{"id":24510,"date":"2021-01-08T22:24:27","date_gmt":"2021-01-08T22:24:27","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=24510"},"modified":"2021-01-08T22:24:47","modified_gmt":"2021-01-08T22:24:47","slug":"marijan-kraljevic-prikaz-knjiga-ankica-cakardic-sablasti-tranzicije-socijalna-historija-kapitalizma-i-mladen-medved-iz-feudalizma-u-kapitalizam-iz-kapitalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=24510","title":{"rendered":"Marijan Kraljevi\u0107 – prikaz knjiga – Ankica \u010cakardi\u0107, “Sablasti tranzicije: socijalna historija kapitalizma” i Mladen Medved, “Iz feudalizma u kapitalizam. Iz kapitalizma\u2026”"},"content":{"rendered":"\n

Ankica \u010cakardi\u0107, Sablasti tranzicije: socijalna historija kapitalizma<\/em>, Naklada Jesenski i Turk, Drugo more, Zagreb \u2013 Rijeka 2019, 272 str.; Mladen Medved, Iz feudalizma u kapitalizam. Iz kapitalizma\u2026<\/em>, Srednja Europa, Zagreb 2019, 166 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U humanisti\u010dkim i dru\u0161tvenim znanostima postoji konsenzus oko teze da je suvremeni svijet obilje\u017een kapitalizmom, tj. kapitalisti\u010dkim dru\u0161tveno-ekonomskim sustavom. Tijekom 20. stolje\u0107a Sovjetska Rusija, nakon nje SSSR i svi njegovi sateliti i njemu srodni re\u017eimi, za mnoge su predstavljali \u201esocijalisti\u010dku\u201c alternativu kapitalizmu koji se poistovje\u0107ivao sa zapadnim hladnoratovskim blokom. Me\u0111utim ru\u0161enjem komunisti\u010dkih partija s vlasti u Isto\u010dnoj Europi, raspadom SSSR-a te dru\u0161tveno-ekonomskim reformama u zemljama poput Kine i Vijetnama \u010dak i ova navodna alternativa, za koju su \u2013 va\u017eno je napomenuti \u2013 neki marksisti smatrali da uop\u0107e nije alternativa, danas vi\u0161e ne postoji. Unato\u010d postojanju konsenzusa oko teze da je kapitalizam dominantan u cijelom svijetu, u trenutku kada dolazimo do bilo kakve dublje analize koncepta kapitalizma taj konsenzus se raspada i  po\u010dinju razne rasprave. Jedno od spornih pitanja, koje se \u2013 kao \u0161to \u0107e se vidjeti \u2013 uglavnom postavljalo u okvirima marksisti\u010dke historiografije, jest i pitanje vremenskog perioda u kojem je nastao kapitalizam, odnosno pitanje tranzicije iz feudalizma u kapitalizam u Zapadnoj Europi. Ova tema je u hrvatskoj historiografiji dugo vremena bila zanemarena, nasre\u0107u nedavno smo dobili dva djela koja se bave analizom suvremenih teorijskih modela tranzicije iz feudalizma u kapitalizam. Ta su djela Sablasti tranzicije: socijalna historija kapitalizma<\/em> autorice Ankice \u010cakardi\u0107 i Iz feudalizma u kapitalizam. Iz kapitalizma\u2026<\/em> autora Mladena Medveda.<\/p>\n\n\n\n

            Ankica \u010cakardi\u0107 je filozofkinja, trenutno nositeljica Katedre za socijalnu filozofiju Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Primarno se bavi politi\u010dkom i socijalnom filozofijom s posebnim fokusom na marksizam, a u okvirima marksisti\u010dke filozofije kritikom politi\u010dke ekonomije, teorijom socijalne reprodukcije i problematikom tranzicije iz feudalizma u kapitalizam. Osim Sablasti tranzicije<\/em> objavila je i knjigu Ustajte prezrene na svijetu. Tri eseja o Rosi Luxemburg<\/em>. Osim toga \u010dlanica je uredni\u0161tva izdanja The Complete Works of Rosa Luxemburg<\/em> koje objavljuje Verso. Mladen Medved je histori\u010dar i asistent na School of Politics and Global Studies na Arizona State University u SAD-u. Bavi se historiografskom problematikom tranzicije u kapitalizam, a doktorirao je na Odsjeku za povijest Srednjoeuropskog sveu\u010dili\u0161ta u Budimpe\u0161ti na temi tranzicije u kapitalizam u Hrvatskoj, Ugarskoj i Austriji od 1830-ih do 1867-1868. godine.<\/p>\n\n\n\n

            Oba navedena djela \u2013 i Iz feudalizma u kapitalizam<\/em> i Sablasti tranzicije<\/em> \u2013 bit \u0107e prikazana u jednom prikazu zato \u0161to obje knjige djelomi\u010dno obra\u0111uju istu tematiku. Cijela Medvedova knjiga predstavlja analizu \u010detiri razli\u010dita teorijsko-metodolo\u0161ka modela interpretacije problema tranzicije iz feudalizma u kapitalizam. Autor zapo\u010dinje djelo s politi\u010dko-marksisti\u010dkim modelom, onda prelazi na teoriju svjetskog sistema i zatim model Perryja Andersona sve do teorije nejednakog i kombiniranog razvoja koji smatra najboljim modelom za analizu tranzicije iz feudalizma u kapitalizam. S druge strane \u010cakardi\u0107 zagovara politi\u010dko-marksisti\u010dku interpretaciju tranzicije iz feudalizma u kapitalizam. Njeno djelo je ne\u0161to du\u017ee te se sastoji od tri glavne cjeline. U prvoj cjelini autorica daje prikaz marksisti\u010dkih debata u kojima analizira uglavnom iste tradicije i autore kao i Medved te je zato mogu\u0107e usporedno pratiti dvije razli\u010dite analize ve\u0107inom istih teorijsko-metodolo\u0161kih modela i autora. U sljede\u0107oj cjelini autorica analizira englesku kontraktualisti\u010dku filozofiju kao odraz procesa tranzicije iz feudalizma u kapitalizam, a u posljednjoj cjelini se bavi posljedicama tranzicije na polju rodnih odnosa.<\/p>\n\n\n\n

            \u010cakardi\u0107 kao osnovni problem svog djela isti\u010de tzv. \u201ebur\u017eoasku paradigmu\u201c prema kojoj se kapitalizam definira kao ekonomski sistem \u010dija je glavna karakteristika proizvodnja za tr\u017ei\u0161te i prodaja na tr\u017ei\u0161tu. Autorica isti\u010de da ako prihvatimo ovu bur\u017eoasku paradigmu onda imamo analiti\u010dki problem zato \u0161to se mo\u017ee re\u0107i da je kapitalizam oduvijek postojao, odnosno od trenutka kada se pojavila potreba za razmjenom. Ako prihvatimo ovakvu definiciju kapitalizma \u201edeskripcija preuzima prostor eksplanatornosti, a pitanje koje postavljamo \u2013 koji su izvori kapitalizma \u2013 zapravo prestaje imati smisla.\u201c (str. 19). Prema autorici kapitalizam je historijski slo\u017eena i specifi\u010dna forma zbog posebnosti svojih produktivnih i reproduktivnih procesa, te prema tome ima svoj po\u010detak, a mo\u017eda u budu\u0107nosti i kraj. \u010cakardi\u0107 svoju analizu problema tranzicije iz feudalizma u kapitalizam temelji na teoriji autora tzv. politi\u010dko-marksisti\u010dke \u0161kole. Ova \u0161kola prema autorici \u201erepolitizira marksisti\u010dki projekt, centrira svoje analize u Kapitalu<\/em>\u201c i \u201enagla\u0161ava analiti\u010dku va\u017enost uloge klasnih sukoba u dru\u0161tvu\u201c (str. 35).<\/p>\n\n\n\n

            Autorica isti\u010de da su i prije nastanka teorije politi\u010dkog marksizma neki histori\u010dari nagla\u0161avali va\u017enost klasnih struktura i sukoba u tranziciji iz feudalizma u kapitalizam. Sredinom 20. stolje\u0107a se odvijala tzv. Dobb-Sweezy debata. Britanski ekonomist Maurice Dobb i neki povjesni\u010dari su zagovarali tezu da je klju\u010dni faktor koji je omogu\u0107io tranziciju u kapitalizam bio specifi\u010dan odnos seljaka i vlastelina-zemljoposjednika. Nasuprot njima ameri\u010dki ekonomist Paul Sweezy je smatrao da je klju\u010dni faktor koji je omogu\u0107io tranziciju bila ekspanzija trgovine te rast i ekonomski razvoj gradova. Dobb i ostali sudionici debate me\u0111utim Sweezyju predbacuju da uzroke tranzicije tra\u017ei izvan feudalizma a zapravo bi ih trebalo tra\u017eiti unutar feudalnih dru\u0161tvenih odnosa. Oni tvrde da je u okviru feudalnih dru\u0161tvenih odnosa do\u0161lo do osloba\u0111anja radne snage, tj. eksproprijacije selja\u010dke zemlje i oduzimanja vantr\u017ei\u0161nog pristupa sredstvima za \u017eivot, koje je bilo posljedica klasnog sukoba izme\u0111u seljaka i feudalaca. Autorica me\u0111utim slijedi kritiku Meiksins Woods prema kojoj su Dobb i ostali i dalje bliski bur\u017eoaskoj paradigmi jer njihova analiza implicira da feudalna proizvodnja nu\u017eno vodi u kapitalizam. \u010cakardi\u0107 zaklju\u010duje da kapitalizam kod njih tako\u0111er samo \u010deka oslobo\u0111enje od feudalnih barijera koje su sputavale njegov razvoj.<\/p>\n\n\n\n

            Prvi koji je izlo\u017eio sustavnu kritiku bur\u017eoaske paradigme, odnosno teze da su temeljni kapitalisti\u010dki principi postojali u pretkapitalisti\u010dkim dru\u0161tvima, bio je prema autorici ameri\u010dki histori\u010dar Robert Brenner, jedan od najpoznatijih predstavnika politi\u010dko-marksisti\u010dke tradicije. Prema Brennerovom \u010dlanku \u201eAgrarian Class Structure and Economic Development in Pre-Industrial Europe\u201c objavljenom 1976. klju\u010dan faktor tranzicije u kapitalizam u Engleskoj bili su specifi\u010dni dru\u0161tveno-vlasni\u010dki odnosi. Koncept dru\u0161tveno-vlasni\u010dkih odnosa se sastoji od dva klju\u010dna elementa. Prvi element su dru\u0161tveni odnosi, tj. odnosi proizvo\u0111a\u010da, kmetova u feudalizmu, i vlasnika sredstava za proizvodnju koji prikupljaju vi\u0161ak vrijednosti, u feudalizmu feudalci. Drugi element su vlasni\u010dki odnosi, tj. me\u0111usobni odnosi vlasnika sredstava za proizvodnju, pripadnika klase feudalnih zemljoposjednika. Prema Brenneru tranzicija u kapitalizam podrazumijeva dva procesa, kolaps izvla\u010denja vi\u0161ka vrijednosti politi\u010dkim sredstvima s jedne i oduzimanje sredstava za proizvodnju od direktnih proizvo\u0111a\u010da, kmetova, s druge strane. Ovi procesi su se odvili u Engleskoj u razdoblju od 14. do 16. stolje\u0107a zbog nemogu\u0107nosti tamo\u0161nje vlastele da \u010dvrsto nametne kmetstvo seljacima, a istovremeno nije do\u0161lo ni do uspostave apsolutizma kao u Francuskoj gdje je dr\u017eava nametnula velike poreze seljacima no zauzvrat je sprje\u010davala eksproprijaciju selja\u010dke zemlje. Brenner tvrdi da je ovo bio rezultat specifi\u010dnih dru\u0161tveno-vlasni\u010dkih odnosa. Engleska vlastela prema njemu nije imala drugog izbora osim tranzicije u agrarni kapitalizam s dru\u0161tvenom piramidom koja se sastoji od vlastelina-zemljoposjednika, kapitalisti\u010dkog zakupca koji organizira proizvodnju i pla\u0107a rentu zemljoposjedniku, te seljaka kojeg zakupac pla\u0107a za njegov rad. Ova Brennerova analiza je postala temelj politi\u010dko-marksisti\u010dke interpretacije tranzicije iz feudalizma u kapitalizam. \u010cakardi\u0107 smatra da nam ovako postavljena analiza pokazuje da kapitalizam nije transhistorijski fenomen koji je postupno prevladao, ve\u0107 je nastao u specifi\u010dnom historijskom razdoblju \u201ezahvaljuju\u0107i \u010distim ekonomskim pritiscima kompetitivne dinamike tr\u017ei\u0161ta, kao i tehnikama direktne prisile zemljoposjednika\u201c (str. 84).<\/p>\n\n\n\n

            Medvedov prikaz temeljnih teza politi\u010dko-marksisti\u010dke interpretacije tranzicije iz feudalizma u kapitalizam je uglavnom isti kao i kod \u010cakardi\u0107. Medved me\u0111utim isti\u010de neke kritike usmjerene prema Brennerovim historiografskim tezama. Smatra da je problemati\u010dno Brennerovo zanemarivanje me\u0111udr\u017eavnih odnosa i op\u0107enito zanemarivanje podru\u010dja izvan Engleske poput Nizozemske i Sjeverne Italije koja su u nekim razdobljima ranog novog vijeka bila razvijenija od Engleske. Medved Brennera i politi\u010dki marksizam kritizira i zbog reduktivnog kori\u0161tenja Marxovog koncepta primitivne akumulacije. Prema autoru Marx je eksproprijaciju seljaka vidio kao klju\u010dni element primitivne akumulacije, ali je pod tim pojmom podrazumijevao i ulogu kolonija i sustav dr\u017eavnih dugova i porezni sustav koji ubrzavaju tranziciju. Autor tako\u0111er napominje da je Perry Anderson istaknuo da je Brenner u svojim radovima u potpunosti zanemario va\u017enost flamanskog uvoza engleske vune za agrarnu transformaciju u Engleskoj \u0161to bitno slabi Brennerovu tezu da je Engleska agrarna transformacija bila neovisna o vanjskom tr\u017ei\u0161tu. Medved tako\u0111er isti\u010de da Brennerove teze dodatno slabi istra\u017eivanje Kennetha Pomeranza prema kojem u Europi sve do industrijske revolucije nema razvijenog tr\u017ei\u0161ta, a tr\u017ei\u0161te delte rijeke Yangtze u Kini je puno razvijenije od bilo kojeg europskog tr\u017ei\u0161ta uklju\u010duju\u0107i englesko. Pomeranz tvrdi da je Engleska uspjela razviti odr\u017eivu kapitalisti\u010dku ekonomiju zahvaljuju\u0107i svojoj kolonijalnoj periferiji i bogatim nalazi\u0161tima ugljena u razdoblju industrijske revolucije. Zato Medved smatra da je politi\u010dko-marksisti\u010dka analiza tranzicije izrazito eurocentri\u010dna i, jo\u0161 preciznije, anglocentri\u010dna. Medved tako\u0111er smatra da politi\u010dki marksizam po\u010diva na \u201eprakti\u010dki platonskoj definiciji kapitalizma baziranoj na potpunom odvajanju superstrukture i baze.\u201c (str. 7).<\/p>\n\n\n\n

            Jo\u0161 jedna intelektualna tradicija koju oba autora obra\u0111uju u svojim djelima je analiza svjetskog sistema, pri \u010demu se primarno osvr\u0107u na glavnog predstavnika analize svjetskog sistema, ameri\u010dkog sociologa Immanuela Wallersteina. Wallerstein je smatrao da se dru\u0161tveni fenomeni odgovaraju\u0107e mogu analizirati jedino na razini totaliteta odnosno na razini svjetskog sustava. Prema Wallersteinu postoje tri vrste svjetskih sustava: mikrosustavi, svjetska carstva i svjetske ekonomije. Razlika izme\u0111u svjetskog carstva i svjetske ekonomije je u tome da je svjetsko carstvo jedinstvena politi\u010dka jedinica dok u svjetskoj ekonomiji postoji mno\u0161tvo politi\u010dkih jedinica koje tvore jednu, samodostatnu ekonomsku cjelinu. Wallerstein tvrdi da svjetska ekonomija u cijeloj ljudskoj povijesti nije postojala u nekom du\u017eem vremenskom razdoblju, jer se uvijek naposljetku transformirala u svjetsko carstvo, sve do 16. stolje\u0107a kada je nastala kapitalisti\u010dka svjetska ekonomija odnosno kapitalisti\u010dki svjetski sistem. Wallerstein je smatrao da je do tranzicije do\u0161lo tijekom tzv. dugog 16. stolje\u0107a od 1450-1650. \u010cakardi\u0107 isti\u010de da je prema Wallersteinu feudalizam od 14. stolje\u0107a u krizi te dolazi do me\u0111usobnog sukoba plemi\u0107a, selja\u010dkih pobuna, slabljenja srednjovjekovne katoli\u010dke hegemonije, a ova kriza naposljetku dovodi do stvaranja kapitalisti\u010dke svjetske ekonomije.<\/p>\n\n\n\n

            Wallersteinovu definiciju kapitalizma kao proizvodnje za tr\u017ei\u0161te na kojem je ostvaren profit \u010cakardi\u0107 smatra vrlo problemati\u010dnom. Autorica se pritom poziva na Brennerovu kritiku Wallersteina \u2013 Brenner je tvrdio da Wallerstein poistovje\u0107uje razvoj trgovinske razmjene s razvojem kapitalizma te nije definirao kvalitativnu promjenu koju je tranzicija prouzro\u010dila, nije analizirao promjenu mehanizma akumulacije. Autorica tako\u0111er nagla\u0161ava va\u017enost promjene dru\u0161tvenih odnosa, tvrdi da \u201eondje gdje se historijski odvijaju promjene u proizvodnji namijenjenoj za razmjenu i stjecanje profita, o sistemskim promjenama mo\u017eemo govoriti samo ako se dogodila promjena dru\u0161tvenih odnosa u proizvodnji\u201c (str. 93), tj. u slu\u010daju kapitalizma samo ako su radnici slobodni a ne politi\u010dki podlo\u017eni vlastelinima kao u feudalizmu. Posebno isti\u010de da je zbog ovoga Wallersteinova analiza u marksisti\u010dkom smislu problemati\u010dna i da je bur\u017eoaska paradigma prisutna u njegovoj analizi. Medved s druge strane isti\u010de druga\u010dije kritike Wallersteinove analize. Po njemu Wallerstein previ\u0161e inzistira na kapitalisti\u010dkom karakteru perifernih zemalja: prema Wallersteinu sve zemlje koje su dio kapitalisti\u010dkog svjetskog sustava su kapitalisti\u010dke bez obzira na lokalne dru\u0161tveno-ekonomske uvjete. Medved zbog ovoga isti\u010de da Wallerstein \u201ene uzima dovoljno u obzir lokalne klasne konfiguracije koje nisu samo socioekonomska glina koju oblikuje svjetsko tr\u017ei\u0161te\u201c (str. 57). Ipak Medved kasnije napominje da analiza svjetskog sistema ima \u201ezna\u010dajne objasnidbene potencijale\u201c u odnosu na Brennera \u010diju konceptualizaciju tranzicije ocjenjuje kao \u201edvojbenu\u201c (str. 122).<\/p>\n\n\n\n

            Posljednja va\u017enija interpretacija tranzicije kojom se bave oba autora je interpretacija britanskog histori\u010dara Perryja Andersona. Medved isti\u010de da Anderson smatra da se pretkapitalisti\u010dki na\u010dini proizvodnje mogu definirati jedino preko superstrukture po\u0161to se izvla\u010denje vi\u0161ka vrijednosti izvr\u0161ava kroz superstrukturu. Iz ovoga slijedi zaklju\u010dak da je politi\u010dka, pravna i ideolo\u0161ka superstruktura klju\u010dna u razvijanju divergencija i razvoju kapitalizma u Europi nasuprot ostatku svijeta. \u010cakardi\u0107 neke elemente Andersonove analize smatra vrlo vrijednima. Isti\u010de da je Anderson nagla\u0161avao va\u017enost razjedinjavanja ekonomske i politi\u010dke mo\u0107i u tranziciji u kapitalizam. Prema Andersonu zamjena robne nov\u010danom rentom dovela je u opasnost organsko jedinstvo ekonomske i politi\u010dke mo\u0107i, jedinstvo koje je jedna od temeljnih karakteristika feudalizma, te u apsolutisti\u010dkoj dr\u017eavi dolazi do njihova odvajanja. Me\u0111utim autorica tako\u0111er isti\u010de da je prema Andersonu apsolutisti\u010dka dr\u017eava nu\u017ena tranzicijska forma izme\u0111u feudalizma i kapitalizma i ona je prema njemu oslobodila kapitalisti\u010dku proizvodnju i omogu\u0107ila kapitalisti\u010dku eksploataciju. Autorica analizu Andersonove interpretacije zaklju\u010duje tezom da je kapitalizam \u201ei u Andersenovu shva\u0107anju definiran pomo\u0107u komercijalizacijskog modela, tj. kao rezultat ekonomije koja se oslobodila feudalisti\u010dkih stega i u prvi plan pogurala \u201eprirodne nositelje\u201c kapitalisti\u010dke ekonomske racionalnosti\u201c (str. 76).  Medved s druge strane Andersona kritizira zbog zanemarivanja me\u0111udr\u017eavnih odnosa koji su imali bitnu ulogu u nastanku apsolutisti\u010dkih dr\u017eava u Zapadnoj Europi. Osim toga Anderson je prema Medvedu upao u \u201esuperstrukturalnu zamku\u201c, kapitalizam kod Andersona nastaje kao \u201esinkronijska artikulacija antike i feudalizma\u201c. Medved nagla\u0161ava da je takva formulacija \u201eu kojoj se antika budi u feudalnoj Europi i poma\u017ee dolazak kapitalisti\u010dke budu\u0107nosti\u201c zapravo \u201ezapanjuju\u0107e \u201eidealisti\u010dka\u201c formulacija\u201c (str. 91). Jo\u0161 jedan bitan problem za Medveda je da Anderson ne mo\u017ee objasniti uspon kapitalizma u Engleskoj u kojoj nije bilo apsolutisti\u010dke dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n

            Osim teorija tranzicije koje analiziraju oba autora potrebno je istaknuti i teoriju nejednakog i kombiniranog razvoja koju Medved smatra najkvalitetnijom. Ova teorija potje\u010de iz politi\u010dkih znanosti, izvorno je razvijena u okviru teorije me\u0111unarodnih odnosa. Va\u017ena posebnost teorije je naglasak na prostorno i vremenski odvojenim dru\u0161tvima koja me\u0111usobno djeluju jedno na drugo, a prema teoriji ovo djelovanje \u010desto vrlo zna\u010dajno utje\u010de na razvoj tih dru\u0161tava. Glavni predstavnici teorije tranzicije temeljene na konceptu nejednakog i kombiniranog razvoja su politolozi Alexander Anievas i Kerem Nisancioglu i njihovo djelo How the West Came to Rule: The Geopolitical Origins of Capitalism<\/em>. Prema njima kapitalizam je posljedica intersocijetalne dinamike Europe i nekih \u0161irih geopoliti\u010dkih podru\u010dja te tvrde da je Osmansko Carstvo oslabilo Habsburgovce u klju\u010dnom trenutku kada je sjeverozapadnim dr\u017eavama u kojima se razvijao kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje trebao predah od borbe s Habsburgovcima. Ovu interpretaciju Medved ocjenjuje kao kvalitetniju od Brennerove jer nije ograni\u010dena na unutarnju dinamiku pojedinog dru\u0161tva. Ta interpretacija je problemati\u010dna i za Wallersteinovu koncepciju tranzicije jer je Osmansko Carstvo, koje je u njegovoj analizi vanjsko podru\u010dje sistema i nema nikakvog utjecaja na kapitalisti\u010dki svjetski sistem, imalo velik utjecaj na formiranje sistema. Medved zaklju\u010duje da upravo ova teorija \u201epru\u017ea vi\u0161e nego solidnu osnovu za povijesna istra\u017eivanja te tako\u0111er mogu\u0107nost nadila\u017eenja dihotomije izme\u0111u politi\u010dkog marksizma i analize svjetskog sistema\u201c (str. 141).<\/p>\n\n\n\n

            Kao \u0161to je ve\u0107 navedeno, analiza raznih marksisti\u010dkih interpretacija tranzicije iz feudalizma u kapitalizam \u010dini samo prvu cjelinu djela Ankice \u010cakardi\u0107. Autorica u drugoj cjelini analizira englesku kontraktualisti\u010dku filozofiju kao odraz Engleske revolucije (1640-1660) i tranzicije iz feudalizma u kapitalizam. Kroz socijalnu historiju kontraktualisti\u010dke politi\u010dke filozofije Thomasa Hobbesa i Johna Lockea autorica pokazuje da njihova filozofija nije bila nepovezana s dru\u0161tveno-povijesnim procesima koje su promatrali i sudjelovali u njima, ve\u0107 tvrdi da je njihova filozofija bila odgovor na te procese i njihov odraz. Isti\u010de dvije klju\u010dne poveznice izme\u0111u Hobbesove filozofije i dru\u0161tveno-politi\u010dkih procesa u Hobbesovo vrijeme. Prvo nagla\u0161ava da Hobbes afirmira tr\u017ei\u0161ne odnose u svojim djelima kada tvrdi da je radna snaga roba. Osim toga va\u017eno je istaknuti da se Hobbesova filozofska argumentacija u nekim elementima mijenja kroz djela kao posljedica doga\u0111aja u Engleskoj revoluciji. Kod Lockea je afirmiranje ranog kapitalizma puno vi\u0161e izra\u017eeno, stoga napominje da je sam Locke radio u dr\u017eavnim vije\u0107ima i odborima za trgovinu s kolonijama i sam je ulagao u trgovinu robovima. Naposljetku zaklju\u010duje da Locke \u201es jedne strane izla\u017ee specifi\u010dnu metafiziku inkluzivnosti i jednakosti s njezinim liberalisti\u010dkim implikacijama, a s druge u socijalno-ekonomskom kontekstu gradi grubu teoriju isklju\u010divanja\u201d (str. 208) te tako afirmira liberalnu ideologiju i kapitalisti\u010dke dru\u0161tvene odnose.<\/p>\n\n\n\n

            U posljednjoj cjelini djela \u010cakardi\u0107 isti\u010de va\u017enost rodnog aspekta tranzicije iz feudalizma u kapitalizam. Autorica rodne aspekte tranzicije analizira pomo\u0107u teorije socijalne reprodukcije. Prema ovoj teoriji Marx je u svojoj analizi reprodukcije kapitala zanemario vrlo va\u017ean element reprodukcije radne snage. Reprodukcija radne snage se odvija u privatnoj sferi i obuhva\u0107a procese regeneracije radnika, odr\u017eavanje neradnika i ra\u0111anje, a veliku ve\u0107inu reproduktivnog rada obavljaju \u017eene. Autorica isti\u010de da u okviru teorije socijalne reprodukcije postoje dvije razli\u010dite koncepcije. Prva koncepcija je dvosistemska teorija prema kojoj su patrijarhat i kapitalizam odvojeni fenomeni te ih se tako treba i analizirati. Prema drugoj \u2013 unitarnoj \u2013 koncepciji ova dva fenomena su me\u0111usobno neodvojivi i u analizi ih se mora zahvatiti zajedni\u010dki. \u010cakardi\u0107 se protivi dvosistemskoj koncepciji zato \u0161to smatra da se u okviru te koncepcije patrijarhat prikazuje kao transhistorijski fenomen. Ona naprotiv nagla\u0161ava da izvore patrijarhata treba tra\u017eiti u tranziciji iz feudalizma u kapitalizam. Prema njoj razlike izme\u0111u produktivnog i neproduktivnog rada u feudalnom sustavu ne postoje, tek \u0107e u kapitalizmu do\u0107i do promjene kada \u0107e \u201eu kapitalisti\u010dkom na\u010dinu proizvodnje, uslijed komodifikacije rada, ku\u0107anski rad postati bezvrijedan i nevidljiv, strukturno i ideolo\u0161ki odvojen od proizvodne sfere\u201d (str. 246).<\/p>\n\n\n\n

            Naposljetku je potrebno naglasiti razlike u pristupu dvaju knjiga. Kao \u0161to je ve\u0107 istaknuto, djelo Ankice \u010cakardi\u0107 predstavlja politi\u010dko-marksisti\u010dku analizu tri problematske cjeline, prvo marksisti\u010dkih analiza tranzicije, drugo socijalne historije engleske kontraktualisti\u010dke filozofije te tre\u0107e rodnih aspekata tranzicije. Me\u0111utim isto tako je potrebno istaknuti da se kroz cijelo djelo osim uglavnom historiografskih pitanja u okvirima ve\u0107 spomenute tri cjeline prote\u017ee i temeljno metodolo\u0161ko pitanje problemati\u010dnosti transhistorijske koncepcije kapitalizma. Autorica politi\u010dko-marksisti\u010dki pristup smatra najkvalitetnijim upravo zato \u0161to taj pristup predstavlja najkvalitetniju i najpotpuniju kritiku transhistorijske koncepcije kapitalizma prema kojoj je kapitalizam dio \u201eljudske prirode\u201c. Djelo se djelomi\u010dno mo\u017ee promatrati i kao filozofska polemika protiv transhistorijskog tuma\u010denja raznih povijesnih procesa op\u0107enito. S druge strane u djelu Mladena Medveda analiza raznih interpretacija tranzicije se temelji na teoriji nejednakog i kombiniranog razvoja. Autor ovu teoriju smatra najkvalitetnijom zato \u0161to njeni objasnidbeni potencijali nisu ograni\u010deni samo na Europu te omogu\u0107ava analizu dru\u0161tava \u010dija je struktura vrlo raznolika i kompleksna. Mo\u017ee se zaklju\u010diti da su oba djela vrlo interdisciplinarno usmjerena te stoga jako vrijedna bez obzira na struku \u010dita\u010da. Osim toga djela su vrlo zna\u010dajna i zato \u0161to predstavljaju prve poku\u0161aje nakon dugo vremena da se tema tranzicije iz feudalizma u kapitalizam iznova postavi kao relevantna u humanisti\u010dkim i dru\u0161tvenim znanostima u Hrvatskoj. S obzirom na zanemarenost ove teme predstavljaju i va\u017ean motivator i drugim zainteresiranim pojedincima da se po\u010dnu baviti ovom temom.<\/p>\n\n\n\n

Marijan Kraljevi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-24510","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24510","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24510"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24510\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24512,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24510\/revisions\/24512"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24510"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24510"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24510"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}