{"id":23931,"date":"2020-12-04T23:11:33","date_gmt":"2020-12-04T23:11:33","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=23931"},"modified":"2020-12-04T23:11:33","modified_gmt":"2020-12-04T23:11:33","slug":"ivan-colovic-virus-u-tekstu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=23931","title":{"rendered":"Ivan \u010colovi\u0107, \u201cVirus u tekstu\u201d"},"content":{"rendered":"\n<p>Ova knjiga objavljena je u saradnji sa portalom <em>Pe\u0161\u010danik<\/em>. \u010cine je trinaest ogleda objavljenih na ovom portalu 2019. i 2020. godine. U njima autor nastavlja \u2013 knjigom <em>Bordel ratnika. Folklor politika i rat<\/em>\u00a0 zapo\u010deta\u00a0 \u2013 istra\u017eivanja odnosa izme\u0111u politike i kulture u\u00a0 postkomunisti\u010dkoj Srbiji i u drugim zemljama Zapadnog Balkana.<\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n\n\n\n<p>Ivan \u010colovi\u0107 (Beograd, 1938) je politi\u010dki antropolog i pisac. Njegove najpoznatije knjige su: <em>Divlja knji\u017eevnost <\/em>(1985), <em>Bordel ratnika <\/em>(1993), <em>Politika simbola <\/em>(1997), <em>Balkan \u2013 teror kulture <\/em>(2008), <em>Rastanak s identitetom <\/em>(2014), <em>Smrt na Kosovu polju<\/em> (2016) i <em>Slike i prilike<\/em> (2018). Neke od ovih knjiga prevedene su na engleski, francuski, gr\u010dki, italijanski, makedonski, nema\u010dki, poljski i slovena\u010dki jezik. \u010colovi\u0107 je osniva\u010d i urednik (1971), a od 1989. godine i izdava\u010d serije knjiga Biblioteka XX vek. Dobio je nekoliko priznanja, me\u0111u kojim Herderovu nagradu (2000), Orden viteza Legije \u010dasti (2001), nagradu \u201eKonstantin Obradovi\u0107\u201c (2006), zvanje po\u010dasnog doktora Var\u0161avskog univerziteta (2010), nagradu \u201eVitez poziva\u201c (2010) \u00a0medalju \u201eKonstantin Jire\u010dek\u201c(2012). Za knjigu <em>Smrt na Kosovu polju<\/em> dobio je nagradu \u201cMirko Kova\u010d\u201d (2017), a za knjigu <em>Slike i prilike<\/em> nagradu DK Studentski grad za najbolje delo nefikcijske knji\u017eevnosti (2019).<\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n\n\n\n<p><strong>Iz Predgovora:<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Neki doga\u0111aji koji su me podstakli da napi\u0161em tekstove koji \u010dine ovu knjigu, kao \u0161to su litije i kriza vlasti u Crnoj Gori ili epidemija virusa korona, bili su i jo\u0161 su u \u017ei\u017ei javnosti u Srbiji i nekim susednim zemljama. Drugim doga\u0111ajima inspirativnim za pisca ovih tekstova javnost se bavila manje i kra\u0107e. Ko se jo\u0161 se\u0107a upisa srpskih gusala na Uneskovu listu nematerijalnog nasle\u0111a \u010dove\u010danstva, ili uzbune zbog navodne zamene re\u010di majka i otac u re\u010dniku \u0161kolske administracije terminima roditelj 1 i roditelj 2, ili napada desni\u010darskih ekstremista na pekaru Albanca Mona \u00d0uraja u Bor\u010di? Najzad, podstrek za pisanje ovde objavljenih tekstova na\u0161ao sam i u doga\u0111ajima koji su ostali izvan pa\u017enje javnosti. Takvi su bili, na primer, promocija izabranih dela mitropolita Amfilohija (Radovi\u0107a) u Beogradu ili \u201ckulturalni rat\u201d koji je Dragan Stani\u0107, predsednik Matice srpske, objavio kolegama Hrvatima. U nekim slu\u010dajevima podsticajan doga\u0111aj za mene bila je pojava nekog teksta, neke pesme, nekog \u010dlanka.<\/p>\n\n\n\n<p>Me\u0111utim, i kad je re\u010d o doga\u0111ajima druge vrste, kakvi su uli\u010dne demonstracije, politi\u010dki skupovi, komemoracije ili vojne parade, za mene je u njima bio interesantan pre svega, ako ne i isklju\u010divo, tekst, ono \u0161to govore u\u010desnici takvih doga\u0111aja, a zatim ono \u0161to u medijima ka\u017eu njihovi komentatori i tuma\u010di. Dakle, ovu knjigu \u010dine tekstovi o tekstovima ili, mo\u017ee se i tako re\u0107i, o tekstovima kao doga\u0111ajima. Da bih to istakao, izabrao sam naslov Virus u tekstu, a \u010ditalac \u0107e razumeti da su, pored virusa korona, i druge stvari o kojima se ovde govori na\u0111ene u tekstu, kao i to da i te druge stvari imaju ne\u0161to virulentno.<\/p>\n\n\n\n<p>U tekstovima koje ovde komentari\u0161em govori se o raznim temama, a povezuje ih nekoliko toposa koji \u010dine njihovu zajedni\u010dku narativnu matricu. Na jedan od njih svode se pri\u010de o ugro\u017eenosti takozvanog \u201cnacionalnog identiteta\u201d i navodno odsudnoj (biti ili ne biti!) borbi da se on za\u0161titi. O\u017eivljen u vreme raspada Jugoslavije i ratova devedesetih, ovaj topos je odmah dobio centralno mesto u nacionalisti\u010dkom politi\u010dkom imaginarijumu na Zapadnom Balkanu, generator nacionalisti\u010dkih mitova i gral oko koga se otimaju, glo\u017ee i (zasad samo) mentalno ratuju ovda\u0161nje politi\u010dke i kulturne elite.<\/p>\n\n\n\n<p>S toposom \u201cnacionalnog identiteta\u201d \u010dvrsto je povezan drugi va\u017ean topos u ovim tekstovima, topos \u201cnacionalnog prostora\u201d, koji se u primerima koje ovde navodim naj\u010de\u0161\u0107e javlja kao naracija o prostoru koji navodno pripada srpskoj naciji. Najpre se pojavila pri\u010da o \u201cvelikoj Srbiji\u201d, kasnije se pre\u0161lo na do\u010daravanje srpskog \u201cduhovnog i kulturnog prostora\u201d, da bi pre izvesnog vremena ovaj topos bio obnovljen i osna\u017een novom figurom \u2013 \u201csrpski svet\u201d, skovanom po uzoru na \u201cruski svet\u201d, jednu od klju\u010dnih figura savremenog ruskog politi\u010dkog imaginarijuma. Jer, ako ve\u0107 postoje srpski identitet, srpski kulturni prostor i srpske zemlje, za\u0161to onda njih ne smestiti u poseban, od drugih svetova odvojen, srpski univerzum?<\/p>\n\n\n\n<p>Va\u017eno mesto u tekstovima koje ovde komentari\u0161em ima i topos \u201cnaroda mu\u010denika i \u017ertve\u201d. U primerima koje nalazim u dana\u0161njoj Srbiji primetno je nastojanje da se uloga ovog toposa ograni\u010di tako \u0161to \u0107e se u kazivanju o srpskom narodu u ratovima devedesetih godina vi\u0161e mesta dati komplemenarnom toposu, toposu \u201cherojskog i pobedni\u010dkog naroda\u201d. Ne\u0107emo se vi\u0161e stideti na\u0161ih pobeda i na\u0161ih junaka, govori danas predsednik Srbije Vu\u010di\u0107. Na ovaj na\u010din je uspostavljena narativna ravnote\u017ea izme\u0111u srpske nacionalne viktimizacije i heroizacije. Tako su, na primer, mladi regruti JNA, koji su poginuli u leto 1999. godine u rejonu karaule Ko\u0161are na granici sa Albanijom, bore\u0107i se protiv OVK, i zatim zaboravljeni, pre nekoliko godina proizvedeni u nove kosovske junake. Priznanje za herojske podvige nije mimoi\u0161lo ni druge srpske vojnike koji su u\u010destvovali u ratovima devedesetih, uklju\u010duju\u0107i tu i one osu\u0111ene zbog ratnih zlo\u010dina, pa su u knjigu slavnih srpskih ratnika \u201cupisani\u201d i oni koji su ru\u0161ili Vukovar i opsedali Sarajevo i tako u zvani\u010dnoj politici se\u0107anja izjedna\u010deni sa srpskim oficirima i vojnicima koji su se borili u ustancima za vreme Turaka i u Prvom svetskom ratu.<\/p>\n\n\n\n<p>Topos izabranog naroda, \u201cbo\u017ejeg naroda\u201d, poslednjih godina o\u017eivljen najvi\u0161e u Crnoj Gori, samo na prvi pogled stoji nezavisno od drugih toposa nacionalisti\u010dkog imaginarijuma koje nalazim u osnovi ovde komentarisanih tekstova. Njega modelira ista matrica. Bog koji se \u201cdogodio\u201d u Crnoj Gori i bo\u017eanskim dahom zapahnuo Srbiju je bog srpskog \u201cidentiteta\u201d, bog srpskog nacionalnog prostora, srpske pasije, srpskog juna\u0161tva, za\u0161titnik i \u010duvar \u201csrpskog sveta\u201d. On je, kao i ostala metafizi\u010dka upori\u0161ta srpskog nacionalizma u srpskoj kulturi, u slu\u017ebi naroda. Pomislili biste da srpski rod, srpske gusle i druga srpska poezija i proza, uklju\u010duju\u0107i i onu koju neguju neki najvi\u0161i velikodostojnici SPC, slave Boga. Ne, razmislite malo, pro\u010ditajte i pone\u0161to od ovoga \u0161to ovde pi\u0161em, i vide\u0107ete da srpski nacionalisti Boga pozivaju da prizna jedno od njega va\u017enije bo\u017eanstvo \u2013 obogotvorenu naciju.<\/p>\n\n\n\n<p>Koncentri\u0161em se na tekst \u2013 ne samo u ovoj knjizi \u2013 zato \u0161to on zaslu\u017euje punu pa\u017enju, ali ne mislim, kao neki radikalni konstrukcionisti, da izvan teksta nema ni\u010dega. Pri tom \u017eelim da istaknem da pa\u017enju zaslu\u017euje ne samo zna\u010denjska sadr\u017eina teksta, koja se mo\u017ee \u201cizvu\u0107i\u201d iz jednog i preneti u drugi tekst, nego i njegova forma, njegove figure, njegova retori\u010dka i poeti\u010dka sredstva. Obja\u0161njavaju\u0107i kako treba shvatiti podnaslov njegove knjige o Hitlerovom Mein Kampfu, koji glasi \u2013 \u201cKa poetici nacionalsocijalizma\u201d, Albreht Ko\u0161orke ka\u017ee da se radi o tome \u201cda se predo\u010di blizina izme\u0111u jedne u naj\u0161irem smislu \u02bcpoetske\u02bc imaginacije i razularenog politi\u010dkog nasilja\u201d.1 I u tekstovima koje ovde \u010ditam i komentari\u0161em \u010desto nalazim tu blizinu, tesnu vezu izme\u0111u tekstova s karakteristikama knji\u017eevne naracije i najgoreg politi\u010dkog nasilja, i fizi\u010dkog i mentalnog.<\/p>\n\n\n\n<p>Zbog toga radije govorim o figurama, simbolima i toposima nacionalisti\u010dkog imaginarijuma nego o ideologiji i kolektivnim verovanjima, jer na taj na\u010din mogu bolje da istaknem naizgled neva\u017enu \u010dinjenicu da politika voli da pri\u010da i peva. \u0160to je gora to je pri\u010dljivija i raspevanija. Zbog toga \u0161to se uverljivost tekstova koje ovde komentari\u0161em zasniva pre svega na pretpostavci o neupitnoj istinitosti i emotivnoj nosivosti toposa koji se u njima variraju, a samo u neznatnoj meri na argumentaciji, u mom \u010ditanju ovih tekstova ima manje osporavanja iznetih tvrdnji a vi\u0161e ra\u0161\u010daravanja, ako tako mogu da nazovem nastojanje da sredstvima ironije i humora dovedem u pitanje opsene politi\u010dke magije kojoj pribegava savremeni nacionalizam u Srbiji. Ovako zami\u0161ljen obra\u010dun sa nacionalizmom praktikovali su \u2013 jer, razume se, nisam ga ja prvi zapo\u010deo \u2013 i danas praktikuju i mnogi njegovi kriti\u010dari u Srbiji i izvan Srbije, svuda gde su \u010dudesne i o\u010daravaju\u0107e nacionalisti\u010dke pri\u010de mo\u0107no oru\u017eje politike. Na \u017ealost, malo gde nisu. U takvim okolnostima ra\u0161\u010daravati i dekontaminirati nacionalisti\u010dke svetinje svuda nosi sa sobom ve\u0107i ili manji rizik, svuda vladaju\u0107e elite to nazivaju otpadni\u0161tvom i izdajom. Ali i za ovu vrstu kritike \u2013 koja je kritika politike pretvorene u magiju \u2013 va\u017ei ono \u0161to je za knji\u017eevnu kritiku rekao T. S. Eliot, a rekao je, u eseju \u201cTradicija i individualni talenat\u201d, da je kritika neophodna knji\u017eevnosti kao \u0161to je ljudima neophodno disanje.<\/p>\n\n\n\n<p>Izvor: <a href=\"https:\/\/www.bibliotekaxxvek.com\/nova-knjiga-3\/\">https:\/\/www.bibliotekaxxvek.com\/nova-knjiga-3\/<\/a><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":23932,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[8,3],"tags":[],"class_list":["post-23931","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige","category-novosti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/12\/Colovic.jpg?fit=476%2C685&ssl=1","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23931","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=23931"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23931\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":23933,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23931\/revisions\/23933"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/23932"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=23931"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=23931"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=23931"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}