{"id":24291,"date":"2020-12-23T22:51:00","date_gmt":"2020-12-23T22:51:00","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=24291"},"modified":"2020-12-26T15:15:41","modified_gmt":"2020-12-26T15:15:41","slug":"branimir-jankovic-kolumna-javna-povijest-je-li-gradanski-rat-kljuc-nasih-prijepora-o-proslosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=24291","title":{"rendered":"Branimir Jankovi\u0107 \u2013 kolumna \u201eJavna povijest\u201c \u2013 Je li \u201egra\u0111anski rat\u201c klju\u010d na\u0161ih prijepora o pro\u0161losti?"},"content":{"rendered":"\n

Uvijek iznova mo\u017eemo \u010duti pitanje ho\u0107e li kod nas Drugi svjetski rat ikada zavr\u0161iti? Razlog tome je o\u010dito \u010dinjenica da u hrvatskoj javnosti gotovo osamdeset godina od Drugog svjetskog rata ne prestaju prijepori o njemu i da on \u2013 zajedno s drugim doga\u0111ajima iz 20. stolje\u0107a, tog \u201edoba ekstrema\u201c, kako ga se naziva \u2013 izaziva sna\u017ene polarizacije i podjele u dru\u0161tvu. To me\u0111utim ne vrijedi samo za hrvatsko dru\u0161tvo nego i nama susjedne dr\u017eave koje dijele zajedni\u010dko iskustvo Jugoslavije, ali i europsku javnost u cjelini, u rasponu od \u0160panjolske do Ukrajine, \u0161to se vidi sa svakom novom komemoracijom i rezolucijom posve\u0107enom Drugom svjetskom ratu. U tom smislu se radi o temi javne povijesti par excellence<\/em>, posebice jer je zastupljena u politikama povijesti i kolektivnom sje\u0107anju, akademskoj historiografiji i publicistici, filmovima i knji\u017eevnosti.<\/p>\n\n\n\n

U Hrvatskoj se po mom sudu u postoje\u0107im diskusijama i prijeporima, kao i u odgovorima na izazove povijesnih kontroverzi, stalno vrtimo u krug i kroni\u010dno nam nedostaju novi argumenti i teme te nova pitanja i perspektive. Historiografski iskorak u tome svakako predstavlja knjiga Maxa Bergholza Nasilje kao generativna sila: identitet, nacionalizam i sje\u0107anje u jednoj balkanskoj zajednici<\/em> (Sarajevo \u2013 Zagreb 2018), \u010demu je razlog, uz pa\u017eljiv arhivski rad i dobro poznavanje tematike, nesumnjivo i sna\u017ena konceptualna podloga. Polaze\u0107i upravo od va\u017enosti osmi\u0161ljenih konceptualnih polazi\u0161ta i s ciljem da se uz njihovu pomo\u0107 otvore neke nove perspektive, \u017eelio bih staviti u prvi plan fenomen gra\u0111anskog rata kao takvog. Smatram naime da je koncept gra\u0111anskog rata i njegova naslje\u0111a klju\u010d tuma\u010denja prijepora o Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj. On osim toga omogu\u0107uje dublje razumijevanje hrvatske povijesti 20. i 21. stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Zbog toga je na pitanje poput: \u201eJe li Drugi svjetski rat gotov?\u201c, moj odgovor zapravo protupitanje: \u201eMo\u017ee li gra\u0111anski rat ikada biti gotov?\u201c. Jedan od razloga za\u0161to Drugi svjetski rat u Hrvatskoj nikako da zavr\u0161i \u2013 osim zbog nepomirljivog ideolo\u0161kog sukoba \u2013 jest i u tome \u0161to se ujedno radi o gra\u0111anskom ratu, a ne samo me\u0111unarodnom ratu izme\u0111u dr\u017eava i velikih sila. Poticaj za takva razmatranja mo\u017eemo osobito na\u0107i u me\u0111unarodnoj literaturi, posebice jer se u posljednje vrijeme fenomen gra\u0111anskog rata sve vi\u0161e analizira u dru\u0161tvenim i povijesnim znanostima.<\/p>\n\n\n\n

Zanimljivo je primjerice da neki autori \u010ditav period od 1914. do 1945. nazivaju europskim gra\u0111anskim ratom, kako glasi naslov knjige Enza Traversa Fire and Blood: The European Civil War 1914\u20131945<\/em> (2016; francuski izvornik 2007). Uz taj primjer sa ljevice, mogu\u0107e je sa desnice navesti knjigu Alaina de Benoista Komunizam i nacizam: 25 ogleda o totalitarizmu u XX. stolje\u0107u<\/em> (1917.-1989.)<\/em> (u izdanju Zlatka Hasanbegovi\u0107a, Zagreb 2005, francuski izvornik 1998) s fokusom na \u201eeuropski ‘gra\u0111anski rat’ izme\u0111u komunizma i nacionalsocijalizma, te svjetski gra\u0111anski rat izme\u0111u komunizma i ‘kapitalizma’\u201c. Tu su dakako i historiografska djela koja primjenjuju koncept gra\u0111anskog rata na pojedine nacionalne slu\u010dajeve u periodu Drugog svjetskog rata. U tome se napose izdvaja knjiga Claudija Pavonea A Civil War: A History of the Italian Resistance<\/em> (2014, talijanski izvornik 1991), koja je izazvala brojne polemi\u010dke reakcije upravo zbog upotrebe tog koncepta (usp. Norberto Bobbio, \u201ePokret otpora: gra\u0111anski rat?\u201c, Diskrepancija<\/em>, br. 1, 2000, str. 29-37).<\/p>\n\n\n\n

Osim historiografske literature o povijesnom razdoblju prve polovice 20. stolje\u0107a, va\u017ena je dakako i op\u0107a literatura dru\u0161tvenih i humanisti\u010dkih znanosti o fenomenu gra\u0111anskog rata, kao i razli\u010ditim slu\u010dajevima gra\u0111anskih ratova diljem svijeta. U op\u0107oj literaturi je upozoravano da naslje\u0111e gra\u0111anskog rata traje desetlje\u0107ima nakon njegova okon\u010danja i \u010desto rezultira novim gra\u0111anskim ratom te se \u010dak postavlja spomenuto pitanje da li gra\u0111anski rat uop\u0107e ikada zavr\u0161ava. U literaturi se dakako razmatraju i komparacije s drugim dr\u017eavama koje su imale gra\u0111anski rat. To tako\u0111er smatram va\u017enim kako bismo prestali vrtjeti se u krug s uvijek istim argumentima i dr\u017eati hrvatski, odnosno jugoslavenski slu\u010daj iznimnim. I zbog toga treba poticati usporedbe s drugim zemljama koje su pro\u0161le kroz gra\u0111anski rat i koje i danas imaju o\u0161tre sukobe oko sje\u0107anja na njega, poput \u0160panjolske i SAD-a te mnogih drugih. Sukladno je to i recentnim tendencijama u historijskoj poddisciplini javne povijesti koja pi\u0161u\u0107i o aktualnim pitanjima iz svoje teorije i prakse nastoji obuhvatiti globalnu perspektivu (usp. zbornik What Is Public History Globally? Working with the Past in the Present <\/em>koji su 2019. uredili Paul Ashton i Alex Trapeznik).<\/p>\n\n\n\n

Za pitanje povijesnih usporedbi i teorijskih razmatranja fenomena gra\u0111anskog rata i njegova osjetljivog naslje\u0111a osobito je korisno uklju\u010diti uvide iz recentne knjige intelektualnog povjesni\u010dara Davida Armitagea posve\u0107ene upravo gra\u0111anskim ratovima Civil Wars: A History in Ideas<\/em> (2017), a osvrnut \u0107u se i na autore iz drugih disciplina, kao i sugestivne primjere iz knji\u017eevnosti. Osim Drugog svjetskog rata i odnosa prema njemu uzet \u0107u u razmatranje i rat u Hrvatskoj 1990-ih i na\u010dine na koje se u na\u0161oj suvremenosti odnosimo prema njemu.<\/p>\n\n\n\n

U spomenutoj knjizi o gra\u0111anskim ratovima David Armitage problemski zahva\u0107a raspon od antike do 20. stolje\u0107a. Izdvojit \u0107u samo nekoliko njegovih napomena koje mogu biti interesantne za navedenu problematiku. Autor isti\u010de da je gra\u0111anski rat najdestruktivniji oblik organiziranog ljudskog nasilja (str. 5) i da je od rata gori samo gra\u0111anski rat (str. 8). Upozorava da je naslje\u0111e gra\u0111anskog rata \u010desto novi gra\u0111anski rat, odnosno da su gra\u0111anski ratovi posljednjih desetlje\u0107a gotovo u pravilu nastavak prethodnih gra\u0111anskih ratova (str. 6). Gra\u0111anski rat izvla\u010di ono najgore u ljudima, stoga i kad zavr\u0161i njegove rane ne zacjeljuju. Na to su se referirali brojni suvremenici, primjerice Charles De Gaulle koji je rekao da u gra\u0111anskim ratovima u kojima su bra\u0107a na suprotnim stranama mir ne dolazi ni nakon zavr\u0161etka rata. Zbog toga mnogi autori postavljaju ve\u0107 spomenuto pitanje da li gra\u0111anski rat uop\u0107e ikada zavr\u0161ava (str. 9).<\/p>\n\n\n\n

Armitage u knjizi Civil Wars <\/em>nadalje isti\u010de da je dakako problem u tome i kako definirati gra\u0111anski rat te da postoje prijepori oko toga \u0161to ozna\u010diti gra\u0111anskim ratom. Vlast \u0107e s jedne strane gra\u0111anske ratove nazivati pobunom ili ilegalnim ustankom protiv legitimne vlasti i tako joj oduzimati legitimitet (str. 13). S druge strane revolucionari \u0107e \u010desto poricati da su bili uklju\u010deni u gra\u0111anski rat i koristit \u0107e druge termine poput revolucije ili oslobo\u0111enja (str. 26). Problem s definiranjem je i u tome \u0161to se gra\u0111anski ratovi \u010desto prelijevaju preko granica svojih zemalja i u njih se upli\u0107u snage izvana (str. 15). U tom smislu je i sam pojam gra\u0111anskog rata primjer prijepornog termina (str. 18). To vrijedi u talijanskom slu\u010daju na primjeru spomenute knjige C. Pavonea o Drugom svjetskom ratu. Sli\u010dno je i s hrvatskim slu\u010dajem, u kojem su prijeporne i primjene termina kolaboracija za Drugi svjetski rat ili revizionizam za suvremeni odnos prema Drugom svjetskom ratu ili pak totalitarizam za socijalisti\u010dku, odnosno komunisti\u010dku Jugoslaviju, kao i borbenih pojmova fa\u0161izma i antifa\u0161izma u cjelini. Simboli\u010dki sukobi ne vode se dakle samo oko tuma\u010denja povijesti nego i oko pojmova i njihove primjene. O tome govori i knjiga Enza Traversa Istorija kao bojno polje<\/em> (Beograd 2020, francuski izvornik 2011).<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de komparacija sa drugim gra\u0111anskim ratovima, u hrvatskoj i susjednim javnostima najvi\u0161e se prati prijeporni odnos prema \u0160panjolskom gra\u0111anskom ratu koji do danas ne gubi na intenzitetu. Ovdje \u0107u sada uvesti knji\u017eevnost i navesti odlomke o sukobljenim tuma\u010denjima gra\u0111anskog rata iz romana Vladar sjena<\/em> Javiera Cercasa, \u010dije je hrvatsko izdanje objavljeno 2020. godine: \u201e’Stvarno \u0107e\u0161 napisati jo\u0161 jedan roman o Gra\u0111anskome ratu? Jesi li ti popizdio, \u0161to ti je? (\u2026) Ma \u0161to napisao, neki \u0107e te optu\u017eiti da idealizira\u0161 republikance jer ne prokazuje\u0161 njihove zlo\u010dine, a drugi \u0107e te optu\u017eiti za revizionizam ili za u\u0161minkavanje frankizma zato \u0161to prikazuje\u0161 frankiste kao normalne, obi\u010dne ljude, a ne kao \u010dudovi\u0161ta.’\u201c (str. 29); \u201e’\u010cuj, Javi: ni\u0161ta me toliko ne iznervira kao nepristrane interpretacije rata, one fifti-fifti, one koje ka\u017eu da je to bila tragedija i da su obje strane imale pravo. To je la\u017e: ovdje se dogodio dr\u017eavni udar koji su poduprle oligarhija i Crkva protiv demokracije. Naravno da ta demokracija nije bila ni blizu savr\u0161ena i da je na kraju bilo malo onih koji su u nju vjerovali i po\u0161tovali pravila, ali svejedno je bila demokracija; dakle politi\u010dko pravo imali su republikanci. To\u010dka. Ali isto me tako silno nervira sekta\u0161ka ili religijska ili djetinjasta interpretacija rata prema kojoj je Republika bila zemaljski raj, a svi republikanci bili su an\u0111eli koji nikoga nisu ubili, a svi frankisti demoni koji su neprestano ubijali: to je druga la\u017e\u2026’\u201c (str. 137). To su prijeporni naglasci u interpretiranju povijesnih kontroverzi koji u odre\u0111enoj mjeri mogu komparativno vrijediti i za hrvatski, odnosno jugoslavenski slu\u010daj, bilo s obzirom na osjetljivost teme, bilo u odnosu na izjedna\u010davanje krivice, o \u010demu \u0107e jo\u0161 biti rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n

U romanu se tematizira i ve\u0107 apostrofirana nemogu\u0107nost okon\u010davanja gra\u0111anskog rata (\u201eI nemoj mi re\u0107i da je pro\u0161lo osamdeset godina od rata, jer tom \u010dovjeku rat nije pro\u0161ao; ili barem nije frankizam, koji je, na kraju krajeva, i bio nastavak rata, ali drugim sredstvima.\u201c; str. 91), kao i \u017eiva prisutnost povijesti u suvremenosti: \u201eDotad sam ve\u0107 nekoliko puta posjetio memorijalni centar u Terri Alti posve\u0107en \u010duvanju sje\u0107anja na Bitku na Ebru i ve\u0107 sam bio uvidio da je, za razliku od onoga \u0161to se dogodilo u Teruelu, u L\u00e9ridi, pa \u010dak i u dolini Bielse, u tom okrugu bitka ostavila neizbrisiv trag: tijekom pora\u0107a mnogi su njegovi stanovnici zara\u0111ivali za \u017eivot prodaju\u0107i \u0161rapnele koji su okovali njihove planine, a i dan-danas mnogi se \u017eivo sje\u0107aju bitke, i dalje na neki na\u010din \u017eive s njome ili s njezinim posljedicama, opsjednuti njome, neki \u010dak izba\u010deni iz ravnote\u017ee zbog nje.\u201c (str. 191-192).<\/p>\n\n\n\n

Uz \u0160panjolski gra\u0111anski rat 1936-1939. komparativno nam mo\u017ee biti zanimljiv i Gr\u010dki gra\u0111anski rat 1944-1949, o kojem pi\u0161e gr\u010dki knji\u017eevnik Nikos Kazantzakis u sugestivnom romanu Bratoubojice<\/em> prevedenom na hrvatski 2015. godine. Napominjem da su ideologem bratoubojstva (kada je jedan brat bio u partizanima, a drugi u \u010detnicima) obra\u0111ivali u romanima Dobrica \u0106osi\u0107, Vuk Dra\u0161kovi\u0107 i drugi srpski knji\u017eevnici, dok je u hrvatskoj knji\u017eevnosti obra\u0111ivan ideologem pomirbe (usta\u0161a i partizana). O tome detaljno govori Maciej Czerwi\u0144ski u knjizi Drugi svjetski rat u hrvatskoj i srpskoj prozi (1945-2015)<\/em> (Zagreb 2018), o kojoj sam pisao u me\u0111uvremenu (Historijski zbornik<\/em>, br. 1, 2019, str. 229-235). Motiv bratoubojstva je naravno motiv dugog trajanja i nalazimo ga u mnogim svjetskim mitologijama i predajama \u2013 od Kaina i Abela u Bibliji<\/em>, preko Eteokla i Polinika u gr\u010dkoj te Romula i Rema u rimskoj mitologiji i drugdje (Armitage, Civil Wars<\/em>, str. 10).<\/p>\n\n\n\n

Kao \u0161to je sje\u0107anje na gra\u0111anski rat stalno prisutno, tako je sveprisutna i prijetnja novim gra\u0111anskim ratom, kao i metafora gra\u0111anskog rata (Civil Wars<\/em>, str. 14-15). Stoga mnogi u situacijama velikih polarizacija i podjela u dru\u0161tvu govore o simboli\u010dkom gra\u0111anskom ratu ili verbalnom gra\u0111anskom ratu. To se spominje ne samo u na\u0161oj sada\u0161njosti nego su primjerice u Jugoslaviji 1980-ih intelektualci i mediji navodili kako se pribli\u017eavaju gra\u0111anskom ratu ili se ve\u0107 nalaze u njemu. Pritom se neizostavno referiralo i na naslje\u0111e Drugog svjetskog rata. Tako je nedavno i Damir Pili\u0107 povodom objave svoje knjige Tito o\u010dima Krle\u017ee. Revolucija i zebnja<\/em> (Zagreb 2020) rekao na tom tragu sljede\u0107e: \u201eK tome, i Tito i Krle\u017ea su dr\u017eali da uvo\u0111enje liberalne demokracije u jugoslavenskim uvjetima \u2013 s naslje\u0111em me\u0111usobnih pokolja iz Drugog svjetskog rata \u2013 mo\u017ee rezultirati samo gra\u0111anskim ratovima. Doga\u0111aji iz devedesetih su pokazali da nisu bili posve u krivu.\u201c (Jutarnji list<\/em>, 10.X.2020). Ostavljam sada po strani jesu li autor i povijesne li\u010dnosti koje navodi zaista u pravu ve\u0107 ih koristim kao ilustraciju stalnog spominjanja gra\u0111anskog rata i njegova naslje\u0111a te njegove prijetnje, \u0161to bi se dakako moglo potkrijepiti brojnim drugim citatima iz jugoslavenske i hrvatske intelektualne povijesti.<\/p>\n\n\n\n

U svakom slu\u010daju bi trebalo napraviti rekapitulaciju koliko se pojam gra\u0111anskog rata i u kojim sve kontekstima koristio ne samo u medijskom i intelektualnom diskursu u Jugoslaviji i Hrvatskoj nego i kod dru\u0161tvenih znanstvenika i povjesni\u010dara u 20. i 21. stolje\u0107u. Dakako, koncept gra\u0111anskog rata nudi i mnoge druge mogu\u0107nosti njegove daljnje konceptualne i metafori\u010dke razrade i primjene na razli\u010dite politi\u010dke, dru\u0161tvene, kulturne i intelektualne sukobe ili pak simboli\u010dke ratove oko povijesti (kao \u0161to to \u010dini niz knjiga poput zbornika History Wars: The Enola Gay and Other Battles for the American Past<\/em> ili The History Wars<\/em>). Treba pritom svakako spomenuti djela koja u fenomenu gra\u0111anskog rata vide fundamentalni politi\u010dki utjecaj poput knjige filozofa i politi\u010dkog teoreti\u010dara Giorgia Agambena Stasis: Civil War as a Political Paradigm <\/em>(2015, talijanski izvornik 2015).<\/p>\n\n\n\n

Mnogo prethodno navedenih problema prisutno je i kod problematike primjene koncepta gra\u0111anskog rata u odnosu na ratove 1990-ih. \u0160to se ti\u010de hrvatskog slu\u010daja, poznati su o\u0161tri prijepori u javnosti je li rat u Hrvatskoj ujedno bio, uz ostalo, i gra\u0111anski rat ili samo agresija izvana. Za dio javnosti to je gotovo tabu-tema<\/a> i odbacuje se kao \u201epoku\u0161aj izjedna\u010davanja krivnje kroz sintagmu gra\u0111anskog rata\u201c (Zvonimir Despot, Ve\u010dernji list<\/a><\/em>, 12.10.2020). To je dakako slo\u017eeno pravno, politolo\u0161ko i historiografsko pitanje, ali nesumnjivo i politi\u010dko pitanje koje izaziva sna\u017ean interes javnosti. Upravo je primjerice objavljena knjiga Mirjane Kasapovi\u0107 Bosna i Hercegovina 1990. \u2013 2020. Rat, dr\u017eava i demokracija<\/em> koja se u medijima<\/a> najavljuje rije\u010dima \u201eZa\u0161to je rat u BiH bio gra\u0111anski, a u Hrvatskoj ne\u201c. Sve te rasprave i polemike potvr\u0111uju ve\u0107 spomenutu napomenu da je imenovanje ili definiranje nekog rata gra\u0111anskim ratom iznimno prijeporno politi\u010dko pitanje i da je sam termin gra\u0111anskog rata itekako prijeporan pojam. No osim problema definiranja karaktera odre\u0111enog rata, va\u017eno je govoriti i o dru\u0161tvenom aspektu rata i njegovoj svakodnevici, koje se \u010desto zanemaruje.<\/p>\n\n\n\n

Naime, dok su tijekom Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj pripadnici iste nacije bili na suprotnim stranama, to nije slu\u010daj s ratom 1990-ih, ali su i u njemu na suprotstavljenim ratnim stranama bili upravo sugra\u0111ani i, \u0161tovi\u0161e, susjedi. To \u0107e primjerice isticati i sami sudionici s hrvatske strane. Ako se pritom ne\u0107e slagati s imenovanjem Domovinskog rata ujedno i gra\u0111anskim ratom, opisivat \u0107e upravo situaciju gra\u0111anskog rata. Tako je Vukovarac Dragutin Berghofer Beli koji je pre\u017eivio ratni zlo\u010din na Ov\u010dari rekao sljede\u0107e: \u201eSve ove godine se pitam samo jedno: Poznavali smo se, a toliko su nas lomili i ubijali. Kako su mogli?\u201c (Jutarnji list<\/a><\/em>, 11.10.2020). I u brojnim drugim svjedo\u010danstvima sudionici rata dr\u017eali su osobito bitnim istaknuti ono \u0161to su im po\u010dinili njihovi susjedi, kolege, prijatelji.<\/p>\n\n\n\n

Taj se aspekt isti\u010de i u opisu<\/a> navedene knjige M. Kasapovi\u0107: \u201eObrasci proizvodnje i nova\u010denja politi\u010dkih neprijatelja pokazuju da je sukob u Bosni i Hercegovini, kao i u ostalima gra\u0111anskim ratovima, primarno bio \u201erat znanaca, a ne rat stranaca\u201d. Djelomice su posrijedi bili konkretni znanci \u2013 \u010dlanovi vlastitih obitelji, drugovi iz \u0161kole i s fakulteta, kolege s posla, susjedi, prijatelji, a djelomice figurativni znanci koji su dijelili jednaka ili sli\u010dna iskustva \u017eivota u istoj zemlji. \u017drtve su me\u0111u mu\u010diteljima prepoznavali svoje \u0161kolske u\u010ditelje i svoje u\u010denike, prodava\u010de i kupce s tr\u017enica i iz trgovina, gostioni\u010dare i goste, voza\u010de i putnike komunalnih autobusa, poslovo\u0111e i radnike iz tvornica, prve susjede i \u0161kolske prijatelje svoje djece. To je rat u\u010dinilo gorim nego da je zemlja napadnuta izvana, jer unutarnji sukob ne razara samo politi\u010dke i dru\u0161tvene institucije nego uni\u0161tava s\u00e2mo tkivo dru\u0161tva, a to su odnosi me\u0111u ljudima.\u201c <\/p>\n\n\n\n

Zasebno je pitanje uloge koju je naslje\u0111e Drugog svjetskog rata imalo u ratovima 1990-ih, primjerice za Srbe u Hrvatskoj, kao i potvr\u0111uju li se time i u kojoj mjeri spomenute napomene iz literature da se gra\u0111anski rat nastavlja kasnije u novom gra\u0111anskom ratu. U svakom slu\u010daju, sada uz prijeporno naslje\u0111e Drugog svjetskog rata imamo i te\u0161ko naslje\u0111e rata 1990-ih \u2013 uz me\u0111usobne sli\u010dnosti i razlike \u2013 pri \u010demu se ta dva osjetljiva naslje\u0111a \u010desto ispreple\u0107u. S obzirom na pitanje komparacija, spomenut \u0107u da je upravo objavljeno hrvatsko izdanje knjige Mile Dragojevi\u0107 Identiteti u ratu. Civilne \u017ertve u komparativnoj perspektivi<\/em> koja uspore\u0111uje ratno nasilje nad civilima u Hrvatskoj, Ugandi i Gvatemali. Slo\u017eena pitanja gra\u0111anskog rata i njegova naslje\u0111a svakako zaslu\u017euju dublja razmatranja i uzimanje komparacija u obzir.<\/p>\n\n\n\n

Kako iza\u0107i iz naslje\u0111a gra\u0111anskog rata? To je prema svemu navedenom dakako klju\u010dno dru\u0161tveno pitanje i ujedno jedno od najte\u017eih. No smatram da je i ovdje dru\u0161tvena odgovornost povjesni\u010dara i dru\u0161tvenih i humanisti\u010dkih znanstvenika u tome da, izme\u0111u ostalog, ponude konceptualne uvide koji \u0107e otvarati nove perspektive. Tako Aleida Assmann u knjizi Duga senka pro\u0161losti. Kultura se\u0107anja i politika povesti<\/em> (Beograd 2011, njema\u010dki izvornik 2006) navodi da je nakon \u0160panjolskog gra\u0111anskog rata pora\u017eena republikanska strana bila prisiljena \u017eivjeti pod pritiskom pobjedni\u010dkog pam\u0107enja te nije bila u prilici iznijeti svoju povijest. Stoga \u201edokle god traje bolna asimetrija se\u0107anja, traje i rat\u201c. Gra\u0111anski rat mo\u017ee se, prema autorici, prevladati tek kad se uspostavi simetrija sje\u0107anja. Iz toga razloga: \u201ePolitika se\u0107anja posle gra\u0111anskog rata ima zadatak da razgradi destruktivnu energiju se\u0107anja, a to se nikada ne mo\u017ee posti\u0107i potiskivanjem se\u0107anja, nego samo obostranom saglasno\u0161\u0107u. (\u2026) Cilj savladavanja pro\u0161losti je prevazila\u017eenje bolnog se\u0107anja radi zajedni\u010dke i slobodne budu\u0107nosti.\u201c (str. 84-85).<\/p>\n\n\n\n

To me\u0111utim ne zna\u010di izjedna\u010davanje krivice \u2013 kako se kod nas \u010desto navodi \u2013 nego otvara prostor ravnopravnom sje\u0107anju. Jesu li hrvatska i srpska zajednica u Hrvatskoj tijekom ovogodi\u0161nje komemoracije Oluje napravili va\u017ene iskorake upravo u tom smjeru uspostave \u2013 me\u0111usobno ravnopravne \u2013 simetrije sje\u0107anja na rat 1990-ih s ciljem zajedni\u010dke budu\u0107nosti? No \u0161to je sa pitanjem (a)simetrije sje\u0107anja na Drugi svjetski rat? O\u010dito nas u tome \u010deka mnogo konceptualnog rada i niz prakti\u010dnih koraka. Pritom ni ovdje nije rje\u0161enje u izjedna\u010davanju krivice \u2013 ili rije\u010dima spomenutog Cercasovog romana \u201enepristrane interpretacije rata, one fifti-fifti\u201c \u2013 ve\u0107 u radu na ravnopravnom sje\u0107anju i suo\u010davanju s pro\u0161lo\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Rana verzija teksta kolumne izlo\u017eena je pod naslovom \u201eMo\u017ee li gra\u0111anski rat ikada biti gotov?\u201c na znanstvenom kolokviju \u201cPovijest u javnom prostoru: stanje i perspektive \u2013 Je li Drugi svjetski rat gotov?\u201d odr\u017eanom 4. prosinca 2020. i zatim prera\u0111ena i nadopunjena, pri \u010demu su uklju\u010deni komentari i sugestije koji su mi bili upu\u0107eni.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Prethodna kolumna:<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n
Branimir Jankovi\u0107 \u2013 kolumna \u201eJavna povijest\u201c \u2013 Koliki je javni domet povijesti, politika povijesti i povjesni\u010dara? Slu\u010daj napada na Srbe u Hrvatskoj<\/a><\/blockquote>