{"id":24061,"date":"2020-12-14T23:36:57","date_gmt":"2020-12-14T23:36:57","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=24061"},"modified":"2020-12-15T10:18:47","modified_gmt":"2020-12-15T10:18:47","slug":"magdalena-najbar-agicic-o-knjizi-tomasz-stryjek-wspolczesna-serbia-i-chorwacja-wobec-wlasnej-historii-suvremena-srbija-i-hrvatska-prema-vlastitoj-povijesti-2020","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=24061","title":{"rendered":"Magdalena Najbar-Agi\u010di\u0107 – o knjizi – Tomasz Stryjek, “Wsp\u00f3\u0142czesna Serbia i Chorwacja wobec w\u0142asnej historii” [Suvremena Srbija i Hrvatska prema vlastitoj povijesti], 2020."},"content":{"rendered":"\n

Tomasz Stryjek, Wsp<\/em><\/strong>\u00f3\u0142czesna Serbia i Chorwacja wobec w\u0142asnej historii, <\/em><\/strong>Instytut Studi\u00f3w Politycznych PAN \u2013 Wydawnictwo Naukowe SCHOLAR, Warszawa 2020, 630 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Po\u010detkom 2020. godine iz tiska je u Var\u0161avi iza\u0161la knjiga Tomasza Stryjeka Wsp<\/em>\u00f3\u0142czesna Serbia i Chorwacja wobec w\u0142asnej historii <\/em>[Suvremena Srbija i Hrvatska prema vlastitoj povijesti<\/em>]. Radi se o vrlo opse\u017enoj analizi politike povijesti u Srbiji i Hrvatskoj koja uklju\u010duje i prezentaciju \u0161irokog povijesnog konteksta razvoja kolektivnog sje\u0107anja u dvije navedene zemlje. Knjiga je svakako dokaz velikog interesa kakav u Poljskoj vlada za pitanja vezana uz politiku povijesti, ali i snage poljske historiografije, pa i humanistike op\u0107enito, koja se ne usredoto\u010duje isklju\u010divo na vlastiti slu\u010daj, ve\u0107 otvara \u0161ire perspektive tra\u017ee\u0107i materijale za komparativni pristup i izvan vlastitih nacionalnih granica.<\/p>\n\n\n\n

Autor, povjesni\u010dar i politolog Tomasz Stryjek, radi u Institutu za politi\u010dke studije Poljske akademije znanosti u Var\u0161avi (Instytut Studi\u00f3w Politycznych PAN), instituciji koja je u Poljskoj me\u0111u najzna\u010dajnijim centrima istra\u017eivanja suvremene povijesti. Ina\u010de se bavi nacionalnim ideologijama i historiografijama te politikom sje\u0107anja i politikom povijesti, a u fokusu njegovog interesa dosad je bila prvenstveno Ukrajina, o kojoj je objavio vi\u0161e knjiga, me\u0111u ostalim: Jakiej przesz\u0142o\u015bci potrzebuje przysz\u0142o\u015b\u0107. Interpretacje dziej\u00f3w narodowych w historiografii i debacie publicznej na Ukrainie 1991-2004 <\/em>[Kakvu pro\u0161lost treba budu\u0107nost? Interpretacije nacionalne povijesti u historiografiji i javnim raspravama u Ukrajini 1991-<\/em>2004] (Warszawa 2007) i Ukraina przed ko\u0144cem historii. Szkice o polityce pa\u0144stw wobec pami\u0119ci <\/em>[Ukrajina prije kraja povijesti. Skice o politici dr\u017eava prema sje\u0107anju<\/em>] (Warszawa, 2014). Jedno je poglavlje iz potonje knjige, \u201eRat za sje\u0107anje u Srednjoj i Isto\u010dnoj Europi 2005-2010. Strategije politike Litve, Latvije, Estonije, Ukrajine, Poljske i Rusije\u201c, objavljeno u hrvatskom prijevodu u zborniku Zla pro\u0161lost. Suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u koja optere\u0107uje<\/em>, koji je 2018. priredila Magdalena Najbar-Agi\u010di\u0107 (izd. Srednja Europa, Zagreb 2018, str. 111-150).<\/p>\n\n\n\n

U svojoj najnovijoj knjizi autor uvodno obja\u0161njava motive za bavljenje pitanjima politike sje\u0107anja i politike povijesti. Godinama se bave\u0107i transformacijom u zemljama Srednje i Isto\u010dne Europe, istovremeno iz perspektive politologije i historiografije, poku\u0161avao je odgovoriti na pitanje na koji su na\u010din ta dru\u0161tva ovisna o svojoj pro\u0161losti. Bave\u0107i se Ukrajinom i ukrajinskim nacionalnim idejama u ranijim desetlje\u0107ima, a onda i ukrajinskim te\u017enjama za osamostaljenjem krajem 1980-ih te nastankom nezavisne Ukrajine nakon raspada SSSR-a pozornost je posve\u0107ivao identitetskim pitanjima, odnosno potrazi za temeljima nacionalne samostalnosti koje je pru\u017eala tamo\u0161nja historiografija. Sljede\u0107i je korak bilo preispitivanje politike sje\u0107anja i pitanja tzv. tranzicijske pravde u Ukrajini, ali i u drugim europskim dr\u017eavama koje su u svojoj pro\u0161losti imale dugotrajna razdoblja nedemokratskih re\u017eima. S tog gledi\u0161ta interes Tomasza Stryjeka privukla je i situacija u Hrvatskoj i Srbiji.<\/p>\n\n\n\n

Te su dvije dr\u017eave izabrane za analizu jer su \u2013 kako obja\u0161njava autor \u2013 na pragu svoga suvremenog postojanja kao zasebne dr\u017eave na prijelazu iz 1980-ih u 1990-e zapo\u010dele od identitetskog i teritorijalnog razgrani\u010denja te rata, a potom su tijekom narednih dvadeset godina, nose\u0107i teret suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u, ipak postigle odre\u0111eni uspjeh na putu transformacije: Hrvatska ulaskom u Europsku uniju, a Srbija stjecanjem statusa kandidata. Stryjek najavljuje namjeru da preispita interpretacije autora, kako on to naziva, \u201eformiranih u zapadnom svijetu\u201c. Smatra da takve interpretacije nisu uvijek korisne za razumijevanje situacije u Srednjoj i Isto\u010dnoj Europi, jer u njima proces transnacionalizacije i univerzalizacije nije jednako uznapredovao te jo\u0161 uvijek nacionalne dr\u017eave igraju vrlo zna\u010dajnu ulogu u kolektivnoj svijesti. Stryjekov je cilj pokazati kako je politika sje\u0107anja (politika povijesti) ne samo sastavni, ve\u0107 i iznimno va\u017ean dio cjelokupnog procesa transformacije.<\/p>\n\n\n\n

U knjizi autor koristi pojam politike sje\u0107anja u njegovom \u0161irokom smislu: svakog prizivanja pro\u0161losti u javnom prostoru koje ima za cilj u\u010dvr\u0161\u0107enje ili promjenu kolektivnog sje\u0107anja. U tom smislu u politici sje\u0107anja sudjeluju i kolektivni akteri i pojedinci, i politi\u010dari, i mediji, i profesionalni povjesni\u010dari i histori\u010dari-amateri, kao i sve osobe koje sudjeluju u javnoj debati o povijesti. Politika sje\u0107anja obuhva\u0107a \u0161iroku lepezu mogu\u0107ih formi djelovanja: javne izjave, publikacije posve\u0107ene pro\u0161losti, komemoracije i obilje\u017eavanja slu\u017ebenih blagdana i dana sje\u0107anja, muzejske postave, imenovanje ulica i trgova, nastavu povijesti i ud\u017ebenike. U cijelom spektru posebno se isti\u010de dr\u017eavna politika sje\u0107anja, koja obuhva\u0107a djelovanje vladaju\u0107ih krugova i institucija koje su im podre\u0111ene. Autor koristi pojam \u201erezervoar sje\u0107anja\u201c temelje\u0107i se na tipologiji Aleide Assmann te pojam \u201emjesta sje\u0107anja\u201c, koji je stvorio Pierre Nora, ali im daje \u0161iri smisao. Za Stryjeka ti pojmovi zna\u010de sve simbole i predod\u017ebe o pro\u0161losti neke zemlje ili nacije koje se potencijalno mogu aktivirati u javnom prostoru. Stoga oni zna\u010de ne samo funkcionalno sje\u0107anje, ve\u0107 i \u201epohranjeno\u201c sje\u0107anje, dakle one pojmove i simbole koji tek potencijalno mogu postati aktivni u javnom prostoru. U tom smislu mogu\u0107e je razmatrati alternative dosada\u0161njoj politici sje\u0107anja, a Stryjek pozornost posve\u0107uje i onim simbolima pojedinih zemalja koji simboliziraju \u201egra\u0111anske, promodernizacijske i slobodarske\u201c vrijednosti.<\/p>\n\n\n\n

Knjiga se sastoji od tri velike glave podijeljene na ukupno sedam opse\u017enih poglavlja (svako podijeljeno i na potpoglavlja), kojima prethodi uvod, a slijedi opse\u017ean zaklju\u010dak. U prvoj se glavi govori o povijesti kao takvoj, dakle o \u201ekorijenima\u201c, odnosno o historijskim temeljima nacionalnog ili kulturnog identiteta Hrvatske i Srbije te o historijskim aspektima ideologija dana\u0161njih politi\u010dkih stranaka. Ta je glava podijeljena kronolo\u0161ki pa se o rezervoaru povijesnog sje\u0107anja govori po razdobljima, prvo do 1941. godine, a onda od rata nadalje. U drugoj glavi govori se o historiografiji i javnim raspravama, od 1970-ih godina do suvremenosti, te na taj na\u010din \u010ditatelj upoznaje sudionike politike sje\u0107anja u \u0161irem smislu. Govori se o kontroverzama, odnosno sukobima izme\u0111u povjesni\u010dara i intelektualaca vezanima uz nacionalnu povijest i naslje\u0111u koje su ostavili Drugi svjetski rat i komunisti\u010dka vladavina. U tom se smislu govori o revizionizmu. Pokazuje se kako je do\u0161lo do aktivizacije upravo onih \u201erezervoara\u201c sje\u0107anja koji poti\u010du sukobe. Op\u0161irno se govori o intelektualnim raspravama koje su se oko tih pitanja vodile i koje se vode u Srbiji i Hrvatskoj, uklju\u010duju\u0107i \u0161iroki ideolo\u0161ki spektar prisutan u obje zemlje. Donekle mo\u017eemo vidjeti i relacije izme\u0111u historiografije i dr\u017eave, odnosno politi\u010dkih stranaka. Tre\u0107a se glava bavi politikom sje\u0107anja i politikom povijesti u u\u017eem smislu, i to u razdoblju 1990-2019, zasebno u Srbiji i u Hrvatskoj Za razumijevanje prisutnih politika sje\u0107anja i politika povijesti va\u017eno je definiranje njihovih funkcija: legitimizacijske, identifikacijske, integracijske i mobilizacijske. Ratovi 1990-ih prikazani su kao posljedica politika povijesti koje su se vodile, a s druge strane kao izvori\u0161te novih problema i nepravdi. Tu su i uvodni dijelovi u pojedinim glavama u kojima se definiraju kori\u0161teni pojmovi.<\/p>\n\n\n\n

U svojoj analizi rezervoara sje\u0107anja Srbije i Hrvatske Tomasz Stryjek koncentrira se na povijest Drugoga svjetskog rata te na razdoblje po\u010detaka komunisti\u010dke vladavine u Jugoslaviji \u2013 dakle na onome dijelu povijesti koji izaziva najvi\u0161e kontroverzi te uzrokuje najvi\u0161e unutra\u0161njih i me\u0111unarodnih napetosti. Pritom u obzir uzima i slu\u017ebenu politiku sje\u0107anja, i historiografiju i javne rasprave koje se odnose na povijest tih dr\u017eava i nacija. Fokusira se na ulogu povijesnog sje\u0107anja i kori\u0161tenje rezervoara sje\u0107anja \u2013 u svome razumijevanju tog pojma \u2013 u politici sje\u0107anja koju provode vladaju\u0107i, ali i na aktivnostima drugih aktera koji su aktivni na polju politike povijesti.<\/p>\n\n\n\n

Stryjek uz mnogo razumijevanja tretira politiku povijesti analiziranih dr\u017eava, uzimaju\u0107i pritom u obzir uvjete u kojima su se ove zemlje na\u0161le u analiziranom razdoblju. Glavna autorova teza glasi da je izgradnja vlastite povijesne legitimizacije u postkomunisti\u010dkim i postfederacijskim dr\u017eavama Srednje i Isto\u010dne Europe bila nu\u017ena i neophodna za transformaciju prema demokraciji i pripremu za \u010dlanstvo u EU. Za razliku od Ukrajine, u slu\u010daju Hrvatske i Srbije legitimizacijske, integracijske i identifikacijske funkcije politike povijesti donijele su rezultate ve\u0107 po\u010detkom 21. stolje\u0107a, dok se u Ukrajini to dogodilo tek nakon 2014, i to samo djelomi\u010dno. Ovakve ocjene djelovat \u0107e vjerojatno previ\u0161e optimisti\u010dki mnogim \u010ditateljima u Hrvatskoj. Treba ipak naglasiti da Stryjek nije nekriti\u010dan te da uo\u010dava i negativne posljedice politika provo\u0111enih od po\u010detka 1990-ih. Moglo bi se zaklju\u010diti da su krvavi sukobi koji su popratili raspad Jugoslavije \u2013 prema njemu \u2013 bili upravo cijena provo\u0111enja ovakvih politika povijesti kakve su bile na djelu. Prema njemu, samo je dijelom bilo mogu\u0107e izbje\u0107i ih. Takvo stajali\u0161te trebalo bi biti poticaj za daljnje rasprave o tim temama, koje i danas predstavljaju \u017eari\u0161te politi\u010dkog i ideolo\u0161kog, ali i intelektualnog sukobljavanja u Hrvatskoj.<\/p>\n\n\n\n

Kao \u0161to je gore spomenuto, autor detaljno analizira politike sje\u0107anja u Hrvatskoj i Srbiji od 1990. do 2019. godine. Knjiga govori s jedne strane o povijesti tih zemalja, a s druge \u2013 o simbolima koji se odnose na tu povijest, njihovom stvaranju i upotrebi od strane vlasti, politi\u010dkih stranaka op\u0107enito te intelektualnih elita, uklju\u010duju\u0107i povjesni\u010dare i publiciste. Autor je svakako postigao cilj koji si je postavio, stavljaju\u0107i analizu politike sje\u0107anja u politi\u010dki i dru\u0161tveni kontekst povijesnog razvoja zadnjih desetlje\u0107a. Valja mu priznati golemo poznavanje procesa koji su se zbivali na polju kolektivnog sje\u0107anja u Hrvatskoj i Srbiji. Njegove ocjene, iako ovdje zasigurno ponekad mogu izazvati iznena\u0111enje, trebale bi predstavljati sna\u017ean poticaj za daljnje analize i rasprave. U poljskoj je sredini Stryjekova knjiga zasigurno produbila znanje o situaciji u Hrvatskoj i Srbiji i dala mno\u0161tvo materijala za razli\u010dite komparacije. Na\u017ealost, na poljskome jeziku knjiga \u0107e te\u0161ko doprijeti do mnogih \u010ditatelja u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Nadamo se stoga skorom prijevodu na hrvatski.<\/p>\n\n\n\n

[U prosincu 2020. Stryjek je za knjigu dobio Po\u010dasnu nagradu Wac\u0142awa Felczaka i Henryka Wereszyckoga, koju dodjeljuju Odjel Poljskog povijesnog dru\u0161tva u Krakovu i Povijesni fakultet Jagelonskog sveu\u010dili\u0161ta te Wydawnictwo Literackie, nakladni\u010dka ku\u0107a iz Krakova.]<\/p>\n\n\n\n

Magdalena Najbar-Agi\u010di\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-24061","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24061","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24061"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24061\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24063,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24061\/revisions\/24063"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24061"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24061"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24061"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}