010dajeve ugnjetavanja, kadije su trebale biti \u010dasni i neporo\u010dni ljudi itd.  Suvremenim rje\u010dnikom re\u010deno, sultani su nastojali da funkcionira pravna dr\u017eava, da se zlouporabe zaustave, a po\u010dinitelji o\u0161tro kazne. Tvrdnja da su korupcija i mito isklju\u010divo osmansko povijesnopravno naslije\u0111e u hrvatskim krajevima stoga je neutemeljena i znanstveno neodr\u017eiva.<\/p>\n\n\n\n

Prou\u010davanje osmanskog pravnog sustava i pravnog naslije\u0111a valja zapo\u010deti uvidom u bogatu znanstvenu literaturu iz povijesti \u0161erijatskog prava i pravnih institucija Osmanskog Carstva.  Tako bi svakako trebalo konzultirati radove A. M. Akifa, H. F. Emecena, H. Had\u017eibegi\u0107a, U. Heyda, H. Inalcika, F. Kar\u010di\u0107a, \u0160. Kurtovi\u0107a i J. Schachta. U analizu bi trebalo uklju\u010diti i neki objavljeni povijesni izvor – primjerice zbirku zakonskih propisa pod naslovom \u201eKanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegova\u010dki, Zvorni\u010dki, Kli\u0161ki, Crnogorski i Skadarski sand\u017eak\u201c koju je izdao Orijentalni institut u Sarajevu jo\u0161 davne 1957. godine ili neki od objavljenih poreznih popisa za hrvatske krajeve koji na po\u010detku sadr\u017ei kanun-namu, poput \u201ePopisa sand\u017eaka Po\u017eega 1579. godine\u201c koji je prevela  Fazileta Hafizovi\u0107, a izdao Dr\u017eavni arhiv u Osijeku 2001. godine.<\/p>\n\n\n\n

Prilikom prou\u010davanja politi\u010dkih institucija osmanske dr\u017eave valjalo bi uzeti u obzir neku od postoje\u0107ih sinteza osmanske povijesti kojima su autori ili urednici C. Finkel, H. Inalcik, E. \u0130hsano\u011flu, C. Imber, R. Mantran, J. Matuz, S. Shaw i drugi,  a za povijest hrvatskih zemalja pod osmanskom vla\u0161\u0107u radove N. Moa\u010danina, prvog hrvatskog osmanista koji je svojim interpretacijama osmanske dru\u0161tvene, ekonomske i demografske povijesti napravio velik iskorak u hrvatskoj i svjetskoj historiografiji. Za povijest osmanskih politi\u010dkih institucija u Bosni svakako su nezaobilazne studije H. \u0160abanovi\u0107a o Bosanskom pa\u0161aluku i A. Ali\u010di\u0107a o ure\u0111enju Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine.<\/p>\n\n\n\n

Uva\u017eavaju\u0107i dosege suvremene historiografije i rezultate osmanisti\u010dkih istra\u017eivanja o povijesti pravnih i politi\u010dkih institucija Osmanskog Carstva, s pravom se mo\u017ee zaklju\u010diti da se\u00a0 osmanska dr\u017eava u 15. i 16. stolje\u0107u pribli\u017eava konceptu centralisti\u010dkih dr\u017eava i apsolutnih monarhija koje su se u Europi razvile \u00a0tek u 17. stolje\u0107u. Dodajmo tako\u0111er i da se Osmansko Carstvo u tom razdoblju po mnogo\u010demu razlikuje od Carstva u 18. i 19. stolje\u0107u; mnoge osmanske institucije koje su u vrijeme osvajanja hrvatskih zemalja bile na vrhuncu mo\u0107i (poput jani\u010dara, timarsko – spahijskog sustava itd.), u kasnijim razdobljima do\u017eivljavaju preobrazbe, degradaciju i opadanje ugleda sve do potpunog ukidanja. Drugim rije\u010dima, kako snaga i mo\u0107 sredi\u0161nje vlasti opada, tako pojave poput zlouporaba, mita i korupcije postaju u\u010destalije i ra\u0161irenije. \u00a0To je me\u0111utim univerzalna pojava koja vrijedi u svako vrijeme i za sve imperijalne sustave kroz povijest, a nije obilje\u017eje svojstveno jedino osmanskoj imperiji.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Dr.\u00a0 sc. Ekrem\u00a0 \u010cau\u0161evi\u0107,\u00a0 redoviti profesor<\/p>\n\n\n\n

Dr. sc. Tatjana Pai\u0107 \u2013 Vuki\u0107, znanstvena savjetnica<\/p>\n\n\n\n

Dr. sc. Kornelija Jurin Star\u010devi\u0107, docent<\/p>\n\n\n\n

Dr. sc. Vjeran Kursar, docent<\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-26369","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26369","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26369"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26369\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26371,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26369\/revisions\/26371"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26369"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26369"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26369"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}