\u201cNa dan atentata na Charlie Hebdo slavilo se. Mud\u017eahedini su izvukli svoje kamionete i kru\u017eili u njima gradom pucaju\u0107i iz kala\u0161njikova. Na glavnome trgu plesali su kao na svadbi. \u017dutobradi je \u017ertvovao ovce i podijelio ih svima. Potpuno nestvarno. […] A jedna stvar mi nije bila jasna. Dvojica terorista rekla su da rade za Al-Kaidu u Jemenu. A na\u0161i de\u010dki ovdje govorili su kao da su na\u0161i po\u010dinili atentate. To nije bila moja vizija d\u017eihada. Rat treba voditi po\u0161teno, i to \u010dinimo ovdje. No \u0161utio sam. Nisam imao izbora.\u201d
U svom debitantskom romanu, za koji je 2018. dobio Prix Goncourt, Mahir Guven pi\u0161e o dvojici bra\u0107e, podrijetlom iz Sirije, o mladi\u0107ima odraslima u pari\u0161kom predgra\u0111u i njihovom ocu, o svijetu imigranata prve i druge generacije koji se nastoje integrirati u francusko dru\u0161tvo, o nemilosrdnom svijetu uberiziranih radnika, o \u017eivotu s islamskim militantima u Raki, o svijetu u kojem je od idealizma preko radikalizma do fanatizma mali korak, i o bratskoj ljubavi koja je u kona\u010dnici ja\u010da od svega.
Mahir Guven (1986.) ro\u0111en je u Nantesu kao osoba bez dr\u017eavljanstva. Njegovi roditelji, majka Turkinja i otac kurdskog podrijetla, u Francusku su do\u0161li kao izbjeglice. Mahir je dobio francusko dr\u017eavljanstvo u dobi od trinaest godina. Odrastao je s bakom u Saint-S\u00e9bastien-sur-Loireu, predgra\u0111u Nantesa. Studirao je na Universit\u00e9 d’Angers, na pari\u0161kom sveu\u010dili\u0161tu Sorbonne i na Universit\u00e9 Paris-Sud 11. Trenutno radi kao urednik u \u010dasopisu America.<\/p>\n\n\n\n