Bje\u017ee\u0107i od nacista, antifa\u0161isti\u010dki aktivisti Lisa Fittko i njezin suprug Hans pobjegli su iz Njema\u010dke u prividnu sigurnost Francuske malo prije izbijanja Drugoga svjetskog rata. Francuzi su ih, unato\u010d \u010dinjenici da im je Njema\u010dka oduzela dr\u017eavljanstvo, tretirali kao neprijateljske strance te su ih 1940. godine na nekoliko mjeseci zato\u010dili i izolirali u odvojene koncentracijske logore. Fittko je iskusila glad, bolest i kaos logora Gurs, no ni u jednom trenutku nije gubila nadu. Kako su Nijemci napredovali, uspjela je pobje\u0107i iz logora i prona\u0107i supruga na neokupiranom jugu Francuske. Ondje je par Fittko, \u010dekaju\u0107i putovnice i tranzitne vize, pomogao prevesti druge emigrante preko Pireneja u \u0160panjolsku, me\u0111u ostalima i velikog filozofa Waltera Benjamina.<\/p>\n\n\n\n
Moj put preko Pireneja<\/em> potresni su memoari iz doba sumraka \u010dovje\u010danstva koji svjedo\u010de ratnom kukavi\u0161tvu i ksenofobiji, ali i hrabrosti ljudi koji su im prkosili.<\/p>\n\n\n\n * * *<\/p>\n\n\n\n U tom je vinogradu Walter Benjamin posustao prvi i jedini put. To\u010dnije, poku\u0161ao je svladati strminu, u \u010demu nije uspio te je zatim mirno izjavio da to nadilazi njegove snage. Jos\u00e9 i ja uhvatili smo ga svatko sa svoje strane, stavio nam je ruke preko ramena i vukli smo ga zajedno s torbom uz vinograd. Te\u0161ko je disao, no nije se tu\u017eio \u2013 nije \u010dak ni uzdahnuo \u2013 ali neprestano je pogledavao torbu.<\/em><\/p>\n\n\n\n Na na\u0161em posljednjem \u2018izletu\u2019 krenule smo u sela u kojima su se smjestile druge \u017eene iz skupine i obavijestile ih o na\u0161im planovima. Putem smo vidjele Hannu Arendt kako \u0161e\u0107e livadom blizu sela u kojem se sakrila. Ona je tako\u0111er namjeravala uskoro krenuti dalje. \u2018Ho\u0107ete li s nama u Lourdes?\u2019 pitale smo. * * *<\/p>\n\n\n\n Lisa Fittko (1909\u20132005) ro\u0111ena je u \u017eidovskoj obitelji u U\u017egorodu u dana\u0161njoj Ukrajini, tada\u0161njoj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Nakon dolaska nacista na vlast postala je aktivni prista\u0161a antifa\u0161isti\u010dke politike. Sudjelovala je u pokretu otpora u Berlinu, Pragu (gdje je upoznala svog supruga i suborca, Hansa Fittka), Amsterdamu, Parizu, Marseilleu i napokon, na Pirenejima. Od mnogih kojima je pomogla u bijegu od nacista isti\u010de se ime Waltera Benjamina, njema\u010dkog filozofa i knji\u017eevnika.
\u2018Sama se osje\u0107am sigurnije\u2019, odgovorila je. \u2018U krdu je manja mogu\u0107nost pre\u017eivljavanja.\u2019<\/em><\/p>\n\n\n\n
Sa suprugom je 1941. pobjegla na Kubu, u Havanu, gdje je radila u Centru za podu\u010davanje \u017eidovskih izbjeglica, a nakon toga u Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave. \u010cetrdeset godina poslije postala je me\u0111unarodno poznata zbog memoara Solidarity and Treason: Resistance and Exile, 1933-1940<\/em> i Moj put preko Pireneja<\/em> prevedenih na veliki broj jezika, u kojima opisuje svoje pothvate.<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n