\u0160to je zajedni\u010dko Sokratu, Hipatiji, Giordanu Brunu, Thomasu Moreu i Janu Pato\u010dki? Prvo, u nekom su trenutku ti filozofi morali donijeti odluku: ostati vjerni svojoj filozofiji i umrijeti ili je se odre\u0107i i pre\u017eivjeti. Drugo, svi su izabrali umrijeti. Njihove tragi\u010dne smrti postale su ne samo va\u017enim dijelom njihovih \u017eivotopisa ve\u0107 i neodvojivim dijelom njihova djelovanja. \u201eSmrt za ideje\u201c zaslu\u017eeno i jest filozofsko djelo; Sokrat mo\u017eda nije napisao ni retka, ali njegova je smrt ispisala stranice mnogih filozofskih knjiga.<\/p>\n\n\n\n
Umrijeti za ideje<\/em> istra\u017euje grani\u010dnu situaciju u kojoj se nalaze filozofi kada su njihova umiru\u0107a tijela jedino sredstvo uvjeravanja koje mogu koristiti. Ova knjiga govori o susretu filozofa i smrti promatranom s razli\u010ditih gledi\u0161ta: tradicije filozofije kao umjetnosti \u017eivljenja; tijela kao oru\u0111a samotranscendencije; smrti kao klasi\u010dne filozofske teme; pripitomljavanja smrti i samooblikovanja; te kona\u010dno, \u017ertvovanja filozofa i mu\u010deni\u010dke smrti, pra\u0107ene apoteozom i nestankom u mitu.<\/p>\n\n\n\n \u201eLjudi su zasigurno, otkad je \u010dovje\u010danstva, \u201eumirali za vi\u0161i cilj\u201c. Umirali su za boga i sunarod\u00adnjake, za ideje i ideale, zbog stvarnih, ali i izmi\u0161ljenih razloga, onih opravdanih i utopijskih. Od svih mogu\u0107ih dobrovoljnih smrti, knji\u00adga Umrijeti za ideje govori o filozofima koji su umrli za svoje filozofije, a takvoj smrti ne nedostaje ironije.<\/p>\n\n\n\n * * *<\/p>\n\n\n\n Costica Bradatan profesor je humanisti\u010dkih znanosti na Honors Collegeu Sveu\u010dili\u0161ta Texas Tech u SAD-u i po\u010dasni profesor filozofije na Sveu\u010dili\u0161tu Queensland u Australiji. Napisao je i uredio nekoliko knjiga te redovito pi\u0161e za New York Times, Times Literary Supplement, Aeon, Dissent i The New Statesman. Knjiga Umrijeti za ideje <\/em>prevedena je na dvadesetak jezika.<\/p>\n\n\n\n Prelistaj izdanje:<\/p>\n\n\n\n
Iako temeljena na povijesti filozofije, knjiga Umrijeti za ideje<\/em> vje\u017eba je u ru\u0161enju granica jedne discipline. Autor je nadahnuto i na nov na\u010din ispri\u010dao pri\u010du o Sokratu, Heideggeru, Montaigneu, Gandhiju, Janu Palachu i Simone Weil te o svemu onome \u0161to ih je u\u010dinilo besmrtnima.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim smisao ove knjige nije u rasprav\u00adljanju. U njezinoj sr\u017ei le\u017ei uvjerenje da svrha prave filozofije nije \u010dak ni pisanje knjiga. Naravno da filozofiji treba pisa\u00adnje, a dobro pisanje joj mo\u017ee i\u0107i u prilog. Ipak, s obzirom na to \u0161to filozofija na kraju jest, pisanje mora ostati ne\u0161to preliminarno. Jer bez obzira na to koliko su filozofi vrsni pisci, njihova filozofija ne nalazi se u njihovim spisima, ve\u0107 drugdje. U odre\u0111enom smislu, filozofija po\u010dinje gdje pisanje zavr\u0161ava. Pisanje je proba, u najbo\u00adljem slu\u010daju generalna proba, no ne i izvedba. Filozofija je izvedba.\u201c
Costica Bradatan<\/p>\n\n\n\n