{"id":25067,"date":"2021-02-17T19:08:44","date_gmt":"2021-02-17T19:08:44","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=25067"},"modified":"2021-03-10T23:27:28","modified_gmt":"2021-03-10T23:27:28","slug":"iz-hrvatske-intelektualne-povijesti-prijepori-zbog-fotografije-logora-dretelj-na-koricama-knjige","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=25067","title":{"rendered":"Iz hrvatske intelektualne povijesti: prijepori zbog fotografije logora Dretelj na koricama knjige"},"content":{"rendered":"\n

\u201cZarez je pokrenut 1999. godine nakon \u0161to je grupa urednika i suradnika napustila Mati\u010din Vijenac, zbog politi\u010dkih pritisaka, te razli\u010ditih oblika indirektne i direktne cenzure. Sukob u Matici kulminirao je odlukom uprave da ne dopusti da se na koricama knjige ratnoga dnevnika Branka Matana Domovina je te\u0161ko pitanje<\/em> objavi fotografija muslimanskih logora\u0161a u hrvatskom logoru Dretelj u Hercegovini.\u201d<\/p>\n\n\n\n

Izvor: https:\/\/www.fabrikaknjiga.co.rs\/rec\/61\/57.pdf<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

“Zarez was started in 1999, after a group of editors and writers left Matica’s Vijenac, due to political pressure and different forms of indirect and direct censorship. The conflict in Matica culminated when the managing council decided to ban the appearance of the photograph of Moslem prisoners in the Croatian war camp Dretelj on the covers of Branko Matan’s war diary The Past is a Difficult Question.”<\/p>\n\n\n\n

Izvor: https:\/\/www.eurozine.com\/culture-in-croatia-during-the-transition-period\/<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n
\"\"
Branko Matan, Domovina je te\u0161ko pitanje<\/em>, Zagreb: Press Data, 1998.
<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\n\n\n\n

Fragmenti<\/strong>:<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

I Zarez<\/em> je nastao kao disidentski list, uslijed sukoba u Matici Hrvatskoj izme\u0111u nacionalisti\u010dke uprave i liberalne redakcije Mati\u010dinog \u010dasopisa Vijenac<\/em>. Kako nam prenosi Andrea Zlatar Violi\u0107, tada\u0161nja glavna urednica Vijenca<\/em> i prva glavna urednica Zareza<\/em> (1999.-2002.), “nakon odlaska Vlade Gotovca s mjesta predsjednika Matice barem dvije godine rasla je napetost u odnosu izme\u0111u nove uprave i Vijenca<\/em>, jer ve\u0107i dio uprave nije bio zadovoljan ‘ure\u0111iva\u010dkom politikom’. Iz dana\u0161nje perspektive jasno je da je to bilo politi\u010dko neslaganje u klasi\u010dnoj opoziciji lijevo\/desno, iako se cijelo vrijeme fingiralo da se radi o poku\u0161aju stvaranja novina za kulturu bez politike, koje su trebale biti nacionalno orijentirane na \u010dlanstvo i simpatizere MH.” Sukob je eskalirao kad je uprava stopirala izlazak knjige Domovina je te\u0161ko pitanje<\/em> Branka Matana u biblioteci Vijenac<\/em> jer je na naslovnici knjige bila fotografija Dretelja, hrvatskog logora za Muslimane. Nakon tog slu\u010daja ve\u0107i dio redakcije je kolektivno napustio Maticu i odlu\u010dio osnovati novi dvotjednik za kulturna i dru\u0161tvena zbivanja Zarez<\/em> koji \u0107e biti hibrid izme\u0111u novina i \u010dasopisa. Zlatar obrazla\u017ee da je “dvotjedni ritam odgovarao namjerama \u2013 imati i aktualnost i kvalitetu duljih tekstova. I novinarskih i knji\u017eevnih i kriti\u010dkih.”<\/p>\n\n\n\n

Po\u010detna situacija za Zarez<\/em> bila je prili\u010dno poticajna. Zlatar Violi\u0107 je sa sobom povela dobar dio uredni\u010dkog i autorskog kadra iz Vijenca<\/em> pa je redakcija bila uhodana i motivirana. \u010casopis je u startu imao pa\u017enju i podr\u0161ku liberalnog dijela javnosti koji je pratio Vijenac<\/em> i doga\u0111anja u MH. Izdava\u010d \u010dasopisa je postala novoosnovana Druga strana d.o.o. \u010diji su udjeli\u010dari bili \u010dlanovi redakcije, dakle redakcija nije imala upravu iznad sebe pa je imala potpunu slobodu u radu. I, naravno, \u010dasopis je podr\u017eao Institut Otvoreno dru\u0161tvo koji je dao potporu za po\u010detak izlaska i dvije sobice za rad redakcije. Stoga je redakcija Vijenca<\/em> napustila Maticu 1998., a prvi broj Zareza<\/em> iza\u0161ao je ve\u0107 1999. godine. <\/p>\n\n\n\n

Izvor: https:\/\/www.kulturpunkt.hr\/content\/sloboda-je-imala-cijenu<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Danas je to te\u0161ko zamisliti, ali u tom pradobu Vlado Gotovac kandidirao se za predsjednika Republike, ljudi su demonstrirali za Radio 101, Cvjetni trg jo\u0161 nije bio uni\u0161ten ni prvom rekonstrukcijom (a kamoli drugom), HTV-om su vladali Ivica Mudrini\u0107 i Hloverka Novak Srzi\u0107, Tu\u0111manova smrtonosna bolest bila je javna tajna. Javna tajna bila je i da je u Matici hrvatskoj postojala liberalna struja, koja je izdavala Vijenac, a da je ostatak te \u010dasne ustanove bio vi\u0161e za HDZ. Moralo je puknuti. Prvo je Tu\u0111man u Maksimiru potap\u0161ao jednog mladog \u010dovjeka po obrazu, na \u0161to je Matan napisao komentar u kojem tuma\u010di da je to gesta diktatora, a da je njena simbolika u tome \u0161to te ista ruka mo\u017ee i pogladiti i zadaviti; zbog toga i nema slika demokratskih vo\u0111a koji tap\u0161u ljude po obrazu, a ima slika Tita, Hitlera i Staljina. Onda je iza\u0161ao i Matanov dnevnik s fotografijom hrvatskog logora u Dretelju i svi smo se na\u0161li na ulici.<\/p>\n\n\n\n

Izvor: http:\/\/www.zarez.hr\/clanci\/zarez-me-stvorio<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

No, koju bi to \u201cpaletu interesa\u201d danas pokrivali Slovo-Zarez-Vijenac? Naime, u devedesetima je situacija u tom pogledu bila mnogo jasnija. Znamo da je Hrvatsko slovo pokrenuto prije deset godina na inicijativu Franje Tu\u0111mana kao svojevrsna novinska tribina za ono \u0161to se oksimoronski naziva \u201cdr\u017eavotvornom misli\u201d, a koja je bila izra\u017eena u nizu antisrpski i antisemitski intoniranih tekstova. S druge strane, Vijenac je u proteklom desetlje\u0107u, kada je okupljao imena poput Vlade Gotovca, Slobodana Prosperova Novaka, Andreje Zlatar, Branka Matana, Marija Bo\u0161njaka i drugih, bio pravi izdanak antitu\u0111manovskog, opozicijskog tipa kulture koja je u borbi protiv hadezeiziranih kulturnih institucija ujedinila mek\u0161e nacionaliste, liberale i lijevim idejama sklonije autore. A onda je potkraj 1998. njihovu kohabitaciju slomilo \u201cte\u0161ko pitanje\u201d Matanove \u201cDomovine\u201d, na \u010dijoj je pole\u0111ini trebala biti slika zato\u010denika hrvatskog logora Dretelj: Matica hrvatska donijela je odluku o prekidu profesionalne suradnje s Matanom i Bo\u0161njakom u ure\u0111ivanju \u201cVijenca\u201d zbog \u201cniza nekorektnosti koje su u\u00e8inili spram Matice hrvatske\u201d. Boris Buden tom je prilikom sukob, koji je rezultirao akcijom za-rez iz Vijenca \u201codmetnutih\u201d autora, te je tako nastao Zarez, ocijenio kao \u201csukob oko primata u pravu na reprezentaciju tzv. hrvatske kulture kao nositelja nacionalnog identiteta\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Izvor: https:\/\/www.old.hnd.hr\/hr\/novine\/show\/48763\/index.html<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Uostalom, jo\u0161 otkako je po\u010detkom devedesetih obnovljen njezin rad, unutar Matice traje sukob predstavnika gra\u0111ansko-liberalne i nacionalno-konzervativne struje. Prvih godina liberali su bili u vode\u0107em polo\u017eaju prvenstveno zahvaljuju\u0107i tada\u0161njem predsjedniku Gotovcu, me\u0111utim nakon njegove abdikacije HDZ i Franjo Tu\u0111man poduprli su izbor Josipa Bratuli\u0107a i od tada Matica slovi kao jedna od najdesni\u010darskijih kulturnih institucija u Hrvatskoj. Tu\u0111manov re\u017eim strahovito su nervirali Gotovac, Boris Maruna, Slobodan Prosperov Novak i drugi protivnici HDZ-a zbog kojih je Matica do\u017eivljavana kao svojevrsni pokret otpora. Naposljetku je on slomljen i Bratuli\u0107evom inauguracijom desni\u010dari su napokon do\u0161li na svoje. Matica se s vremenom svela na osnivanje seoskih i malogradskih ogranaka te publiciranje djela anonimnih autora, a zauzvrat su iz prora\u010duna po\u010dele stizati milijunske dotacije. Politi\u010dki ekscesi postali su rijetkost i za tzv. \u201cnajeuropskiju instituciju hrvatskog naroda\u201d u javnosti nije vladao pretjerani interes sve dok u jesen 1998. Matanu nije odbijeno tiskanje knjige \u201cDomovina je te\u0161ko pitanje\u201d. Tada je uslijedio skandal koji je nekoliko tjedana bio u sredi\u0161tu doma\u0107ih, ali i stranih medija poput britanskog BBC-ja. Matanova knjiga trebala se objaviti u Biblioteci Vijenac i posve\u0107ena je ratnim doga\u0111ajima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. No kada je Bogi\u0161i\u0107 vidio da se na pole\u0111ini nalazi slika dreteljskih zato\u010denika, ultimativno je zatra\u017eio njezino skidanje. Matan je to odbio i poslije \u017eestoke polemike s Bogi\u0161i\u0107em knjigu je morao tiskati u izdava\u010dkoj ku\u0107i Hrvatskog novinarskog dru\u0161tva. Danas Matan nevoljko pri\u010da o aferi iz 1998. i jedino na \u0161to podsje\u0107a je podatak da je i prije toga imao sukob s potpredsjednikom Matice koji je bio zadu\u017een za odr\u017eavanje veze s redakcijom Vijenca. Radio je to na takav na\u010din da je na jednom kolegiju svih petnaest \u010dlanova uredni\u0161tva potpisalo zahtjev tra\u017ee\u0107i Bogi\u0161i\u0107em odstup, predla\u017eu\u0107i da ga zamijeni Bratuli\u0107. Plan je propao, a u sukobu koji je kulminirao oko knjige \u201cDomovina je te\u0161ko pitanje\u201d kra\u0107i kraj izvukli su vode\u0107i ljudi Vijenca i uskoro su odstupili Matan i Branko Bo\u0161njak, a naposljetku i glavna urednica Andrea Zlatar. Nakon toga je osnovan dvotjednik Zarez a pokrenuo ga je dio urednika i novinara nakon napu\u0161tanja Vijenca i Matice.<\/p>\n\n\n\n

Izvor: http:\/\/arhiva.nacional.hr\/clanak\/11040\/u-matici-rat-loseg-predsjednika-i-goreg-zamjenika<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Ako su krivci, kao \u0161to ka\u017eete, poznati \u2013 djeluje li rasprava koja je krenula nakon objavljivanja knjige Branka Matana kao, kako ka\u017ee Lovrenovi\u0107, \u201cmoralni anestetik\u201d? I je li to pitanje doista pokrenuto tek sada?<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

Ja se tu doista moram slo\u017eiti s Lovrenovi\u0107em, to je sve doista moralni anestetik, \u0161uplja rije\u010d. Jer ta polemika u kojoj na jednoj strani Branko Matan, a na drugoj nekolicina ljudi iz Ferala<\/em> i Ivan Lovrenovi\u0107, po mom je dubokom uvjerenju, bespredmetna. Naime, uop\u0107e ne mogu shvatiti o \u010demu se tu polemizira; da li se tu polemizira o koncentracijskim logorima koje je otvarala vlast Republike Hrvatske na teritoriju Bosne i Hercegovine, da li se tu polemizira o kolektivnoj odgovornosti za pojedina\u010dni zlo\u010din, da li se tu polemizira o tome tko je kad govorio, a tko \u0161utio \u2013 ja to uop\u0107e ne znam. \u010cini mi se da bi bilo jako pametno kad bismo se jednostavno poku\u0161ali vratiti nekim temeljnim pitanjima, kad bismo najprije poku\u0161ali razmotriti u kojoj godini \u017eivimo, a o kojem vremenu razgovaramo. Danas mo\u017eemo slobodno govoriti o Dretelju jer nas ova vlast vi\u0161e ne\u0107e raspaliti pendrekom preko le\u0111a ako ga spomenemo, a ta je vlast dovoljno pametna da zna kako \u017eivi u 1999. godini, dok smo mi izgleda toliko budalasti da mislimo kako 1999. mo\u017eemo namiriti svoju \u0161utnju iz 1993. godine. Zanimljivo bi bilo vidjeti tko je o Dretelju govorio, a tko je tek danas jako raspolo\u017een za razgovor. Naime, definitivno je rije\u010d o razli\u010ditim likovima.<\/p>\n\n\n\n

Izvor: https:\/\/www.jergovic.com\/ajfelov-most\/oduvijek-sam-planirao-biti-pisac\/<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Kada Branko Matan emfati\u010dno govori u prvome licu “ja sam kriv”, ja to ne prihva\u0107am kao adekvatan diskurs. Tu se savr\u0161eno sla\u017eem s profesoricom Rihtman-Augu\u0161tin. Taj diskurs ne svjedo\u010di neku supstancijalnu istinu ve\u0107 predstavlja samo moralnostilsku figuru. Kada ispod takva diskursa stoji potpis Stanka Lasi\u0107a ili Branka Matana ili Nevena \u0160imca, ili bilo koga od nas, on jednostavno nije to\u010dan. Ali nije ni to toliko va\u017eno. Bunim se protiv toga diskursa zato \u0161to on na moralno i politi\u010dki neproduktivan na\u010din poku\u0161ava artikulirati ne\u0161to \u0161to bi se moglo nazvati kolektivnim cas de conscience<\/em>, i \u0161to onda treba kao \u010darobnim \u0161tapi\u0107em rije\u0161iti cijelu stvar.<\/p>\n\n\n\n

Hrvatski problem jest sama stvarnost. Ako je rije\u010d o krivnji Hrvatske u Bosni, Dretelj i sve ono \u0161to on simbolizira jest paklena stvar, i ni na kraj pameti nije mi to relativizirati, ali \u017eelim naglasiti ne\u0161to drugo: Bosna je upropa\u0161tena zemlja, Bosna je zemlja bez budu\u0107nosti, ona je strukturno razorena zemlja. Hrvatska je krivnja u tomu golema ona se ne zavr\u0161ava Dreteljem, ona se ne zavr\u0161ava nekakvim potpisom u Washingtonu ili Daytonu ili u Parizu, ta krivnja traje i danas, u nekim je elementima i te\u017ea nego onda\u0161nja. To govorim ne samo zbog Bosne nego i zbog Hrvatske jer je takav na\u010din politi\u010dkoga djelovanja u Bosni za Hrvatsku izravno samodestruktivan. Zbog toga plediram da promijenimo perspektivu, i da nam Matanova knjiga poslu\u017ei kao povod za druk\u010dije postavljanje teme. Dretelj je simbol, ali taj simbol svoju zlu vitalnost pokazuje i danas. Na primjer i tako da jedan od glavnih arhitekata, ili barem ovla\u0161tenih potpisnika dreteljskoga izuma, \u010darolijom i “zaslugom” hrvatske politike, sjedi danas kao vrlo umiven gospodin u fotelji ministra dr\u017eave koja se zove Bosna i Hercegovina. To je jedan isto toliko \u0111avolski aspekt kakav je i sam Dretelj. Ovu ljupku sli\u010dicu valja, naravno, shvatiti tek kao parabolu.<\/p>\n\n\n\n

Izvor: http:\/\/www.zarez.hr\/clanci\/carobni-stapic<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Zna\u010di li vam i\u0161ta fraza iz naslova ovog teksta? Ako ste \u010ditali Feral Tribune za Tu\u0111manova vakta, morala bi. 1998. godine knjiga Branka Matana s naslovom “Domovina je te\u0161ko pitanje” potresla je cijelu Hrvatsku na na\u010din na koji knjige mogu utjecati na javnost isklju\u010divo u totalitarnim ili polutotalitarnim dru\u0161tvima. Da stvar bude bizarnija, problem nije toliko bio u sadr\u017eaju knjige, koliko u opremi – ta\u010dnije u fotografiji na zadnjoj korici. Radilo se o fotografiji izlaska logora\u0161a iz Dretelja, snimljenoj krajem augusta 1993. godine. Knjigu je trebala objaviti Matica hrvatska, ali je upravo zbog navedene fotografije na koricama odustala. Nastala je velika afera, hrvatski su mediji (a i neki bosanskohercegova\u010dki) mjesecima pisali o temi “zabranjene knjige”, koju je naposljetku objavio izdava\u010d Press Data. Naslovna fraza po\u010dela je \u017eivjeti vlastitim \u017eivotom, do\u017eivljavaju\u0107i i razli\u010dite varijacije tipa Domovina je te\u0161ko skitanje.<\/p>\n\n\n\n

Izvor: https:\/\/www.6yka.com\/novosti\/domovina-je-tesko-pitanje<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Zbog neobjavljivanja knjige Domovina je te\u0161ko pitanje<\/em> (1999) B. Matana, \u0161to je izazvalo raskol u uredni\u0161tvu Vijenaca, <\/em>u kojem je B. Matan bio urednik, i sukob s upravom nakladnika, Maticom hrvatskom, razvila se opse\u017ena polemika oko utjecaja vlasti na uredni\u010dku politiku Vijenca<\/em>, u koju su se uklju\u010dile mnogobrojne novine i intelektualci (I. Sabali\u0107, Uzbuna u listu \u00abVijenac\u00bb<\/em>, Globus<\/em>, 1998, 408; L. \u017digo, Vijenac po\u0161tuje stru\u010dnost i autorstvo<\/em>, Hrvatski obzor<\/em>, 1998, 182; D. Derk, Kontekst pojeo tekst<\/em>, Ve\u010dernji list<\/em>, 3. X. 1998; S. Ba\u0161i\u0107, Odbijali smo i Krle\u017eu!<\/em>, Slobodna Dalmacija<\/em>, 4. X. 1998; D. Derk, Javnost je vrisnula!<\/em>, Ve\u010dernji list<\/em>, 8. X. 1998; J. Pavi\u010di\u0107, Vijenac je lako pitanje<\/em>, Nedjeljna Dalmacija<\/em>, 9. X. 1998; E. Popovi\u0107, \u00abVijenac\u00bb je te\u0161ko pitanje<\/em>, Hrvatski obzor, 10. X. 1998; M. Jergovi\u0107, Logor u bunkeru<\/em>, Feral Tribune, 12. X. 1998; I. Banac, Materinski jezik slobode<\/em>, Isto<\/em>; J. Mandi\u0107, Batina i brnjica u Matici hrvatskoj<\/em>, Novi list<\/em>, 13. X. 1998; R. Bajru\u0161i, Nije istina da sam poku\u0161ao uni\u0161titi Vijenac<\/em>, Nacional<\/em>, 14. X. 1998; J. Lovri\u0107, Dretelj u Matici<\/em>, Novi list<\/em>, 18. X. 1998; Z. Gall, Trut na Matici<\/em>, Feral Tribune<\/em>, 19. X. 1998; R. Bajru\u0161i, Hrvatska pod sitnozorom pjesnika svoje emigracije<\/em>, Nacional<\/em>, 21. X. 1998; R. Dragojevi\u0107, Hrvatstvo doista umara<\/em>, Novi list<\/em>, 7. XI. 1998; A. Ani\u0107, Nakon odlaska Tu\u0111man \u0107e biti okrivljen za sve hrvatske grijehe<\/em>, Jutarnji list<\/em>, 14. XI. 1998; B. Matan, Nisam bio pla\u0107enik vlasti<\/em>, Jutarnji list<\/em>, 16. XI. 1998; Z. Kravar, Od pojedinca natrag \u00abnarodu\u00bb<\/em>, Vijenac<\/em>, 1998, 126 i dr.). Sukob je zavr\u0161io odlaskom skupine mla\u0111ih pisaca iz Matice hrvatske i osnivanjem lista Zarez<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Izvor: https:\/\/www.kriticnamasa.com\/item.php?id=35<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

U povodu izlaska knjige Domovina je te\u0161ko pitanje<\/em> odr\u017eana je 21. 12. 1998. tribina “Rat i pitanje na\u0161e krivnje”. Tjedan dana kasnije, 28. 12. 1998,\u00a0objavljeni su u tjedniku Feral Tribune<\/em> tekstovi Ivana Lovrenovi\u0107a, Heni Erceg i Roberta Peri\u0161i\u0107a o Branku Matanu, knjizi i tribini. Autor im je odgovorio 11. 1. 1999. tekstom koji donosimo u nastavku.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Branko Matan: Ni\u0161ta bez moralne autoinventure<\/strong><\/em>, Feral Tribune<\/em>, 11. 1. 1999.<\/p>\n\n\n\n

Zamolio bih vas da mi dopustite iznijeti nekoliko opaski uz tekstove Ivana Lovrenovi\u0107a, Heni Erceg i Roberta Peri\u0161i\u0107a objavljene u pretpro\u0161lom broju Ferala<\/em>. S obzirom da sam na prigovore svojem pisanju o Miri Furlan ve\u0107 odgovorio (u Jutarnjemu listu<\/em> od 4. sije\u010dnja), ovdje \u0107u se uglavnom dr\u017eati pitanja krivnje.<\/p>\n\n\n\n

Kolega Lovrenovi\u0107 ka\u017ee da moja knjiga “uspostavlja diskurs u odnosu spram zlo\u010dina u Bosni u obliku emfati\u010dnoga i pokajni\u010dkoga: ‘Ja sam kriv!'” Gospo\u0111a Erceg slikovito govori o “pozerskoj igri (…) Matanove teatralne i pateti\u010dne krivnje zbog logora u Bosni”. Lovrenovi\u0107 zatim navodi dva razloga zbog kojih “ne mo\u017ee prihvatiti” takav moj “diskurs”. Prvi se odnosi na “fakti\u010dku neto\u010dnost” tvrdnje o mojoj “krivnji”, s obzirom da, kako upozorava, “Matan naprosto nema ni\u0161ta s osnivanjem Dretelja”. Ta “fakti\u010dka neto\u010dnost”, prema Lovrenovi\u0107u, “zamu\u0107uje o\u0161trinu pogleda” prema “stvarnim krivcima”, “razvodnjuje osje\u0107aj gnu\u0161anja spram njih”, funkcionira kao “moralni anestetik”. Drugi razlog je pogre\u0161no odabran trenutak. Naime, pri\u010de o hrvatskim krivnjama u ovom su trenutku sekundarne u usporedbi sa stanjem u Bosni i otvorenim pitanjem njezina opstanka.<\/p>\n\n\n\n

Za po\u010detak bih kazao ovo: rije\u010di “ja sam kriv” nisam nikada izgovorio ili napisao u vezi Dretelja i bosanskih logora. Volio bih \u010duti odakle je taj citat. Jo\u0161 manje sam, koliko znam, u svojoj knjizi “uspostavljao diskurs” kakav opisuje Lovrenovi\u0107. Na temelju \u010dega se to govori? Je li Lovrenovi\u0107 uop\u0107e \u010ditao knjigu? Gdje je na\u0161ao to “uspostavljanje diskursa”?<\/p>\n\n\n\n

U knjizi se o logorima govori u zapisima od 31. kolovoza i 1, 3, 4. i 6. rujna 1993. U njima eksplicitno ka\u017eem da nisam kriv za logore, a krivnja je nedvosmisleno adresirana (na hrvatsku vlast i Predsjednika). Na nedavnom javnom razgovoru na temu “Rat i pitanje na\u0161e krivnje” do\u0161ao sam najbli\u017ee formulaciji “ja sam kriv”. Potkraj svojega istupa govorio sam o tome kako bih se uskoro u Sarajevu trebao susresti s jednim dreteljskim logora\u0161em, poku\u0161ao prenijeti nelagodu koju osje\u0107am u vezi s tim susretom. Rekao sam: “Ni\u0161ta nisam u\u010dinio \u0161to je pridonijelo stvaranju logora Dretelj, ali znam da mi ne\u0107e biti jednostavno tog \u010dovjeka pogledati u o\u010di. Znam da nisam nedu\u017ean.” Mislim da je iz konteksta o\u010dito kako se ovdje ka\u017ee: znam da nisam posve<\/em> nedu\u017ean.<\/p>\n\n\n\n

Rije\u010di koje sam izgovorio bile su upu\u0107ene sudionicima razgovora, bilo ih je desetak. Svatko tko je sjedio za stolom prethodno je, uz poziv, dobio i nekoliko tekstova. Jedan je donosio ulomke iz klasi\u010dne knjige na temu o kojoj se trebalo razgovarati, knjige Karla Jaspersa Pitanje krivnje<\/em>. Da me je kolega Lovrenovi\u0107 tada pitao na \u0161to mislim kada ka\u017eem da “nisam nedu\u017ean”, odgovorio bih mu pozivaju\u0107i se na Jaspersove distinkcije. Kazao bih: Nisam nedu\u017ean s obzirom na ono \u0161to Jaspers zove metafizi\u010dkom krivnjom i kolektivnom moralnom krivnjom. Vjerujem da su te dvije krivnje u mojem slu\u010daju, svakome tko poznaje Jaspersov tekst, nesporne kada je posrijedi Dretelj.<\/p>\n\n\n\n

Sudionicima razgovora slao sam taj tekst jer sam htio da se o ozbiljnom pitanju govori ozbiljno, a ne proizvoljno i uzrujano, jer sam pod svaku cijenu htio izbje\u0107i da se po\u010detak javne rasprave o krivnji spusti na razinu na koju ga spu\u0161taju Feralovi<\/em> prilozi.<\/p>\n\n\n\n

Lovrenovi\u0107eva dva razloga za odbijanje mojega navodnog “diskursa” krivnje \u010dine mi se dosta zanimljivima. Njihova je zanimljivost u tome \u0161to su oba politi\u010dka. Odgovaraju re\u010denicama koje smo i Lovrenovi\u0107 i ja \u010desto slu\u0161ali u pro\u0161lom re\u017eimu od razli\u010ditih ideolo\u0161kih komesara. To su bile re\u010denice: “Nije vrijeme, dru\u017ee!” i “Moglo bi koristiti na\u0161em neprijatelju!” Dakle, moralno motivirana rasprava \u017eeli se suspendirati politi\u010dkom argumentacijom. Treba li re\u0107i, polemi\u010dki: Pitanje moje savjesti nije, ne\u0107e i ne mo\u017ee biti pitanje va\u0161e politike, kolega Lovrenovi\u0107u. Treba li nastaviti i sa \u017ealjenjem re\u0107i: Ako moj moral \u0161teti va\u0161oj politici, tada ne mogu a da ne budem skepti\u010dan prema toj politici, koliko god je ina\u010de ili dosad po\u0161tivao.<\/p>\n\n\n\n

Zbunjuju\u0107e naivno i upravo prostodu\u0161no doimaju se Lovrenovi\u0107eve rije\u010di o “zamu\u0107ivanju o\u0161trine” i “moralnom anestetiku”, rije\u010di po kojima \u0107e ispit savjesti i moralna autoinventura “razvodniti osje\u0107aj gnu\u0161anja” prema zlo\u010dincima. Odakle, zaboga, to? Nema se \u0161to “razvodnjavati”, nema se \u0161to “zamu\u0107ivati”, barem iz moralne vizure, bez samoispitivanja. Nema bez toga nikakve “o\u0161trine”, samo tupa politi\u010dka toljaga. Druga\u010dije re\u010deno: kako bih mogao biti strog prema drugome, ako nisam prema sebi? Kako da o krivnji govori onaj tko je ne poznaje? Odakle mi, primjerice, pravo da osu\u0111ujem srbijanske intelektualce, kao \u0161to u knjizi \u010dinim, ako ne\u0107u osu\u0111ivati hrvatske?<\/p>\n\n\n\n

Lovrenovi\u0107 je za mene bio jedna od najsvjetlijih intelektualnih figura posljednjih godina. Kada je govorio o Bosni, \u010desto sam mu vjerovao gotovo slijepo. \u010cinilo mi se da je rat njegovom ljudskom profilu dao neku novu dimenziju, ponekad je u mojim o\u010dima podsje\u0107ao na sveca. U knjizi koju sam objavio on je jedan od njezinih junaka. \u010citaju\u0107i \u0161to je napisao u Feralu<\/em>, slu\u0161aju\u0107i ga prethodno na tribini, osje\u0107ao sam se potpuno zate\u010deno, utopljen u neko beznadno nerazumijevanje.<\/p>\n\n\n\n

Mogu, dakako, razumjeti da se Lovrenovi\u0107u moja knjiga ne svi\u0111a, mogu isto tako donekle razumjeti da nema sklonosti za rasprave o krivnji, da mo\u017eda nije imao svoj dan, da mu je puna glava bosanskih prestra\u0161nih nevolja. Me\u0111utim, ne mogu nikako razumjeti njegov odnos prema slici dreteljskih logora\u0161a na koricama knjige. Od cijelog njegovog teksta najvi\u0161e me pogodilo kratko, usputno odre\u0111enje sukoba oko te slike u Matici hrvatskoj kao “silne bure u \u010da\u0161i”. Pogodila me, zapravo zaprepastila, ta lagano, u prolazu ba\u010dena ironija. Prije gotovo dvije godine proveo sam vi\u0161e od mjesec dana u potrazi za snimkom kolovo\u0161kog pu\u0161tanja iz Dretelja. Gonio sam fotografe, kopao po arhivama, tragao od Budimpe\u0161te do Ju\u017ene Afrike. Na kraju sam bio prisiljen odustati i zadovoljiti se televizijskim kadrom iz emisije Slikom na sliku<\/em>. Objavljivanjem toga kadra (u Globusu<\/em> i zatim na knjizi) prvi put je, koliko barem znam, tiskom objavljena slika izlaska dreteljskih logora\u0161a, slika dreteljskog zlo\u010dina kao zlo\u010dina, kao ljudski prepoznatljivog zlo\u010dina. Za\u0161to \u010dovjek koji posljednjih osam godina pi\u0161e onakve tekstove kakve je pisao, koji o Bosni govori onako kako govori, koji je jedan od rijetkih tko je uporno spominjao Dretelj, za\u0161to on ironizira borbu za objavljivanje te slike? To je ne\u0161to \u0161to naprosto nadma\u0161uje moje sposobnosti razumijevanja.<\/p>\n\n\n\n

Gospo\u0111a Erceg optu\u017euje me za selektivan tretman \u017ertava, ka\u017ee da pre\u0161u\u0107ujem zlo\u010dine nad Srbima. U Vjesniku<\/em> je Marko Bari\u0161i\u0107 dijagnosticirao kako pre\u0161u\u0107ujem bo\u0161nja\u010dke zlo\u010dine nad Hrvatima, upitao me za\u0161to nisam pozvao na objavljivanje istine i o tim zlo\u010dinima. \u017dao mi je \u0161to su tako do\u017eivjeli moju knjigu i inicijativu da se otpo\u010dne s razgovorom o na\u0161oj<\/em> krivnji. O svim zlo\u010dinima treba govoriti, sve zlo\u010dince kazniti. Pozivam da se objavi istina o bo\u0161nja\u010dkim zlo\u010dinima, dobro bi bilo kada bi to napravila neka neovisna bo\u0161nja\u010dka institucija.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, sve \u0161to sam govorio bilo je povezano s mojom knjigom i njezinom sudbinom. Matica je zabranila objavljivanje dreteljske slike. Da je, recimo, zabranila moje spominjanje ubojstva “dvoje srpskih staraca u hrvatskome<\/em> Drvaru” iz prolje\u0107a 1998, tada bih pozvao na javni razgovor o zlo\u010dinima nad Srbima. Da je zabranila tiskanje zapisa kojim se u lipnju 1992. i\u0161\u010du\u0111avam nad progonom Viktora Ivan\u010di\u0107a, pozvao bih da se razgovara o Feralu<\/em>. (A razgovor o krivnji, koji se ipak ne mo\u017ee izbje\u0107i, poku\u0161ao bih inicirati tamo gdje se izvorno i trebao odr\u017eati: za “okruglim stolom” u uredni\u0161tvu Vijenca<\/em>, tj. lista koji \u0107e, ne znam pod kojim imenom, naslijediti Vijenac<\/em>.)<\/p>\n\n\n\n

Htio bih na kraju ne\u0161to re\u0107i o onome \u0161to je zajedni\u010dko svim trima tekstovima, o na\u010dinu na koji je Feral<\/em> rije\u0161io “moj slu\u010daj”. Rasprava sa mnom izvedena je po jednostavnoj shemi, metodom posvema\u0161nje negacije. Shemi koja kazuje: ja sam u svemu u pravu, ti nisi u ni\u010demu; ja sam vrijednost i kriterij, ti si nula. To je rasprava koja nije rasprava, nego simulacija rasprave. Rasprava koja se vodi tako da se onemogu\u0107i<\/em> bilo kakva rasprava. Sugovornik postoji samo zato da bude zga\u017een, zbrisan, uni\u0161ten, ismijan, popljuvan.<\/p>\n\n\n\n

Primjenjivanjem takve metode javnog razgovora Feral<\/em> pripada jednoj od valjda najhrvatskijih tradicija, barem ovoga stolje\u0107a. Tradiciji koju su, nasljeduju\u0107i stekli\u0161ke brutalnosti, kanonizirala Mato\u0161eva “peglanja” i Krle\u017eini “obra\u010duni s njima”. To je stra\u0161na i dru\u0161tveno pogubna tekovina hrvatske kulture. Stanko Lasi\u0107 je zove “verbalnim terorizmom”. Budu\u0107i da se pribli\u017eava kraj stolje\u0107a, mogli bismo se eventualno ipak ponadati nekom \u010dudu koje bi donijelo da s onu stranu kalendarske granice ne doputujemo s tom prtljagom.<\/p>\n\n\n\n

Kada Englezi me\u0111usobno bistre svoje razlike, tada se to naj\u010de\u0161\u0107e svodi na nekoliko stvari: spor o \u010dinjenicama, nadmetanje u znanju, pomalo i nadmetanje u humoru. Smije li se po\u017eeljeti da jedan dio na\u0161eg “kulturnog identiteta” zamijenimo takvom uvoznom robom?<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n
\n
Iz hrvatske intelektualne povijesti: polemi\u010dke reakcije intelektualaca na Oluju<\/a><\/blockquote>