{"id":22810,"date":"2020-09-25T18:14:51","date_gmt":"2020-09-25T18:14:51","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=22810"},"modified":"2020-09-25T18:15:06","modified_gmt":"2020-09-25T18:15:06","slug":"mihaela-maric-desnicin-epistolar-1910-1945-tragom-covjeka-umjetnika-u-multikulturnom-visejezicnom-i-dramaticnom-vremenu-kriticki-osvrt","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=22810","title":{"rendered":"Mihaela Mari\u0107 – Desni\u010din epistolar (1910.\u20131945.): tragom \u010dovjeka-umjetnika u multikulturnom, vi\u0161ejezi\u010dnom i dramati\u010dnom vremenu \u2013 kriti\u010dki osvrt"},"content":{"rendered":"\n

Desni\u010din epistolar (1910.\u20131945.)<\/em> sve\u010dano je predstavljen u Auli Rektorata Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu 11. prosinca 2019. godine u sklopu kulturno i znanstveno bogatog programa Desni\u010dinih susreta 2019.<\/em> odr\u017eanih od rujna do prosinca iste godine. O dugogodi\u0161njem procesu rada na objavi epistolara govorili su profesor emeritus dr. sc. Drago Roksandi\u0107 kao urednik izdanja te suradnici \u2013 dr. sc. Jadranka Brn\u010di\u0107, dr. sc. Uro\u0161 Desnica i dr. sc. Sanja Roi\u0107, dok je predstavljanje moderirao Boris Bui, urednik FF pressa.<\/p>\n\n\n\n

Prvi svezak Desni\u010dina epistolara<\/em>, objavljen 2020. godine u izdanju FF pressa i Centra za komparativnohistorijske i interkulturne studije, proizvod je sedmogodi\u0161njeg, ponajprije individualnog rada Drage Roksandi\u0107a zapo\u010detog 2012. godine, a potom kolektivnog istra\u017eiva\u010dkog rada na rukopisnoj ostav\u0161tini Vladana Desnice. Nju je Desnica osobno sredio i pohranio u nekoliko kutija te je tako u kutiji \u201ePrepiska do 1945\u201c ostala sa\u010duvana korespondencija objavljena u ovom prvom svesku epistolara. Urednik Drago Roksandi\u0107 u uvodnom tekstu \u201eOsobna prepiska i umjetni\u010dki opus: Povodom prvog sveska Desni\u010dina epistolara<\/em>\u201c daje uvid u nastanak izdanja isti\u010du\u0107i kako je ideja proiza\u0161la iz njegove tridesetogodi\u0161nje i kontinuirane posve\u0107enosti projektu Desni\u010dinih susreta<\/em>. Za potrebe spomenutog znanstvenog skupa \u010desto se koristio Desni\u010dinom osobnom ostav\u0161tinom pa je tako u svom radu nai\u0161ao na kutiju od oko 270 pisama velikog i raznolikog broja po\u0161iljatelja, iz \u010dega je nastala ideja o objavi kriti\u010dkog izdanja sa\u010duvane Desni\u010dine korespondencije. Individualni pothvat ubrzo je zbog opse\u017enosti prerastao u zajedni\u010dki projekt jer kako isti\u010de Roksandi\u0107: \u201e[\u0161]to sam vi\u0161e napredovao u radu na transkripciji i kriti\u010dkoj provjeri izvora, \u0161irio se krug ljudi koje sam morao, bolje re\u010deno, htio konzultirati. Vlastitim istra\u017eivanjima i u dragocjenoj komunikaciji s drugima, rad na Desni\u010dinom epistolaru<\/em> sve je vi\u0161e postajao kolaborativni projekt.\u201c[1]<\/a> Projekt tako ne bi bio mogu\u0107 bez pomo\u0107i potomaka Vladana Desnice: mr. sc. Olge \u0160kari\u0107, dr. sc. Jelene Ivi\u010devi\u0107-Desnica, dr. sc. Nata\u0161e Desnica te dr. sc. Uro\u0161a Desnice koji se osobno brine o o\u010devoj rukopisnoj ostav\u0161tini. Oni su, zahvaljuju\u0107i povjerenju stvorenom tijekom rada na Desni\u010dinim susretima<\/em> te projektu obnove i revitalizacije Kule Stojana Jankovi\u0107a u Islamu Gr\u010dkom, bili spremni na suradnju ponajprije daju\u0107i na kori\u0161tenje Desni\u010dinu ostav\u0161tinu, a potom i sudjeluju\u0107i u izradi ovog izdanja. S obzirom na jezi\u010dnu i kulturnu raznolikost sa\u010duvane korespondencije, bilo je potrebno konzultirati i velik broj raznih jezi\u010dnih stru\u010dnjaka, romanista, slavista, germanista, latinista, lingvista i drugih, ali i povjesni\u010dara radi identifikacije korespondenata.<\/p>\n\n\n\n

Rezultat rada jest ovo izdanje od preko 400 stranica, s 270 transliteriranih i transkribiranih pisama, tridesetak izvornih fotografija, reprodukcija obiteljskih fotografija i pisama, kronolo\u0161kom tablicom korespondencije te \u010detiri kriti\u010dka i dijalo\u0161ka eseja o sa\u010duvanoj prepisci te problemima koje ona aktualizira. Pored ve\u0107 spomenutog Roksandi\u0107evog uvodnog teksta, svojim prilozima pridonijele su: dr. sc. Jadranka Brn\u010di\u0107, dr. sc. Virna Karli\u0107 i dr. sc. Sanja Roi\u0107. Jadranka Brn\u010di\u0107 iznijela je strukturalne karakteristike epistolara u tekstu \u201eKorpus prepiske kao kaleidoskop granica\u201c, dok su Virna Karli\u0107 sa slavisti\u010dkog, a Sanja Roi\u0107 s romanisti\u010dkog stajali\u0161ta u vlastitim \u010ditanjima analizirale antropolingvisti\u010dke, sociolingvisti\u010dke i kulturnolingvisti\u010dke probleme u tekstovima \u201eDesni\u010din Epistolar<\/em>,svjedo\u010danstvo o jezi\u010dnoj raznolikosti i bogatstvu\u201c i \u201ePrepiska kao polifoni obiteljski roman\u201c. Iz strukture i sadr\u017eaja epistolara vidljivo je da je ovaj svezak, kako isti\u010de Roksandi\u0107, \u201enastao iz potrebe da se Desnicu kao \u010dovjeka-umjetnika promisli unutar njegovih vlastitih obzorja,\u201c[2]<\/a> \u017eele\u0107i tako pokazati veliko po\u0161tovanje prema opusu i osobi Vladana Desnice. Za\u010detkom ovog pothvata mo\u017ee se smatrati objavljivanje svih historiografskih radova Drage Roksandi\u0107a o Vladanu Desnici i Desnicama 2017. godine u knjizi Iluzije slobode. Ogledi o Vladanu Desnici<\/em>, koja je, kako sam autor tvrdi, poslu\u017eila kao neka vrsta predgovora Desni\u010dinom epistolaru<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Vladan Desnica rodio se u Zadru 1905. godine gdje je poha\u0111ao i osnovnu \u0161kolu. Otac Uro\u0161 Desnica bio je doktor prava iz ugledne srpske obitelji koja je imala va\u017enu ulogu u kulturnom i politi\u010dkom \u017eivotu Dalmacije 19. i 20. stolje\u0107a. Uro\u0161 i njegov otac Vladimir Desnica (Vladanov djed) bili su potpisnici Zadarske rezolucije va\u017ene za daljnje formiranje hrvatsko-srpske koalicije. Smisao za kulturu i umjetnost Vladan Desnica je naslijedio od svojih roditelja. U domu Desni\u010dinih se knji\u017eevnosti, slikarstvu i glazbi pridavala velika va\u017enost te su se kod njih sastajali istaknuti zadarski intelektualci. Vladan Desnica je tako ovladao s pet jezika \u2013 prevodio je s talijanskog, francuskog i ruskog, a razumio se u filozofiju i povijest umjetnosti. Godinama se bavio glazbom, znao je svirati klavir i pjevati te je i pone\u0161to komponirao. Zdravstveno stanje i problemi s glasnicama su ga sprije\u010dili da se posveti glazbenoj karijeri. Gimnaziju je poha\u0111ao u Zadru, a kada je grad pripojen Italiji, nastavio ju je poha\u0111ati u Splitu i \u0160ibeniku. Studirao je pravo u Zagrebu i filozofiju u Parizu. Nakon \u0161to je diplomirao 1930. godine, radio je u o\u010devu odvjetni\u010dkom uredu, a zatim u Dr\u017eavnom pravobranila\u0161tvu u Splitu do po\u010detka Drugog svjetskog rata. Desnica je u svim svojim poslovima bio dosljedan i predan iako nije bio zadovoljan odvjetni\u010dkom karijerom te se vi\u0161e \u017eelio posvetiti umjetni\u010dkoj karijeri koju njegov otac nije odobravao. Ure\u0111ivao je godi\u0161njak Magazin sjeverne Dalmacije<\/em> (1934.) te se u me\u0111uvremenu i vjen\u010dao s Ksenijom Cari\u0107 iz Jelse s otoka Hvara s kojom je imao \u010detvero djece. U tridesetim godinama 20. stolje\u0107a imao je i svoje prve knji\u017eevne poku\u0161aje, ali tek od 1950-ih djeluje kao slobodni pisac te objavljuje najve\u0107i dio svog opusa. Talijanske okupacijske snage su ga 1941. godine odvele u Zadar za prevoditelja. Iz Zadra se potom sklonio u Islam Gr\u010dki 1943. godine odakle je uspio 1944. pre\u0107i na oslobo\u0111eni teritorij 1944. te je sa ZAVNOH-om godinu dana kasnije do\u0161ao u Zagreb.[3]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Kutija \u201ePrepiska do 1945\u201c sadr\u017ei 270 pisama slo\u017eenih kronolo\u0161ki po razdobljima 1927.\u20131930., 1933., 1934., 1935., 1938., 1944.\u20131945. Manji broj pisama sa\u010duvan je iz razdoblja 1920-ih i kasnih 1930-ih, a prepiska iz vremena Drugog svjetskog rata tako\u0111er je oskudna. Prisilnim odlaskom obitelji Desnica iz Zadra 1920. godine uni\u0161tena je velika ve\u0107ina onoga \u0161to je Desnica dotad bio prikupio, a tijekom 1920-ih se \u010desto selio i putovao. Od 1939. pa sve do 1945. godine \u010desto je odlazio na vojne vje\u017ebe te je kasnije odlu\u010dio oti\u0107i u partizane zbog \u010dega je i to razdoblje lo\u0161ije dokumentirano. Tako\u0111er, u razdoblju 1944.\u20131945. obitelj Desnica se suo\u010dila s bombardiranjem: prvo u Zadru, a potom i u Islamu Gr\u010dkom s velikim materijalnim gubicima. Jedna od \u010dinjenica, na koju je ukazao Roksandi\u0107 u uvodom tekstu, jest da je Vladan Desnica \u010desto palio i uni\u0161tavao svoje rukopise ili dokumente kada njima nije bio zadovoljan ili je smatrao da ga ne bi trebali nad\u017eivjeti. Stoga se postavlja pitanje da li je dio prepiske i na taj na\u010din mo\u017eda nestao. Tako je najve\u0107i broj pisama sa\u010duvan za relativno mirno razdoblje 1931.\u20131938. kada je Desnica ve\u0107inom \u017eivio u Splitu, kada se o\u017eenio i posvetio ure\u0111ivanju obiteljske ku\u0107e. Brn\u010di\u0107 smatra kako se, pri analizi kronologije korespondencije, isti\u010de nekoliko tematskih razdoblja: 1) 1920.\u20131924. i 1927.\u20131930. kada je Vladan zajedno sa stricem Bo\u0161kom Desnicom istra\u017eivao obiteljsko stablo; 2) 1932.\u20131936. \u010dini kra\u0107i period iz vremena Desni\u010dina rada na Magazinu Sjeverne Dalmacije<\/em>; 3) 1933. godina je u kojoj je neuspje\u0161no poku\u0161ao postati vanjski dopisnik beogradske Politike<\/em>; 4) 1934.\u20131938. govori o Bo\u0161kovom istra\u017eivanju liga; 5) 1938. godinu obilje\u017eio je va\u017ean doga\u0111aj Desni\u010dina prijevoda Estetike <\/em>Benedetta Crocea te 6) 1944.\u20131945. ratni period koji svjedo\u010di o stradanju i saniranju \u0161tete u Splitu nakon bombardiranja. Tematski zanimljiv dio \u010dine i pisma koja ukazuju na Desni\u010dine prve knji\u017eevne poku\u0161aje \u2013 od neuspjelog poku\u0161aja objavljivanja pjesme u Matici hrvatskoj 1931. godine do kasnijih odbijenica od strane beogradskih publikacija \u2013 kojima se, osim nekoliko objavljenih eseja i pjesama u Magazinu <\/em>te unato\u010d pohvalama od strane strica Bo\u0161ka, tada nije uspio profilirati kao pisac i pjesnik. Tome je pridonio i gubitak rukopisa u nekoliko navrata, a ponajvi\u0161e 1942. godine. Brn\u010di\u0107 zaklju\u010duje da korpus prepiske, ovako promatran u duljem vremenskom rasponu, pru\u017ea priliku za vi\u0161estruku upotrebu: biografsku, povijesnu, porodi\u010dnu odnosno antropolo\u0161ku te knji\u017eevnu imaju\u0107i na umu da je za temeljitu analizu potrebno prou\u010diti odnos teksta i konteksta te javnog i privatnog.<\/p>\n\n\n\n

U epistolaru su pisma objavljena abecednim redom po prezimenima po\u0161iljatelja. Takav poredak otvara prostor za druga\u010dija tuma\u010denja. Radi se o pismima vi\u0161e od stotinu po\u0161iljatelja: \u010dlanova obitelji, prijatelja, poznanika i suradnika, a na razinu bliskosti ukazuje na\u010din oslovljavanja i pozdrava u pismima. Sa\u010duvana su i neka Desni\u010dina pisma. Prepiska s \u010dlanovima obitelji je prisnija, uvi\u0111a se osje\u0107aj privr\u017eenosti, to je posebice vidljivo u prepisci Vladana i strica Bo\u0161ka \u010dijih pisama je najvi\u0161e sa\u010duvano. Dosta toga se tako mo\u017ee saznati o karakteru i samoj osobi Bo\u0161ka Desnice. Uz spomenuta pisma sa\u010duvan je i ve\u0107i broj pisama Vladanova djeda Vladimira Desnice te pisama Anki Zanella iz razdoblja saniranja ratne \u0161tete. Manje je pisama Desni\u010dinih prijatelja, iako je ponekad te\u0161ko definirati granicu izme\u0111u njegovih prijatelja i suradnika. Pisma suradnika ve\u0107inom govore o ure\u0111ivanju kratkotrajnog \u010dasopisa Magazin Sjeverne Dalmacije<\/em> te objavljivanju Desni\u010dinog prijevoda Croceove Estetike<\/em> uz manji broj pisama koja se ti\u010du poku\u0161aja objave radova u Politici<\/em>. Desnica je sa\u010duvao i nekoliko pisama svog oca upu\u0107enih majci Fanny tijekom internacije u Italiji te pisama upu\u0107enih sinu Vladanu kao \u010detrnaestogodi\u0161njaku u kojima se otac interesira za njegov napredak u \u0161koli.<\/p>\n\n\n\n

Od sveukupno 270 sa\u010duvanih pisama ve\u0107ina ih je pisana latinicom na hrvatskom jeziku, manji dio srpskim te \u0107irilicom. Tako\u0111er je sa\u010duvan odre\u0111en broj pisama na talijanskom, njema\u010dkom i francuskom jeziku. Geografski raspon prepiske \u010dlanova obitelji Desnica svjedo\u010di vrlo dobro o njihovim kretanjima, ukazuju\u0107i tako i na \u017eivotne navike jedne obitelji u duljem vremenskom rasponu: zahva\u0107eni su Islam Gr\u010dki, Split, Obrovac, Jelsa i Zadar. Manji broj pisama pisan je iz Zagreba (kada je Vladan Desnica bio na studiju) te Beograda i Pariza (korpus pisama iz vremena Desni\u010dina boravka u Parizu nije na\u017ealost sa\u010duvan). Sadr\u017eajno korespondencija uglavnom odra\u017eava status i ugled Vladana Desnice kao knji\u017eevnika te je svakako prvorazredni izvor za njegovu intelektualnu biografiju u razdoblju do kraja Drugog svjetskog rata.<\/p>\n\n\n\n

Kulturna i jezi\u010dna raznolikost korespondencije poziva \u010ditatelja na dublju analizu, stoga Virna Karli\u0107 u vlastitom \u010ditanju epistolara upu\u0107uje na tri bitna faktora pri analizi jezi\u010dne komponente prepiske. Ponajprije je va\u017ena vrsta komunikacije gdje je u privatnoj, obiteljskoj korespondenciji mogu\u0107e na\u0107i ve\u0107i broj lokalnih idioma i dijalektizama. Tu je posebice zanimljiva prepiska Vladana sa stricem Bo\u0161kom u kojoj se, zbog raznovrsnosti tema i brojnosti pisama, mije\u0161aju materinji i talijanski jezik te je tako\u0111er vidljiva ve\u0107a upotreba dijalektizama, talijanizama, turcizama, frazema i \u0161ala. Ipak, kod pisama o historiografskim ili slu\u017ebenim temama uo\u010dljiv je sve \u010de\u0161\u0107i prelazak na knji\u017eevni jezik. Podru\u010dje upotrebe jezika \u010dini drugi va\u017ean faktor prepiske pa je tako kod pisama pisanih lokalnim dalmatinskim i okolnim govorima vidljiv utjecaj talijanskog jezika. Kod upotrebe knji\u017eevnog jezika uo\u010dljiva je razlika izme\u0111u slu\u017ebene korespondencije po hrvatskim i po srpskim knji\u017eevnim jezi\u010dnim normama. Tako\u0111er postoji i pravopisna raznolikost. Tre\u0107i, ne manje va\u017ean faktor, jest onaj dru\u0161tveno politi\u010dki i njegov utjecaj na jezik. Prepiska sakupljena u ovom epistolaru proizlazi iz iznimno dramati\u010dnog vremena obilje\u017eenog mnogim politi\u010dkim, dru\u0161tvenim obratima i promjenama posebice u pitanju jezi\u010dne politike. Karli\u0107 stoga zaklju\u010duje da je iz takve slo\u017eene socio-politi\u010dko-lingvisti\u010dke situacije proiza\u0161la bogata jezi\u010dna gra\u0111a te time epistolar \u201epredstavlja izuzetno zna\u010dajan izvor koji pokazuje svu slo\u017eenost i jezi\u010dno bogatstvo danog vremena i prostora.\u201c[4]<\/a> Sanja Roi\u0107 u svom tekstu ukazuje na va\u017enost talijanske komponente pisama. Neka pisma poput onih Desni\u010dine pratete Jelisavete Simi\u0107 od milja zvane \u201eBetty\u201c (skra\u0107enica od Elisabetta, talijanske verzije njezinog imena) pisana su na talijanskom jeziku. Iz sadr\u017eaja njezinih pisama mo\u017ee se zaklju\u010diti da je i Desnica prateti pisao pisma i slao pjesme na talijanskom. U prepisci sa stricem Bo\u0161kom upotrebljavani su dalmatinizmi, venetizmi te talijanizmi. Roi\u0107 zaklju\u010duje kako je iz korespondencije vidljiva upotreba \u0161irokog raspona talijanske jezi\u010dne ba\u0161tine koja svjedo\u010di o visokoj kulturi \u010dime \u201e\u010dlanovi obitelji Desnica potvr\u0111uju svoju pripadnost multikulturnom i vi\u0161ejezi\u010dnom krugu dalmatinskih gra\u0111anskih intelektualaca koji su, unato\u010d ratovima, internaciji i politi\u010dkim neprilikama nastojali sa\u010duvati intelektualno i kulturno naslje\u0111e stare, nekada\u0161nje Dalmacije.\u201c[5]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Pisma predstavljaju dragocjen izvor i za historiografska istra\u017eivanja, kako za analizu intelektualnog svijeta i stanja uma samog Vladana Desnice te obitelji Desnica kao pripadnika intelektualne elite me\u0111uratne Dalmacije, tako i za promatranje raznih politi\u010dkih, dru\u0161tvenih i kulturnih aspekata me\u0111uratnog razdoblja. Iz pisama se najvi\u0161e mo\u017ee saznati o svakodnevnom, obiteljskom i dru\u0161tvenom \u017eivotu obitelji Desnica. Njezini \u010dlanovi imali su va\u017enu ulogu na dalmatinskom podru\u010dju, a rodbinskim vezama i \u017eenidbom pro\u0161irili su se i na druge krajeve \u2013 majka Vladana Desnice bila je ro\u0111akinja poznatog povjesni\u010dara don Nika Lukovi\u0107a, a Vladanova supruga unuka pomorskog pisca Jurja Cari\u0107a. Uro\u0161 i Vladimir Desnica bili su istaknuti protivnici talijanskih presezanja nad Dalmacijom stoga su sudjelovali u formiranju hrvatsko-srpske koalicije, a potom su nakon rata bili primorani oti\u0107i u Italiju zbog sukoba s vlasti jer su se protivili realizaciji odredbi Londonskog ugovora iz 1915. godine.[6]<\/a> Iz epistolara se mo\u017ee saznati pone\u0161to i o politi\u010dkoj situaciji ponajvi\u0161e u vremenu dvaju svjetskih ratova. Uro\u0161 Desnica u par pisama pi\u0161e svojoj supruzi Fanny o situaciji u izbjegli\u0161tvu te o odlukama oko podjele Dalmacije i Istre nakon Prvog svjetskog rata. Kao razlog za\u0161to se ameri\u010dki predsjednik Woodrow Wilson u Versaillesu priklonio talijanskim zahtjevima za predajom ve\u0107eg dijela teritorija, Uro\u0161 Desnica tvrdi kako Wilson nije imao vremena za daljnje pregovore jer mu je polo\u017eaj u Sjedinjenim Dr\u017eavama bio dosta uzdrman. Iz prepiske ponajprije Vladana Desnice te potom i drugih \u010dlanova obitelji Desnica s Ankom Zanella tijekom Drugog svjetskog rata, mo\u017ee se analizirati ne samo obiteljsku, financijsku i dru\u0161tvenu situaciju koja je zadesila Desnice, ve\u0107 i dru\u0161tvenu i ekonomsku situaciju za vrijeme rata u Dalmaciji. Kroz nekoliko pisama ni\u017eu se opisi bombardiranja, u\u010dinjene \u0161tete, kra\u0111e te financijskih problema oko popravaka ku\u0107e te nabave potrep\u0161tina. Politi\u010dku situaciju, to\u010dnije uplitanje politike u kulturu tako\u0111er ocrtavaju i Desni\u010dini poku\u0161aji da postane dopisnikom beogradske Politike<\/em>.To mu nije po\u0161lo za rukom unato\u010d \u010dinjenici da je pisao i znao \u0107irilicu jer je (\u0161to je vidljivo u pismima direktora i urednika \u010dasopisa i u komentarima Bo\u0161ka Desnice) prema mi\u0161ljenju direktora Politike <\/em>Desnica bio skloniji kori\u0161tenju latinice te je vi\u0161e naginjao hrvatskoj, a ne srpskoj jezi\u010dnoj kulturi. Va\u017ean dio za historiografska istra\u017eivanja \u010dini spomenuta prepiska Bo\u0161ka i Vladana Desnice i to posebno oko pitanja Bo\u0161kove dvosve\u0161\u010dane knjige Istorija kotarskih uskoka <\/em>u \u010dijem je nastanku i Vladan Desnica imao svoj udio \u0161alju\u0107i ujaku informacije ili spise za daljnja istra\u017eivanja.<\/p>\n\n\n\n

Kriti\u010dki i dijalo\u0161ki eseji citiranih autorica i autora navode na zaklju\u010dak kako bi svaki \u010ditatelj kroz razli\u010dite dijelove knjige mogao do\u0107i do druga\u010dijih, u metodologijama vlastitih struka utemeljenih, spoznaja. Ovako ure\u0111eno i kriti\u010dki obra\u0111eno izdanje prvog sveska Desni\u010dina epistolara (1910. \u2013 1945.) <\/em>sa svim svojim prilozima predstavlja nezaobilazan izvor za daljnje analize biografskih, povijesnih, antropolo\u0161kih, knji\u017eevnih i drugih aspekata te poziva na interdisciplinarnu obradu. Slo\u017eena socio-politi\u010dko-lingvisti\u010dka, ali nadasve i kulturna odnosno intelektualna situacija u kojoj su Vladan Desnica i njegova obitelj \u017eivjeli i radili upu\u0107uje na dublja istra\u017eivanja ne samo Desnice kao osobe, pravnika i knji\u017eevnika ve\u0107 i politi\u010dkog i dru\u0161tvenog konteksta me\u0111uratnog razdoblja. Treba zato istaknuti kako kvantiteta, kvaliteta i raznovrsnost objavljenih priloga \u010dine Desni\u010din epistolar <\/em>dragocjenim pokazateljem multikulturalnosti i vi\u0161ejezi\u010dnosti Desni\u010dina prostora i vremena, a iz perspektive historiografije vrijedan izvor za daljnje prou\u010davanje ne samo intelektualne biografije Vladana Desnice i obitelji Desnica ve\u0107 i svijeta i stanja uma intelektualnih elita u me\u0111uratnoj Dalmaciji.<\/p>\n\n\n\n

Mihaela Mari\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> Drago Roksandi\u0107 (ur.), Desni\u010din epistolar (1910.\u20131945.), svezak 1<\/em>, (Zagreb: FF press, Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije, 2020.), 12.<\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a> Roksandi\u0107, Desni\u010din epistolar<\/em>, 8.<\/p>\n\n\n\n

[3]<\/a> https:\/\/snv.hr\/znameniti-srbi-u-hrvatskoj\/vladan-desnica (posje\u0107eno 06.09.20.); https:\/\/www.kulajankovica.hr\/kula-jankovica\/vladan-desnica\/(posje\u0107eno 06.09.20.).<\/p>\n\n\n\n

[4]<\/a> Roksandi\u0107, Desni\u010din epistolar<\/em>, 361.<\/p>\n\n\n\n

[5]<\/a> Roksandi\u0107, Desni\u010din epistolar<\/em>, 366.<\/p>\n\n\n\n

[6]<\/a> Svoja \u010ditanja Desni\u010dina epistolara<\/em>, na koja se ovdje referiram, objavili su Tonko Maroevi\u0107 pod naslovom \u201eDesni\u010din epistolar. svezak 1. 1910.\u20131945. \u2013 Pismohrana pisca na \u010dekanju\u201c, Vijenac <\/em>687 (2020.), (https:\/\/www.matica.hr\/vijenac\/687\/pismohrana-pisca-na-cekanju-30564\/) i Vladan Baj\u010deta pod naslovom \u201ePrepiska Vladana Desnice kao epistolarni roman-re\u010dnik i porodi\u010dna hronika (Desni\u010din epistolar. Svezak 1, 1910\u20131945)\u201c, Letopis Matice srpske<\/em>,God. 196, Knj. 506, sv. 1\u20132 (2020.), 188-194.<\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-22810","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52559,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52559","url_meta":{"origin":22810,"position":0},"title":"Dobitnici dr\u017eavne nagrade za znanost za 2024. godinu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na sjednici Odbora za podjelu dr\u017eavnih nagrada za znanost odr\u017eanoj 16. travnja 2026. godine donesena je Odluka o dodjeli dr\u017eavnih nagrada za znanost za 2024. godinu. Godi\u0161njom nagradom za popularizaciju i promid\u017ebu znanosti nagra\u0111eni su u podru\u010dju humanisti\u010dkih znanosti znanstveni suradnici dr. sc. Josip Mihaljevi\u0107 i dr. sc. Gordan Ravan\u010di\u0107,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52733,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52733","url_meta":{"origin":22810,"position":1},"title":"Vlado Raji\u0107 \u201eGranica na kraju stolje\u0107a\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U suizdanju Durieuxa i Beletre objavljena je 2025. godine knjiga Granica na kraju stolje\u0107a autora Vlade Raji\u0107a.\u00a0 O knjizi\u00a0 Romansirana biografija Vladimira Iblera mnogo je vi\u0161e od zanimljive pri\u010de o privatnom \u017eivotu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stru\u010dnjaka za me\u0111unarodno pravo i dugo\u00adgodi\u0161njeg profesora na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu, akademika, koji\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/VLADO-RAJIC-GRANICA-NA-KRAJU-STOLJECA.jpg?fit=450%2C650&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":22810,"position":2},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":22810,"position":3},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52539,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52539","url_meta":{"origin":22810,"position":4},"title":"Drugi po redu studentski simpozij “In fonte veritas”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U srijedu, 22. travnja 2026. godine, u dvorani C 0.4 na Hrvatskom katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu odr\u017eat \u0107e se drugi studentski simpozij \u201eIn fonte veritas\". Ovogodi\u0161nja sredi\u0161nja tema simpozija je Papinstvo. Kroz istra\u017eiva\u010dko suo\u010davanje s povijesnim izvorima deset \u0107e studenata predstaviti rezultate svojih istra\u017eivanja o instituciji koja je stolje\u0107ima oblikovala europsku i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52439,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52439","url_meta":{"origin":22810,"position":5},"title":"Tribina “Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"16. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U \u010detvrtak, 16. travnja 2026. u 17 sati u Knji\u017enici i \u010ditaonici Bogdana Ogrizovi\u0107a u Zagrebu odr\u017eat \u0107e se tribina pod nazivom Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime. Na tribini \u0107e govoriti Ivica \u0110iki\u0107, novinar, Mubera Masli\u0107 \u2013 \u017ddralovi\u0107, aktivistikinja, prevoditeljica za arapski, Domagoj Fuk, student politologije, \u010dlan\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22810","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=22810"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22810\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":22812,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22810\/revisions\/22812"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=22810"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=22810"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=22810"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}