{"id":23888,"date":"2020-12-02T21:55:39","date_gmt":"2020-12-02T21:55:39","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=23888"},"modified":"2020-12-02T21:55:39","modified_gmt":"2020-12-02T21:55:39","slug":"anthony-blunt-umjetnost-i-arhitektura-u-francuskoj-1500-1700-prijevod-s-engleskoga-borivoj-popovcak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=23888","title":{"rendered":"Anthony Blunt, &#8220;Umjetnost i arhitektura u Francuskoj 1500-1700&#8221; (Prijevod s engleskoga: Borivoj Popov\u010dak)"},"content":{"rendered":"\n<p>Prou\u010davanje francuske umjetnosti XVI. i XVII. stolje\u0107a mo\u017ee se podijeliti na dva razdoblja: prije pregleda Art and Architecture in France 1500-1700 i nakon toga. Naime, Anthony Blunt (Bournemouth, Hampshire, 1907. \u2013 London 1983.) u tom je pregledu likovnih umjetnosti i arhitekture pristupio s iskustvom duge anglosaske tradicije pregleda i sinteza odre\u0111enih razdoblja, a povrh svega s velikim poznavanjem toga doba. To se posebno o\u010dituje u njegovu duboku razumijevanju posebnosti njegovanja klasicizma u baroknom razdoblju te osjetljivih, a va\u017enih veza Rima i Francuske. Osim toga, neki od umjetnika koji su odredili razdoblje \u2013 a ponajprije Nicolas Poussin (jedan od mnogobrojnih francuskih umjetnika koji je do\u0161ao u Rim) \u2013 bili su poseban predmet prou\u010davanja Anthonyja Blunta i do danas su njegove studije toga umjetnika, ali i cijeloga razdoblja, najbolji uvid u njihove povijesno-umjetni\u010dke zna\u010dajke. Zbog istaknutih vrijednosti, Bluntov pregled umjetnosti XVI. i XVII. stolje\u0107a \u2013 prvi put objavljen 1953. godine (Harmondsworth: Penguin Books \/ Pelican History of Art) \u2013 ponovljen je u mnogo izdanja i do danas je najbolja povijesno-umjetni\u010dka literatura, ozbiljan uvod u prou\u010davanje francuske umjetnosti, i u kategoriji pregleda toga razdoblja jedna od najboljih i najpoznatijih knjiga. Osim u brojnim engleskim izdanjima, objavljena je i u francuskome (1983., 1999.) i u \u0161panjolskome (2007.) izdanju jer osim kronolo\u0161koga pregleda najva\u017enijih umjetnika i njihovih djela, Blunt pravilno otkriva presudnu ulogu naru\u010ditelj\u0101 i svih osoba koje su u pozadini odre\u0111ivale kulturnu politiku Francuske stvaranjem Akademija u Parizu i Rimu, ostvariv\u0161i tako poseban povijesni kontekst koji odre\u0111uje to umjetni\u010dko razdoblje. Stolje\u0107a koja Blunt opisuje ozna\u010dila su pro\u0161irenja, pregradnje i gradnje dvoraca u dolini Loire, dvorca Versailles, Serliov utjecaj i arhitekti Lescot, Philibert de l Orme, slike Primaticcia, Poussina, Claudea Lorraina, Eustachea Le Sueura, Simona Voueta, projekti Julesa Hardouin-Mansarta, skulpture Coysevoxa, slikarska i teoreti\u010darska djelatnost Charlesa Le Bruna i brojnih drugih umjetnika toga plodnog razdoblja. <strong>dr. sc. Sanja Cvetni\u0107, red. prof.<\/strong><br><br>\u201eBluntova knjiga zaslu\u017euje svaku pohvalu. U njoj pratimo nastanak velikih pokreta i njihov razvoj; velika djela autor analizira inteligentno, a brojne i sadr\u017eajne napomene svjedo\u010de o odli\u010dnome poznavanju obuhva\u0107ena razdoblja, jo\u0161 uvijek tako slabo poznata.\u201c <strong>Jean Adh\u00e9mar, The Burlington Magazine<\/strong><br><br>\u201eSlijediti autorovo stru\u010dno vodstvo kroz slo\u017eenu razgranatost umjetni\u010dkih tendencija toga razdoblja uvijek je poticajno, \u010desto i uzbudljivo iskustvo. Njegov jednostavan i lucidan stil te gotovo matemati\u010dki pristup materijalu orijentaciju \u010dini lakom gdjegod se zaustavimo.\u201c <strong>Rudolf Wittkower, The Listener<\/strong><br><br>\u201eStalno iznova profesor Blunt dose\u017ee cilj \u0161to si ga je sam postavio, a on je uspostaviti to\u010dnija mjesta kontakta i definirati to\u010dne izvore odakle su francuski slikari, kipari i arhitekti crpili poticaje posjetiv\u0161i Italiju i druge zemlje.\u201c <strong>Times Literary Supplement<\/strong><br><br>Anthony Blunt bio je ravnatelj Umjetni\u010dkoga instituta Courtauld Londonskoga sveu\u010dili\u0161ta od 1947. do 1974. i kustos kralji\u010dinih slika. Autor je monografija Philiberta de l Ormea, Fran\u00e7oisea Mansarta i Nicolasa Poussina te brojnih drugih publikacija.<\/p>\n\n\n\n<p>Izvor: \u00a0<a href=\"http:\/\/www.leykam-international.hr\/\">http:\/\/www.leykam-international.hr\/<\/a><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":23889,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[8,3],"tags":[],"class_list":["post-23888","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige","category-novosti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/12\/umjetnost.jpg?fit=246%2C316&ssl=1","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23888","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=23888"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23888\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":23890,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23888\/revisions\/23890"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/23889"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=23888"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=23888"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=23888"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}