Pojam povijesnog revizionizma sve se vi\u0161e koristi u reagiranjima i polemikama povjesni\u010dara \u2013 kao i u \u0161iroj javnosti \u2013 u dr\u017eavama proiza\u0161lima iz Jugoslavije. Ta se sve intenzivnija javna upotreba dobro vidi na primjeru Hrvatske, kako u historiografiji, tako i u javnosti. \u010cak je, primjerice, hrvatska vlada povodom komemoracije u Jasenovcu 2020. godine naglasila da \u201enema nikakvog sluha za povijesni revizionizam\u201c (Vlada Republike Hrvatske, \u201eJasna osuda zlo\u010dina, pijetet prema \u017ertvama, njegovanje kulture sje\u0107anja i predani rad na toleranciji u dru\u0161tvu\u201c, 22.4.2020). Isti\u010dem to zato jer je rije\u010d o vladi desnog centra, predvo\u0111enoj HDZ-om, za koju nije bila karakteristi\u010dna upotreba pojma povijesni revizionizam. Na osnovu toga netko bi mogao zaklju\u010divati da je kori\u0161tenje tog pojma postalo uobi\u010dajeno i to ponajprije u zna\u010denju koje se tematski pozicionira u odnosu na Drugi svjetski rat \u2013 na suvremene poku\u0161aje umanjivanja odgovornosti za holokaust ili njegovo negiranje \u2013 kako je to uvrije\u017eeno u mnogim europskim historiografijama. \u00a0<\/p>\n\n\n\n
Tome me\u0111utim nije tako te se me\u0111u povjesni\u010darima u Hrvatskoj vode polemike o pojmu povijesnog revizionizma, njegovom zna\u010denju i upotrebi, a mnogi ga i izri\u010dito odbijaju koristiti. Primjetno je k tome da se spomenuti termin \u2013 prilikom ra\u0161irene upotrebe \u2013 rijetko definira i precizira \u0161to se pod njime to\u010dno misli, stoga ga razni autori shva\u0107aju vrlo razli\u010dito ili \u010dak posve opre\u010dno. Suprotstavljena shva\u0107anja vidljiva su \u2013 osim u brojnim pojedina\u010dnim opaskama u mnogim prilozima \u2013 osobito u polemici koju je pokrenuo Davor Marijan (\u201eSuvremena hrvatska povijest i nevolje s revizionizmom\u201c, \u010casopis za suvremenu povijest<\/em>, 2-2019), u koju su se svojim reakcijama uklju\u010dili Mirjana Kasapovi\u0107 (\u010casopis za suvremenu povijest<\/em>, 3-2019; Marijanov odgovor u istom \u010dasopisu, 1-2020) i Karlo Jurak (Historijski zbornik<\/em>, 1-2020).<\/p>\n\n\n\n Kriti\u010dari ra\u0161irene upotrebe pojma povijesni revizionizam smatraju da ga se ponajprije koristi za diskvalifikaciju osoba suprotnih pogleda i da ga s tim ciljem prvenstveno upotrebljava ljevica. Isti\u010du nasuprot tome da je revizionizam uobi\u010dajena pojava u historiografiji. Uz Davora Marijana u spomenutoj polemici, sli\u010dno napominje i Trpimir Vedri\u0161, \u201eHistoriografija po\u010diva na revizionizmu\u201c (Glas Koncila<\/em>, 16.1.2017), a na istom tragu je i prilog \u201eI \u2018lijevi\u2019 i \u2018desni\u2019 povjesni\u010dari slo\u017eni: Hrvatskoj treba povijesni revizionizam\u201c (Ve\u010dernji list<\/em>, 5.5.2020), iako se iz odgovora povjesni\u010dara u tom prilogu itekako vidi da se naravno ne sla\u017eu u tome. Neki povjesni\u010dari poput Ivice Mi\u0161kulina nastoje izokrenuti prevladavaju\u0107u upotrebu pojma \u010dak isti\u010du\u0107i sljede\u0107e: \u201eIzlo\u017eeni smo sna\u017enom revizionisti\u010dkom napadu na istinu slijeva\u201c (Vijenac<\/em>, 25.2.2021). <\/p>\n\n\n\n Primjetno je dakle da se polemi\u010dke rasprave u osnovi vode o samom pojmu (povijesnog) revizionizma, njegovom definiranju i razgrani\u010denju u odnosu na druge s njime povezane pojmove (ponajvi\u0161e reviziju povijesti) te posebno na njegovu upotrebu. Na to upu\u0107uje sada ve\u0107 niz priloga objavljenih u hrvatskoj historiografiji zadnjih nekoliko godina, koji su \u2013 zajedno s ovdje ve\u0107 spomenutima, kao i mnogim drugima \u2013 okupljeni pod naslovom: Novi prilozi o povijesnom revizionizmu i reviziji povijesti 1 (Historiografija.hr<\/em>, 30.11.2019) i 2 (Historiografija.hr<\/em>, 12.6.2020). Na temelju svih tih priloga mogu\u0107e je analizirati kako stru\u010dna i \u0161ira javnost percipira pojam povijesnog revizionizma i njegovu upotrebu te kako povjesni\u010dari polemiziraju o njemu. Tako ukratko prikazano stoje stvari u Hrvatskoj, na kojoj je naglasak moga teksta. Nije mi dovoljno poznata situacija u drugim susjednim historiografijama da bih mogao re\u0107i da se o tome ponajvi\u0161e debatira upravo u Hrvatskoj, iako se \u010dini da je tome tako.<\/p>\n\n\n\n Komentiraju\u0107i sve \u0161to je dosad izre\u010deno i odgovaraju\u0107i na polemi\u010dke napomene, istaknuo bih sljede\u0107e. To\u010dno je da je pojam povijesnog revizionizma vrijednosno i afektivno obilje\u017een te da je gotovo borbeni pojam koji sna\u017eno polarizira povjesni\u010dare, kao \u0161to to \u010dine pojmovi antifa\u0161izam i fa\u0161izam, totalitarizam i nacionalizam te njihova upotreba, zajedno s referiranjem na NDH, Jugoslaviju i ratove 1990-ih godina. Ti su termini nerijetko dio politi\u010dko-ideolo\u0161kih simboli\u010dkih borbi i \u010desto ih se koristi kao etikete te se oko njih povjesni\u010dari u pravilu ne sla\u017eu. S jedne strane mo\u017ee biti korisno \u0161to se time poti\u010du uvijek dobrodo\u0161le polemike izme\u0111u povjesni\u010dara i \u0161to povjesni\u010dari javno reagiraju. S druge strane primjetno je da se me\u0111u povjesni\u010darima te\u0161ko posti\u017ee slaganje \u010dak i oko polazi\u0161nih definicija vezanih uz povijesni revizionizam te da postoje\u0107e polemike samo produbljuju sukobe me\u0111u njima, dok kod stalnih spominjanja ovih tema i pripadaju\u0107ih napomena postoji opasnost od \u010destog ponavljanja odre\u0111enih op\u0107ih mjesta i izostanka novih tema, pitanja i argumenata.<\/p>\n\n\n\n Imaju\u0107i u vidu argumente onih koji se protive upotrebi pojma povijesni revizionizam \u2013 smatraju\u0107i da ga koristi samo ljevica i to kao diskvalifikaciju \u2013 te koji dr\u017ee da je nasuprot tome revizionizam neizbje\u017eni dio svake historiografije, ali i zbog svih drugih koji ga nedovoljno ili vrlo razli\u010dito definiraju, o\u010dito je potrebno iznositi precizne definicije. Zasigurno postoji i potreba terminolo\u0161kog razlikovanja pojmova revizionizam i revizija, kako glasi i naslov konferencije \u201eProtiv<\/em> historijskog revizionizma, za<\/em> revidiranje povijesnih spoznaja\u201c odr\u017eane u svibnju 2021. godine na Festivalu povijesti \u2013 Kliofest. U nastavku bih iznio vlastiti prilog razumijevanju definiranja i upotrebe tih pojmova te njihovog terminolo\u0161kog razgrani\u010denja.<\/p>\n\n\n\n Iako je pojam revizionizma zaista proistekao iz debata na ljevici i me\u0111u marksisti\u010dki orijentiranim autorima (kojima je kontinuirano jedan od temeljnih pojmova), treba napomenuti da ga se ipak koristilo na vrlo razli\u010ditim stranama politi\u010dkog spektra. Stoga se termin revizionizma mo\u017ee susresti u mnogim historiografijama i u razli\u010ditim situacijama kojima je zajedni\u010dko revidiranje dotad prevladavaju\u0107ih tuma\u010denja. Revizionistima su primjerice ozna\u010davani europski povjesni\u010dari koji su iznosili druga\u010dija tuma\u010denja uzroka izbijanja Prvog svjetskog rata (na \u0161to je dodatno upozoreno povodom stogodi\u0161njice Prvog svjetskog rata) ili angloameri\u010dki socijalni povjesni\u010dari predvo\u0111eni Sheilom Fitzpatrick koji su revidirali primjenu totalitarne paradigme na primjeru sovjetske povijesti (\u0161to je i dalje aktualno s obzirom na na\u0161e nekriti\u010dko kori\u0161tenje totalitarne paradigme ili pojma totalitarizam koji se pritom uop\u0107e ne definira). Zaista je mogu\u0107e zaklju\u010diti da posebno u angloameri\u010dkoj historiografiji \u2013 koju se kod nas naj\u010de\u0161\u0107e i na\u017ealost \u010desto jedino prati \u2013 pojam revizionizma ima gotovo tehni\u010dko zna\u010denje i odnosi se na sve one koji revidiraju odre\u0111ene povijesne spoznaje. To bi naizgled mogao bio argument u prilog svima onima koji su u hrvatskoj historiografiji isticali da je revizionizam uobi\u010dajen za historiografiju.<\/p>\n\n\n\n Smatram me\u0111utim da pritom ne bi trebalo zanemariti da u ve\u0107ini europskih historiografija \u2013 i to u zemljama koje imaju izravno iskustvo Drugog svjetskog rata, a napose holokausta i kolaboracije poput njema\u010dke, francuske, talijanske i drugih historiografija \u2013 prevladava negativno zna\u010denje pojma povijesni revizionizam. O tome svjedo\u010di primjerice sljede\u0107a natuknica \u201eRevizionizam\u201c (R\u00e9visionnisme<\/em>):<\/p>\n\n\n\n \u201eRevizionizam mo\u017ee ozna\u010davati svaki stav ili poziciju koja nastoji dati novi pogled na neku doktrinu ili \u010dinjenicu koja se \u010dini etablirana. Tako evocira revizionizam njema\u010dkih socijalista krajem 19. stolje\u0107a koji su se, oko Bernsteina, brinuli za uskla\u0111ivanje doktrine s razvojem vremena. Ozna\u010dava tako, na podru\u010dju studija biv\u0161ih komunisti\u010dkih zemalja Isto\u010dne Europe, historiografsku struju koja nastoji kritizirati totalitarni pristup. Termin je tako\u0111er bio upotrebljavan za ozna\u010davanje djela koja minimaliziraju ili negiraju genocid nad \u017didovima tijekom Drugog svjetskog rata. No tad je bolje ozna\u010diti ih negacionisti\u010dkima jer se tu ne radi o reviziji \u2013 legitimnoj kriti\u010dkoj operaciji \u2013 nego obmani sa posve ideolo\u0161kim ciljevima, u velikoj mjeri fa\u0161isti\u010dkim i antisemitskim.\u201d (Les mots de l\u2019historien<\/em>, 2009, preveo s francuskog Branimir Jankovi\u0107, prethodno objavljeno pod naslovom \u201cLes mots de l\u2019historien\u201d: Revizionizam, Historiografija.hr<\/em>, 6.5.2020).<\/p>\n\n\n\n Vidljivo je dakle da se povijesni revizionizam tu ponajprije odnosi na ideolo\u0161ki zasnovano umanjivanje ili negiranje holokausta (za potonje se koristi i pojam negacionizma), dok se pojmom revizije povijesti ozna\u010dava postupak preispitivanja karakteristi\u010dan za historiografiju. Tu bi dakle termin revizije opisivao ono \u0161to angloameri\u010dka historiografija \u010desto odre\u0111uje pojmom revizionizma. Stoga u europskim historiografijama navedenih zemalja postoje brojna djela koja imaju u naslovu povijesni revizionizam ili negacionizam i vr\u0161e pa\u017eljivo razlikovanje izme\u0111u opravdanog preispitivanja povijesnih tuma\u010denja (\u0161to \u0107emo se svi slo\u017eiti da je nezaobilazno u historiografiji) i politi\u010dki vo\u0111enog preispisivanja povijesti. Tako navedeno razlikovanje shva\u0107am i ja osobno, \u0161to sam ve\u0107 isticao u prethodnim prilozima:<\/p>\n\n\n\n \u201eJo\u0161 jedan problem predstavlja javna zbrka s upotrebom termina revizionizam, koju je potrebno stru\u010dno i javno razjasniti. Naime dio povjesni\u010dara nerijetko u medijima isti\u010de da je revizionizam uobi\u010dajeni dio stru\u010dne dinamike historiografije. I dok je revizija<\/em> dosada\u0161njih spoznaja zaista uobi\u010dajena u historiografiji i op\u0107enito u znanosti, revizionizam<\/em> <\/em>me\u0111utim ima jasan \u0161iri cilj, naj\u010de\u0161\u0107e prevrednovanja (u ovom slu\u010daju NDH, osloba\u0111aju\u0107i je krivice za holokaust i druge zlo\u010dine), a pojmom negacionizam<\/em> trebalo bi ozna\u010davati poricanja zlo\u010dina.\u201c (Javni status znanja o Jasenovcu ili kako je javna povijest porazila akademsku historiografiju, Historiografija.hr<\/em>, 24.12.2018).<\/p>\n\n\n\n Treba spomenuti da se s takvim razlikovanjem nije slo\u017eio Davor Marijan u navedenoj polemici. No smatram da je za Hrvatsku \u2013 zbog usporedivog iskustva holokausta i kolaboracije \u2013 va\u017eno terminolo\u0161ki se oslanjati na spomenute europske historiografije koje dijele kako zajedni\u010dko povijesno iskustvo tako i istovjetne probleme s povijesnim revizionizmom i negacionizmom. U svim je tim europskim zemljama to s pravom posebno osjetljivo pitanje. Na\u017ealost u Hrvatskoj i drugim europskim dr\u017eavama postoje brojni primjeri umanjivanja odgovornosti za sudjelovanje u holokaustu i pre\u0161u\u0107ivanja po\u010dinjenih zlo\u010dina (usp. Goran Hutinec, \u201eO zloupotrebi vojne povijesti iz vremena Drugoga svjetskog rata ili kako “Vojna povijest” pre\u0161u\u0107uje ono \u0161to uredniku i autorima nije po volji\u201c, Historijski zbornik<\/em>, 1-2015).<\/p>\n\n\n\n Zbog toga je, po mom sudu, problemati\u010dno kad u hrvatskom kontekstu ka\u017eete da je revizionizam normalan za historiografiju jer ne govorite o slu\u010dajevima u kojima se vr\u0161i krajnje ideolo\u0161ko prevrednovanje, a posebno o onima u kojima se kr\u0161e sve profesionalne norme i gdje mo\u017eemo govoriti \u010dak i o negacionizmu. O tome svjedo\u010de va\u017eni kriti\u010dki tekstovi Vladimira Geigera o upravo takvim prilozima Stjepana Razuma i Romana Leljaka te Nata\u0161e Matau\u0161i\u0107, Gorana Hutinca i Milana Radanovi\u0107a o na\u017ealost medijski uspje\u0161no eksponiranim manipulativnim prilozima Igora Vuki\u0107a, kao i knjiga Slavka Goldsteina Jasenovac \u2013 tragika, mitomanija, istina<\/em> iz 2016. o prilozima notornog Dru\u0161tva za istra\u017eivanje trostrukog logora Jasenovac. Problemati\u010dno je isticati u hrvatskom kontekstu da je revizionizam normalan za historiografiju i zbog toga \u0161to oni koji umanjuju ili negiraju genocid nad \u017didovima, Srbima i Romima za vrijeme NDH \u2013 poput Igora Vuki\u0107a \u2013 u svom se djelovanju manipulativno pozivaju upravo na to da je revizionizam uobi\u010dajeni historiografski postupak. Zbog toga im takvim stavom ne bi trebalo posredno davati legitimitet. Osim toga, prijeko je potrebno isticati \u0161to je profesionalno i eti\u010dki neprihvatljivo u njihovom povijesnom revizionizmu, ukazuju\u0107i javnosti da postoji dakle \u2013 i prema njihovom razlikovanju \u2013 pozitivni, ali i negativni revizionizam, a ne da su svi dobrodo\u0161li i uobi\u010dajeni.<\/p>\n\n\n\n Iako osobno preferiram i preporu\u010dujem terminolo\u0161ko razlikovanje revizionizma i revizije koje je sadr\u017eano i u naslovu konferencije \u201eProtiv<\/em> historijskog revizionizma, za<\/em> revidiranje povijesnih spoznaja\u201c, ne zna\u010di da nije potrebno raspravljati i o pitanju revizije povijesti. Nisu sve revizije povijesti iste te osim stru\u010dno motiviranih ima itekako i onih politi\u010dki poticanih. To je svakako karakteristi\u010dno za suvremeni odnos poslijejugoslavenskih zemalja prema povijesti Jugoslavije kod kojih je nu\u017ena revizija slu\u017ebene ili propagirane povijesti \u010desto pra\u0107ena politi\u010dki sna\u017eno motiviranim odbacivanjem ili demoniziranjem. Mogu\u0107e je navoditi i brojne druge primjere onih koji nastoje provesti znanstvenu reviziju ili revidiranje povijesnih spoznaja, ali itekako u nju unose jake vrijednosne kategorije i pozicije (koje je u historiografiji dodu\u0161e \u010desto te\u0161ko izbje\u0107i). One se dakako jasno vide kada je rije\u010d o tematiziranju primjerice partizanskog, usta\u0161kog ili \u010detni\u010dkog pokreta, NDH, socijalisti\u010dke\/komunisti\u010dke Jugoslavije, ratova 1990-ih ili niza povijesnih li\u010dnosti, doga\u0111aja i procesa iz \u201edoba ekstrema\u201c 20. stolje\u0107a. Puno toga se mo\u017ee vrijednosno i ideolo\u0161ki kriti i iza \u2013 historiografski uobi\u010dajene \u2013 revizije povijesti, odnosno revidiranja povijesnih spoznaja, stoga je svakako potrebno razgovarati i o tome.<\/p>\n\n\n\n Na konferenciji \u201eProtiv<\/em> historijskog revizionizma, za<\/em> revidiranje povijesnih spoznaja\u201c bilo je rije\u010di o konkretnim primjerima kada mo\u017eemo govoriti o opravdanoj i dobrodo\u0161loj reviziji povijesti, a kada o revizijama o kojima treba polemizirati te napose o problemati\u010dnom povijesnom revizionizmu koji uz sna\u017enu ideolo\u0161ku motiviranost sadr\u017ei i selektivnost, iskrivljavanje, zapostavljanje, pre\u0161u\u0107ivanje ili pak poricanje. Za mene osobno nekad je od samodostatne upotrebe pojmova povijesni revizionizam ili revizija povijesti jo\u0161 va\u017enije govoriti o tome o kakvoj se vrsti prevrednovanja radi i u \u010demu je konkretan problem s to\u010dno odre\u0111enim praksama te na koji se na\u010din one uklapaju u \u0161ire trendove. Tako bi se izbjeglo olako razbacivanje tim pojmom i izbile optu\u017ebe da slu\u017ei samo kao etiketiranje ili da ga se ne definira te bi fokus bio na onome \u0161to se vrijednosno, interpretativno i metodolo\u0161ki doga\u0111a u takvim historiografskim operacijama. Postoje mnogi slojevi ne samo iza revizionizma nego i iza revizije povijesti o kojima treba voditi ra\u010duna i nije ih mogu\u0107e \u2013 kao \u0161to to uglavnom \u010dine kriti\u010dari njihove upotrebe \u2013 lakonski odbacivati kao neva\u017ene ili unaprijed odbacivati sve argumente koji se pritom iznose.<\/p>\n\n\n\n Isto tako, ne treba naravno zanemariti da je ova problematika ve\u0107 prili\u010dno obra\u0111ivana ne samo u me\u0111unarodnoj nego i u nama susjednim historiografijama. Dovoljno je spomenuti primjerice zbornike Revizija pro\u0161losti na prostorima biv\u0161e Jugoslavije<\/em> (2007) i Politi\u010dka upotreba pro\u0161losti. O istorijskom revizionizmu na postjugoslovenskom prostoru<\/em> (2013) ili temat \u201eRevizija zgodovine\u201c (Glasnik Slovenske matice<\/em>, 2011) te mnoge druge sli\u010dne publikacije. Osobito bih istaknuo i me\u0111unarodni zbornik Past in the Making: Historical Revisionism in Central Europe after 1989 <\/em>iz 2008. godine koji tako\u0111er razlikuje ve\u0107 spomenuto legitimno preispitivanje historijskih interpretacija od politi\u010dki motiviranog preispisivanja povijesti koje zanemaruje ili pori\u010de povijesne \u010dinjenice. Niz je dakle literature o toj problematici na koju bi se bilo va\u017eno referirati. Dijelom je to svakako i teorijska problematika koja tra\u017ei i odre\u0111enu teorijsku refleksiju.<\/p>\n\n\n\n Napominjem tako\u0111er da je rije\u010d o problematici koja nije vezana samo uz povijesni revizionizam, reviziju povijesti i politi\u010dku (zlo)upotrebu povijesti. Osobno se zala\u017eem da se s jedne strane u hrvatskom i poslijejugoslavenskom slu\u010daju povijesnim revizionizmom ozna\u010dava prvenstveno ono \u0161to se odnosi na Drugi svjetski rat i na umanjivanje ili negiranje holokausta i kolaboracije (kako je to prevladavaju\u0107i slu\u010daj u europskoj historiografiji). S druge pak strane za niz ostalih primjera vezanih uz povijest 20. stolje\u0107a u kojima je rije\u010d o ideolo\u0161kih motiviranim revizijama povijesti smatram da je u analizu potrebno uklju\u010diti dodatne aspekte odnosa historiografije i nacionalizma. Tada se radi o prevrednovanju povijesti ponajvi\u0161e iz vizure vlastite nacije i o historiografskom nacionalizmu \u2013 kojim dominira samoviktimizacijski diskurs i izbjegavanje suo\u010davanja s tamnim stranama vlastite nacionalne povijesti \u2013 odnosno metodolo\u0161kom nacionalizmu, koji je jo\u0161 uvijek dominantan u historiografiji. I o tome treba razgovarati jer se problemi nikako ne iscrpljuju time kada ne\u0161to ozna\u010dimo povijesnim revizionizmom \u2013 \u0161to je sada u prvom planu \u2013 dok pitanje odnosa historiografije i povijesti vlastite nacije tek treba obuhvatnije otvoriti u hrvatskoj i susjednim historiografijama.<\/p>\n\n\n\n U svakom slu\u010daju, javne diskusije kao \u0161to su konferencija \u201eProtiv<\/em> historijskog revizionizma, za<\/em> revidiranje povijesnih spoznaja\u201c primjer su poku\u0161aja da stru\u010dna i \u0161ira publika \u2013 s obzirom da je snimka dostupna svima na internetu \u2013 \u010duju poglede povjesni\u010dara i politologa iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije te Njema\u010dke i Poljske o prijepornim pitanjima o kojima mnogi \u2013 kako je to \u010dest slu\u010daj u odnosu prema povijesti \u2013 imaju unaprijed formulirane \u010dvrste stavove. Osim s ciljem utjecaja na \u0161iru javnost, takva je vrsta javnog djelovanja koje iznosi perspektive iz vi\u0161e nacionalnih i me\u0111unarodnih historiografija bitna i za odre\u0111eno preoblikovanje ili preciziranje argumenata samih povjesni\u010dara i povjesni\u010darki kao pri\u017eeljkivan ishod svakog dijaloga i polemike kako bismo svi bili stru\u010dno \u0161to bolji i radili va\u017ene korake naprijed. Stoga se \u2013 osim konkretnih primjera i otvorenih pitanja vezanih uz problematiku povijesnog revizionizma i revizije povijesti te njihovo definiranje, razlikovanje i posebno upotrebu \u2013 ovdje radi i o tome kako komuniciramo o prijepornim povijesnim temama u stru\u010dnoj i \u0161iroj javnosti te kako se suo\u010davamo s njima.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Prva verzija teksta kolumne napisana je kao uvod u konferenciju \u201e<\/em>Protiv historijskog revizionizma, <\/em>za revidiranje povijesnih spoznaja\u201c odr\u017eanu 12. svibnja 2021. \u010diji \u0107e prilozi biti naknadno publicirani.<\/em><\/p>\n\n\n\n Prethodna kolumna:<\/strong><\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n