Razdoblje nakon zavr\u0161etka Drugoga svjetskog rata u Zadru i njegovom bli\u017eem okru\u017eju bilo je uglavnom obilje\u017eeno postupcima obra\u010duna vojnih pobjednika nad pora\u017eenima, ali jednako tako i nad politi\u010dkim neistomi\u0161ljenicima. U tome kontekstu valja nazna\u010diti kako su u to vrijeme brojna zlo\u010dinstva, nasilje, represija, otimanje privatne imovine, \u0161to je ih provodila narodna vlast, za posljedicu imali me\u0111u stanovni\u0161tvom uspostavljeno ozra\u010dje sumnje i straha. S pozicije vojnih pobjednika uzimalo se pravo, uz mije\u0161anje revolucionarne i pu\u010dke osvetni\u010dke strasti, ka\u017enjavati sve neprihvatljive pojedince i skupine osoba za koje se po navedenom obrascu utvrdilo da su mogli biti smetnjom ostvarenju komunisti\u010dkih revolucionarnih ciljeva. Upravo zahvaljuju\u0107i takvom pristupu gubili su se oni opravdani razlozi u kojima je bilo nu\u017eno provesti objektivne istrage, formirati optu\u017enice i kroz sudske procese odgovorne primjereno sankcionirati. Kao protivnost tome nametnula se puna dominacija ideolo\u0161ko-indoktrinacijskoga postupanja uz jedan od ciljeva, izgradnja novoga \u010dovjeka s odgovaraju\u0107im svjetonazorskim obilje\u017ejima.<\/p>\n\n\n\n
U to vrijeme zasebna upravno-politi\u010dka pozicija Zadra, koja je proizlazila iz postoje\u0107eg jugoslavensko-talijanskog grani\u010dnog spora sve do potpisivanja Mirovnog sporazuma u Parizu 1947., dodatno je komplicirala ukupnost dru\u0161tvene slike s nagla\u0161enim pitanjima optanata. Realizaciji opcije za talijansko dr\u017eavljanstvo, izme\u0111u ostaloga prethodilo je od strane narodnih vlasti utvr\u0111ivanje i procjenjivanje materijalnog stanja, odnosno vrijednosti privatne imovine koju su posjedovali tra\u017eitelji, s kona\u010dnim ciljem njenoga nepovratnog oduzimanja.<\/p>\n\n\n\n
Nove dru\u0161tvene te\u0161ko\u0107e uslijedile su nakon objave Rezolucije Informbiroa iz 1948., kada je nastupila djelomi\u010dna promjena smjera dotada\u0161njih etabliranih politi\u010dkih odre\u0111enja. Razlaz sa Staljinom koji je tim \u010dinom nastupio, nije zna\u010dio potpuno odricanje od takvoga oblika vladanja, ve\u0107 naprotiv zasnivao se isklju\u010divo na kozmeti\u010dkoj promjeni koja je na mjesto politi\u010dkog obo\u017eavanja sada ostavila samo Josipa Broza Tita. Tome u prilog svakako idu brojni primjeri na zadarskom podru\u010dju koji svjedo\u010de o nastalim \u010distkama u lokalnim partijskim organizacijama, ali i \u0161ire na dru\u0161tvenoj razini, sve kako bi se u punoj mjeri ostvario nastavak zacrtanog komunisti\u010dkog politi\u010dkog smjera.<\/p>\n\n\n\n
Ono \u0161to je potom uslijedilo bilo je u\u010dvr\u0161\u0107enje zadane ideolo\u0161ke matrice, uz navedenu korekciju koja je zapravo bila samo neuspjeli poku\u0161aj uljep\u0161avanja vanj\u0161tine totalitarnoga re\u017eima. Bez obzira na to, i nadalje je prevladavao sada ve\u0107 duboko ukorijenjeni strah koji je rezultirao prepoznatljivim obilje\u017ejima \u0161utnje me\u0111u stanovni\u0161tvom, i to napose onim dijelom koje nije bilo sastavnicom vladaju\u0107e nomenklature. I upravo su to bili oni klju\u010dni elementi koji su bitno odre\u0111ivali karakter narodnih vlasti u neposrednom poslijeratnom razdoblju.<\/p>\n\n\n\n