{"id":24728,"date":"2021-01-25T10:30:08","date_gmt":"2021-01-25T10:30:08","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=24728"},"modified":"2021-01-25T10:30:08","modified_gmt":"2021-01-25T10:30:08","slug":"mirza-hebib-prikaz-knjige-neda-kovacic-tijelo-kao-dokaz-medicinska-vjestacenja-u-postupcima-kaznenog-suda-u-dubrovniku-u-18-stoljecu-2020","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=24728","title":{"rendered":"Mirza Hebib &#8211; prikaz knjige &#8211; Neda Kova\u010di\u0107, &#8220;Tijelo kao dokaz. Medicinska vje\u0161ta\u010denja u postupcima Kaznenog suda u Dubrovniku u 18. stolje\u0107u&#8221;, 2020."},"content":{"rendered":"\n<p><strong>Neda Kova\u010di\u0107, <em>Tijelo kao dokaz. Medicinska vje\u0161ta\u010denja u postupcima Kaznenog suda u Dubrovniku u 18. stolje\u0107u<\/em>, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Zagreb\/Dubrovnik 2020., 240 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Iako su pravo i medicina dijametralno razli\u010dite znanstvene discipline, one su me\u0111usobno &nbsp;isprepletene mno\u0161tvom dodirnih to\u010daka. Centralno mjesto u medicinskoj znanosti predstavlja ljudski \u017eivot i zdravlje, \u0161to je ujedno jedna od temeljnih vrijednosti koju dru\u0161tvena zajednica \u0161titi primjenom pravnih normi. Takvim normama regulirane su obveze susprezanja od protupravnih djelovanja, ali i pozitivne obveze subjekata u postupcima koji imaju za cilj sankcionirati po\u010dinitelje. Primjena navedenih normi doprinosi ja\u010danju koncepta vladavine prava, stavljaju\u0107i \u010dovjeka i njegovo dostojanstvo u fokus za\u0161tite jo\u0161 od najstarijih vremena. Normiranje lije\u010dni\u010dkog postupanja i uloge u procesnom pravu vidljivo je i u rimskim pravnim izvorima. Daljnjim razvojem prava, ali i ja\u010danjem uloge suca u rimsko-kanonskom procesu tijekom srednjovjekovnog perioda sve vi\u0161e \u0107e dolaziti do izra\u017eaja potreba za detaljnijom razradom razli\u010ditih aspekata uloge lije\u010dnika i drugih medicinskih vje\u0161taka. U normiranju su prednja\u010dili sjevernotalijanski gradovi, ujedno centri pravnog obrazovanja i znanosti tada\u0161nje Europe. Njihov utjecaj osjetit \u0107e se u razvoju dubrova\u010dkog prava pa \u0107e ve\u0107 1310. godine Malo Vije\u0107e, po uzoru na Mle\u010dane, normirati obvezu lije\u010dnika da prijave knezu ukoliko saznaju da je neka osoba ranjena ili pretu\u010dena.<\/p>\n\n\n\n<p>Prate\u0107i tendencije u suvremenoj historiografiji, ne\u0161to vi\u0161e od dvadeset godina od objave monografije <em>Pod pla\u0161tem pravde<\/em>: <em>kaznenopravni sustav Dubrova\u010dke Republike u XVIII. st. <\/em>Nelle Lonze 1997. godine, kojom je sustavno obra\u0111en dubrova\u010dki kaznenopravni sustav u 18. stolje\u0107u, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, na veliko zadovoljstvo znanstvene i \u0161ire zainteresirane javnosti, objavili su monografiju <em>Tijelo kao dokaz. Medicinska vje\u0161ta\u010denja u postupcima Kaznenog suda u Dubrovniku u 18. stolje\u0107u <\/em>autorice Nede Kova\u010di\u0107. Rije\u010d je o modernom i interdisciplinarnom znanstvenom djelu koje daje detaljan pregled razvoja medicinskih vje\u0161ta\u010denja kao zna\u010dajnog segmenta kaznenog procesnog prava. Modernost monografije vidljiva je kroz odabir teme te njezino pozicioniranje u aktualni dru\u0161tveni i znanstveni kontekst, osobito u trenutku u kojem se vi\u0161e nego ikad govori o dodirnim to\u010dkama prava i medicine. Interdisciplinarni pristup, koji po nama uklju\u010duje najmanje elemente medicine, prava i povijesti, dolazi do izra\u017eaja i u metodolo\u0161kom smislu, gdje su u procesu ra\u0161\u010dlambe jasno isprepleteni medicinski pojmovi, procesno-pravni instituti i povijesni kontekst. Samo istra\u017eivanje zasnovano je na obradi velikog broja primarnih izvora, koji su transkribirani, prevedeni s talijanskog jezika te obra\u0111eni primjenom kvalitativnog i kvantitativnog metoda. Svi kvantitativno obra\u0111eni podaci dostupni su u ve\u0107em broju tablica i grafikona koji prate tekst monografije.<\/p>\n\n\n\n<p>Prvo poglavlje <em>Medicinsko i pravno znanje pred dubrova\u010dkim sudom u kasnom srednjem vijeku <\/em>autorica zapo\u010dinje dostignu\u0107ima srednjovjekovne dubrova\u010dke medicine. Iznosi i neke podatke o medicinskim vje\u0161ta\u010denjima tijekom 14. i 15. stolje\u0107a. U tom razdoblju jedna od ugovornih obveza komunalnih lije\u010dnika bila je prijava ranjavanja ili sumnjive smrti, a sama vje\u0161ta\u010denja su se obavljala na na\u010din da bi lije\u010dnici svoja stru\u010dna mi\u0161ljenja iskazivali neposredno pred dono\u0161enje presude, o \u010demu je u kona\u010dnici ovisila pravna kvalifikacija.<\/p>\n\n\n\n<p>U drugom poglavlju <em>Medicinski vje\u0161taci <\/em>analiziraju se podaci o vrstama vje\u0161taka. U izvorima je zabilje\u017eeno kako su du\u017enost vje\u0161taka uz kirurge koji su uvjerljivo prednja\u010dili po broju vje\u0161ta\u010denja, obavljali i brija\u010di, fizici i primalje. Dubrova\u010dki brija\u010di su jednako kao i drugdje u Europi uz svoje redovite poslove \u0161i\u0161anja i brijanja, u okviru brija\u010dnica obavljali i sitnije kirur\u0161ke zahvate poput va\u0111enja zubi ili pu\u0161tanja krvi. Njihova bratov\u0161tina godi\u0161nje je odre\u0111ivala i dva brija\u010da zadu\u017eena za sekciju le\u0161eva. Suci su imali veliko povjerenje u njihova medicinska znanja, o \u010demu svjedo\u010de podaci da su ih nerijetko same slali da obave o\u010devid s ciljem prepoznavanja elemenata nasilne smrti. S pove\u0107anjem kirurga u Gradu, od kojih su mogli ste\u0107i dodatne vje\u0161tine, pove\u0107avala su se i njihova znanja. Osim toga, zabilje\u017eeno je i kako su neki brija\u010di odlazili i na dodatna usavr\u0161avanja kirur\u0161kih vje\u0161tina. U odre\u0111enim kompliciranijim slu\u010dajevima brija\u010di su otvarali tijela koja bi kirurzi i fizici pogledali. Na temelju njihovih nalaza sud je prilago\u0111avao procesne radnje i odre\u0111ivao kazne. Tako je u slu\u010daju smrti Miha Ivanovog od 19. svibnja 1716. godine, koji je zbog ranjavanja le\u017eao u bolnici <em>Domus Christi<\/em>, proveden pregled tijela i utvr\u0111eno kako osip i delirij zbog kojeg je preminuo nije posljedica ubodne rane, ve\u0107 klimatskih i prostornih uvjeta bolnice (<em>clima et dall\u2019ambiente dell\u2019hospedale<\/em>). Na temelju takvog nalaza Kazneni sud je optu\u017eenog Antuna Bana osudio na tri godine veslanja u galiji iz \u010dega je jasno kako je djelo kvalificirao kao ranjavanje, a ne ubojstvo.<\/p>\n\n\n\n<p>U tre\u0107em poglavlju <em>Uloga medicinskih vje\u0161taka u kontroli nasilja<\/em> analizirani su brojevi kaznenih prijava koje su podnosili medicinski vje\u0161taci, ali i u\u010destalost javljanja medicinskih vje\u0161ta\u010denja u postupcima pokrenutim po slu\u017ebenoj du\u017enosti. Analizom je pokazano kako se broj vje\u0161ta\u010denja tijekom 18. stolje\u0107a pove\u0107avao \u010demu je zasigurno doprinio pove\u0107an broj \u0161kolovanih kirurga, ali i ve\u0107e oslanjanje sudaca na medicinska stru\u010dna mi\u0161ljenja. U ovom poglavlju osobito su interesantni podaci o vje\u0161ta\u010denjima \u010dedomorstava, u okviru kojih je moralo biti utvr\u0111eno je li uop\u0107e dijete bilo \u017eivo ro\u0111eno, je li bilo sposobno pre\u017eivjeti, te je li smrt nastupila iz prirodnih razloga ili zbog ljudskog djelovanja (propu\u0161tanja). Tako su 24. o\u017eujka 1719. godine na Boninovu, na predjelu izme\u0111u Tri crkve, prona\u0111ena dva \u201eljudska bi\u0107a\u201c. Sudac, kancelar, kirurg i zdur su obavili o\u010devid pregledav\u0161i <em>il corpo del delitto<\/em>. Zapisali su kako su u pitanju dva dje\u010dja le\u0161a prekrivena bijelom krvavom maramom. Nakon \u0161to je kirurg pregledao le\u0161eve, konstatirao je kako su u pitanju mu\u0161ki blizanci na kojima nema nikakvih ozljeda, nagnje\u010denja ili rana, te da je smrt nastupila poba\u010dajem. Na temelju takvog nalaza postupak je obustavljen.<\/p>\n\n\n\n<p>U \u010detvrtom poglavlju <em>Medicinski izvje\u0161taji u zapisnicima Kaznenog suda<\/em> obra\u0111en je sadr\u017eaj izvje\u0161taja te je nagla\u0161eno kako su oni naj\u010de\u0161\u0107e sadr\u017eavali samo osnovne podatke \u2013 ime i struku vje\u0161taka, vrstu i lokalizaciju ozljede te prognoziranu posljedicu. Iz izvje\u0161taja nisu vidljive informacije o medicinskim postupcima koje su lije\u010dnici poduzimali.<\/p>\n\n\n\n<p>U petom poglavlju <em>Dinamika medicinskih vje\u0161ta\u010denja<\/em>, primjenom kvantitativnog metoda je vrlo pregledno prikazana u\u010destalost vje\u0161ta\u010denja u odnosu na razli\u010dita kaznena djela. Zaklju\u010deno je kako je tijekom 18. stolje\u0107a uvjerljivo najve\u0107i broj vje\u0161ta\u010denja proveden u odnosu na rane i druge ozljede koje su nastale kao posljedica fizi\u010dkog napada.<\/p>\n\n\n\n<p>\u0160esto poglavlje <em>Medicinska vje\u0161ta\u010denja rana i drugih ozljeda<\/em> ukazuje na napredak u medicinskim znanjima vje\u0161taka. Tako u slu\u010dajevima te\u017eih ozljeda, medicinski izvje\u0161taji sadr\u017ee vrlo detaljan patolo\u0161ko-anatomski opis. Navodi se primjer od 13. svibnja 1752. godine u kojem je kirurg ocijenio rane ozlije\u0111enog vojnika opasnim po \u017eivot navode\u0107i kako uo\u010dava ranu dugu \u010detiri prsta bez ozljede lubanje, kontuziju kralje\u017enice u prednjem dijelu vrata te veliku kontuziju u predjelu lumbalne kralje\u017enice s ozljedom le\u0111ne mo\u017edine. U davanju prognoze redovito je stupnjevana opasnost samih ozljeda, od bezna\u010dajnih (<em>senza consideratione<\/em>) do onih u kojima je smrt neizbje\u017ena (<em>imminente di morire<\/em>). Osim navedenih prognoza, \u010desto je procjenjivana i radna sposobnost o\u0161te\u0107enih. Tako se navodi primjer iz 1712. godine u kojem Mato Kortezi iz Popovi\u0107a tu\u017ei Stjepana Divizi\u0107a iz Vinogradaca koji mu je u fizi\u010dkom napadu slomio desnu ruku. Sud u presudi utvr\u0111uje kako je Divizi\u0107 obvezan platiti tro\u0161kove lije\u010denja i dnevnice za \u0161est mjeseci koliko je trajala nesposobnost za rad.<\/p>\n\n\n\n<p>Sedmo poglavlje <em>Dokazivanje zlo\u010dina trovanja<\/em> analizira ulogu medicinskih vje\u0161taka u procesima dokazivanja smrti uzrokovane trovanjem. U ovakvim slu\u010dajevima, sud bi uputio vje\u0161taka na mjesto doga\u0111aja kako bi se izvr\u0161io pregled otrovane osobe. Po povratku je vje\u0161tak podnosio narativni izvje\u0161taj u kojem bi detaljno opisao u kakvom je stanju \u017ertvu zatekao i koje je informacije od drugih osoba prikupio. Na kraju izvje\u0161taja zaklju\u010dio bi predstavljaju li utvr\u0111eni simptomi znakove trovanja. U njegovoj pratnji u pravilu je i\u0161ao i sanitarni slu\u017ebenik \u010diji je zadatak bio poduzeti potrebne mjere ukoliko se posumnja da je uzrok smrti neka zarazna bolest koja bi mogla uzrokovati epidemiju. Dubrova\u010dki zakonodavac, svjestan te\u017eine dokazivanja eventualnih zlo\u010dina uzrokovanih trovanjem, u \u010dlanku 23, knj. VI. Statuta ostavio je odrije\u0161ene ruke sucima da u slu\u010daju nemogu\u0107nosti dokazivanja presudu zasnuju na vlastitom naho\u0111enju.<\/p>\n\n\n\n<p>Prate\u0107i razvoj vje\u0161ta\u010denja, autorica temeljem cjelokupne analize zaklju\u010duje kako je na sudskomedicinsku praksu Dubrovnika u 18. stolje\u0107u utjecao napredak ekonomskih i socijalnih prilika, time i prodor novih spoznaja iz sfere prirodnih znanosti. U kona\u010dnici, valja napomenuti kako se kao prilog publikaciji nalaze dvije transkripcije \u2013 prva koja predstavlja kazneni zapisnik u postupku pokrenutom nakon dojave o ranjavanju krznara Ivana \u0110urjana i pripadaju\u0107e presude, te druga koja predstavlja obrazac o o\u010devidu na mrtvome tijelu iz priru\u010dnika za stonskog kancelara s kraja 18. stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n<p>Sumiraju\u0107i sve izlo\u017eeno mo\u017eemo ista\u0107i kako nam je osobita \u010dast i zadovoljstvo predstaviti znanstvenu monografiju autorice Nede Kova\u010di\u0107, koja pregledno svjedo\u010di o korelaciji prava i medicine u Dubrova\u010dkoj Republici. Ta korelacija, jasno vidljiva u sustavu Dubrova\u010dke Republike, prisutna je bila i drugdje, a osobito je prisutna danas, kada se sve vi\u0161e intenzivira razvoj znanstvene discipline koju ozna\u010davamo kao \u201emedicinsko pravo\u201c. U tom smislu vjerujemo da \u0107e interes za monografijom biti jo\u0161 ve\u0107i. Svojim stilom i na\u010dinom izlaganja monografija je napisana vrlo jednostavno s mno\u0161tvom interesantnih primjera iz prakse, \u0161to omogu\u0107uje da svoju publiku prona\u0111e i izvan znanstvenih krugova, odnosno me\u0111u \u0161irom javnosti zainteresiranom za povijest dubrova\u010dkog kraja.<\/p>\n\n\n\n<p>Na kraju, smatramo zna\u010dajnim napomenuti kako je knjiga nastala kao rezultat istra\u017eiva\u010dkog poduhvata u procesu izrade doktorske disertacije autorice u okviru studija <em>Povijest stanovni\u0161tva<\/em> realiziranog u suradnji Sveu\u010dili\u0161ta u Dubrovniku, Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu i Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Tako ova publikacija nastavlja niz objava znanstvenih monografija nastalih u okviru predmetnog studija i dodatno potvr\u0111uje zna\u010daj postojanja i razvoja dru\u0161tveno-humanisti\u010dkih studija za sve cikluse na podru\u010dju Dubrovnika, kao grada s bogatom znanstvenom infrastrukturom i jo\u0161 bogatijim povijesnim naslije\u0111em koje mo\u017ee biti analizirano kroz prizmu razli\u010ditih znanstvenih disciplina.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Mirza Hebib<\/em><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-24728","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24728","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24728"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24728\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24729,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24728\/revisions\/24729"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24728"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24728"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24728"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}