{"id":24831,"date":"2021-01-29T21:32:16","date_gmt":"2021-01-29T21:32:16","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=24831"},"modified":"2021-01-29T21:35:10","modified_gmt":"2021-01-29T21:35:10","slug":"stjepan-bajic-o-knjizi-gabriel-garcia-marquez-putovanje-po-istocnoj-europi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=24831","title":{"rendered":"Stjepan Baji\u0107 – Magijski socrealizam mladog M\u00e1rqueza – “Putovanje po Isto\u010dnoj Europi”"},"content":{"rendered":"\n

Gabriel Garc\u00eda M\u00e1rquez, Putovanje po Isto\u010dnoj Europi, <\/em><\/strong>prevela sa \u0161panjolskog Gordana Tintor, VBZ, Zagreb 2018., 153 str.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dobitnika Nobelove nagrade za knji\u017eevnost iz 1982. godine, Gabriela Garciju M\u00e1rqueza (1927.-2014.) uistinu ne bi trebalo posebno predstavljati. Gotovo da nema izbora najboljih, ali i naj\u010ditanijih knji\u017eevnih djela, a da se u njemu ne na\u0111e i neko od ovog znamenitog Kolumbijca, koji je svoj \u017eivot podredio i prona\u0161ao u pripovijedanju. Sto godina samo\u0107e<\/em>, Pukovniku nema tko da pi\u0161e<\/em>, Ljubav u doba kolere<\/em>, Dvanaest hodo\u010dasnika<\/em> samo su neka od njih, uz mnoga druga prevedena kod nas u zadnjih \u010detrdesetak godina. Ipak, jedna je M\u00e1rquezova knjiga zbog nekog meni nejasnog (za vrijeme Jugoslavije mo\u017eda ideolo\u0161kog) razloga, i sve donedavno hrvatskoj publici bila nepoznata \u2013 De viaje pur Europa del este<\/em>, prevela Gordana Tintor kao Putovanje po Isto\u010dnoj Europi<\/em>. Objavljena je tek 2018. godine kao dvanaesta knjiga M\u00e1rquezovih sabranih djela u izdanju zagreba\u010dkog VBZ-a.<\/p>\n\n\n\n

Originalno se radi o seriji \u010dlanaka koje je jo\u0161 pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a mladi M\u00e1rquez objavljivao po latinoameri\u010dkim tiskovinama, dok je njihov zbir objavljen u knji\u0161kom obliku 1978. godine, kada je M\u00e1rquez nezadr\u017eivo postajao knji\u017eevnom superzvijezdom. Mada se radi o naknadnoj pameti, M\u00e1rquez je ve\u0107 s dvadesetak godina bez imalo dvojbe posjedovao stra\u0161an talent te je njegovo mladena\u010dko Putovanje<\/em> ponajprije knji\u017eevnog karaktera. Ne\u0161to izme\u0111u novinarske reporta\u017ee, slobodnog putopisa pa \u010dak i romana ceste. Naravno, i povjesni\u010dari ga mogu i moraju \u010ditati \u2013 kao dragocjeno svjedo\u010danstvo o slabo poznatom svakodnevnom \u017eivotu iza \u017deljezne zavjese \u2013 uz recimo jo\u0161 neizostavan Krle\u017ein Izlet u Rusiju<\/em>, Gideov Povratak iz S.S.S.R.-a<\/em>, Matvejevi\u0107ev Isto\u010dni epistolar<\/em>, recentna djela nobelovke Svetlane Aleksijevi\u010d, oralnu historiju Petera Molloya i mnoga druga o \u201enepoznatom\u201c, opasnom, ali veli\u010danstvenom Istoku.<\/p>\n\n\n\n

Osim toga, zanimljivo je za istaknuti da u isto vrijeme svoja sudbonosna putovanja Amerikom pedesetih godina zapo\u010dinju i o njima pi\u0161u primjerice Dharmine skitnice \u2013 <\/em>glasnici slobode beatnici <\/em>predvo\u0111eni Jackom Kerouacom i Allenom Ginsbergom. Ili, sve da bi poginuo u Boliviji, s juga na cestu biva no\u0161en, Nerudinim stihovima zalu\u0111en, jedan asmati\u010dni mladac i student medicine, Argentinac problemati\u010dnog pona\u0161anja \u2013 Ernesto Guevara, kasnije poznatiji kao Che<\/em>. Iako se nisu poznavali, svaki na svojim stranama svijeta, svi oni pripadaju zapravo istom kulturnom krugu. S njima je po mom mi\u0161ljenju ravnopravan i M\u00e1rquez, mladi ljevi\u010dar, temperamentni i politizirani Latinoamerikanac, ali ponajprije \u2013 slobodan \u010dovjek od pera, ni\u010dime nesputan pa niti tzv. \u017deljeznom zavjesom. Posjetio je DDR, \u010cehoslova\u010dku, Poljsku, SSSR i nedugo nakon pobune 1956. godine, Ma\u0111arsku.<\/p>\n\n\n\n

Kakav je to bio podvig, pomalo \u010dak i opasan \u2013 valja podsjetiti da je Drugi svjetski rat zavr\u0161io tek desetak godina prije. Staljinova mumija jo\u0161 je le\u017eala pokraj Lenjinove na Crvenom trgu, a destaljinizacija se tek stidljivo pomaljala iza ugla. Istok je na \u010delu sa SSSR-om jo\u0161 bio predmet fascinacije europskih i svjetskih komunista. Kada je M\u00e1rquez putovao hladnoratovski se narativ zapravo tek zahuktavao. Var\u0161avski pakt je tek ustanovljen, a Berlin je jo\u0161 bio polurazru\u0161en grad, dok njegov sablasni Zid nije bio podignut. M\u00e1rquez je zato mogao slobodno \u0161etati uglancanim, zapadnim \u201etematskim parkom kapitalizma\u201c, ali i prolaziti kroz jo\u0161 uvijek prohodnu granicu da bi nju\u0161kao Staljinovim dijelom Berlina, \u201egrada apsurda\u201c. M\u00e1rquez je Berlin napustio s nadom da: \u201eza pedeset, sto godina, kada jedan od tih dvaju sustava prevagne, dva Berlina bit \u0107e jedinstven grad\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Ipak, mladog, ali o\u010dito ve\u0107 zrelog i istinoljubivog M\u00e1rqueza nisu stra\u0161ile strojnice, tenkovi i bodljikava \u017eica, ve\u0107 ne\u0161to jo\u0161 opasnije: \u201eopasno je to putovanje za po\u0161tenoga novinara\u201c ali ponajprije zato \u201e\u0161to je izlo\u017een riziku dono\u0161enja brzopletih ocjena na temelju povr\u0161nih i nepotpunih dojmova, a \u010ditatelji bi ih mogli do\u017eivjeti kao kona\u010dan zaklju\u010dak\u201c.Na \u0161aljiv na\u010din jo\u0161 jednom je objasnio \u010ditatelju:\u201eJa nisam \u017eelio upoznati nacifrani Sovjetski Savez, dotjeran za posjetitelje. Zemlje, kao i \u017eene, treba upoznati odmah nakon bu\u0111enja.\u201c Zato M\u00e1rquez nije mario za pregr\u0161t doga\u0111anja na Svjetskom festivalu mlade\u017ei odr\u017eanom u Moskvi, ve\u0107 je stalno gledao kako da pobjegne svojim prevoditeljima (zapravo nadzornicima), za razliku od njegovog prijatelja Franca kojemu (a niti autoru ovog prikaza) dabome ne bi bilo mrsko recimo pohoditi prezentaciju japanske kuhinje ili nastup omiljenog Cheovog<\/em> pjesnika, Pabla Nerude ili jo\u0161 bolje \u2013 nogometnu utakmicu Ma\u0111arske \u201eLake konjice\u201c i Italije. No da se vratimo M\u00e1rquezu: \u201eTrebalo je ignorirati sve te doga\u0111aje i izi\u0107i na ulicu kako bi se razgovaralo s ljudima… \u017eeljnih razgovora sa strancima nakon \u010detrdeset godina izolacije. Trebalo je izabrati izme\u0111u festivala i poku\u0161aja da se u tom kratkom vremenu dobije slika o sovjetskoj stvarnosti.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Da ne bude zabune, M\u00e1rquez mo\u017eda jest bio partibrejker, ali zato je ba\u0161 uzbudljiv pisac. \u0160alu na stranu, o \u010demu god da pi\u0161e \u2013 o \u017eenskim najlonkama kao naj\u010duvanijem predmetu na Istoku ili o tre\u0107oj votki nakon koje te\u010dno progovori poljski ili kad u budimpe\u0161tanskom javnom zahodu kao arheolog na\u0111e istinu: prosta\u010dke znakove kao dokaze nedavne, brutalno zatrte pobune ili kad u ruskom selu poeti\u010dno ugleda dobro mu poznato bolivijsko selo, isto ono siroma\u0161tvo, ali i magiju ili pak kad upadne u paukovu mre\u017eu dosadne birokracije prilikom prelaska granice \u2013 M\u00e1rquez \u0107e bez sumnje napisati dobru pri\u010du!  <\/p>\n\n\n\n

Njegov je recept jednostavan \u2013 opu\u0161teno razgovaraj s ljudima, tra\u017ei za\u010dudne scene i na\u0111i znakovite, bizarne detalje koji bi drugima mo\u017eda promakli. Svakako treba jo\u0161 jednom istaknuti da je M\u00e1rquez bio vrlo ograni\u010den prostorom \u2013 uvijek mu je netko bio za petama, imao je priliku posjetiti samo glavne gradove (te Leipzig, Auschwitz i Krakov), a provinciju vidjeti tek iz vlaka ili automobila. Mada je zapravo najbolji kada ostaje kozerski opu\u0161ten, anegdotalan i uop\u0107e ne ide u \u0161ire analize. To je primjerice slu\u010daj u poglavljima o SSSR-u, gdje je o\u010dito bio zate\u010den velebnosti i nespoznatljivosti svega oko sebe. Na tim stranicama, na nemu\u0161t je na\u010din ve\u0107inu pa\u017enje posvetio destaljinizaciji, Hru\u0161\u010dovljevoj politici i, op\u0107enito, dru\u0161tvenom ure\u0111enju na prekretnici o kojem je tada mogao malo znati. Dakako, nekada je i M\u00e1rquez jednostavno banalan, ali \u0161to je posve normalno za \u017eurbu i formu novinske reporta\u017ee \u2013 koja je uostalom neodvojiva od njegova \u017eivotnog djela, i u kojoj je ispekao zanat da bi poslije mogao osvajati srca \u010ditatelja svojim pitkim knji\u017eevnim stilom.<\/p>\n\n\n\n

Osobno najzanimljiviji dio knjige bio mi je \u2013 o Pragu i \u010cehoslova\u010dkoj \u2013 upravo gdje je M\u00e1rquez najvi\u0161e pogrije\u0161io, ali gdje mu je zasigurno bilo najljep\u0161e. Po M\u00e1rquezovom dojmu \u010cehoslova\u010dka je perjanica Lagera, socijalisti\u010dka zemlja s kapitalisti\u010dkim primjesama; ili mo\u017eda obrnuto. Tu se dobro \u017eivi, nitko se ne \u010dudi njegovoj finoj odje\u0107i i satu, dani se provode radi\u0161no, studenti su apoliti\u010dni i samo se \u017eele zabavljati \u2013 i nigdje niti znaka budu\u0107e pobune iz prolje\u0107a i ljeta 1968. godine. Ipak, M\u00e1rquez je ostavio i jednu znakovitu, vidovitu izjavu: \u201ene vide se konci kojima se povla\u010de \u010de\u0161ke lutke, najbolje na svijetu\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Podosta stereotipan i tendenciozan prikaz Praga, nastavlja se i u svejedno odli\u010dnom poglavlju o Poljskoj. U Var\u0161avi i Krakovu pak vlada prava karnevaleskna atmosfera. Svi su protiv komunizma i Sovjeta, veliki su poljski nacionalisti i vjernici, i samo i\u0161\u010dekuju pobunu, pola\u017eu\u0107i velike nade u svoga heroja Gomu\u0142ku. Dok pobuna ne do\u0111e, svi kunu Staljinov dar \u201ePala\u010du kulture\u201c, u svojem su siroma\u0161tvu otmjeni i ponosni, mahnito piju alkohol i \u010ditaju knjige (posebno Jacka Londona) kako bi ispunili \u201eprazninu \u017eivota\u201c, pri\u010daju francuski i, zanimljivo, pjevaju ju\u017enoameri\u010dke pjesme. Ipak, jo\u0161 zanimljivije je da \u201edobar dio Poljaka su istodobno katolici i komunisti\u2026 subotom idu na partijske sastanke, a nedjeljom na svete mise\u201c.Dapa\u010de, kada je u Krakovu M\u00e1rquez bio na jednom partijskom domjenku zatekao je scenu kao da se zatekao u 19. stolje\u0107u \u2013 \u017eene u gracioznim haljinama, a mu\u0161karci u otmjenim odijelima pri\u010daju na francuskom, dok je M\u00e1rquez do\u0161ao u obi\u010dnim trapericama. Jedva da su ga pustili unutra pa se on radije pridru\u017eio voza\u010dima koji su \u010dekali svoje \u201egospodare\u201c.   <\/p>\n\n\n\n

Kao zaklju\u010dak, mogu jo\u0161 ustanoviti da je velika \u0161teta da ova odli\u010dna M\u00e1rquezova knjiga nije du\u017ea, s barem jo\u0161 jednim poglavljem magijskog socrealizma. Iako je 1979. godine bio u Dubrovniku, \u0161teta \u0161to ga put pedesetih godina 20. stolje\u0107a nije odveo i do Jugoslavije. Mada se Jugoslavija tada vi\u0161e nije skrivala iza Zavjese, nema sumnje da bi i to bile zanimljive stranice.<\/p>\n\n\n\n

Stjepan Baji\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-24831","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24831","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24831"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24831\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24833,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24831\/revisions\/24833"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24831"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24831"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24831"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}