Theodor W. Adorno je 1967. na Sveu\u010dili\u0161tu u Be\u010du odr\u017eao predavanje koje iz dana\u0161nje perspektive nema samo znanstveno-povijesnu va\u017enost. Upozorio je na opasnost koju je za demokraciju u to vrijeme predstavljao politi\u010dki uspon ekstremno desne Nacionaldemokratske stranke Njema\u010dke (NPD). Njezin politi\u010dki uspjeh u mnogo\u010demu se mo\u017ee usporediti s nedavnim usponom radikalne desnice okupljene u Alternativi za Njema\u010dku (AfD), ali i s usponom drugih radikalnih desnih pokreta u europskim zemljama. Stoga je objavljivanje knjige s tim predavanjem, \u010dak i nakon pedeset godina, izazvalo veliko zanimanje europske politi\u010dke i intelektualne javnosti.
Adorno u ovoj knjizi analizira resurse, taktiku i dinamiku novog desnog radikalizma tog vremena. Suprotstavljaju\u0107i ga \u201estarom\u201c i poznatom nacisti\u010dkom fa\u0161izmu, posebnu pozornost posve\u0107uje mehanizmima i trikovima kojima su radikalni desni\u010darski pokreti, dvadesetak godina nakon zavr\u0161etka Drugoga svjetskog rata, osigurali novu entuzijasti\u010dnu potporu zapadnonjema\u010dkog stanovni\u0161tva.
Autorova vje\u0161to postavljena pitanja i odgovori koje daje pomo\u0107u neospornih znanstvenih \u010dinjenica, poma\u017eu nam u razumijevanju mnogih suvremenih politi\u010dkih fenomena.<\/p>\n\n\n\n
* * *<\/p>\n\n\n\n
U dana\u0161nje vrijeme, sablast kojoj je posve\u0107eno Adornovo predavanje jo\u0161 je daleko od izbavljenja; opet kru\u017ei dru\u0161tvom kao novi desni radikalizam. Zbog toga je jo\u0161 va\u017enije ponovno osvijestiti strukturu fa\u0161isti\u00ad\u010dke agitacije i sociopsiholo\u0161ku osnovu njezina uspjeha. * * *<\/p>\n\n\n\n Adornova analiza novog des\u00adnog radikalizma uz ostalo omogu\u0107uje dobivanje boljeg uvida u suvremene dru\u0161tvene okolnosti, u slike dru\u0161tva oblikovane novim medijima koji ujedna\u010duju sva mi\u0161ljenja i dovode u pitanje autoritet znanja. Adorno je dobro uvidio da se na taj na\u010din u pitanje dovodi i sama sloboda. A bijeg od slobode i preuzimanja osobne odgovornosti ne samo da je glavna zna\u010dajka autoritarne osobnosti nego i temelj za razvoj pokreta nove radikalne desnice.<\/em> * * *<\/p>\n\n\n\n Theodor Wiesengrund Adorno (Frankfurt na Majni, 11. 9. 1903. \u2013 Visp\/Vi\u00e8ge, \u0160vicarska, 6. 8. 1969) bio je njema\u010dki filozof, sociolog, muzikolog, skladatelj i pripadnik pravca neomarksisti\u010dkih filozofa, tzv. frankfurtske \u0161kole. Studirao je filozofiju, sociologiju i psihologiju na Sveu\u010dili\u0161tu Johann Wolfgang Goethe u Frankfurtu na Majni, na kojem je, tezom o Husserlovoj fenomenologiji, doktorirao filozofiju 1924. godine. Predavao je na tamno\u0161njem Institutu za dru\u0161tvena istra\u017eivanja, na Merton Collegeu u Oxfordu, kasnije u SAD-u (New York i Los Angeles) te kao redoviti profesor filozofije i sociologije u Frankfurtu na Majni. Istaknuta njegova djela su Autoritarna li\u010dnost<\/em> (1950), Negativna dijalektika <\/em>(1966), Dijalektika prosvjetiteljstva<\/em> (1947), Filozofija nove glazbe<\/em> (1949), U potrazi za Wagnerom<\/em> (1952), K metakritici spoznajne teorije<\/em> (1956) i Esteti\u010dka teorija<\/em> (1970).<\/p>\n\n\n\n
\u010cak i nakon pola stolje\u0107a iznena\u0111uje trajna nepobitnost Adornove analize, \u010diji se dijelovi \u010ditaju kao komentar aktualnih zbivanja.<\/em>
Volker Wei\u00df<\/p>\n\n\n\n
Tihomir Cipek<\/p>\n\n\n\n