{"id":24470,"date":"2021-01-07T11:46:47","date_gmt":"2021-01-07T11:46:47","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=24470"},"modified":"2021-01-07T22:46:14","modified_gmt":"2021-01-07T22:46:14","slug":"tomislav-stuka-o-knjizi-william-klinger-i-denis-kuljis-titov-tajni-imperij-2019","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=24470","title":{"rendered":"Tomislav \u0160tuka – o knjizi – William Klinger i Denis Kulji\u0161, “Titov tajni imperij”, 2019."},"content":{"rendered":"\n

William Klinger i Denis Kulji\u0161, Titov tajni imperij<\/em>, Slu\u017ebeni glasnik, Beograd 2019.,<\/strong> 727 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Me\u0111u historiografskim i publicisti\u010dkim radovima koji se bave \u017eivotom Josipa Broza Tita objavljenim nakon raspada Jugoslavije (Ridley, Goldstein, Pavlowitch, Pirjevec, Simi\u0107, Despot\u2026), knjige W. Klingera i D. Kulji\u0161a Tito: Neispri\u010dane pri\u010de<\/em> i Titov tajni imperij<\/em> svakako bi se mogle svrstati me\u0111u zanimljivije i osebujnije poku\u0161aje rekonstrukcije lika i djela vjerojatno najmarkantnije jugoslavenske povijesne li\u010dnosti 20. stolje\u0107a. Nastav\u0161i u koprodukciji dva razli\u010dita intelektualna pristupa (moglo bi se re\u0107i i senzibiliteta, temperamenta i stila), znanstvenog i publicisti\u010dkog, ove knjige donose jednu prili\u010dno nekonvencionalnu interpretaciju Titova \u017eivotnog puta i oblikovanja njegova osobnog habitusa, kontekstualiziraju\u0107i i pozicioniraju\u0107i njegovo djelovanje na relativno inovativan na\u010din u europske i svjetske politi\u010dke tokove. Karakter ovoga publicisti\u010dko-historiografskog projekta i odre\u0111enu \u201einternu podjelu rada\u201c mo\u017eda najslikovitije ilustriraju profesionalne biografije i profili samih autora.<\/p>\n\n\n\n

Autori<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ime Williama Klingera, ro\u0111enog u Rijeci 1972., histori\u010dara po profesionalnoj vokaciji, ostalo je za njegova \u017eivota relativno nepoznato izvan regionalnih historiografskih krugova. Nakon osnovno\u0161kolskog i srednjo\u0161kolskog obrazovanja u rodnom gradu, studira povijest na Tr\u0161\u0107anskom sveu\u010dili\u0161tu, magistrira na Srednjoeuropskom sveu\u010dili\u0161tu u Budimpe\u0161ti (CEU<\/em>) i doktorira na Odsjeku za povijest i civilizaciju firentinskoga Europskog univerzitetskog instituta (European University Institute<\/em>) tezom o razvoju rije\u010dkoga autonoma\u0161kog pokreta Negotiating the Nation: Fiume \u2013 From Autonomism to State Making (1848-1924<\/em>).  <\/p>\n\n\n\n

Tijekom svoje znanstvene karijere, Klinger, \u201ehistori\u010dar multikulturnih identiteta i znanja\u201c,[1]<\/a> uglavnom objavljuje na talijanskom jeziku, bave\u0107i se s jedne strane prete\u017eito fijumanskim i julijskokrajinskim temama, genezom nacionalnih pokreta u Rijeci, rije\u010dkim autonoma\u0161tvom i kratkotrajnim razdobljem dr\u017eavnosti, dok ga s druge strane, osobito posljednjih godina \u017eivota, istra\u017eiva\u010dki interesi usmjeravaju prema povijesti komunisti\u010dkog pokreta, OZNA-e i li\u010dnosti Josipa Broza. William Klinger bio je i dugogodi\u0161nji suradnik (\u201efreelance-povjesni\u010dar\u201c) rovinjskog Centra za povijesna istra\u017eivanja (Centro di ricerche storiche<\/em>), a njegova historiografska karijera prekinuta je njegovom tragi\u010dnom smr\u0107u u sije\u010dnju 2015., u Astoria Parku u njujor\u0161kom Queensu.<\/p>\n\n\n\n

Nedavno preminuli Denis Kulji\u0161, novinar, urednik, medijski poduzetnik i publicist, ro\u0111en u Splitu 1951., jedna je od najsamosvojnijih autorskih figura hrvatskog novinarstva u posljednjih \u010detrdesetak godina. Svoje prve novinarske, kasnije i uredni\u010dke korake napravio je 70-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a u okrilju tada\u0161nje omladinske \u0161tampe. Po\u010deo je u Omladinskom tjedniku<\/em>, nastavio u Poletu<\/em>, sudjeluju\u0107i u oblikovanju novoga ure\u0111iva\u010dkog pristupa koji \u0107e Poletu<\/em> priskrbiti kultni status u tada\u0161njoj omladinskoj pop kulturi i sentimentalnom imaginariju kasnog socijalizma. Po\u010detkom 80-ih Kulji\u0161 prelazi u novinsku ku\u0107u Vjesnik<\/em>, rade\u0107i u redakcijama Vjesnika<\/em>, Starta<\/em>, Danasa<\/em> i Studija<\/em>. Krajem 80-ih, zajedno s partnerima osniva Media Press<\/em> (kasniji EPH<\/em>-a), medijsku ku\u0107u koja pokre\u0107e privatni nezavisni tjednik Globus<\/em> u kojem \u0107e Kulji\u0161 biti i prvi glavni urednik. 1990. vodi televizijski politi\u010dki talk show<\/em> \u201eKult li\u010dnosti\u201c, a 1995., nakon razlaza s Ninom Pavi\u0107em, s Ivom Pukani\u0107em pokre\u0107e novi politi\u010dki tjednik Nacional<\/em>, koji se vrlo brzo etablira kao medij s izrazito kriti\u010dkim stavom spram tada\u0161njeg Tu\u0111manova autoritarnog re\u017eima. Nakon Nacionala<\/em>, Kulji\u0161 pokre\u0107e ne osobito uspje\u0161ni dvotjednik Ultra<\/em>, radi kao urednik u Globusu<\/em> (drugi mandat) i hrvatskom izdanju Playboya<\/em> te u suradnji s Brankom Matanom sudjeluje u pokretanju obnovljenog \u010dasopisa za kulturu Gordogan<\/em>. Od sredine prvog desetlje\u0107a 2000-ih kao kolumnist objavljuje u brojnim novinama u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i Bosni i Hercegovini, a posljednjih nekoliko godina uglavnom na vlastitom web portalu \u017durnalist<\/em>. Kulji\u0161 je autor i nekoliko zapa\u017eenih publicisti\u010dkih knjiga (Dva pamfleta protiv Tu\u0111mana<\/em>, Majmuni, gangsteri, heroji, geniji, lupe\u017ei i papci<\/em>, Ad hominem<\/em>\u2026) i romana Hrvatski bog Merkur<\/em>.  <\/p>\n\n\n\n

Cijenjen zbog svoga vehementnog autorskog stila (\u201eprvi fantazist hrvatskog novinarstva\u201c[2]<\/a>), ali ujedno i prezren i omra\u017een u odre\u0111enim novinarskim krugovima i dijelu politi\u010dkog establi\u0161menta, Kulji\u0161 \u0107e zbog svojih tekstova biti \u010dest gost hrvatskih sudnica, sudjeluju\u0107i prema vlastitim rije\u010dima u oko 150 parnica. Njegovu osobnost koja je umnogome obilje\u017eila i knjige koje su predmet ovoga prikaza, vjerojatno je najvjernije portretirao Boris Ra\u0161eta u nekrologu objavljenom u tjedniku Express<\/em> povodom Kulji\u0161eve smrti: \u201eDenis Kulji\u0161 je spajao erudiciju polihistora i engleski tip rafinirane duhovitosti (osobine prili\u010dno rijetke u na\u0161em podneblju) s pitko\u0161\u0107u teksta koji s lako\u0107om dopire do masa. (\u2026) U sferi pisma osvojio je onaj prostor na koji dospijevaju samo rijetki: prostor slobode, gdje ne postoji obveza ni prema \u010demu osim prema atraktivnom tekstu. (\u2026) Denis nije bio fanatik minijature, detaljist, \u010dovjek koji provjerava sitnice \u2013 zanimala ga je, svjesno i namjerno, isklju\u010divo to\u010dnost \u0161ire slike. Njoj je sve podre\u0111ivao i u njoj postizao uvjerljivost umjetnika. Lak\u0161e od drugih priznavao je pogre\u0161ke, ali nije mario za njih.\u201c [3]<\/a> Denis Kulji\u0161 preminuo je u kolovozu 2019.<\/p>\n\n\n\n

Tito: neispri\u010dane pri\u010de<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Prva knjiga ovoga biografskog diptiha, Tito: neispri\u010dane pri\u010de<\/em>, objavljena 2013. u izdanju banjalu\u010dkih Nezavisnih novina<\/em> i Kulji\u0161eve samizdat platforme Paragon<\/em>, iz dana\u0161nje perspektive doima se kao neka vrsta inicijalnog koprodukcijskog poku\u0161aja Klingera i Kulji\u0161a u ovladavanju kompleksnim materijalom i postavljanja interpretacijskog okvira za bavljenje li\u010dno\u0161\u0107u Josipa Broza.<\/p>\n\n\n\n

Prema rije\u010dima samih autora knjiga je bila zami\u0161ljena prije svega kao publicisti\u010dki pothvat s utemeljenjem u \u201enajnovijim znanstvenim istra\u017eivanjima\u201c.[4]<\/a> Njezinu okosnicu u smislu izvornog materijala \u010dine transkripti ‘memoarskih’ razgovora (prema Kulji\u0161evim rije\u010dima \u201eoko osam stotina kartica\u201c) koje su s Titom i istaknutim ‘suputnicima’ njegove biografije (Vladimir Velebit, Rodoljub \u010colakovi\u0107, Stevo Kraja\u010di\u0107, Svetozar Vukmanovi\u0107 Tempo, Vladimir Bakari\u0107, Edvard Kardelj\u2026) tijekom 70-ih vodili redatelj Veljko Bulaji\u0107 i njegovi suradnici, pripremaju\u0107i dokumentarni serijal o Titu \u201eTitovi memoari\u201c. Sama knjiga za koju je predgovor napisao Geoffrey Swain, pisac jedne od Titovih biografija i profesor na Sveu\u010dili\u0161tu u Glasgowu, strukturirana je u 21 poglavlje koja formalno kronolo\u0161ki prate Titov \u017eivotni put od Kumrovca do 1948. godine i \u201evelike \u0161izme\u201c u me\u0111unarodnom komunisti\u010dkom pokretu, uz zadnje poglavlje koje u \u0161irokim potezima nastoji rezimirati glavne tokove Titova djelovanja u poststaljinskoj eri. Spomenute ‘\u010dvrste’ biografske to\u010dke funkcioniraju kao polazi\u0161te za rekonstrukciju ‘silnica’ i struktura tada\u0161nje jugoslavenske i svjetske povijesti te kao neka vrsta \u0161lagvorta za zanimljive i uglavnom pronicljive teze koautorskog tandema.  <\/p>\n\n\n\n

‘Atmosferu’ ove knjige dominantno odre\u0111uje i oblikuje usmenohistorijski materijal na kojem je utemeljena. Spomenuti sloj relativno nepoznatih ili manje poznatih \u201erekonstrukcijskih i konstrukcijskih sje\u0107anja\u201c glavnog protagonista knjige i ostalih kaziva\u010da odr\u017eava ve\u0107inu zna\u010dajki karakteristi\u010dnih za usmenohistorijske izvore \u2013 s jedne strane, intimnost perspektive, ‘autenti\u010dnost’ i ‘puno\u0107u’ povijesnog iskustva te samim time i stanovitu apokrifnost u odnosu na narativ mainstream<\/em> historiografije, ali s druge strane i odre\u0111enu interpretativnu subjektivnost, selektivnost, ‘nepouzdanost’, u\u010ditavanje naknadno ste\u010denih spoznaja i mo\u017eda najva\u017eniju od svih zna\u010dajki, dru\u0161tvenu uvjetovanost ‘sje\u0107anja’. Pri ovoj procjeni treba uzeti u obzir i da se radi o transkribiranom obliku izvorno usmenih kazivanja, koji ve\u0107 sam po sebi podrazumijeva odre\u0111enu informacijsku redukciju elemenata potencijalno zna\u010dajnih za interpretaciju ovakvog tipa izvora (vokalne specifi\u010dnosti, intonacije, pauze\u2026). Autori se relativno solidno nose s kritikom, analizom i interpretacijom ovakvog materijala, povezuju\u0107i ga i uspore\u0111uju\u0107i s drugim izvorima i ve\u0107 etabliranim \u010dinjenicama, temelje\u0107i po\u010desto na njima zanimljive psiholo\u0161ke i motivacijske karakterizacije Josipa Broza Tita.<\/p>\n\n\n\n

Osnovni narativ knjige oboga\u0107en je i iznimno sadr\u017eajnim i leksikografski pregnantnim biografskim minijaturama poznatih i manje poznati ‘dramskih’ figura koje susre\u0107emo na stranicama ove dokumentaristi\u010dke proze. Usporedba koja se zbog autorskog stila i pomalo ‘apokrifne’ atmosfere i tematike sama od sebe name\u0107e, i od koje te\u0161ko mo\u017ee pobje\u0107i \u010ditatelj obje knjige, svakako je ona s Decom komunizma<\/em> Milomira Mari\u0107a, koju i sami autori notiraju u svojim Bibliografskim bilje\u0161kama<\/em>, karakteriziraju\u0107i je kao \u201eiznimno popularno\u201c publicisti\u010dko djelo iz 80-ih i \u201eprvo te vrste\u201c utemeljeno na pristupu \u201eUdbinim dosjeima\u201c. Ono \u0161to daje poseban ton knjizi prepoznatljiv je Kulji\u0161ev jezi\u010dni manirizam, koji je i mimo svih drugih osebujnosti \u010dini pitkim i zabavnim publicisti\u010dkim \u0161tivom.  <\/p>\n\n\n\n

U kontekstu ‘prve’ knjige vrijedi spomenuti i umjereno polemi\u010dnu, ali korektnu razmjenu mi\u0161ljenja iz 2013\/14. izme\u0111u profesora Tvrtka Jakovine s Odsjeka za povijest FFZG-a i koautorskog dvojca na stranicama \u010dasopisa Politi\u010dka misao<\/em>, koja je uslijedila nakon objave knjige. Tvrtko Jakovina u svom osvrtu na Kulji\u0161evu i Klingerovu knjigu,[5]<\/a> uz brojne komplimente (intrigantnost odre\u0111enih teza, zaklju\u010daka i zapa\u017eanja, slikovito portretiranje, duhovitost i majstorsko vladanje jezikom\u2026), apostrofira i odre\u0111ene faktografske propuste, interpretacijske ‘nategnutosti’ i nedosljednosti, ali i po njegovoj procjeni nekori\u0161tenje nekih va\u017enih radova (posebice hrvatskih autora) zna\u010dajnih za povijesni kontekst i teme o kojima je rije\u010d. U svome odgovoru,[6]<\/a> autori priznaju odre\u0111ene faktografske propuste, ali i odva\u017eno ulaze u polemiku brane\u0107i i dodatno poja\u0161njavaju\u0107i neke od najva\u017enijih problematiziranih zaklju\u010daka, ujedno zahvaljuju\u0107i profesoru Jakovini na pa\u017eljivom \u010ditanju i prezenterskom trudu koji je ulo\u017eio predstavljaju\u0107i knjigu na promociji u Muzeju Mimara. Kulji\u0161ev i Klingerov odgovor zavr\u0161ava minilamentacijom na zajedni\u010dkoj \u201eto\u010dki dodira\u201c s jednim od zapa\u017eanja iz osvrta Tvrtka Jakovine \u2013 i\u0161\u010dekivanjem relevantnoga historiografskog \u201etuma\u010denja Tita iz Zagreba\u201c koje se \u201e\u010deka ve\u0107 desetlje\u0107ima\u201c ili barem adekvatne recepcije onoga \u0161to sti\u017ee \u201emo\u017eda okoli\u0161nim putem, od rije\u010dkog povjesni\u010dara koji objavljuje u europskom kulturnom prostoru i od jednog publicista s iskustvom u investigativnom novinarstvu\u201c.[7]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Titov tajni imperij<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u0160est godina nakon izlaska prve knjige, u izdanju beogradskog Slu\u017ebenog glasnika<\/em> izlazi Titov tajni imperij<\/em>, druga knjiga iz opusa koautorskog dvojca Klinger-Kulji\u0161. Radi se o bitnom ambicioznijem djelu od preko 700 stranica, s op\u0161irnom kriti\u010dkom bibliografijom i biografsko-bibliografsko-interpretacijskim napomenama uz svako od 50 poglavlja knjige organizirane u \u010detiri cjeline \u2013 Agent Kominterne<\/em> (1-14), Komandant tajne armije<\/em> (14-24), Tajni imperij<\/em> (25-49) i Brionska Internacionala<\/em> (50). Nova knjiga rezultat je pro\u0161irenog istra\u017eivanja utemeljenog na materijalima i spoznajama iz prethodne knjige, kao i vi\u0161egodi\u0161njega \u201edubinskog kopanja\u201c po beogradskim, ali i nekim drugim arhivima. Rezultat je bitno ozbiljniji rad koji svojom ambicijom i zamahom izlazi iz, za koautorski dvojac o\u010dito pretijesnih, puko biografskih okvira i pretvara se u panoramu \u201eklandestinih\u201c struktura europske, pa i svjetske politike dobrog dijela 20. stolje\u0107a. Radi se o ‘biografiji’ u kojoj se njezin glavni lik po\u010desto doima vi\u0161e kao neka neprisutno sveprisutna pozadinska siva eminencija, povezana bezbrojnim hipervezama s vrtlogom bezbrojnih paralelnih tokova svjetske povijesti, nego kao ‘eksplicitni’ sredi\u0161nji lik \u010diji se biografski detalji minuciozno rekonstruiraju.<\/p>\n\n\n\n

Ovu, prema rije\u010dima pisca pogovora Radivoja Cveti\u0107anina, \u201evedru, inteligentnu, ekscentri\u010dnu\u201c knjigu otvara predgovor \u201eMar\u0161al s instinktom predatora\u201c novinara, urednika, esejista, publicista i prevoditelja Marka Gr\u010di\u0107a, dok pogovor \u201eJedan postmoderni Tito\u201c potpisuje ve\u0107 spomenuti beogradski novinar, urednik i suvlasnik dnevnog lista Danas<\/em>, svojedobno ambasador Republike Srbije u Hrvatskoj i pisac biografije Radomira Konstantinovi\u0107a, autora kultne \u201eFilosofije palanke\u201c. Ova dva lucidna teksta svaki na svoj na\u010din elokventno nazna\u010duju najva\u017enije gradivne elemente ove \u201epustolovne biografije\u201c \u2013 sustavnu demistifikaciju lika i djela Josipa Broza Tita (\u201eosloba\u0111anje od personalne \u010darolije naslovnog lika\u201c), potenciranu ambivalenciju izme\u0111u portretiranja \u201eorganizacijsko-akcijskog bogatstva<\/em>\u201c Titova makijavelisti\u010dkoga politi\u010dkog vitalizma i \u201eideolo\u0161ko-intelektualnog siroma\u0161tva<\/em>\u201c njega kao teoreti\u010dara, vje\u0161to monta\u017eno \u017eongliranje s razli\u010ditim vrstama tekstova od kojih je komponirana knjiga (\u201eoralna istorija, arhivska gra\u0111a, autorski narativi\u201c), komplementarnu prirodu podjele rada i egzekutivnih doprinosa unutar koautorskog tandema te vrhunski autorski storytelling<\/em> koji balansira izme\u0111u \u201eistoriografije i literature\u201c (\u201eKulji\u0161 zna dovesti stvari na samu ivicu fikcionalnog, ali zna ih (\u2026) otuda i vratiti na ravan hladne povijesti<\/em>\u201c).  <\/p>\n\n\n\n

Spomenutim dobro pogo\u0111enim uvidima vrijedi dodati i nekoliko osobnih zapa\u017eanja. Prije svega ve\u0107 spomenuti vrhunski storytelling<\/em> kao jedno od najuo\u010dljivijih obilje\u017eja ove knjige usidrene izme\u0111u publicistike i historiografije zasnovan je na vje\u0161tom kombiniranju pripovjednih registara i jezi\u010dnoj funkcionalno-stilskoj hibridizaciji koja varira izme\u0111u znanstvenog i publicisti\u010dkog, ali i knji\u017eevno-umjetni\u010dkog i kolokvijalnog stila, pribli\u017eavaju\u0107i prozni materijal svojom ‘literarno\u0161\u0107u’ na trenutke i dokumentarnoj knji\u017eevnosti. O toj ‘literarnosti’ me\u0111u brojnim primjerima zorno svjedo\u010di i odlomak na po\u010detku 7. poglavlja:<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u201eKad je na prolje\u0107e 1934. iza\u0161ao iz zatvora u drevnoj Frankopanskoj kuli provincijskog hrvatskog gradi\u0107a Ogulina, Josip Broz bio je jo\u0161 epizodist u velikoj re\u017eiji svjetskog prevrata \u0161to upravo zapo\u010dinje na evropskom kontinentu. (\u2026) Nizak \u010detrdesetogodi\u0161njak, neuo\u010dljive pojave; jedino prodoran pogled svijetloplavih o\u010diju pridaje iznimnost licu tog robija\u0161a s upalim obrazima. Odlu\u010dnost ili prkos odaje isturena brada, \u0161to se bolje uo\u010dava na uljenom portretu koji je naslikao njegov kompanjon iz kaznionice nego s fotografija iz policijske kartoteke u ispravama kojima se slu\u017eio u to doba. (\u2026) Dok se cijela Evropa ru\u0161i, pa se navje\u0161\u0107uje novi poredak koji obe\u0107ava svjetski sukob totalitarnih, futuristi\u010dki dizajniranih politi\u010dkih blokova, zasnovanih umjesto na tradicijama na projektima budu\u0107nosti, tko bi u ovom neupadljivom liku, koji izlazi iz zatvora u bezna\u010dajnoj zemlji na periferiji Evrope, mogao prepoznati \u010dovjeka sudbine koji \u0107e u budu\u0107im doga\u0111ajima odigrati jednu od klju\u010dnih uloga?\u201c<\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to dodatno ‘oneobi\u010duje’ Titov tajni imperij<\/em> i \u010dini ga iznimno \u010ditateljski atraktivnim za odre\u0111eni tip literarnog ukusa jest i ‘krle\u017eijanski’ stilizirana i retroaktivno osuvremenjena terminologizacija fenomena iz pro\u0161losti u kojoj nailazimo odjeke razli\u010ditih sinkretisti\u010dki asimiliranih vokabulara (marketing, filmovi, \u0161pijunski romani\u2026). Npr. str. 102:<\/p>\n\n\n\n

\u201eAli, u tom vrenju postoji samo jedna ozbiljna korporacija \u010diji je core-business prevratni\u010dko djelovanje na svjetskoj skali. Rije\u010d je o moskovskoj multinacionalnoj korporaciji koja provodi sveobuhvatna teorijska istra\u017eivanja uz primjenu najmodernijih saznanja politi\u010dke sociologije, \u0161koluje i indoktrinira adepte sa svih kontinenata, te istodobno upravlja globalnom agenturnom mre\u017eom koja povezuje njene striktno ustrojene politi\u010dke filijale. Crveni orkestar.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Ili str. 89:<\/p>\n\n\n\n

\u201eTito je, naslu\u0107uje biv\u0161i dr\u017eavni tu\u017eilac koji ga je optu\u017eio na \u201eBomba\u0161kom procesu\u201c, iskoristio su\u0111enje i senzacionalni novinski publicitet za vlastitu promociju. \u0160to bi se reklo dana\u0161njim rije\u010dnikom, \u201eizbrendirao se uz pomo\u0107 medija\u201c. Me\u0111u vode\u0107im partijskim kadrovima, bez pet godina robije, on bi bio nitko i ni\u0161ta. Kad se pregleda komunisti\u010dka top-lista, njegovih pet godina (plus osam mjeseci za pokretanje \u0161trajka u Kraljevici za \u0161to je ranije uvjetno osu\u0111en u Ogulinu pa mu je kazna pribrojena) zna\u010dila je plasman u drugu ligu. Za prvu, le\u017ealo se po 10-15 godina, poput Hebranga i Ivana Milutinovi\u0107a, tako\u0111er \u010dlana ratnog Politbiroa KP Jugoslavije. \u0160ampioni su pak proslje\u0111ivani ravno u komunisti\u010dku Walhallu \u2013 policija bi ih likvidirala prilikom insceniranog poku\u0161aja bijega ili bi sko\u010dili kroz prozor na tre\u0107em katu\u2026 Tito je ve\u0107 u prvoj prilici pokazao fenomenalan talent za upravljanje javnom predod\u017ebom, \u0161to je klju\u010dno svojstvo svakog lidera.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Ili pak str. 286:<\/p>\n\n\n\n

\u201eDr\u017eavniku u nastajanju potrebne su, naime, dr\u017eavni\u010dke parafernalije. Zapravo cijeli image-design. Da nije tako utegnut i \u201eupicanjen\u201c za svako slikanje i poziranje, izgledao bi kao jo\u0161 jedan od prljavih, neobrijanih i zgu\u017evanih mu\u0161karaca koji ga okru\u017euju. I cijela se stvar ne bi mogla plasirati kao herojska saga iz mitske postojbine barbarogenija koju je jo\u0161 poslije prethodnog rata za englesku publiku literarizirala Rebecca West, ljubavnica H. G. Wellesa, kao ina\u010dicu bajronovske gr\u010dke balkanske romanse. Gr\u010dka je prva dr\u017eava, stvorena na jednoj me\u0111unarodnoj konferenciji, priznanjem velikih sila, a i Tito se namjerava poslu\u017eiti romanti\u010darskim presedanom dok kreira svoju dr\u017eavu…\u201c<\/p>\n\n\n\n

Bezbroj je ovakvih virtuoznih slaloma koji obiluju analogijama sa suvremenim referentnim to\u010dkama, iskre publicisti\u010dkom intuicijom i historiografskom ambicijom i pr\u0161te od egzaltiranih procjena u slu\u017ebi egzerciranja stilisti\u010dke bujnosti. Potpuno netipi\u010dno za bilo kakav historiografski rad. No, radi li se ovdje uop\u0107e samo i dominantno o historiografiji? <\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107a stvar na koju vrijedi skrenuti pozornost je izuzetno disperzirana galerija ‘dramskih’ likova s cameo<\/em> ulogama u sredi\u0161njoj pri\u010di ove monumentalne panorame, koja svojom brojno\u0161\u0107u na trenutke podsje\u0107a na gabarite Rata i mira<\/em>. Multinacionalni Kominternini aparat\u010diki i obavje\u0161tajci fluidnih etni\u010dkih identiteta, \u0160panci<\/em> i Abesinci<\/em>, beogradski profesori-komunisti, sovjetski generali i anglo-ameri\u010dki emisari, gr\u010dki, albanski, talijanski, francuski i \u0161panjolski gerilci i operativci, svjetski, balkanski i partijski lideri, generacije slovenskih, hrvatskih, srpskih i jugoslavenskih komunista\u2026, svi oni sa svojim kratkim, faktografski nabijenim biografskim crticama kontekstualizirani u \u0161ire okvire. Gotovo nitko od njih ne ostaje makar nakratko ‘elaboriran’ nekom barem usputnom biografskom crticom i uvezan u strukture ove gigantomahijske panorame, tako da radoznali \u010ditatelj s jedne strane ostaje zgranut dimenzijama ovog poku\u0161aja rekonstrukcije pro\u0161le stvarnosti, ali i ugodno spoznajno popunjen novim uvidima u isprepletenost i me\u0111upovezanost povijesnih trajektorija portretiranog vremena.  <\/p>\n\n\n\n

U formalno-strukturnom smislu autori nas u ovaj \u201epostmoderni pikarski roman\u201c uvode flash forward<\/em> poglavljem Zvijezda je ro\u0111ena: Pantov\u010dak 1928.<\/em>,koje se bavi Osmom konferencijom zagreba\u010dke organizacije KPJ, jednom od mitskih to\u010dki Titove hagiografije, to\u010dkom njegova izlaska iz relativne anonimnosti i stupanja na ‘javnu’ partijsku scenu. Prema autorima, beskompromisni \u201eantifrakciona\u0161ki\u201c nastup na konferenciji i izbor za politi\u010dkog sekretara zagreba\u010dke organizacije KPJ, zajedno s Bomba\u0161kim procesom u studenom iste godine, predstavljaju odre\u0111enu prekretnicu u Titovoj dru\u0161tvenoj promociji, s dalekose\u017enim implikacijama koje autori u ovom svojevrsnom intru <\/em>knjige interpretiraju kao neku vrstu znakovitog ‘znamenja’ njegove budu\u0107e ‘karijerne’ putanje.  <\/p>\n\n\n\n

Slijede\u0107i strukturnu matricu etabliranu u prethodnoj knjizi, autori svakom naslovu poglavlja pridru\u017euju odre\u0111enu po njima bitnu referentnu godinu, koja funkcionira kao okosnica \u0161ire i fleksibilne vremensko-prostorne elaboracije. Tako npr. ve\u0107 2. poglavlje Sibirska odiseja zagorskog cugfirera: Omsk 1917.<\/em> zapravo u glavnim crtama rekapitulira Titovo djetinjstvo, \u0161losersko <\/em>naukovanje, regrutaciju, prve godine rata, rusko zarobljeni\u0161tvo, pute\u0161estvije po revolucijom zahva\u0107enoj Rusiji i povratak ku\u0107i. U tom smislu ilustrativno je i poglavlje 33. Tri titoisti\u010dka evan\u0111elista: Trst 1945.<\/em>, koje skicira doseg Titovih \u201eagenturnih\u201c veza i takti\u010dko-strate\u0161kih operacija pred kraj 2. svjetskog rata na prostoru od \u0160panjolske, Francuske i Italije pa do Albanije i Gr\u010dke u prili\u010dno fluidnom vremenskom obuhvatu od 30-ih do 50-ih godina. Ili pak poglavlja od 23. do 30., koja sva u podnaslovu imaju godinu 1944. Ova poglavlja zahva\u0107aju \u0161iroku i kompleksnu sliku Europe u ratu, od portretiranja \u0161efa sovjetske misije i njegovih suradnika pri Vrhovnom \u0161tabu, sovjetskih interesa u Jugoslaviji i na Mediteranu, odnosa savezni\u010dkih vojnih misija na terenu u Jugoslaviji, genezi, tijeku i aftermathu <\/em>Desanta na Drvar, konsolidaciji NOP-a na Visu, personalizaciji Titova odnosa s Churchillom, Titovih paralelnih politi\u010dko-komunikacijskih kanala, ZAVNOH-ovskog narodnofrontovskog koncepta u okvirima Staljinove nijansirane inozemne realpolitike, oslobo\u0111enja Beograda i ofenzivnih djelovanja u drugim dijelovima zemlje, pa do \u201eosvajanja Balkana\u201c i zauzimanja strate\u0161kih pozicija u Albaniji i Gr\u010dkoj, ali i na sjeveru Italije.  <\/p>\n\n\n\n

Unutar opisane strukture, prva cjelina knjige (Agent Kominterne<\/em>), uz neizbje\u017ene bildungs<\/em> reminiscencije, predstavlja intrigantnu rekonstrukciju Titova ‘kaljenja’ u vatri svjetske revolucije i odnosa u predratnoj KPJ u svojevrsnom kominternovsko-enkavedeovsko-gruovskom hermeneuti\u010dkom kontekstu, odnosno perspektivi uloge u obavje\u0161tajnoj mre\u017ei centra svjetskoga komunisti\u010dkog pokreta, \u010dvrsto upregnutog u vanjskopoliti\u010dku pragmu sovjetske dr\u017eave i zlo\u0107udnoga staljinskog eksperimentiranja sovjetskim dru\u0161tvom.<\/p>\n\n\n\n

Druga cjelina knjige (Komandant tajne armije<\/em>) elaborira Titovu transformaciju od kominternovskog agenta i organizacijskog sekretara jedne u o\u010dima Kominterne suspektne balkanske komunisti\u010dke partije do prominentnog vo\u0111e vjerojatno najuspje\u0161nijega autohtonog pokreta otpora u tada\u0161njoj Europi i glavnog, i na odre\u0111eni na\u010din svojeglavoga, polusamostalnog eksponenta Staljinove politike u jugoisto\u010dnoj Europi i na Mediteranu.<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107a cjelina knjige (Tajni imperij<\/em>) bavi se korijenima jugoslavenske komunisti\u010dke miniimperijalne poratne politike i obuhvatom Titove influenserske ‘mre\u017ee’, sukobom sa Staljinom, ekskomunikacijom iz me\u0111unarodnoga socijalisti\u010dkog pokreta, Titovim osamostaljivanjem i pribli\u017eavanjem Zapadu, aran\u017emanima s Hru\u0161\u010dovom te oblikovanjem Titove svjetske politike i njegovim izrastanjem u jednog od lidera Tre\u0107eg svijeta.   <\/p>\n\n\n\n

\u010cetvrta i zavr\u0161na cjelina knjige (Brionska Internacionala<\/em>) sastoji se od samo jednog, extended play<\/em> poglavlja s naslovom koji priziva popkulturalne evokacije (Obrana i posljednji dani: Brioni 1964-1980.<\/em>). Autori u ovom poglavlju portretiraju jednog pomalo ‘dekadentnog’, celebrity<\/em> Tita, koji je svojim vlastitim zna\u010dajem i globalnom karizmom prerastao okvire dr\u017eave koju utjelovljuje i predstavlja, i koji radije krstari oceanima i mingla<\/em> sa svjetskim dr\u017eavnicima od bavljenja doma\u0107im politi\u010dkim temama svoje boutique<\/em> dr\u017eave onkraj hladnoratovskih blokova.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to naposljetku re\u0107i o skiciranom portretu glavnog lika? Kakav je zapravo Tito promotren kroz Klinger-Kulji\u0161evu sitnozorsku optiku?  <\/p>\n\n\n\n

Po na\u0161em sudu radi se prije svega o \u010dovjeku izra\u017eene osobne ambicije koja je glavni akcelerator i katalizator svih njegovih postupaka. Skromnog podrijetla i obrazovanja, visokoga aspiracijskog horizonta; pustolovnog duha i raznovrsnih, sva\u0161tarskih iskustava; izrazitog instinkta za samoodr\u017eanje i znatnoga politi\u010dkog i autopromocijskog talenta; samouvjerenog, distanciranog i nepovjerljivog, ali po potrebi \u0161armantnog i magneti\u010dnog, odnosno beskrupuloznog i brutalnog; vrsnoga politi\u010dkog tehnologa i pravovjernoga ideolo\u0161kog vjernika, ali i dovoljno neoptere\u0107enog i ‘moralno’ fleksibilnog kada su u pitanju ‘vi\u0161i’ interesi; \u010dovjeku hedonisti\u010dkog lifestyla<\/em> i klasi\u010dnog, pomalo malogra\u0111anskoga ‘habsbur\u0161kog’ ukusa; \u010dovjeku koji je kao i mnogi iz njegove generacije, dijelom iz iskrenog uvjerenja, dijelom iz ‘karijernih’ razloga izabrao rad u opasnoj i bespo\u0161tedno kompetitivnoj organizacijskoj kulturi jedine prave, univerzalne i apostolske \u201emultinacionalne korporacije\u201c svoga vremena, odvojiv\u0161i naposljetku silom prilika svoj start up<\/em> projekt od mati\u010dne firme i trajno mu udariv\u0161i svoj personalni pe\u010dat do kraja njegova roka trajanja.<\/p>\n\n\n\n

\u0160teta bi bilo u ovoj karakterizaciji ne pozvati se jo\u0161 jednom na Cveti\u0107anina i Gr\u010di\u0107a:<\/p>\n\n\n\n

\u201eTitov lik kakvim ga je Kulji\u0161 napravio ima istorijske gabarite spolja, i sve crte jednog ingenioznog mra\u010dnog vladara iznutra.\u201c, i:<\/p>\n\n\n\n

 \u201eMo\u017eda je odgovor u njegovu karakternom paradoksu, tj. da se uvijek identificirao jedino sam sa sobom, s onim idealnim sobom \u0161to mu ga je, najvjerojatnije osvijestila priro\u0111ena volja za mo\u0107i (Wille zur Macht) u staljinskim agenturnim i vojnim \u0161kolama. O\u010dito je imao predatorski instinkt mungosa me\u0111u kobrama. Samo je takva volja mogla, na svojem terenu, izvojevati pobjede protiv Hitlera i Staljina i, \u0161to je jo\u0161 zagonetnije, slomiti staljinizam u vlastitoj Partiji i vojsci i prisiliti Srbiju da se odrekne doma\u0107ih dr\u017eavnih i politi\u010dkih monarhijskih tradicija kako bi, s Hrvatskom, postala okosnica Jugoslavije, dr\u017eave uvijek neusporedivo manje va\u017ene od svojeg tvorca. (…) Tito je, po mojem mi\u0161ljenju, bio vi\u0161e Godfather nego klasi\u010dni diktator, postigav\u0161i jedinstven cilj, tj. da su se takve mamutske organizacije poput JNA ili tajnih slu\u017ebi poistovje\u0107ivale s njime, a ne on s njima, i da je i Jugoslavija bila njegova, a ne on njezin. Pa ipak je zra\u010dio opasnim \u0161armom, osvaja\u010dkom ljudsko\u0161\u0107u koja je mnoge stajala glave.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to ovoj knjizi ne oduzima na \u0161armu, ali svakako da na zanatskoj besprijekornosti, brojne su, teniskim vokabularom re\u010deno, \u201eneprisiljene\u201c pogre\u0161ke \u2013 od obi\u010dnih tipfelera i ‘hiperijekavizacijskih’ pravopisnih oma\u0161ki (\u201ezapovijednik\u201c, \u201eizvije\u0161\u0107e\u201c, \u201erije\u010dnikom\u201c\u2026) do nepotrebnih previda i sitnih ni\u010dim izazvanih \u0161lampavosti koje obi\u010dno bivaju po\u010di\u0161\u0107ene standardnim supervizijskim \u010ditanjem. Tako npr. autori u 1. poglavlju datiraju 8. konferenciju u velja\u010du 1928. (ispravno), dok se u 4. poglavlju spomenuta konferencija zbiva u \u201eaprilu\u201c; u 2. poglavlju autori rutinski mjesto Titova ro\u0111enja smje\u0161taju u Sloveniju (?); u 3. poglavlju za\u010de\u0107e Titove i Pelagijine k\u0107erke Zlatice (1921.-1923.) autori smje\u0161taju u Rusiju, iako se Tito iz Rusije prema autorima vra\u0107a krajem 1919.; u 5. poglavlju Radi\u0107evo odustajanje od republikanizma i izlazak iz zatvora datiraju izborima iz 1927.; u 5. poglavlju na str. 102 nalazimo sljede\u0107u o\u010digledno krivo datiranu re\u010denicu: \u201eKralj je 6. sije\u010dnja 1934, (?) dok je Broz jo\u0161 le\u017eao u Mariboru, ukinuo Ustav i parlament te osobno preuzeo vlast, a svog favorita Petra \u017divkovi\u0107a doveo na mjesto predsjednika vlade.\u201c; u 10. poglavlju Stjepan Cviji\u0107 na trenutak postaje i Vladimir Cviji\u0107; u napomenama uz 35. poglavlje Dragica Srzenti\u0107 je malo Danica, a malo Dragica\u2026 Lista ovakvih nezgrapnosti je poduga\u010dka, a neke kompliciranije nema smisla niti detaljnije raspetljavati. Tako\u0111er, ponekad zbog manjkavoga referencijalnog okvira nije sasvim jasno otkuda autori crpe neke od prezentiranih biografskih podataka i spoznaja.<\/p>\n\n\n\n

Ovom je izdanju knjige o\u010digledno nedostajala \u010dvr\u0161\u0107a uredni\u010dka ruka i pomnija redaktorsko-korektorska intervencija, a vjerojatno i zanatska historiografska pedantnost prerano preminulog Williama Klingera. Nadajmo se samo da \u0107e u nekom eventualnom budu\u0107em izdanju ovakve sitnice koje nepotrebno pomalo kvare dojam biti temeljito ispeglane.   <\/p>\n\n\n\n

Kao kuriozitet nije na odmet spomenuti i potpuno ‘bibliografsko’ ignoriranje Titove biografije Ive i Slavka Goldsteina iza\u0161le 2015., odnosno ve\u0107 \u0161est godina prije na stanicama Politi\u010dke misli<\/em> apostrofiranoga nedostaju\u0107eg relevantnog \u201etuma\u010denja Tita iz Zagreba\u201c. Jedno od mogu\u0107ih obja\u0161njenja ovoga zanemarivanja mo\u017eemo naslutiti iz intervjua s Denisom Kulji\u0161om objavljenom na portalu Aktiviraj Karlovac 2017. Na pitanje Tomislava \u010cade\u017ea o usporedbi njegove i Klingerove ‘prve’ knjige o Titu s Titom<\/em> oca i sina Goldsteina, Kulji\u0161 odgovara: \u201eOdlo\u017eio sam tu knjigu \u010dim sam vidio da nema niti jednu fusnotu. Za\u0161to bih \u010ditao ne\u0161to bez jedne fusnote?\u201c[8]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Sasvim u duhu kulji\u0161evske paradoksalnosti, Kulji\u0161 \u0107e nepune dvije godine kasnije i sam, uz virtualnu Klingerovu prisutnost, objaviti knjigu o Titu (koju upravo predstavljamo ovim tekstom) bez fusnota u strogom smislu rije\u010di, smjestiv\u0161i ‘fusnote’, odnosno \u201eznanstvenu aparaturu\u201c, ba\u0161 kao i Goldsteini u svojoj biografiji, na kraj svakog od poglavlja u obliku bilje\u0161ki ili ‘napomena’.<\/p>\n\n\n\n

Pored svih nabrojanih, donekle i efemernih nedostataka, ovo je knjiga \u010dije teze i novootvorene perspektive Titove epohe zaslu\u017euju ozbiljnu recepciju i diskusiju u \u0161iroj kulturnoj javnosti. S gledi\u0161ta historiografije, osim obilja epistemolo\u0161ki poticajnoga novog materijala, knjiga pru\u017ea polaznu osnovu za podrobnije istra\u017eivanje brojnih intrigantnih tema otvorenih njome, ali i funkcionira kao ogledni egzemplar jednoga vrhunskog, na\u017ealost prerano utrnuloga pripovjeda\u010dkog stila, koji \u010desto nedostaje na\u0161oj dru\u0161tveno-humanisti\u010dkoj prozi.  <\/p>\n\n\n\n

Tomislav \u0160tuka<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> https:\/\/www.zurnalist.online\/titov-tajni-imperij\/titov-tajni-imperij-intervju-za-diplomacycommerce\/3744\/<\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a> \u201eNema sumnje, Denis Kulji\u0161 bio je velikan hrvatskog novinarstva\u201c, Express<\/em>, petak 23. kolovoza 2019., broj 476, str. 8-9.<\/p>\n\n\n\n

[3]<\/a> ibidem<\/p>\n\n\n\n

[4]<\/a> \u201eOva je knjiga zami\u0161ljena kao publicisti\u010dki pothvat, ali se pritom koriste rezultati najnovijih znanstvenih istra\u017eivanja. Fusnote nismo upotrebljavali da priskrbimo akademsku legitimaciju, nego kao pripomo\u0107 \u010ditatelju. Stoga su to ve\u0107inom kratke biografije li\u010dnosti koje se spominju u tekstu, odnosno opis manje poznatih doga\u0111aja ili mjesta. Samo ondje gdje su podaci manje poznati, ili ako je rije\u010d o kakvoj tvrdnji koja mo\u017ee izazvati kontroverze, stavili smo uputu na dokumentarni, odnosno znanstveni izvor.\u201c, Tito: neispri\u010dane pri\u010de<\/em>, str. 415.<\/p>\n\n\n\n

[5]<\/a> Politi\u010dka misao<\/em>, god. 50, br. 4, 2013, str. 209-215.<\/p>\n\n\n\n

[6]<\/a> Politi\u010dka misao<\/em>, god. 51, br. 1, 2014, str. 173-179.<\/p>\n\n\n\n

[7]<\/a> ibidem<\/p>\n\n\n\n

[8]<\/a> https:\/\/aktivirajkarlovac.net\/2017\/10\/denis-kuljis-drzavu-treba-srezati-na-pola\/<\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-24470","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24470","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24470"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24470\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24485,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24470\/revisions\/24485"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24470"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24470"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24470"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}