S dubokom tugom primili smo vijest da nas je u 81. godini \u017eivota napustila Brigita Kne\u017eevi\u0107, jedna od istaknutih \u010dlanica Udru\u017eenja biv\u0161ih logora\u0161a iz Beograda.<\/p>\n\n\n\n
Brigita je ro\u0111ena 25. travnja 1940. godine u selu Mirkovci kod Kozarske (Bosanske) Dubice u obitelji Bundalo. Za vrijeme neprijateljske ofenzive na Kozaru u ljeto 1942. godine s obitelji je dospjela u logor Staru Gradi\u0161ku gdje je zajedno s brojnom djecom nasilno odvojena od njihovih roditelja. Zahvaljuju\u0107i Diani Budisavljevi\u0107 i njezinim suradnicima spa\u0161ena je iz logora i odvedena u zagreba\u010dki Zavod za gluhonijeme. Ondje ju je posvojila obitelj Fistri\u0107 koja joj je dala ime Brigita.<\/p>\n\n\n\n
Istinu o svom pravom podrijetlu Brigita Fistri\u0107 je saznala puno godina nakon zavr\u0161etka rata. U to vrijeme \u017eivjela je u Beogradu gdje je aktivno sudjelovala u sekciji pre\u017eivjelih zato\u010denika. Ondje je uz pomo\u0107 ljudi okupljenih oko Dragoja Luki\u0107a, Marina Zurla i zagreba\u010dkog lista \u201eArena\u201c postupno saznala sudbinu \u010dlanova svoje obitelji i svoje pravo ime Mika Bundalo. Doznala je da su joj otac i tri strica ubijeni u logoru Sajmi\u0161te i da je majka Milica umrla 1964. godine, cijeli \u017eivot \u017eive\u0107i u uvjerenju da joj k\u0107i nije pre\u017eivjela.<\/p>\n\n\n\n
Nakon \u0161to je njena sudbina opisana u dokumentarnom filmu Marina Zurla i Dominika Zena “Stotinu pedeset i osma”, Brigita je postala jednim od simbola stradanja djece u usta\u0161kim logorima. Osim toga, njezin susret s obitelji zabilje\u017een je i u Zurlovom romanu “Iza zida”.<\/p>\n\n\n\n
Brigita je sve do nedavne pandemije virusa COVID-19 redovito posje\u0107ivala Spomen podru\u010dje Jasenovac s kojim je uspostavila izuzetne odnose. Kao rezultat te suradnje ostvareno je i snimanje Brigitinog iskaza, \u010diji su ulomci dio stalnog postava Memorijalnog muzeja u Jasenovcu.<\/p>\n\n\n\n
\u010clanovima njezine obitelji izra\u017eavamo najdublju su\u0107ut.<\/p>\n\n\n\n
Govor Brigite Kne\u017eevi\u0107, predstavnice pre\u017eivjelih zato\u010denika logora Jasenovac, prilikom komemoracije na Spomen podru\u010dju Jasenovac, 22. travnja 2012. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n Pripala mi je velika \u010dast da se s nekoliko rije\u010di obratim ovom uva\u017eenom skupu, na ovom svetom mjestu u Jasenovcu.<\/p>\n\n\n\n Pozdravljam Vas u ime logora\u0161a Jasenovca iz Srbije. Svake godine je sve manje pre\u017eivjelih logora\u0161a i \u017eivih svjedoka stradanja u Jasenovcu, ostali smo mi koji smo tada bili djeca.<\/p>\n\n\n\n I ba\u0161 zato ovo mjesto nas treba uvijek podsje\u0107ati na \u017ertve koje su ovdje polo\u017eile svoje \u017eivote i da se zlo nikada ne ponovi, da gradimo \u017eivot i budu\u0107nost u ljubavi i toleranciji. Takav zavjet moramo ostaviti za na\u0161e nara\u0161taje.<\/p>\n\n\n\n Diana Budisavljevi\u0107 je iz \u010deljusti smrti spasila preko 12.000 djece, a u svojoj drugoj godini \u017eivota jedno od te djece bila sam i ja. Mnoge obitelji u Hrvatskoj su spa\u0161avale tu djecu i zahvaljuju\u0107i ljudima dobre volje, ja danas imam obitelj, unuke i pristojnu starost.<\/p>\n\n\n\n Ovo mjesto mora ostati kao opomena, kao sveti\u0161te za sve pale i nedu\u017ene \u017ertve.<\/p>\n\n\n\n Neka im je vje\u010dna slava!<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n